beijing daxing aiport

Međunarodna zračna luka Peking Daxing
1980-ih, američka elita se plašila uspona gospodarske sile Japana, ali uspjela je obuzdati svog konkurenta jer je Japan u korijenu bio vazalna država okupirana od strane američke vojske. Međutim, uspon Kine danas je sasvim druga priča. S 1,4 milijarde ljudi, najvećom svjetskom ekonomijom (po BDP paritetu kupovne moći - PPP) i neovisnom vanjskom politikom, uspon Kine označava početak višepolarnog svijeta.

"Američko stoljeće" je gotovo, ali Amerikanci ne mogu prihvatiti činjenicu da oni - 5% svjetskog stanovništva - ne mogu vladati ostalih 95% zauvijek. Američko polaganje prava i oholost uzrokuju mnoge da nasrnu i krenu na put koji je opasan i za njih i za svijet.

Neskladan strah i odvratnost

Pogledajmo nekoliko nelogičnih američkih govornih točaka korištenih u kampanji klevetanja protiv Kine:
"Kina će se uskoro raspasti!"
Da Amerikanci zaista vjeruju u to, sjeli bi, nasmijali se i ignorirali Kinu.
"Kina će preuzeti svijet!"
Ovo paranoično upozorenje obično slijedi nakon zabludne "Kina će se raspasti" tvrdnje. Odlučite se!
"Naše slobodno tržište je najbolje, a Kina je komunistička!"
Amerikanci prikladno zaboravljaju da američka vlada subvencionira poljoprivrednike, velike farmaceutske kompanije i vojno-industrijski kompleks sa stotinama milijardi dolara godišnje. Također, kada zemlje u razvoju subvencioniraju zapadne korporacije, tome se aplaudira kao pametno poslovanje; ali kada države u razvoju pomažu svojim domaćim firmama, to se pogrdno proglašava socijalizmom ili komunizmom.

Ono što je još zanimljivije je da Kina sada ima više javnih trgovačkih društava od SAD-a! U "komunističkoj" Kini postoji više konkurencije nego u "kapitalističkom" SAD-u. Na primjer, SAD ima jednu kompaniju pametnih telefona (Apple), dok Kina ima Huawei, Xiaomi, Oppo, Vivo, ZTE, OnePlus, Transsion, itd.

Konačno, uspoređujući gospodarski rast SAD-a i Kine u posljednja četiri desetljeća, nitko ne može s pravom reći da su SAD superiorne kineskom modelu:
China US economic growth
"Kina nije otvorena! Ona diskriminira američke korporacije!"
To je često popraćeno sa: "Od Kine bismo se trebali odvojiti!" Od te "logike" boli mozak.

Također, dok zahtijevaju da se Kina prema američkim kompanijama odnosi jednako kao prema kineskim kompanijama, SAD je stavio 140 kineskih tvrtki pod "popis entiteta", što znači da ne mogu poslovati s američkim korporacijama ili vladom.
"Kina cenzurira Twitter, Facebook, YouTube itd."
Nakon toga slijedi: "Moj Bože! Kineski botovi i trolovi preplavili su naše društvene medije. Zabranite im djelovanje, molim vas!"
"Kina sve krade"
Kina je posljednjih nekoliko godina #1 u znanstvenim publikacijama i u patentima. Zašto? Kina troši 300 milijardi dolara godišnje na istraživanje i razvoj i diplomira 8 puta više STEM maturanata od SAD-a. Kineske tvrtke poput Huawei, Alibaba i SenseTime prelaze SAD u AI softverima, AI čipovima, softverima za baze podataka, 5G itd. A mladi Kinezi imaju radnu etiku "9-9-6" - rade od 9 do 21 sat, 6 dana tjedno.

Pa, to je poput sporta u kojem su domaći navijači sigurni da je druga momčad pobijedila samo zbog varanja.
"Kina je prisilila američke korporacije na transfer tehnologije"
U zamjenu za tehnologiju, Kina je ponudila izdašne subvencije i smanjenje poreza što je američkim korporacijama omogućilo da zarade trilijune dolara u posljednjih 40 godina. Ukratko: Kina je tehnologiju kupila od američkih, europskih, japanskih i korejskih tvrtki. Amerikancima nije smetao transfer tehnologije, jer nikada nisu pomislili da se Kina može natjecati - uostalom, Kina samo zapošljava robovsku radnu snagu da bi napravila loše proizvode, zar ne?
"Kina je totalitarna vlada! Mi smo tako izvrsni jer imamo demokraciju!"
Demokracija u Americi je šala. Kao što je rekao Joseph Stiglitz, bivši glavni ekonomist Svjetske banke: "Amerika je od 1%, zbog 1% i za 1%."

Kineska vlada temelji se na meritokraciji i ima rejting od 90%. Iako nije savršena, u posljednjih 40 godina učinila je izvanredan posao podižući 800 milijuna ljudi iz siromaštva i stvorivši najveću srednju klasu na svijetu.

Također, imajte na umu da SAD nikada ne pokušava širiti demokraciju u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, UAE, itd. Propaganda o "slobodi i demokraciji" je selektivan alat, koji nije usidren ni na jednoj konzistentnoj vrijednosti ili principu koji bi bili dostojni da se takvim nazivaju.

Propaganda zvjerstva

Poput "Sadam je izbacio bebe iz inkubatora" ili "Assad koristi kemijsko oružje", SAD je početkom 2018. pokrenuo narativ "milion kineskih muslimana u koncentracionim logorima". Dok su stotine diplomata i novinara iz cijelog svijeta posjetili ove re-edukacijske kampove u Xinjiangu, američka se ustanova drži svoje patetične propagande zvjerstva.

Kad je taj očajni narativ izblijedio, tko god da je odgovoran za vođenje psiholoških opeacija u Washingtonu DC, ponovno je pokrenuo lažne vijesti o "vađenju ljudskih organa", uz pomoć Falun Gonga i Svjetskog ujgurskog kongresa, koje obje financiraju SAD.

Bez obzira na to koliko je apsurdno ili senzacionalistički, to nikada nije "teorija zavjere" kada se radi o Kini, Rusiji, Iranu ili bilo kojem drugom geopolitičkom konkurentu.

Rasizam i Žuta opasnost

Iza sve te protukineske propagande stoji duboki rasizam Amerikanaca koji Kineze ne mogu prihvatiti kao jednake. Kad bi ih se suočilo s rasizmom, Amerikanci bi rekli: "Mrzim samo kinesku vladu, a ne narod." Međutim, to se očito pobija ponašanjem Amerikanaca na društvenim medijima, gdje bilo koji članak koji je negativan o Kini odmah postaje viralan; a pozitivne vijesti o Kini se zanemaruju ili čak dobivaju negativne glasove.

"Sindrom Žute opasnosti" dublji je među onima u američkoj službi. Desnica je očitija i senzacionalnija: "Kinezi nisu pametniji. Oni VARAJU", objavio je republikanski senator Lindsey Graham na Twitteru. Dužnosnik američkog State Departmenta rekao je: "Ovo je prvi put da ćemo imati konkurenta među velikim silama koji nije bijelac." Direktor FBI-a povećao je ulog i nazvao Kinu "prijetnjom cijelog društva". Poput "Dvije minute mržnje" Georgea Orwella, američki mediji i oni koji su utjecajni na društvenim medijima - Kyle Bass, Gordon Chang, Charlie Kirk, general Rob Spalding itd. - svakodnevno izbacuju bezumnu antikinesku mržnju kako bi pokrenuli rulju.

Cenzura

Kako je istaknula Rania Khalek, korporativni mediji prepuni su špijuna i dužnosnika američke vlade koji rade kao "analitičari". Nažalost, divovi na društvenim medijima također djeluju kao agenti državne propagande. Google, Twitter, Reddit, Facebook, Medium itd. aktivno prozivaju prokineske glasove, dok toleriraju ono što je u biti govor mržnje.

Nathan Rich - Amerikanac koji živi u Kini - ilustrirao je kako je YouTube aktivno radio protiv njega. Na primjer, broj njegovih pretplatnika znatno bi opao, ljudi su samo mogli dislike-ati njegove videozapise, ali ih nisu mogli i like-ati, njegovi se videozapisi ne bi pojavljivali u pretragama, itd. Twitter također čisti profile onih koji su za Kinu, ali ako postoji veliko negodovanje - kao kad su izbrisali račun Carla Zha - misaona policija bi tiho reaktivirala nekolicinu žrtava.

Svatko tko je na društvenim mrežama imalo pro-kineski nastrojen postaje označen kao kineski bot ili "Wumao" - osoba koja navodno radi za 50 centi/sat za širenje kineske propagande.

Na Redditu postoji podgrupa pod nazivom "r/China" sa 120 000 članova. Ali u toj skupini nećete naći ništa pozitivno ili neutralno o Kini - to je kanalizacija rasizma i mržnje. A ljudi koji objavljuju pozitivne vijesti o Kini također dobiju zabranu ili ih napadnu internetske rulje.

Od korporativnih medija do društvenih medija dopuštene su samo jednostrane senzacionalne tvrdnje.

Koncept "slobode govora i izražavanja" u SAD-u je farsa.

Zaključak

SAD pokazuju sve simptome kapitalizma u kasnoj fazi ili umirućeg carstva - duboke unutarnje podjele, ekstremna nejednakost bogatstva, eksplodirajući dug, mase ispranih mozgova, prekomjerna vojska i paranoja o geopolitičkoj konkurenciji.

U međuvremenu, Kina ima mnogo prostora za rast, budući da je njezin BDP po glavi stanovnika i dalje samo 10 000 USD, a u velikim gradovima 20 000 USD. Kineska strategija je zadržati smirenost, održati rast, proširiti trgovinu i postati tehnološki neovisna do 2025. - posebno u poluvodičima. Do 2030. godine kineski nominalni BDP bit će veći od američkog; a Azija će predstavljati 40% globalnog BDP-a. Ako Kina može uspješno proći kroz sve posredničke i hibridne ratove koje bude vodila ratoborna Amerika u sljedećem desetljeću, tada će Kina i Euroazija biti sjajeće zvijezde ovog stoljeća.