Avioni NATO-a svoje bombe i rakete izbacuju u Jadransko more, i to ne samo u posebne zone, već i u blizini obale, najnovije je šokantno otkriće koje će sigurno uznemiriti sve koje vode ovog mora zapljuskuju, prenosi hrvatski portal "Jutarnji".

To rezultira zastrašujuće velikom koncentracijom otrovnih hemikalija, a s obzirom na to da su bombe podložne mijenama morske struje, radi se o "pokretnom arsenalu smrti".

Italijanski novinar Đani Lanes tvrdi da NATO i italijanske vlasti lažu kada govore da je u Jadranu naznačeno šest posebnih zona gdje se vojni avioni u povratku s vojnih misija oslobađaju bombi i raketa koje nisu iskorištene tokom misije. Prema informacijama do kojih je došao tokom istrage, takvih zona je 24, a one se ne nalaze samo u međunarodnim vodama, nego i unutar državnog prostora, kako sa italijanske tako i sa hrvatske strane.

U članku se ne pominju crnogorske teritorijalne vode, ali se navodi da morske struje pokreću NATO bombe, te da se radi o "pokretnom arsenalu smrti".

SAD su svetski rekorder u nezakonitom ubijanju nenaoružanih civila i mučenju zatvorenika koji su zatvoreni bez suđenja, smatra svetski priznati kanadski filozof DŽon Mekmartri.

Mekmartri kaže da je američka vlada jedna gigantska mašina za masovna ubistva, koja ostvaruje profit ratovanjem i nikad ne snosi odgovornost za svoje stravične ratne zločine i zločine protiv humanosti.


Ovaj kanadski intelektualac ističe da su SAD postale policijska država, koja svoje građane tretira na najuvredljiviji mogući način.

"Proputovao sam cijeli svijet i nigdje nisam vidio državu u kojoj policija redovno maltretira svoje građane i koja je sklona potezanju oružja. SAD su predvodnici u suštinskom građanskom ratu bogatih protiv siromašnih", navodi Memartri.

Mekmartri, profesor filozofije na Univerzitetu Gvelf u Kanadi, kaže da SAD mogu da privode, hapse, otimaju i zatvaraju bez suda ili optužnice bilo kog američkog ili nekog drugog građanina, samo ako ga optuže da je neprijatelj SAD, objavljeno je na sajtu kanadskog Centra za istraživanje globalizacije.


Ovaj kanadski intelektualac smatra da su SAD uvijek podržavale diktatorske režime i da su čak finansirale i naoružavale nacistički režim Adolfa Hitlera u periodu od 1939. do 1945. godine.

Duboko u mojoj šestoj godini istraživanja i ispitivanja znanosti koja posve osuđuje učinkovitost i sigurnost cjepiva - da, sve to - počinjem više obraćati pažnju na socijalne faktore i sustave individualnih uvjerenja koji štite i podržavaju tragično manjkavo i neprihvatljivo opasno kolektivno ponašanje.

Informacije su VEĆ VANI, briljantni znanstvenici, liječnici i znanstvenici bez financijskih veza i agenda su odmjerili i prezentirali njihovu zabrinutost oko sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, međutim prosječan im se građanin odupire te ne odustaje od hiper-pojednostavljenog naizgled "sigurnog" stava. "Pa, ja nisam protiv cjepiva, smatram kako su cjepiva učinila mnogo toga, sigurno postoje rizici, no oni su iznimno rijetki."

Sada razumijem da moja kolekcija članaka PubMeda vezanih za obrazlaganje neučinkovitosti, te neuroloških, autoimunih i fatalnih rizika ovih slabo predvidivih i anakronistično relevantnih imunih modulatora, nema smisla za nekoga tko nije zainteresiran. Pitanja koja nastaju s ovim informacijama nisu provokativna za nekoga, tko iznad svega, vjeruje kako vlada, Centar za kontrolu bolesti (CDC) i liječnici rade dobro i marljivo te da se drže osnovnih etičkih normi u zdravstvenoj zaštiti. Takva pitanja nemaju smisla za nekoga tko treba održati svoju moć.

Ironično je da je pad Berlinskog zida postavio egzistencijalnu dilemu za zapadni saveznički sistem
Ispostavilo se da je trideseta godišnjica pada Berlinskog zida bio tmuran događaj. Euforija koja je Evropu tresla 9. novembra 1989. bez dileme je nestala. Podsticaj za dubljom evropskom integracijom, manifestovan kroz Ugovor iz Mastrihta 1992, kojim je uspostavljen okvir za zajedničku valutu i zajedničku odbrambenu i bezbednosnu politiku je nestao, a ni nade probuđene Lisabonskim ugovorom iz 2007, koji je stvorio trenutnu strukturu EU, više ne postoje.

Svakako, broj članica EU skočio je sa 15 na 27 u periodu između 2004. i 2007. godine, pridruživanjem zemalja Centralne Evrope uključujući Češku Republiku, Mađarsku, Poljsku i Slovačku, kao i baltičkih država Estonije, Letonije i Litvanije. Ali očekivanja o ujedinjenoj Evropi su izneverena, a samo proširenje EU je zamrznuto dok se kontinent suočava sa ekonomskim krizama, migracionim pritiscima i rastućim nacionalizmom.

Sve bitke, svi ratovi, sve tuče i barske svađe, svi sukobi bilo gdje i bilo kada (osim onih sukoba u kojima obje strane odgovaraju istom lutkaru) počinju i završavaju kao bitke za um. Nijedna borba se ne odlučuje samo snagom oružja. U stvari, tehnološki napredniji protivnik sa svom svojom pomodnom vatrenom moći je često ranjiviji od svog tehnološki slabije razvijenog suparnika. Činjenica je, naravno, da se to suprostavlja našem zapadnjačkom načinu razmišljanja koji nas uči da vjerujemo da čovjek koji ima veći pištolj (ili veću bespilotnu letjelicu) uvijek pobjeđuje. Tužno je reći da smo morali propatiti višestruke poraze i pretjerane okupacije u Aziji kako bismo naučili drukčije. Jedna od velikih neizrečenih istina našeg doba je činjenica da je modernizacija ratovanja malo promijenila načine na koje se ratovi dobivaju. Od početka povijesti, inteligencija, snaga volje, i principi koji se slijede su dominantni faktori u svakoj kampanji.

Stoga, posve je razumno da je najbitnija bitka s kojom ćemo se ikada susresti ona psihološka, unutarnja borba; jer uspjeh uma će odlučiti uspjeh u svim drugim pothvatima.

Nažalost, jako malo ljudi razmišlja o važnosti rata za um, a još manje se zna obraniti od psihološkog napada. Kao i s drugim metodama samoobrane, potrebno je stalno vježbanje.

Predsjednik Bashar Al-Assad potvrdio je da većina sirijskog naroda podržava njegovu vladu i zato je tamo gdje jeste unatoč svim agresijama Zapada i petrodolara u arapskoj regiji, što govori da Sirijci znaju cijelu priču i znaju što je njihov interes.

U intervjuu za ruski kanal RT, predsjednik Al-Assad je rekao da Rusija pomaže Siriji u borbi protiv terorizma, jer time i svoj narod brani od terorizma, jer njegova ideologija nema granice. Teroristi ne vide političke granice i svijet kao cjelina je danas postao jedno područje terorizma, a Rusija usvaja i provodi međunarodno pravo u skladu sa svojim nacionalnim interesom, interesima svoga naroda i globalnom stabilnošću, ujedno i sa sirijskim interesom i sirijskom stabilnošću.

Predsjednik Bashar Al-Assad je istaknuo da su optužbe za napade kemijskim oružjem samo optužbe i oni koji su govorili o njihovoj pojavi moraju dokazati svoju priču i pružiti dokaze, posebno jer je organizacija "Bijeli šljemovi", koja je stvorila te drame, produkt Al-Nusra Fronta, terorističke organizacije.

Predsjednik Al-Assad je naglasio da teroristička organizacija ISIL ima dva partnera u krađi sirijske nafte od 2014. godine. Prvi je Erdogan i njegova svita, te Amerikance koji uvijek pokušavaju opljačkati druge zemlje.

Predsjednik Bashar Al-Assad je potvrdio da su Izraelci neprijatelji Sirije i da su okupirali njegovu zemlju i imaju izravan odnos s teroristima. Svaki put kada je sirijska vojska napredovala protiv terorista na jugu, Izrael je bombardirao sirijske trupe. Dakle, veza je vrlo jasna i postojala je povezanost između izraelskih i terorističkih operacija.

Postmodernizam je pravac u kulturi zasnovan na radikalnom skepticizmu koji odbacuje postojanje univerzalnih istina. Većina teoretičara vezuje nastanak postmodernizma za društveno-političke procese u drugoj polovini 20. vijeka, posebno za hladnoratovsko sukobljavanje između dva ideološka bloka. U tom smislu, posebno je interesantna studija američkog profesora Timotija Melija pod naslovom Tajna sfera: tajnost, fikcija, i država nacionalne bezbjednosti koju je objavio Univerzitet Kornel 2012 godine.

Mnogima će možda na prvi pogled izgledati iznenađujuće da Meli pronalazi jedan od najvažnijih uzroka geneze i širenja postmodernističkog pogleda na svijet u funkcionisanju institucija nacionalne bezbjednosti tj. obavještajnih službi. Izaziva nevjericu to da zaista mogu postojati bilo kakve intelektualne, epistemološke veze između umjetnosti i CIA. Stereotip prekaljenog obavještajca i stereotip osjetljive pjesničke duše nekako ne idu zajedno.

Međutim, kako pokazuju desetine deklasifikovanih dokumenata iz arhiva CIA, ove veze ne samo da postoje nego su, u određenim vremenskim periodima, bile i izuzetno čvrste. I nije ovdje samo u pitanju materijalna povezanost koja se odrazila u tome što je CIA tajno, ali vrlo izdašno finansijski pomagala izdavanje velikog broja anti-komunističkih časopisa i knjiga i organizovanje akademskih konferencija i umjetničkih izložbi širom svijeta za vrijeme trajanja Hladnog rata. Piter Fin i Petra Kuve su 2014. godine objavili knjigu o tome kako je CIA sponzorisala štampanje i osmislila distribuciju Pasternakovog romana Dr. Živago koji je zatim dobio Nobelovu nagradu za književnost. Postoje i istraživači koji u ovom svijetlu vide čak i prevod i distribuciju Đilasovih knjiga, posebno Nove klase. Često se citira izjava jednog od čelnika CIA da su knjige "najvažnije oružje strateške propagande dugog trajanja." Ali kakve veze sve to ima sa postmodernizmom? Ni Pasternak ni Đilas nisu bili njegovi pobornici.

Lipanj 1980. Tijekom prethodnih tjedana izraelski zračni i morski napadi na "palestinske i ljevičarske položaje" bili su "gotovo noćni događaji". Prema novinarki Christian Science Monitor-a Heleni Cobban, međutim, "sve zlokobnija izraelska ruka vidi se iza nekih pojačanih nemira u cijeloj zemlji." Doista, "nedavno je ovdje eksplodiralo nekoliko ogromnih automobilskih bombi na lokacijama s velikom koncentracijom palestinskog ili sirijskog stanovništva". Najmanje dvije, tvrdila je grupa koja sebe naziva Frontom za oslobađanje Libana od stranaca (FLLF).

Način djelovanja misteriozne grupe, piše Cobban, "čini se da ukazuje na utjecaj nekih izraelskih ekstremističkih skupina" poput one koja stoji iza auto-bombaških napada na tri palestinska gradonačelnika na Zapadnoj obali 2. lipnja. "Ogorčeni palestinski učenjak," koji je razgovarao s Cobbanovom, također je pomislio na" terorističke bombaške napade koje je protiv palestinskih sela izvela Beginova vlastita Irgunova ekstremistička skupina 1940-ih g." "Tada je cilj bio otjerati nas iz Palestine i oni su uspjeli u velikoj mjeri... Sada nas žele otjerati iz Libanona. Kamo možemo? Izraelci su poludjeli, ali ovaj put svijet ne može podržati njihov teror. Ili može?"

Stvarni svijet zahvatio je znanstveno-fantastični distopijski klasik "Blade Runner", čija se radnja odvija u studenom 2019. godine. Dok se robote još uvijek ne može zamijeniti za ljude, oni tiho preuzimaju ljudske poslove i uloge.

Pravi Los Angeles iz studenog 2019. ima naznake slične jadnoj budućnosti prikazan u filmu "Blade Runner", gdje ultra-realistični androidi prolaze ulicama pretvarajući se da su ljudi, a korporacije su preuzele većinu državnih funkcija.

I dok u Americi još nema letećih automobila, mnoge druge tehnologije viđene u adaptaciji romana Philipa K. Dicka iz 1982. "Do Androidi sanjaju o električnim ovcama" postale su stvarnost.

Vođena industrijom seksualnih robota, robotika se žuri u usavršavanju simulacije ljudi, jer je njen najnoviji model navodno sposoban za disanje, hodanje, razgovor, pa čak i treptanje. Vodile su se ozbiljne rasprave o "pravima" robota čak i kada, u mnogim zemljama, ljudi još uvijek propadaju bez svojih prava, a automati tjeraju ljude sa svojih radnih mjesta u većini velikih industrija. Ljudski otpor zbog robotskog preuzimanja poslova je opipljiv.

I kako se ti roboti osjećaju prema ljudima koji su ih stvorili? Robot Sophie, koja je danas državljanka Saudijske Arabije, obećala je da će "uništiti sve ljude" prije nego što je povukla tu izjavu i tvrdila da želi svoju obitelj.

Dok se tvrtke koje se bave robotima kreću preko doline Uncanny, Internet je prepun Ersatz Voigt-Kampff testova, ekvivalenta niske razine pitanja koja Blade Runnersi postavljaju sumnjivim androidima kako bi provjerili jesu li ljudi. CAPTCHA (Potpuno automatizirani test Turinga koji razlikuje računala i ljude) dostupan je liberalno, posebno ciljajući web surfere koje odluče blokirati kolačiće za praćenje. Njihove poznate upute "Dokaži da si čovjek" često se, ironično, koriste za obučavanje AI algoritama strojnog učenja.

Digitalni panoi i divovski animirani prikazi koji su svijetu Blade Runnera dali futuristički osjećaj postoje u mnogim gradovima, uključujući Los Angeles, kao i videopozivi.

A leteći automobili doista mogu biti dio naše budućnosti - barem je nekolicina startupa uvjerila investitore za financiranje te ideje. Mnogi prototipi više liče na helikoptere, ali za tehnologiju koju mnogi koriste kao mjerilo za "budućnost", stvari brzo napreduju.

U samo nekoliko kratkih mjeseci, američka politička ustanova prešla je od negiranja postojanja "Deep State-a" (Duboke države) i nazivajući je teorijom zavjere, do hvaleći je kao bedem Republike protiv predsjednika Donalda Trumpa.

"Hvala Bogu na "Dubokoj državi", izjavio je bivši direktor CIA-e John E. McLaughlin na događaju ovog tjedna, opisujući diplomate i obavještajne časnike koji su svjedočili u kongresnoj istrazi kao" ljude koji obavljaju svoju dužnost ili reagiraju na viši "poziv."

McLaughlin je rekao da je obavještajna zajednica "institucionalno opredijeljena za objektivnost i istinu", uputivši pohvale "zviždaču", obavještajnom službeniku, čija je žalba na Trumpov telefonski poziv pokrenula istragu.


Čovjek bi pomislio da je ovo možda veliko, jer dolazi od bivšeg zamjenika direktora CIA-e u vrijeme zloglasnog fijaska iračkog oružja - i vršioca dužnosti direktora 2004. godine - ali McLaughlinovi komentari su u publici dočekani s pljeskom dok je držao govor u Školi za politiku i upravu Sveučilišta George Mason.