Tehnologija za uređivanje gena Crispr-Cas9 bila je smatrana idealnim alatom za stvaranje ‘dizajniranih beba’, koje bi trebale imati željena genetska svojstva.

Tehnologija se temelji na ‘rezanju i lijepljenju’ malih dijelova DNK, a trebala je značiti da bi sljedeća generacija mogla imati koristi od učinkovitih genetskih terapija koje bi mogle jednostavno izbrisati ili popraviti ‘pokvarne’ gene.

To bi moglo biti nešto poput savršenog lijeka za bolesti kao što su rak, HIV i Huntingtonovu bolest, piše Daily Mail.

Još vrebaju brojne opasnosti

Ali novo je istraživanje pokazalo kako Cispr može dovesti i do stotina neželjenih i potencijalno štetnih mutacija u DNK.

Ovo bi otkriće moglo spriječiti početak kliničkih testiranja koja su trebala početi slijedeće godine u SAD-u, kao i ona koja se već odvijaju u Kini.

Novo je istraživanje otkrilo kako preuređivanje DNK Cispr tehnologijom može slučajno prouzročiti mutacije na genima van onih koji su bili ciljani tehnologijom.

Znate li je što je hoverboard? Nazovimo ga samobalansirajućim skuterom ili lebdećom daskom, kako god želite. Daska na dva kotača, na električni pogon, bez popratnih pomagala, kojom se upravlja pomoću balansa tijela korisnika.

Hoverboard je kreiran tako da je korisnik okrenut cijelim tijelom prema smjeru kretanja, uspravno stoji na dasci, a osnove upravljanja svode se na lagane naklone tijela naprijed - nazad i prebacivanje težišta tijela na jednu nogu kako bi hoverboard skrenuo u željenom pravcu.

Naravno, uvijek postoji dio ekipe koji želi doći na razinu više. Jedan od takvih nadobudnih ljudi je i Franky Zapata, francuski inovator i izumitelj. Njegov leteći hoverboard izazvao je zanimanje čak i američke vojske, a nedavno su ga tijekom vožnje lebdeće daske snimile kamere na jezeru u Arizoni.

Zapata je obećao da će s njegovim Flyboard Air hoverboardom korisnici moći letjeti do visine od čak tri tisuće metara, što je jednako visini sedam zgrada Empire State Building složenih jedna na drugu.

Program za praćenje objekata blizu Zemlje ažurirao je svoju bazu podataka i neprestano prati pet dolazećih asteroida koji će proći veoma blizu Zemlje sledeće godine.

Nijedan od ovih objekata nije opasan, a samo jedan će nam se približiti više od Meseca. Ipak, dva od njih su samo pronađeni u poslednjih nekoliko meseci, što je samo podsetnik koliko obazrivi treba da budemo i da ih pratimo.

Prvi blizak susret sa asteroidom će se dogoditi u julu, kada će objekat poznat kao 2017 BS5 prolete na 1.1 milion kilometara od Zemlje, što je više od tri puta veće od distance Zemlja-Mesec. Ovo je najveći asteroid koji će proći pored nas i procenjuje se da se proteže na 40 do 90 metara.

Asteroid 2012 TC4 (širok između 12 i 27 metara) će se najviše približiti Zemlji u oktobru, kad će biti samo 11.500 kilometara udaljen od naše planete.

Preostala tri objekta će proći na više od 1.3 milion kilometara od Zemlje, a najbliže će biti Zemlji 3. decembra, 24. februara i 2. aprila. Svi su manji objekti i svaki je manje od 40 metara širok.

Asterodi koji će pored Zemlje proći u februaru poznat je kao 2017 DR109 i otkriven je prošlog februara. Ako bi došlo do potencijalnog sudara, bilo bi veoma malo vremena da se reaguje. Prošle godine, NASA i Federalna agencija za vanredne situacije je izvodila vežbe kako bi simulirala situaciju u kojoj bismo se našli u slučaju udara asteroida. Oni planiraju da sprovedu testove sa lokalnim vlastima kako bi razumeli kako da najbolje izbegnu potencijalna oštećenja i gubitke. Ovakva vrsta pripreme je dobra kako bi se podigla svest o opasnosti od asteroida.

Zaboravite sve što ste ikada znali o ovom plinovitom divu, jer kako pokazuju najnoviji podaci misije Juno, bili smo u krivu. I to jako.

Dobro, ovo je možda bilo malo prekstremno. Ali NASA-in svemirski brod Juno definitivno mijenja mnoge postojeće modele divovskog Jupitera, uključujući unutrašnjost planeta, snagu njegovog magnetnog polja, te kako mu izgledaju polovi, prenosi IFLScience.

Totalno čudni polovi

Juno se nalazi u Jupiteorvoj orbiti od 4. srpnja 2016., i svakih 53.5 napravi jednu orbitu. Upravo su objavljeni prvi rezultati promatranja i mjerenja.
“Ovi prvi rezultati nam govore kako su neke naše zamisli bile krive te trebaju biti ispravljene”, izjavio je Scott bolton, glavni znanstvenik misije Juno.

Tako je na primjer 27. kolovoza 2016. Juno došao na samo 5.000 km od jupiterovih polova, te postao prvi svemirski brod koji je učinio tako što. I dok je ostatak planeta podijeljen u poznate olujne pruge, polovi su izgledali prepuni meteorskih kratera.

Samo što to nisu bili krateri, već jake ciklone. To je bilo kada smo prvi put ugledali polove, koji su bili potpuno drugačiji od svega do sada viđenog. Dok Saturn tako ima jednu ogromnu šesterokutu oluju, ovo na Jupiteru djeluje još čudnije.

Iako su na svijet došli u Japanu, nazivaju ih “svemirski miševi”. Nekoliko desetaka zdravih miševa rođeno je u laboratoriju Sveučilišta Yamanashi nakon što su njihove majke oplođene spermom koja se devet mjeseci čuvala na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS).

Zračenje na ISS-u je 100 puta jače nego na Zemljinoj površini, što je razina koja može izazvati oštećenje DNK u jezgrama tjelesnih stanica. Da bi istražili kako svemirsko zračenje utječe na DNK u reproduktivnim stanicama, japanski su znanstvenici 2013. godine na ISS poslali uzorke sperme 12 miševa, zamrznute na minus 95 stupnjeva Celzijevih. Nakon 288 dana boravka hladnjaci s mišjom spermom su vraćeni. U istom razdoblju znanstvenici pod vodstvom Teruhika Wakayame sa Sveučilišta Yamanashi čuvali su u hladnjacima na Zemlji spermu istih miševa.

Zatim su s oba uzorka sperme, svemirskim i zemaljskim, oplodili mišice. Nakon nekoliko tjedana na svijet su došla 73 “svemirska” miša te otprilike isto toliko oplođenih normalnom spermom. Pokazalo se da među dvije skupine miševa nije bilo razlike.

- Mi smo čuvali mišju spermu devet mjeseci na ISS-u. Iako je sperma bila blago oštećena, to se nije odrazilo na potomstvo koje je rođeno zdravo. Naše istraživanje pokazalo je da je u svemiru moguće čuvanje sperme barem devet mjeseci - pojasnio je za Guardian Teruhiko Wakayama, voditelj studije objavljene u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS). - Naši rezultati pokazuju kako je moguće stvaranje životinjskog ili čak ljudskog potomstva pomoću sperme čuvane u svemiru.

To bi svakako trebalo biti korisno kada stigne svemirsko doba - dodao je Wakayama.

Istraživački tim iz Cedars Sinai uspješno je popravio nekoliko lomova kostiju kod laboratorijskih životinja korištenjem inovativne tehnike koja potiče kosti na izgradnju vlastitog tkiva. Utvrdi li se da je neškodljiva i učinkovita kod ljudi, pionirska metoda kombiniranja ultrazvuka, matičnih stanica i genske terapije mogla bi postati način popravljanja teško slomljenih kostiju, prenosi Medical News Today.

Znanstvenici kažu da su tek na početku revolucije u ortopediji. “Kombiniramo inženjerski pristup sa biološkim da bi unaprijedili regenerativno inženjerstvo za koje vjerujemo da je budućnost medicine,” kaže Dan Gazit, profesor kirurgije sa Cedars Sinai.

Presađivanje kosti ima nedostataka

Godišnje se u svijetu izvede više od 2 milijuna presađivanja kostiju zbog teških povreda u prometnim nesrećama, ratu ili zbog tumora. Takve povrede mogu napraviti pukotinu između krajeva kosti, koja je prevelika da bi je kosti same nadsvodile. Presađivanje uključuje implantiranje komada kosti pacijenta ili donora da se popuni razmak.

“Presađivanja kosti imaju nedostatke”, kaže profesor Dan Gazit. “Koji puta nema dovoljno zdrave kosti za popravak. Operacije uklanjanja komada kosti i implantiranje su bolne, skupe i traže dugu hospitalizaciju. Presađivanje kosti s donora ne mora značiti da će se kost integrirati kako treba pa popravak neće uspjeti.” Nova tehnika mogla bi osigurati izvrsnu alternativu današnjem presađivanju kosti.

Proizvodnja vlastitih matičnih stanica

U ovom eksperimentu znanstvenici su napravili matriks kolagena, proteina koje tijelo koristi za izgradnju kostiju i implantirali ga u puknuće između dviju strana polomljene kosti kod laboratorijskih životinja. Kroz dva tjedna ovaj je matriks potaknuo proizvodnju vlastitih matičnih stanica na mjestima puknuća. Gen za induciranje rasta kosti umetnut je direktno u matične stanice, a ultrazvuk je olakšao ulaz gena.

Osam tjedana nakon operacije, razmak između kosti se zatvorio i slomljena kost je zacijelila. Izrasla kost kojom se razmak popunio bila je jednako čvrsta kao i ona dobijena presađivanjem kosti. U studiju je bilo uključeno šest odjeljenja Cedars Sinai, uz znanstvenike s Hebrew University u Jeruzalemu, sveučilišta Rochester, NY i UC Davis iz Kalifornije. “Projekt pokazuje kako znanstvenici različitih disciplina mogu združiti snage da bi našli rješenje za današnje medicinske izazove koji bi pomogli pronalaženju načina liječenja budućih pacijenata”, kažu iz Cedars Sinai.

Naučnici su nedavno došli do revolucionarnog otkrića koje bi moglo zauvijek da promijeni način na koji posmatramo našu planetu i uticaj koji vršimo na nju.

Rezultati analize podataka koje su sakupile Nasine sonde za istraživanje Van Alenove pojasa, pokazali su da su najvjerovatnije ljudi bili ti koji su stvorili zaštitni radioaktivni omotač oko Zemlje.

Naučnici su utvrdili da radio-talasi veoma niske frekvencije (VLF) koje emitujemo stvaraju u atmosferi neku vrstu zaštitne barijere protiv visokoenergetskih čestica koje dolaze iz svemira.

VLF komunikaciju primarno koriste podmornice u okeanima, a takva vrsta razmjene informacija nije bila popularna sve do perioda Hladnog rata.

Istraživači su primjetili da je u posljednjih nekoliko decenija ujedno došlo do promjene u zonama visoko-energetskog zračenja oko Zemlje, na osnovu čega su zaključili da su najvjerovatnije radio-talasi veoma niske frekvencije bili ti koji su izvršili ove promjene.

Astronomi širom svijeta utrkuju se koji će prije usmjeriti svoje teleskope prema najčudnijoj zvijezdi koja je ikada uočena, a koje opet misteriozno tamni.

KIC 8462852, poznata kao Tabbyjina zvijezda, posmatrana je nekoliko godina nakon što je uočeno da se njena svjetlost značajno promijenila u nepravilnim intervalima. Sada je opet privukla pažnju jer se svjetlost ponovo mijenja, a logičnog objašnjenja još nema.

Niz teorija je napravljeno koje bi mogle objasniti zbog čega je došlo do ove promjene, uključujući i hipotezu koja sugeriše da je izgrađena vanzemaljska megastruktura oko zvijezde koja crpi energiju. Ovo je ujedno prilika za sve istraživače da dođu do otkrića kojim će postati slavni i ostati zapisani u historiji.

Iako je zvijezda prvi put otkrivena 1890-ih godina, naučnici su primijetili da se nešto čudno dešava tek nakon perioda od 2009. do 2013. godine. Ime je dobila nakon što je astronomkinja Tabetha Boyajian napisala rad o čudnom ponašanju zvijezde. Ona je primijetila kako je svjetlost zvijezde opala za 22 posto što ne može biti objašnjeno niti jednim poznatim fenomenom.

Prošlog mjeseca naučnici su primijetili lagano zatamnjenje zvijezde koje se značajno ubrzalo tokom posljednjih dana, što je nagnalo astronome da je ponovo posmatraju.

"Jedna od poteškoća je ta što je većina teleskopa rezervisana sedmicama i mjesecima unaprijed. Ne možemo samo posmatrati kroz teleskop i uzeti obični spektar. Potrebna nam je pomoć ljudi širom svijeta", rekao je profesor astrofizike Jason Wright sa Univerziteta Penn.

Znanstvenici su otkrili još jedan razlog za divljenje tiranosauru rexu. Kada je golemi mesožder zagrizao, činio je to silom jednakom težini triju automobila, što mu je omogućavalo da s lakoćom mrvi kosti.

Znanstvenici su na temelju računalnog modela kreiranog po mišićnoj anatomiji T. Rexove čeljusti i analizi njegovih živućih rođaka, poput krokodila, ustanovili da je sila njegova ugriza iznosila oko 3.630 kilograma.

"Dok je god to bilo sačinjeno od mesa i kostiju, T. Rex je mogao pregristi što je htio", kazao je paleobiolog s floridskog sveučilišta Gregory Erickson.

Tragovi ugriza na fosiliziranim ostacima kostiju drugih dinosaura pokazuju da je T. Rex mrvio kosti. Ta je sposobnost tom golemom stvoru, visokom 13 metara i teškom sedam tona, davala prednost pred ostalim predatorima kojima to nije uspijevalo.

"Tako je dolazio do minerala u kostima i koštane srži", rekao je paleobiolog Paul Gignac sa sveučilišta u Oklahomi, vodeći autor istraživanja objavljenog u časopisu Science. "Naravno, to je bio i rizik jer je prodiranjem u kost moglo doći do teških oštećenja zuba, ali nagrada je bila bogata".

T. Rex je posjedovao najveću silu ugriza od bilo kojeg stvora kojega su znanstvenici proučavali i daleko veću od bilo kojeg živućeg bića. Ali ona nije najsnažnija u povijesti. Procjenjuje se da je golemi krokodil Deinosuchus, koji je živio nekoliko milijuna godina prije T. rexa i težio više od njega, imao silu ugriza od 10.400 kilograma.

Kineska vlada objavila je da je došlo do napretka u energetskom sektoru: u ovoj zemlji prvi put u svetu dobijen je takozvani zapaljivi led koji može da zameni naftu i gas.

U saopštenju na sajtu kineske vlade, koje je citirala agencija „Prajm“, ministar za zemlju i prirodne resurse Đang Daming je izjavio da „ovaj veliki napredak može da dovede do globalne energetske revolucije“.

Prema njegovim rečima, dvadesetogodišnji pokušaji da se dobije zapaljivi led konačno su urodili plodom u Južnom kineskom moru, gde je pre deset godina, 2007. godine, otkriveno nalazište.

„Međunarodna naučna zajednica predviđa da gasni hidrat predstavlja najbolju zamenu za naftu i prirodni gas“, navodi se saopštenju kineske vlade.

Podsećamo da su, prema kineskim procenama, rezerve zapaljivog leda ekvivalentne najmanje 35 milijardi tona nafte, što može da obezbedi potrebe zemlje za gorivom za 90 godina.

Zapaljivi led zapravo je zamrznuti prirodni gas, hidrat metana. U jednom njegovom kubnom metru nalaze se 164 kubna metra običnog gasa, sa daleko manje primesa.

Do sada je Kina proizvela 120.000 kubnih metara zapaljivog leda, koji je podignut iz mora, sa dubine od 1.266 metara, u blizini Hongkonga.