Sužanjski status Europe prema Sjedinjenim Američkim Državama se najbolje može vidjeti na primjeru "raspada" Jugoslavije u kojoj je "perjanica demokracije" potpirila nacionalne i vjerske tenzije do krajnjih granica, uz obvezatno postavljanje marionetskih političara koji obećavaju "med i mlijeko" u prezaduženim državicama koje su skidanje "komunjarskih okova" zamijenile "kolonijalnim priležništvom" i uništenjem svega što je nekada iole bilo dobro. Europa istraumirana dvama svjetskim ratovima i potpunim izostankom političkog razuma glede NATO uništenja zemalja Bliskog istoka s masovnim priljevom izbjeglica duž balkanskih ruta, ne smije i ne može doći sebi, jer kad bi europski političari izvukli glave iz američke "pozadine" shvatili bi kako im "veliki brat" preko Atlantika nije nikakav prijatelj te bi se prirodno okrenule jačanju euroazijskih ekonomskih i političkih veza.

Ima li Francuska uopšte snage za radikalni geopolitički zaokret koji u svojim sve zapaženijim izjavama nagoveštava njen predsednik?
Svetski poredak se raspada. Tako nešto se dešava izuzetno retko: jedanput ili dvaput za čitav vek, tvrdi Tjeri Mesan. Promena se priprema dugo, gotovo u potaji, a potom se događaji koji imaju prelomni značaj vrtoglavom brzinom nižu jedan za drugim, u svega nekoliko godina. Istorija se ubrzava; uzaludna su nastojanja da se raspad zaustavi ili makar uspori. Stare veze i savezi prestaju da važe. Preko noći se sklapaju novi, ne uvek svojom voljom (mnogi nastaju iz nužde). Ono što je bilo važno juče, više nije. Vreme, istorijsko vreme, diktira nova pitanja i iziskuje brze odgovore i smela rešenja. "Zvanična saopštenja i interpretacije novinara očigledno više ne odgovaraju pravom stanju stvari."

Isto važi i za tumačenja događaja i analize međunarodnih odnosa: velikom većinom oni se svode na ponavljanje starih priča. Promena se može ignorisati, ali samo na neki veoma kratak i ograničen rok. Onima koji istrajavaju na prošlim vrednostima, vrednostima koje vreme pretvara u zablude, suđeno je da padnu. Zapravo, samo mali broj uspeva da prepozna svoju epohu, a to i čini razliku između državnika i mediokriteta, koji obično popunjavaju i poslednje i prve redove svetske političke scene.

Slepilo političkih elita, njihova sklonost ka samoobmanama, ka laži i samozavaravanju, predstavlja ne samo simptom takvog vremena propadanja, već i njegov bitan uzrok: lakše je poricati neprijatnu istinu i zatvarati oči pred problemom nego se s njim hvatati ukoštac. Na Zapadu, uostalom, već dugo nema državnika. Postoje "lideri", obučavani za svoje uloge, oni koji se, kako kaže Stanko Cerović, "stalno smiju i gledaju pravo u kameru, svi na isti način", zato što su im reklamni agenti, marketinški stručnjaci i poznavaoci psihologije masa rekli da "tako ulivaju najviše povjerenja ljudima, da djeluju iskreno i optimistički", a to je obaveza, pravilo političkog bontona. Postoje, takođe, i bezlične birokrate, komesari, anonimne tehnokrate i menadžeri, sve ono što se nekad nazivalo "aparatčicima sistema".

Ukrajinska služba sigurnosti u petak je objavila da je pritvorila zamjenika Abu Omara al-Shishanija, osobe koju je Pentagon opisao kao "ministra rata" Islamske države, nakon što je prošle godine ušao u Ukrajinu s lažnom putovnicom.

Služba sigurnosti SBU je priopćila da je privela Al Baru Shishanija, gruzijskog državljana, u zajedničkoj operaciji s gruzijskim ministarstvom unutarnjih poslova i američke Središnje obavještajne agencije (CIA).

U priopćenju se dodaje da je fotografija Al Bare Shishanija koju agencija posjeduje "dokaz da je uhićeni stranac uistinu traženi vođa IS-a".

Gruzijska služba sigurnosti je potvrdila da je Shishani uhićen u Ukrajini.

"Da, možemo to potvrditi. Njegovo rođeno ime je Cezar Tokhosashvili", kazala je glasnogovornica Vika Klimicheva.

On se pridružio IS-u 2015. i bio je zamjenik Abu Omara al-Shishanija koji je ubijen u borbama 2016. SAD je nudio pet milijuna dolara za informaciju o njemu.

Obojica Shishanija su rođena u planinskom dijelu Gruzije gdje se nalazi klanac Pankisi. Nakon pogibije Omara, Al Bara Shishani je prvo prešao u Tursku pa potom u Ukrajinu od kuda je koordinirao akcije IS-a, navodi SBU u priopćenju.

Uhićen je u području Kijeva blizu jedne privatne kuće gdje je živio, dodaje se, ne dajući datum uhićenja.

Portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova prokomentarisala je izjavu predsednika Sirije Bašara el Asada o umešanosti specijalnih službi na čelu sa CIA u smrt osnivača "Belih šlemova" Džejmsa le Mezurjea, rekavši da je njemu ta situacija bliska i razumljiva.

"Mislim da on najbolje zna kakva je situacija na terenu", istakla je Zaharova.

Ranije je predsednik Sirije Bašar el Asad saopštio da su specijalne službe na čelu sa CIA umešane u smrt osnivača "Belih šlemova" Džejmsa le Mezurjea, zbog toga što je znao "važne tajne".


Predstavnici organizacije "Beli šlemovi" potvrdili su smrt jednog od osnivača te organizacije, bivšeg agenta britanske spoljnoobaveštajne službe Džejmsa le Mezurjea u Istambulu.

Sinoć je ured agencije Sputnik International na engleskom jeziku objavio "udarnu vijest" kako je Rusija "priznala" senatoricu Jeanine Anez za privremenu predsjednicu Bolivije, nakon državnog udara koji je doveo do Moralesove ostavke.

Međutim, kada je u pitanju diplomacija, treba dobro paziti kako prevoditi riječi koje kažu visoki dužnosnici, jer "priznanje" je jedno, a "prihvatiti činjenično stanje do održavanja izbora" je nešto sasvim drugo, a upravo su se tim riječima služili zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabov, glasnogovornica Marija Zaharova i na kraju ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je situaciju komentirao na sastanku vođa BRICS skupine koji se održava u Brazilu.

"Rusija će Jeanine Áñez smatrati čelnicom Bolivije, ali će uzeti u obzir da za to nije bilo kvoruma u parlamentu", izjavio je jučer poslijepodne zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Rjabkov.

Prema ruskom diplomatu, kada je Jeanine Áñez odabrana za privremenu predsjednicu Bolivije u parlamentu nije postojao potpuni kvorum, što ruska strana uzima u obzir.

Sergej Rjabkov je napomenuo da je senatorica prilikom glasanja u parlamentu bez kvoruma na tu funkciju došla nakon provedenog državnog udara, te da će Jeanine Áñez "biti smatrana kao čelnica zemlje, ali samo u razdoblju dok se pitanje novog predsjednika ne riješi izborima".

Prema riječima zamjenika ministra ruskog ministarstva vanjskih poslova, to je unutarnje pitanje Bolivije.

Kao i slučaju Huana Gvaida, koji se samoproglasio za predsednika Venecuele početkom godine, iako za njega niko pre toga nije čuo, tako se i u Boliviji dogodila slična stvar.

Kao što znamo, predsednik Evo Morales je posle državnog udara morao da preda vlast, a u međuvremenu je pobegao u Meksiko koji mu je pružio azil.

Nasledila ga je Hanina Anjes, malo poznata opoziciona senatorka.

Ipak, celu priču predvodi izvesni Luis Fernando Kamaćo, koji je sa Biblijom u jednoj ruci i nacionalnom zastavom u drugoj, upao u Moralesovu rezidenciju rekavši da se "Bog vratio u spaljenu palatu".

U glavnom gradu Venecuele izbio je manji sukob između studenata i nacionalne policije koji su nosili opremu za nerede poslije govora opozicionog lidera Huana Gvaida na kampusu Centralnog univerziteta.

Gvaido pruža podršku protestu koji je planiran za subotu protiv vlade Nikolasa Madura, a pokušava i da ponovo aktivira kampanju iz januara za svrgavanje socijalističke vlade, prenosi AP.

Dok je Gvaido govorio, nacionalna policija formirala je blokadu na jednom od ulaza u kampus.

Europski parlament negira da su događaji koji su doveli do ostavke predsjednika Bolivije Eva Moralesa na njegovu predsjedničku dužnost "državni udar".

Usporedbe radi, da su tijekom nereda "Žutih prsluka" u Francuskoj zapovjednik Glavnog stožera francuske vojske i glavni ravnatelj policije ušli u Elizejsku palačiu i prisilili Emmanuela Macrona da potpiše ostavku, kako bi se to zvalo? Ne treba puno za zaključiti da bi sve zemlje članice EU složno osudile taj čin i rekle da je u Francuskoj proveden državni udar.

Situacija u Boliviji, nakon što je Morales u srijedu napustio dužnost, bila je tema rasprave u Europskom parlamentu, gdje su se sukobila mišljenja manjine koja smatra da je riječ o državnom udaru i onih koji su odbili to tako nazvati. Prvi tabor su činili zastupnici iz, nazovimo je tako, "radikalne ljevice", ali su njihovi argumenti ušutkani bukom liberala i takozvanih "narodnjaka".

Ukupno 234 europarlamentarca su odbili prevrat u Boliviji nazvati državnim udarom, 41 zastupnik je puč nazvao pravim imenom, a 88 zastupnika je na glasanju bilo suzdržano. Europska združena ljevica i španjolska stranka Podemos su najoštrije zastupali tezu o državnom udaru.

Socijaldemokrati su glasali podijeljeno, dok su "zeleni", liberali, narodnjaci, konzervativci i dio krajnje desnice, uglavnom španjolske monarhističke, stvari odbili nazvati pravim imenom.

Prema španjolskim medijima, bolivijsko pitanje stići će u Strasbourg za otprilike dva tjedna, kada će se izglasati rezolucija o situaciji u zemlji.

"Zasad je stajalište Europske unije, kojeg je izrazila odlazeća povjerenica za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini, kako do održavanja novih izbora situaciju treba ublažiti u najvećoj mogućoj mjeri", piše u izvješću EU.

U nedjelju je Morales podnio ostavku na dužnost nakon gotovo 14 godina vlasti. To je učinio kako bi smirio zemlju usred nasilnih aktivnosti opozicije i posebno zbog pritiska policije i oružanih snaga.

Njemački parlament - Bundestag, sinoć je većinom glasova usvojio izmjene u njemačko zakonodavstvo koje se odnose na plinsku direktivu Europske unije i pod kojima će se naći ruski plinovod "Sjeverni tok 2" koji se gradi dnom Baltičkog mora od ruske do njemačke obale.

Sinoć, u Bundestagu usvojen zakon daje mogućnost isključenja iz Trećeg energetskog paketa EU plinovoda država koje nisu članice EU i koji se protežu na teritorij neke od zemalja EU. Niže u tekstu ću pojasniti o čemu se konkretno radi i zašto je sinoćnja odluka njemačkog parlamenta tako važna, pričemu podsjećam kako ona nije bila usvojena prije nekoliko dana, kako je bilo planirano, budući da su zastupnici stranke Alternativa za Njemačku (AfD) tada tražili pojedinačno glasovanje - imenom i prezimenom, zbog čega nije bilo kvoruma te je odgođeno.

Jučer je AfD od toga zahtjeva odustao pa je glasovanje održano a prijedlog zakona vladajuće koalicije CDU-CSU-SPD na kraju je usvojen. Prema priopćenju parlamenta, izglasana izmjena omogućuje primjenu pravila njemačkog unutarnjeg tržišta na plinske projekte na granici između države-članice EU i i države koja nije članica Unije. Usvojene zakonske promjene, kako se očekuje, primijenit će se na dio "Sjevernog toka 2" koji se nalazi u njemačkim teritorijalnim vodama i na koje se odnosi posljednjih 12 morskih milja toga, nešto više od 1200 kilometara dugog dvocjevnog plinovoda, kapaciteta 55 milijardi m3 plina godišnje.

Tzv. Treći energetski paket je glavno oružje Bruxellesa, prema kojemu kompanije ne mogu biti istovremeno isporučitelji plina u EU i jedini vlasnici plinovoda kroz koji to čine. Od svibnja ove godine taj se zakon primjenjuje i na plinovode koji prolaze morskim dnom i čija se izgradnja završava poslije 23. svibnja 2019. godine.

Iako se to, naravno, izrijekom nigdje ne spominje, jasno je kako se taj zakon EU prije svega odnosi na plinovod "Sjeverni tok 2" (i budimo realni - zbog njega je isključivo i donesen). Prema njemu, ruski bi Gazprom morao dati 50% kapaciteta toga plinovoda drugim dobavljačima plina u EU (kojih, naravno, nema, jer koja bi to europska ili svjetska tvrtka-izvoznica plina dolazila sa svojim plinom na rusko kopno i ubrizgavala ga u početnu točku plinovoda "Sjeverni tok 2" u namjeri da ga proda na EU tržištu?) tj. izgrađeni plinovod bi u praksi smio raditi samo s polovicom svojih ukupnih kapaciteta što sadašnje investitore "Sjevernog toka 2" (osim Gazproma, koji je 51-postotni dioničar tj. vlasnik plinovoda, tu su još i dvije njemačke tvrtke Uniper i Wintershal, britanski Royal Dutch Shell te francuska energetska tvrtka Engie - sve s jednakim udjelima) automatski stavlja u gubitak po pitanju isplativosti čitave investicije koju su već upotpunosti isfinancirali.

A osim pada rentabilnosti plinovoda zbog EU zakona pada i raspoloženje njemačkih investitora koji su u projekt uložili 2 milijarde eura pa je Berlin zato morao stupiti u odlučnu političku akciju. Naravno, ne samo zbog zaštite svojih energetskih kompanija, već, još i više, zbog zaštite njemačkih energetskih a time i nacionalnih interesa.

Ako je i do sada bilo dvojbi, i ako su Madrid i elita Europske unije uistinu kalkulirali da će se Katalonci postupno ispuhati i povući, sada, nakon drastičnih zatvorskih presuda bivšem katalonskom vodstvu zbog referenduma o nezavisnosti iz 2017. g., potpuno je jasno - pokrenut je nesmiljeni obračun koji će uzdrmati ne samo Španjolsku nego i cijelu Europsku uniju. Prosvjedi diljem Katalonije protiv gušenja njenih zahtjeva za nezavisnošću nastavit će se iz tjedna u tjedan.

Snage katalonske suverenosti neće odustati od borbe za nezavisnost Katalonije, a kako sada stoje stvari ni središnja španjolska vlast ne želi se povući sa svojih pozicija. Ono što se pokrenulo u Kataloniji više ne može biti zaustavljeno čak ni primjenom sile. Bez obzira na do sada plaćenu cijenu poništeni referendum o nezavisnosti održan 2017. g. zauvijek je promijenio poziciju Katalonije u Španjolskoj i pokrenuo nepovratne procese ne samo u njoj nego i u cijeloj Europskoj uniji.

Zbivanja u Kataloniji dio su velikoga buđenja naroda Europe i istinskog preporoda snaga nacionalnih suverenosti koje još nisu ostvarile svoje nacionalne države i koje se s više ili manje prisile zadržavaju u postojećim europskim državno - pravnim entitetima. Zajedno s otporom samih nacionalnih država sve očitijim namjerama pretvaranja Europske unije u nadnacionalnu državnu tvorevinu promjenit će lice Europe.

Katalonsko nacionalno vodstvo pravilno procjenjuje da u sadašnjem rasporedu snaga na međunarodnoj sceni i unutar španjolskog političkog okvira mora zadržati pritisak i postupno ga pojačavati kako intezitetom djelovanja tako i širenjem njegova spektra uvođenjem u igru novih elemenata djelovanja.

Igra je to visokih uloga. Nitko, stoga, do sada, unatoč suprotnim tvrdnjama nije donio ni jednu pogrešnu odluku, ni španjolske središnje vlasti, ni katalonsko vodstvo. I jedna i druga strana svjesno su ušle u sudar "čelo u čelo" i svatko od njih je morao učiniti ne ono što želi, nego ono što mora u okviru svoje postojeće političke agende.