Poraženi manipulatori i mnoge njihove žrtve male pameti baš se ne daju. Nije džaba davno rečeno: Više puta ponovljena laž, postaje istina... U tom ponavljanju laži oni su našli šansu. Pomagači su im danas oni mediji koji uz pogubljenu dušu i obraz sada odigravaju važnu ulogu. Zato sam i pisao svojevremeno kako se i »izvještavanje o Siriji pretvorilo u ogroman projekat protiv suštine i smisla tradicionalnog novinarstva.

Po cijenu vlastite kičme.« I dalje...«da je malo koji svjetski događaj kao taj rat obilježen toliko snažnim, nerijetko i presudnim medijskim utjecajima i manipulacijama u stvaranju svjetskog javnog mnijenja i percepcija u prosuđivanju tih zbivanja. Dodatno, i na donošenje direktnih političkih odluka sudbonosnih za sami događaj kao i za cijeli regionalni pa i globalni kontekst u kojem se taj rat odvija.«

I sada kada je jasno da ciljevi tzv. »proxy« oslobodilaca Sirije i njihovih nalogodavaca iz pozadine očigledno nisu realizirani - što na žalost ne znači i da je sve još potpuno gotovo - evo novog događaja koji sam po sebi i nije posebno bitan osim što razotkriva koliko je otrovno sjeme u porazu značajnog dijela svjetskog novinarstva već dalo odvratne plodove.

Minule sedmice je na sve strane po svijetu objavljeno kako je osnivač »Bijelih kaciga« James Le Mesurier nađen mrtav nakon što je, navodno, »pao s balkona svog apartmana u Turskoj..... » Predstavnik »Bijelih kaciga« je novinaru Marku Urbanu, novinaru BBC-a, rekao da je »nemoguće pasti s balkona tog apartmana.«

Optužio je »državne aktere« da možda stoje iza nasilne smrti Le Mesuriera... Njemački Bild prenosi pisanje medija iz Turske koji u svemu ne isključuju ni samoubojstvo. Njemački list pri tome kao usput javlja o jednoj »bizarnosti« u ovom slučaju, a to je da je »pokojnik prije samo tri dana od strane Ministarstva vanjskih poslova Rusije proglašen za teroristu...« Šta to znači danas kod tzv. prosječnog čitaoca na zapadu, ne treba nagađati. Eto odmah i sjećanja na druge moskovske krimene, od famoznog »novičoka« i otrovanog Skripalu u Salisburyju, pa natuknica sa šleperom mrtvih Azijata u Engleskoj ali nakon »ruske rute« prema Londonu preko Krima... itd., itd.

Smatra se da je Tramp pristalica američke hegemonije, koju želi da očuva drugim metodama. A šta ako je pristalica multipolarzima?
Došli smo do zaključka da jednopolarni 'trenutak' američkog uspona nevoljno posustaje pred mnogopolarnim svetom: zaokret ka devetnaestovekovnom koncertu sila (ili 'polova' - pošto veličina nije uvek glavna odrednica). Takođe smo zaključili da Tramp prosto nastoji da produži taj hegemonistički trenutak za SAD, premda različitim metodama, odnosno usvajanjem naizgled bizarnog a ponekad i kontraproduktivnog delovanja i načina izražavanja, koji iritira američki spoljnopolitički establišment.

Međutim, da li je ovo gledište ispravno? Možda je Tramp više poput morskog raka? Možda je prinuđen da ide ka svojim ciljevima u stilu morskog raka, umesto da samo juriša napred punom parom, upravo zato što se nalazi pod takvim združenim političkim napadima.

Neki u Rusiji smatraju da se u samoj srži krilatice Amerika na 'prvom' mestu krije namera za odustajanjem od projekta globalističkog 'carstva' i povratak fokusa na unutrašnja pitanja SAD-a, kao i na izazove sa kojima se Sjedinjene Države suočavaju na unutrašnjem planu (što će reći povratak na vrstu neintervencionističkog konzervativizma za koji se zalagao Patrik Bjukenen, ali koji američki neokonzervativci preziru i koji su nastojali da potpuno unište upravo zbog toga što je podrazumevao poništenje 'carstva'.)

Nacrt dvogodišnje "Konferencije o budućnosti Evrope" zajednički su sastavili Pariz i Berlin, a cilj je jačanje jedinstva i suvereniteta Evropske unije (EU). Treba biti oprezan i sačekati, kaže Dušan Gujaničić iz Instituta za političke studije, povodom vesti da su Francuska i Nemačka postigle sporazum o novoj EU.

Prema rečima našeg sagovornika, obe zemlje shvatile su da je sadašnja situacija neodrživa i da među njima postoje ozbiljne razlike.

Koliko su odnosi između Francuske i Nemačke u poslednje vreme zategnuti, možda najbolje govori pisanje "Njujork tajmsa", koji je nezvanično preneo reči nemačke kancelarke Angele Merkel sa proslave 30 godina od pada Berlinskog zida. Ona je tada francuskom predsedniku Emanuelu Makronu navodno rekla da joj se smučilo da skuplja krhotine koje ostaju nakon Makronovih govora.

Zapadne zemlje treba da se odreknu navika iz prošlih vekova, kada su mogli da diktiraju svoju volju drugim zemljama, rekao je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov.

"Najbolji način za okončanje ove nenormalne situacije jeste da se odreknu imperijalističkih manira, navika iz prošlog veka — navika da svima diktiraju svoju volju i sude svemu i svačemu", ocenio je Lavrov odgovarajući na pitanje koji je najbolji način za rešavanje problema sa sankcijama koje su zapadne zemlje nametnule Rusiji.


Prema njegovim rečima, Vašington direktno odgovara države Centralne Azije od razvoja odnosa sa Moskvom.

"SAD odavno sarađuju sa zemljama Centralne Azije. Mi znamo da oni direktno odgovaraju zemlje Centralne Azije, bez obzira na to što su među njima većinom naši vojno-politički saveznici, od daljeg razvoja odnosa sa Rusijom. Mi to nikad ne radimo", naglasio je ruski ministar.

Sponzor Zelenog novog ugovora ("Green New Deal"), senator Ed Markey, nastoji proširiti američke sankcije prema Globalnom Magnitskijevom zakonu na strane pojedince i tvrtke uključene u "značajne akcije koje pogoršavaju klimatske promjene."

Iako su demokrati demantirali plan predsjednika Donalda Trumpa da izgradi zid na južnoj američkoj granici i natjera Meksiko da to plati, čini se da će Markeyjev prijedlog prihvatiti takav pristup i primijeniti ga na cijeli svijet, kada su u pitanju američki napori protiv klimatskih promjena.

"Dok se kod kuće borimo za donošenje Zelenog novog ugovora, moramo upotrijebiti sve alate ili našu vanjsku politiku da promijenimo ponašanje tvrtki i pojedinaca koji su najodgovorniji za pogoršanje klimatske krize", rekao je Markey u ponedjeljak, najavljujući svoj novi zakon.


Akt Magnitsky iz 2012. godine, proširen na čitav svijet 2016. godine, omogućava američkoj vladi da zabrani svu trgovinu ljudima i entitetima za koje tvrdi da krše ljudska prava i zaplijene tu imovinu. Markey sada želi da te ovlasti obuhvate odgovorne za izgradnju elektrana na ugljen ili sječu u prašuma. Takve bi mjere "mogle pomoći da napori u borbi protiv klimatskih promjena ne pogoršavaju globalnu nejednakost", stoji u nacrtu prijedloga zakona na 19 stranica.

Njegov "Cilj ekološke i klimatske nesmotrenosti iz 2019. godine" približio bi SAD "cjelovitoj... globalnoj strategiji koja odgovara veličini klimatske krize", dodao je senator.

Markey je sponzorirao plan Green New Deal, kojeg je u Kongresu, u veljači, predstavila Alexandria Ocasio-Cortez samo da bi vidjela kako je slavno pao u Senatu kad ga je republikanska većina stavila na glasanje.

Iako bolivijski predsjednik Evo Morales iz progonstva poručuje kako će se demokratskim putem vratiti na vlast, čini se da je njegovo svrgavanje svršen čin. Naime, SAD su uložile previše truda, vremena i novca da ostvare svoj cilj i ove se pobjede neće tako lako odreći.

Podsjetimo da je sve počelo u Paragvaju, kada su u Washingtonu odlučili da više ne primjenjuju nasilne metode, poput vojnih udara s tenkovima na ulicama ili izravnom vojnom intervencijom, već se pribjegava institucionalnim državnim udarima ili se oko čelnika "nepoćudnih zemalja" jednostavno izgradi mreža izdajnika i u određenom trenutku ga se prisili na "dragovoljnu ostavku na predsjedniku dužnost".

Ovaj je scenarij prvi put uspješno primijenjen u Paragvaju. Naime, paragvajski političar i biskup Rimokatoličke Crkve Fernando Lugo je poslije pobjede na predsjedničkim izborima u travnju 2008. godine postao predsjednikom Paragvaja. Kao predsjednik trudio se pomagati siromašnima, poticao je gradnju jeftinih stanova, besplatno liječenje za siromašne i socijalnu pomoć.

Parlament Paragvaja ga je 21. lipnja 2012. prisilio na ostavku, što je većina latinoameričkih vlada proglasila nezakonitim činom i vojnim udarom. Međutim to nije pomoglo i Lugo je morao napustio vlast.

Od tada do danas su takve i slične metode uspješno primijenjene u Hondurasu, Brazilu, Peruu i na kraju sada u Boliviji. Jedini neuspjeli pokušaj je bilo svrgavanje Nicolasa Madura u Venezueli.

Prošlog tjedna je WikiLeaks objavio kako je OPCW krivotvorio izvješće o napadima klorinom u sirijskom gradu Dumi 2018 godine. Nakon objave ovog lažnog izvješća, SAD, Velika Britanija i Francuska su proveli udare na navodno "tri sumnjiva postrojenja za kemijsko oružje režima predsjednika Bashara Al-Assada", što je bio otvoreni čin agresije na suverenu zemlju.

"Priroda je svake temeljite istrage da pojedinci koji u njoj sudjeluju izražavaju subjektivne stavove", rekao je generalni direktor OPCW-a Fernando Arias u govoru na godišnjem sastanku organizacije održanom u Haagu.

"Iako neki od tih različitih stavova i dalje kruže na nekim forumima za javnu raspravu, želio bih ponoviti da stojim pri neovisnom, profesionalnom zaključku istrage", rekao je

Međutim, tijekom prve istrage Dume, koja je dala "opravdanje" zapadnim silama da napadnu Siriju, OPCW je imao samo mandat reći je li korišteno otrovno oružje ili ne, a ne imenovati počinitelje.

Ostatak priče koju prenose zapadni mediji je ponavljanje istih članaka iz vremena navodnog napada i medijske hajke koja je nakon toga uslijedila protiv sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada, njegove vlade i vojske.

Sada se vratimo u 2019. i podsjetimo što se dogodilo prije nekoliko tjedana. Naime, govorimo o smrti vođe takozvane "Islamske države" Abu Bakra Al-Bagdadija u Idlibu i misterioznom samoubojstvu utemeljitelja "Bijelih kaciga" Jamesa Le Mesuriera.

Danima nakon što su Sjedinjene Države objavile likvidaciju vođe terorističke organizacije ISIL Abu Bakra Al-Bagdadija, zapadni mediji objavili su smrt osnivača takozvanih "Bijelih kaciga", bivšeg britanskog obavještajca Jamesa Le Mesuriera, koji je pronađem mrtav u blizini njegova stana u Istanbulu pod sumnjivim okolnostima.

Vijest o smrti Le Mesuriera o kojoj je izvijestio list "The Independent" uopće nije bila čudna, jer je stigla nekoliko dana nakon što je rusko ministarstvo vanjskih poslova objavilo dokaze o njegovim vezama s terorističkom organizacijom Al-Qaida i pozvalo britansku vladu da objasniti sumnjivu vezu svog "bivšeg" agenta s terorističkom skupinom.

Neki analitičari opisali su smrt Jamesa Le Mesuriera kao dio sustavne kampanje likvidacije zapadnih terorističkih opunomoćenika, obzirom da je njihova teroristička uloga u Siriji završena.

Deluje više od slučajnosti da, nakon što se zakonska omča zategla oko premijera Bendžamina "Bibija" Netanjahua, izraelska vojska iznenada pojačava vazdušne napade na iranske snage sa sedištem u Siriji.

Osvajanje drugog mandata na mestu premijera odbacilo bi krivično gonjenje zbog optužbi za korupciju.

Ukoliko Netanjahu bude svrgnut sa položaja, odmah će biti podvrgnut suđenju. Naknadna presuda po svim optužbama mogla bi ga koštati zatvora i do 13 godina. Sa 70 godina, on je premijer koji je najduže na poziciji u istoriji izraelske države, a izabran je već četiri puta.

Stoga, što duže ostane premijer, više će odlagati suđenje, jer mu liderska pozicija pruža određeni imunitet dok je na funkciji.

Trenutni politički zastoj Izraela je posebno nepovoljno vreme za Netanjahua. Nakon dva izborna procesa održana ranije ove godine, ni Netanjahu ni njegov najbliži rival Beni Ganc nisu bili u stanju da formiraju koalicionu vladu. Netanjahu je i dalje premijer. Međutim, zakonodavci bi mogli da glasaju za novog premijera u narednih nekoliko nedelja, ili će u suprotnom zemlja biti primorana da izađe na treće izbore u martu sledeće godine.

Tokom protekle nedelje, kada je podneta optužba protiv Netanjahua zbog podmićivanja, prevare i zloupotrebe vlasti radi povoljnog uticaja medija, izraelske snage pod njegovom komandom pokrenule su smrtonosne vazdušne napade na iranske ciljeve u Siriji.

Izveštaji su ukazivali da je ubijeno oko 23 osobe. Ipak, sirijski mediji su tvrdili da je većina napada presretnuta. Bez obzira da li je iransko osoblje ubijeno ili ne, izraelska namera je da provocira Teheran.

Značajno je da izraelska vojska obično ne potvrđuje ili negira kada izvodi vazdušne napade na Siriju ili susedne zemlje. Ove sedmice su se, međutim, izraelski čelnici, uključujući Netanjahua, hvalili u vezi sa napadima.

Netanjahu je rekao: "Jasno sam napomenuo da ćemo svakome ko nas napadne uzvratiti. To smo učinili večeras [20. novembra] prema vojnim ciljevima iranskih snaga Kuds-a i sirijskim vojnim ciljevima".

Rusija je jedina svjetska država koja je do sada službeno priopćila o posjedovanju nadzvučnog oružja. Radi se o raketnom sustavu "Avangard", sposobnom za letove u gustim slojevima atmosfere na interkontinentalnim udaljenostima, brzinom većom od 20 mahova. U kretanju prema cilju njezin krstareći blok vrši tzv. dubinsko manevriranje - kako bočno, na nekoliko tisuća kilometara, tako i po visini, što je čini potpuno nedohvatljivom za bilo koja sredstva proturaketne obrane koja trenutačno u svijetu postoje.

U utorak je rusko Ministarstvo obrane objavilo je kako je od 24.-26. studenog američkim inspektorima pokazalo raketni sustav "Avangard", temeljem Sporazuma o strateškom nuklearnom naoružanju START-3, "s ciljem suradnje u osiguranju očuvanja i učinkovitosti Sporazuma" .

Podsjećamo: taj je sporazum potpisan 2010.g. i ostao je još jedini važeći sporazum između SAD-a i Rusije o ograničenju vojnih snaga. Njegov rok istječe u veljači 2021. godine, a Washington još nije objavio je li spreman na njegovo produljenje.

Američki predsjednik Donald Trump izjavljivao je kako želi postići novi - trojni nuklearni sporazum, koji bi, osim SAD-a i Rusije uključio i Kinu. Peking za sada tu ideju kategorički odbacuje, tvrdeći, kako druge dvije države imaju stratešku prednost u atomskom oružju.

Poznati britanski novinar i snimatelj John Pilger je u svom obraćanju prilikom predstavljanja knjige "London of In Defense of Julian Assange" u izdanju Or Booksa iz New Yorka zatražio da se odmah zaustave laži i medijska hajka protiv Juliana Assangea koji je još uvijek u britanskom zatvoru najviše razine sigurnosti, iako je u Švedskoj oslobođen optužbi za navodno "silovanje", koje se nikada nije dogodilo.

Britanci ga drže u ekstradicijskom pritvoru na zahtjev Washingtona gdje riskira dugogodišnju robiju samo zato što je obavljao svoj novinarski posao i iz svojih izvora objavljivao informacije o diplomatskim spletkama i tajnim dogovorima utjecajnih svjetskih vođa. Utemeljitelja Wikileaksa se pogrešno optužuje da su meta njegovih objava isključivo SAD i njihovi saveznici. Naime, WikiLeaks je objavio tisuće stranica dopisa diplomatskih misija Rusija s Moskvom, ali u njima nije bilo tako velikih skandala kao u aktivnostima američke uprave.

U hakiranim dokumentima o Rusiji se govori o korupciji, trgovini oružjem, pranju novca, osobnom bogaćenju, iznudama, organiziranom kriminalu koji ima potporu nekih državnih dužnosnika, tajnim računima na Cipru i sličnim nezakonitim aktivnostima. Ove su objave zapadni mediji 2010. dočekali s oduševljenjem i Rusiju opisali kao "mafijašku državu".

Međutim, tajne američke uprave, raznih američkih dužnosnika i njihovih saveznika u svijetu nisu kriminal i korupcija, već kršenje međunarodnog prava i planiranje, poticanje i provođenje ratnih zločina i genocida u svim dijelovima svijeta. Stoga je tema Rusije kao "mafijaške države" za javnost brzo postala irelevantna. Assange nigdje u svijetu zbog svog rada nije bio pod istragom i progonom, samo u Sjedinjenim Državama. Čak ni Katar i Saudijska Arabija, čije je zločine otkrio, nemaju ništa protiv njega i nisu pokrenuli nikakve službene istrage protiv Juliana Assangea.

SAD ga terete špijunaža, zločinačko udruživanje, krađe imovine Sjedinjenih Država, kršenje zakona iz oblasti računarstva i veleizdaju. U "svjetioniku slobode govora i ljudskih prava" Assange može dobiti 45 godina zatvora, a ako se podigne optužnica u više točaka u konačnici bi to moglo biti mnogo više. SAD su u sudskom podnesku od dana 15. prosinca 2015. potvrdile da je u tijeku proces protiv WikiLeaksa.