Da li je održivo stanje u kojem najveće globalne ekonomije neprekidno gomilaju dugove stopom bržom od rasta njihovog BDP-a?
Na Istraživačkoj konferenciji Međunarodnog monetarnog fonda u Vašingtonu, direktorka MMF-a, Kristalina Georgijeva je iznela da je "globalni dug, javni i privatni, dostigao je 188 biliona dolara" i da to predstavlja "oko 230 odsto vrednosti svetskog ekonomskog proizvoda". S tim u vezi je ukazala "da su tereti duga učinili mnoge vlade, kompanije i domaćinstva ranjivim od naglog zaoštravanja finansijskih uslova." Direktorka MMF-a je pozvala na mere kojima bi se obezbedilo da pozajmljivanje bude "održivije, uključujući činjenjem zajmodavačkih praksi transparentnijim i pripremom za restrukturiranje sa "netradicionalnim zajmodavcima", što je aluzija na Kinu koja je glavni kreditor država u razvoju i Afrike.

Zanimljivo je da MMF istupa sa podatkom o 188 biliona duga, a istovremeno Institut za međunarodne finansije nalazi da ukupan globalni dug iznosi 246.5 biliona dolara. U izveštaju Rojtersa na temu globalnog duga, procenjuje se da će suvereni dug dostići 50 biliona dolara. U postojećem globalnom finansijskom poretku, države su danas zadužene u vrednosti ukupnog svetskog godišnjeg proizvoda. Dakle, kada ne bi postojali nikakvi drugi mehanizmi zaduženja (koji se takođe u krajnjoj liniji vraćaju iz nacionalnih BDP-ova), pitanje je da li države imaju išta svoje.

Noćas je sirijska protuzračna obrana presrela i uništila više neprijateljskih zračnih ciljeva u sirijskoj prijestolnici Damask, javlja sirijska novinska agencija SANA.

U Damasku se čulo nekoliko snažnih eksplozija, dok su snage protuzračne obrane u srijedu oko 1:30 ujutro po lokalnom vremenu presrele nekoliko neprijateljskih ciljeva u južnom dijelu grada. U dužim intervalima, koji su se skraćivali kako je vrijeme prolazilo, čulo se otprilike 20 eksplozija.

Snimci društvenih medija iz regije prikazuju djelovanje protuzračne obrane i požare koji su nastali uslijed napada štrajkova. Ranije nepotvrđena izvješća kažu da su projektile lansirale zračne snage Izraela, jer drugog neprijatelja, koji bi u ovakvom napadu koristio zrakoplovstvo, Sirija nema.

Dodatni video sirijskih državnih medija prikazuje protuzračnu obranu koja uništava protivnički projektil.
Sirijska državna televizija Al-Ikhbariya izvijestila je da je oboreno nekoliko projektila i da su obrambeni sustavi uspješno odbili napad na Damask.

Ranija izraelska izvješća navode da je područje koje je bilo meta napada raketna baza Iranske revolucionarne garde. Riječ je o ogromnom vojnom kompleksu i zrakoplovnoj bazi "Mazzeh" jugozapadno od Damaska, gdje je i zapovjedništvo 4. sirijske oklopno-motorizirane divizije.

Kasnije je zapovjedništvo izraelske vojske u službenom priopćenju potvrdilo da je provelo napade i kako su "gađana skladišta oružja i projektila, te zapovjedni centri Iranske revolucionarne garde i sirijske vojske".

Ovo je jedno od rijetkih priopćenja u kojem izraelske snage kao metu navode i vladine snage. Ranije su izraelske snage kao izgovor za napade uglavnom koristile "prisutnost iranskih snaga, Hezbollaha ili proiranskih milicija". Sada kao izravnu metu napada navode i sirijske vladine snage.

Sjeverna Koreja neće besplatno činiti ustupke američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, objavila je tamošnja središnja novinska agencija KCNA. Pjongjang nije zainteresiran za "beskorisni summit", javljeno je iz tamošnjega MVP-a, kao odgovor na nedjeljnu objavu američkog predsjednika Donalda Trumpa na svom tvitu.

"Ako SAD uistinu ne žele propustiti dijalog s nama, one moraju donijeti odluke o zabrani neprijateljske politike, koja nas tretira kao vragove", prenosi sjevernokorejska agencija.

Podsjećam kako je Trump u nedjelju, 17. studenog, pozvao sjevernokorejskog vođu Kim Jong-una na "brzo djelovanje" kako bi postigao sporazum sa SAD-om.

Trenutna situacija u Venecueli veoma je slična situaciji koja se u Ukrajini razvila tokom Majdana. Razlika je samo u neposrednom cilju
Ukrajina je bila deo Sovjetskog Saveza sve do raspada, a 1991. godine proglasila je nezavisnost. Geografski gledano, to je najveća zemlja u Evropi, koja ima 2660 km zajedničke granice s Rusijom. Važno je napomenuti istorijsku i kulturnu bliskost ukrajinskog i ruskog naroda, rodbinske, poslovne i druge veze između ovih država i njihovih tržišta.

Nakon sticanja nezavisnosti, Ukrajina se proglasila neutralnom državom, koja je formirala ograničeno vojno partnerstvo sa Rusijom i drugim zemljama ZND-a, ali je važno napomenuti i da je to prva od zemalja ZND-a koja je 1994. uspostavila partnerstvo s NATO. Period kasnih devedesetih i početka dvehiljaditih godina u Ukrajini karakteriše višeslojna intervencija Zapada, posebno SAD, u svim sferama ekonomskog, političkog, kulturnog i društvenog života. U tom periodu na celokupnom postsovjetskom prostoru odigrava se masovna i kriminalna privatizacija državne imovine, u kojoj je zapadni kapital gotovo bez ičega dobio ogroman udeo.


Interesi Zapada u istočnoj Evropi sasvim su razumljivi i raznovrsni. Pored ekonomskih, ovde su veoma važni i geopolitički aspekti, koji nastaju zbog blizine Rusije. Ovo je teritorija na kojoj Zapad i Rusija pokušavaju da manifestuju svoj uticaj nakon završetka Hladnog rata. To determiniše i glavni cilj SAD - ulazak Ukrajine u NATO. Zbog toga je od strane zvaničnog Vašingtona uloženo mnogo napora, konkretnih političkih inicijativa i finansijskih sredstava. Predsednik Leonid Kučma potpisao je 1998. godine "Program saradnje između Ukrajine i NATO za razdoblje do 2001. godine", a usred eskalacije Kosovske krize, aprila 1999. godine, u Kijevu je otvorena misija NATO-a. Prvi put u istoriji NATO-a, 2000. godine, godišnji sastanak glavnog političkog tela NATO - Severnoatlantskog saveta, održan je van teritorije zemalja članica ovog saveza - u Kijevu. Vrhovna rada Ukrajine usvojila je 6. aprila 2004. "Zakon o slobodnom pristupu snaga NATO Ukrajini".

Švedska tužiteljica u utorak je objavila da neće nastaviti istragu o optužbama za silovanje protiv osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea nakon što je provela reviziju dokaza.

Zamjenica glavnog tužitelja Eva-Marie Persson kazala je da su dokazi koje je iznijela podnositeljica tužbe bili smatrani vjerodostojnima i pouzdanima, ali nakon gotovo deset godina sjećanja očevidaca su izblijedjela.

"Provevši obuhvatnu analizu onoga što je utvrđeno tijekom preliminarne istrage, zaključila sam da dokazi nisu dovoljno čvrsti da budu temelj za podizanje optužnice", rekla je novinarima.

Sjedinjene Američke Države su promijenile svoj stav o izraelskim jevrejskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali, ne gledajući ih više kao nedosljedne međunarodnom pravu.Američki državni sekretar Mike Pompeo rekao je da Izraelci i Palestinci trebaju pregovarati o statusu Zapadne obale.

Ova naselja su zajednice koje je Izrael osnovao na zemlji okupiranoj u ratu na Bliskom Istoku 1967. godine. Više od 2,5 miliona Palestinaca sada živi na okupiranim teritorijama, zajedno sa 700.000 izraelskih naseljenika.

Novom odlukom administracije lidera SAD-a Donalda Trumpa poništen je stav administracije njegovog prethodnika Baracka Obame, ali i pravno mišljenje State Deprtmenta iz 1987. u kome se navodi da naselja "nisu u skladu s međunarodnim pravom".

Ovaj stav vjerovatno će pozdraviti izraelski desničarski premijer Benjamin Netanyahu, dok će s druge strane naljutiti Palestince i druge zemlje koje nastoje razriješiti bliskoistočni sukob.

Proteklih dana smo pisali o događajima u Boliviji i kako je svrgnut predsjednik Evo Morales, koji je sa suradnicima bio prisiljen pobjeći iz zemlje u Meksiko, koji mu je pružio azil, a zaštitu mu nudi i Argentina.

Iako je pobijedio na izborima 20. listopada, aktiviran je plan njegova svrgavanja, koji je dovršen njegovom prisilnom ostavkom i bijegom iz zemlje. Među komentatorima je bilo onih koji su se pitali gdje su Rusija i Kina, gdje su Venezuela i Kuba, kako je moguće da svijet dozvoli tako nešto, a malo je bilo onih koji su kao glavnog krivca, uz SAD i njihove marionete u Boliviji, naravno, prepoznali samog Moralesa.

Prvi predsjednik iz redova autohtonih naroda u Latinskoj Americi je napravio puno za zemlju, koja još uvijek nije ekonomska sila, ali se izvlači iz siromaštva. BDP je konstantno rastao, broj ljudi koji žive u siromaštvu j iz godine u godinu je bio sve manji, vrijedne nacionalne tvrtke i resursi su reprivatizirani i vlasništvo su Bolivije, a dugovi i suradnja s Međunarodnim monetarnim fondom su svedeni na minimum. Zapravo, Moralesove vlade su vratile stare dugove i od 2006. više nije bilo zaduživanja kod MMF-a.

ŠTO JE MORALES PROPUSTIO NAPRAVITI?

Prvo, nije kao Hugo Chavez napravio mogućnost da se blokira rad nacionalne skupštine tijelom koje će biti izabrano na referendumu, iako je to u ovom trenutku manje važno. Međutim, ovakvo tijelo je nužno za sigurnost u budućnosti, posebno pri pokušajima institucionalnih državnih udara koji su savršeno provedeni prvo u Paragvaju, kasnije u Brazilu. Venezuela je s institucijom Nacionalne ustavne skupštine blokirala rad parlamenta i po ustavu i zakonu zemlje spriječila institucionalni državni udar.

Drugo, još važnije, Evo Morales je zanemario vojsku. Nije kao Hugo Chavez proveo čistku u vojsci a dozvolio je vojnu suradnju oružanih snaga Bolivije s Pentagonom. Iako je zabranio rad nekim američkim vladinim agencijama u Boliviji, ostavio je slobodu djelovanja nevladinim udrugama čiji su čelnici redovito hodočastili u SAD, Washington i Miami, gdje se uglavnom nalaze centri za destabilizaciju Latinske Amerike. To je neoprostiva greška.

Svet gori u protestima koji su poprimili odlike brutalnosti nalik filmskim scenama o početku "sudnjeg dana". Nekada su protesti bili "rezervisani" za određena područja, a sada su redovna pojava na svim kontinentima. I nema naznaka da bi uskoro situacija mogla da bude primirena.

U Hong Kongu demonstracije traju od juna, a grad je postao poprište uličnih borbi, gde demonstranti čak i strele odapinju na policiju koja najavljuje da će na eskalaciju nasilja uzvratiti bojevom municijom.

Protesti se ne smiruju ni u Gruziji, zbog toga što vlast nije pristala da promeni izborni sistem. U Iranu se protestuje u čak 100 gradova zbog najavljenog poskupljenja benzina, a u Iraku je u antivladinim protestima zbog opšteg siromaštva od oktobra živote izgubilo najmanje 319 osoba.

U Latinskoj Americi su već standardna pojava. Zahtevi za promenom vlasti uz iskazano nasilje demonstranata i odgovor policije od januara traju u Venecueli, a iz istih razloga su odnedavno i svakodnevica Bolivije, pa čak i pošto je predsednik Evo Morales podneo ostavku i napustio zemlju. Zbog poskupljenja nasilni nemiri su i u Čileu i Ekvadoru.

Širom Europe proteklih se tjedana obilježavala 30. godišnjica pada Berlinskog zida i završetka Hladnog rata. Organizirali su se okrugli stolovi i razne svečanosti, renomirani mediji su objavljivali feljtone i analize, a svoj su doprinos čak dali i nogometni navijači: oni berlinske Herthe su izveli koreografiju s Trabantom koji se probija kroz zid. Svi su, dakle, slavili i obilježavali tadašnji dolazak demokracije. Provlačila se, dakako, i skepsa s obzirom na političku klimu u Istočnoj Europi, ali konsenzus je bio tu: Hladni rat je gotov, demokracija je izborena, makar donosila ishode poput Orbanove vladavine.


No, gotovo pa istovremeno, zbivanja na drugom kraju svijeta su tu eurocentričnu perspektivu osporila, kao i prilično reduciranu verziju demokracije koju nam nudi. Ono što se u periodu Hladnog rata događalo diljem tzv. Trećeg svijeta i u Južnoj Americi nije nestalo rušenjem Zida. Trebali su se samo opet pojaviti socijalisti. Nakon pobjede Eva Moralesa na bolivijskim izborima javila se Organizacija američkih država (OAS) i obznanila svijetu da izbori nisu bili regularni. Pritom nisu ponudili nikakav dokaz, osim kratkog prekida live praćenja brojanja glasova. Također, OAS je daleko od neutralnog promatrača. Radi se zapravo o hladnoratovskoj organizaciji koja je nastala još 1948. s eksplicitnim ciljem borbe protiv širenja socijalizma u Južnoj i Sjevernoj Americi. Na primjer, još 1962. su službeno presudili da je kubanska vlast "nekompatibilna s principima i ciljevima inter-američkog sistema". OAS se financira mahom iz proračuna SAD-a, a kao obrazloženje za nastavak financiranja 2018. je navedeno da funkcionira kao ključno oruđe u "promociji interesa SAD-a u Zapadnoj hemisferi suprotstavljajući se utjecajima anti-američkih zemalja". Kao što je Bolivija.

Vojno rukovodstvo Velike Britanije je skrivalo informacije o zločinima britanskih vojnika u Avganistanu i Iraku, piše list "Sandej tajms", pozivajući se na tajna dokumenta u koja su imali uvid.

Istražitelji su našli dokaze umešanosti jednog od vojnika specijalne aviodesantne službe Velike Britanije u ubistva, kao i dokaze o zločinima koje su izvršili članovi bataljona "Blek voč" (Black Watch). Radi se o navodnoj umešanosti članova bataljona koji ulaze u sastav kraljevskog puka Škotske u prebijanja, mučenja, seksualna zlostavljanja i tako dalje.

List piše, pozivajući se na istražitelje, da su ubedljivi dokazi zločina brisani u zemlji, i to iz političkih razloga.

"Ministarstvo odbrane Velike Britanije je vršilo velike pritiske sa ciljem da se što pre zatvori slučaj", izjavio je jedan od istražitelja.

Kako smatraju u listu, ovo "otkriće" može dovesti do pokretanja istrage Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine u koje su umešani britanski vojnici.