Povlačenje snaga sa linije razgraničenja u Donbasu planirano je za 9. oktobar, saopšteno je iz Zajedničkog centra za kontrolu režima prekida vatre samoproglašene Donjecke Narodne Republike.

Proces prekida kršenja primirja trebalo bi da počne nakon što OEBS saopšti da su snage povučene sa linije razgraničenja.

Kada je reč o samom procesu povlačenja snaga, ono će biti izvedeno simultano, nakon ispaljivanja signalnih raketa.

Taj proces bi trebalo da bude završen do 12. oktobra, kada je planirano da se OEBS-u podnese izveštaj o realizovanom povlačenju snaga.

Dodaje se i da će nakon toga biti pokrenut proces demontaže utvrđenja i razminiranja zone razgraničenja.

Kakva je veza između internacionalnog stila arhitekture (naziv za arhitektonski stil koji se razvio paralelno u Evropi i Americi 1920-ih i 1930-ih godina, i postao dominantan trend u zapadnoj arhitekturi sredinom 20. veka; prim. NS), zamišljenog da bude univerzalna estetika koja će biti upotrebljena kao oružje protiv nacionalističkih previranja na prelazu 20. veka, sa današnjom geopolitikom? Zapravo, veća nego što mislite.

Svi smo jako dobro svesni tzv. 'kulturnih ratova' koji upravo cepaju na delove Britaniju, SAD i Evropu. Jasno možemo videti pukotinu oko koje su postrojene dve zaraćene strane: sa jedne strane vijori se barjak ideala prosvećenosti 'neosporivog razuma' iz koga proističu uzori tehnologije, kosmopolitskog jedinstva i takođe 'progresivne agende' tj. prihvatanja ljudskih prava, prava na imigraciju, na različitosti, ekološke svesti i politika rodne ravnopravnosti. A sa druge strane fronta nalaze se oni poput filozofa Johana Gotfrida Herdera, koji je moćne imperatore i osvajače kao što je Karlo Veliki smatrao "zločincima istorije" koji su "istrebili autohtone narode". Herder je bio mišljenja da je svaka kultura posedovala jedinstveni Volksgeist (nem. Nacionalni duh; prim. prev.), ili način života koji je nesrazmeran sa drugima.

Na kraju, međutim, internacionalističke vrednosti bivale su prihvatane preko svake mere, i to svesno nauštrb 'pripadnosti'. Pouka aktuelne pobune protiv globalizacije jeste da politička i kulturna logika - usađena emocionalnom privrženošću u naše korene i u kulturno jedinstveni način života koji ispoveda svako društvo - pripada potpuno suprotnom polu (i dimenziji), u odnosu na 'racionalno' i univerzalističko gledište na ekonomiju i tehnologiju.

GLOBALISTI GUBE SNAGU

Daleko od kompromisnog nadgornjavanja, ova dva pola se prilikom svakog susreta gorko sukobljavaju (kao što su pokazali nedavni događaji u britanskom parlamentu). Postoji li mogućnost njihovog spajanja, odnosno mogućnost kompromisa? Verovatno ne postoji. U pitanju je drevni jaz između globalne utopije i lokalnog suvereniteta. U poslednje vreme snaga globalista vidno opada, dok suprotna strana primetno jača.

Filozof Rodžer Skruton objašnjava ovaj zaokret ka 'suverenistima ':

"Mi ljudi smo, kako to Nemci kažu, domorodačka bića, bića zajednice. Imamo usađenu potrebu da negde pripadamo; da pripadamo mestu kojem ćemo se posvetiti, baš kao i ljudima koji pripadaju tom mestu. Ovu misao potcenjuju oni koji vide isključivo njenu negativnu stranu - stranu koja vodi ka ratobornom nacionalizmu i ksenofobiji. To su samo negativni nusproizvodi nečeg pozitivnog, baš kao što je internacionalni arhitektonski stil bio negativni nusproizvod kredibilne namere da se ublaže barijere i otkloni međusobna podozrivost koju je na svetlost dana izneo Prvi svetski rat."

Drugim rečima, stapanje u jedan evropski ili svetski 'pretapajući lonac identiteta' moguće je samo po cenu gubitka korena i posebnosti naših zajednica. Ali Skrutonova poenta oko internacionalnog arhitektonskog stila (tog stila zvanog "nigde" kojim dominiraju "staklene kutije i betonski trgovi" u kojima niko ne može pronaći svoj osećaj pripadnosti) ide i dalje od toga.

Vladimir Putin je jučer izjavio nešto što karakterizira njegov stav o Ukrajini od početka krize i iz čega se prepoznaje namjera da se, prije ili kasnije, susjedna zemlja vrati u takozvani "ruski svijet", kamo i pripada. No, neki će ruski novinari morati korigirati retoriku, prije svega oni koji Ukrajince smatraju "neprijateljskim narodom".

Ruski predsjednik Ukrajinu naziva "našim najbližim susjedom i bratskim narodom Rusije" i otvoreno se usprotivio predstavljanju Ukrajine i Ukrajinaca u nepovoljnom svjetlu na nekim ruskim kanalima. Ruski predsjednik je to rekao na plenarnom sastanku Raspravnog kluba Valdai, odgovarajući na pitanje ima li potrebe za promjenom uređivačke politike prema Ukrajini na nekim ruskim federalnim televizijskim kanalima, koji, prema riječima građana zemlje, Ukrajinu prikazuju u ne baš povoljnom svjetlu.

"Ne čini se čudnim da čak i državni kanali ruske televizije imaju neovisnu uređivačku politiku. Ako oni, kao što ste rekli, pokazuju Ukrajinu u nepovoljnom svjetlo,... ako je tako, slažem se s vama, onda je to pogrešno. Ne bismo trebali izlagati našeg najbližeg susjeda i bratski narod u bilo kakvom nepovoljnom svjetlu. Možemo govoriti o politici aktualnih vlasti, ali ne o državi, ne o narodu ", rekao je Vladimir Putin.

Prema njegovim riječima, ako je se informacije o Ukrajini na ruskoj televiziji tumače u tom svjetlu, "onda ruskim programima nešto nedostaje".

Ovo je zapravo politika službene Moskve od prvih dana ukrajinske krize, iako su mnogi zagovarali odlučnu akciju, čak i vojnu intervenciju. Na primjer, zbog takvih izjava je Aleksandar Dugin, ruski filozof, politički analitičar i akademik, zagovornik Velike Euroazije s Rusijom kao imperijalnim centrom, izgubio katedru na Moskovskom državnom sveučilištu.

Govoreći o gnusnom zločinu ukrajinskih neonacista u Odesi, kada je 2. svibnja 2014. u Domu sindikata za živo zapaljeno nekoliko desetaka proruskih aktivista, Dugin je rekao: "Ali ono što smo vidjeli 2. svibnja prelazi sve granice. Ubijte ih, ubijte ih, ubijte. Nema više razgovora. Kao profesor, mislim da je to tako." Iako je on tvrdio kako je govorio o "onima koji su 2. svibnja počinili zločine", ruski mediji i gotovo svi komentatori su to protumačili kao poziv na ubojstvo Ukrajinaca kao naroda, zbog čega je ostao bez mjesta profesora sociologije na Moskovskom državnom sveučilištu.

Sin bivšeg potpredsednika SAD Džoa Bajdena Hanter Bajden i njegova kompanija "Burisma" mogli bi da budu umešani u 15 krivičnih slučajeva u Ukrajini, izjavio je glavni tužilac te zemlje Ruslan Rjabošapka.

Pored Bajdena, u te slučajeve bi mogao da bude umešan i bivši ministar za ekologiju Nikolaj Zločevski i oligarh Sergej Kurčenko, dodao je Rjabošapka.

On je pojasnio da Tužilaštvo Ukrajine trenutno razmatra sve te slučajeve koji su ranije zatvoreni kako bi se utvrdilo da li je u njima bilo kršenja zakona.

Naveo je da se revizija nastavlja, kao i da bi broj tih krivičnih slučajeva mogao da varira u zavisnosti od rezultata.

Mediji podsećaju da je Hanter Bajden bio u savetu direktora kompanije "Burisma grup", jedne od najvećih privatnih gasnih kompanija u Ukrajini.

Istovremeno, Džo Bajden je obavljao funkciju potpredsednika SAD kada je 2016. godine pozvao ukrajinske vlasti da smene tadašnjeg glavnog tužioca Ukrajine Viktora Šokina koji se bavio istragom o toj kompaniji.

Šokin je nakon toga smenjen, a istraga je obustavljena u avgustu 2017. godine.

Vladimir Putin je govorio na završnoj plenarnoj sjednici 16. sastanka Međunarodnog raspravnog kluba Valdai. Podsjetimo, na ovom mjestu je ruski predsjednik održao jedan od svoja tri povijesna govora. Prvi je bio onaj na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu 2007. godine, drugi je zapravo otvoreno pismo iz 2011. kojeg je objavio list Izvestia, a treći povijesni govor je održao pred Međunarodnim raspravnim klubom Valdai, gdje je jasno dao do znanja smjernice ruske vanjske politike, koja se nije promijenila do danas.

Na jučerašnjoj sjednici su na bini uz Vladimira Putina bili predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, kralj Jordana Abdulah II, predsjednik Kazahstana Kassym-Jomart Tokajev i predsjednik Filipina Rodrigo Duterte.

VIDEO: Govor Vladimira Putina na završnoj plenarnoj sjednici 16. sastanka Međunarodnog raspravnog kluba Valdai

Šef bezbednosti Revolucionarne garde Hosein Taeb izjavio je danas da je Teheran osujetio zaveru koju su planirale izraelske i arapske tajne službe, da izvedu atentat na general-majora Kasima Sulejmanija, načelnika iranskih elitnih snaga Kuds.

Iranski državni mediji su citirali Taeba da su zaverenici planirali da kupe zemljište pored groba Sulejmanijevog oca i na njemu postave eksploziv kako bi ubili komandanta, preneo je Rojters.

Taeb je rekao da je uhapšen određeni broj ljudi koji su planirali zaveru godinama. On nije naveo koje su arapske agencije učestvovale u kovanju zavere, preneo je Tanjug.

Rojters navodi da nije bilo moguće nezavisno potvrditi događaje koje su opisali iranski mediji.

Razlog izlaska SAD iz Sporazuma o likvidaciji raketa srednjeg i kratkog dometa su bili interesi Vašingtona u Aziji, a ne narušavanje njegovih tačaka od strane Moskve, izjavio je ruski predsednik Vladimir Putin na diskusionom klubu "Valdaj".

"Od američkih kolega smo čuli da će prvi korak u tom pravcu (postavljanju raketa, prim. aut) biti napravljen upravo u Aziji. To se tiče i nas, jer treba videti da li će rakete u Aziji dostizati rusku teritoriju ili neće. Odmah je bilo jasno da glavni razlog izlaska nisu Rusija i mitsko narušavanje Sporazuma. Ako oni nameravaju da postave rakete u Aziji, to znači da je Azija glavni razlog izlaska iz tog sporazuma", objasnio je Putin.

Ruski lider smatra da je raspoređivanje raketa u Aziji loše, jer će zbog tog poteza uslediti recipročan odgovor, što će pogoršati situaciju u Aziji i stvoriti nove pretnje.

Putin se nada da još ima mogućnosti za rešavanje tog problema, pošto SAD i dalje nisu donele konačnu odluku o raspoređivanju raketa.

On je naglasio da SAD nisu bile iskrene kada su govorile da sistemi PVO "Idžis", koji će biti raspoređeni u Evropi, neće biti korišćeni za lansiranje raketa srednjeg dometa.

"A onda 'bum' — sami su objavili da su sistemi 'Idžis' korišćeni za lansiranje raketa srednjeg dometa. Da su makar malo veću pauzu napravili. Očigledno je da su nas prevarili, ili pokušali da nas pređu", dodao je Putin.

Članci koji se objavljuju u stranoj štampi o ugnjetavanju krimskih Tatara nisu tačni, rekao je šef delegacije zapadnih zemalja u poseti Krimu Hendrik Veber.

Tokom sastanka sa šefom republičkog parlamenta Vladimirom Konstantinovom, Veber je istakao da u zapadnim medijima krimski Tatari zauzimaju "krupnu poziciju", jer ih ruske vlasti navodno hvataju na ulicama i hapse.

Takođe je dodao da je delegacija posetila krimsko-tatarska naselja i da su porazgovarali sa duhovnim vođom naroda.

"Nismo videli ništa od onoga što pišu na Zapadu", naglasio je Veber.

Prema njegovim rečima, članovi delegacije predstavljaju različite zemlje, ali su došli na poluostrvo sa jednim ciljem — da vide kako ljudi tu zaista žive i šta se tačno dešava na Krimu.

"Naši mediji izveštavaju da je Rusija zauzela Krim, kao i da se ovde dešavaju užasne stvari", pojasnio je šef delegacije.

Delegacija koju čine 22 osobe doputovala je na Krim kako bi posetili rusko poluostrvo. U delegaciji su bili državljani Norveške, Holandije, SAD i Nemačke. Poseta će trajati do 6. oktobra.

Povijest pokazuje da se nakon velikih svjetskih sukoba vrijednost dolara uvijek u pravilu drastično povećavala. U tom kontekstu, da bi preživio sadašnju situaciju, dolar treba novi svjetski rat, smatra ekonomski stručnjak i bivši savjetnik u Ujedinjenim narodima, Valentin Katasonov.

"Položaj dolara u globalnom gospodarstvu je i dalje snažan, ali je američka valuta u velikoj opasnosti", u svom članku tvrdi doktor ekonomije, profesor na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose i bivši savjetnik Ujedinjenih naroda Valentin Katasonov.

Nekoliko velikih svjetskih i regionalnih sila već jednostrano koordiniraju svoje napore, udružuju sredstava i resurse, a mnogi svoje dolarske rezerve počinju pretvarati u druge financijske instrumente ili jednostavno gomilaju zlato, što dolar može dovesti do kolapsa. Što će učiniti FED da bi spriječio ovaj scenarij?

Katasonov podsjeća uvjete u kojima je dolar postao važna svjetska valuta. Godine 1913. je 47% globalnih deviznih rezervi bilo u funtama, dok je samo 2% bilo u dolarima, ali 1928. je već 21% rezervi bilo u dolarima. Koji je bio razlog za takav veliki skok?

Američki Kongres 1913. godine, pod pritiskom financijske elite, stvara "Federal Reserve System", poznatiji kao FED, koji počinje štampati dolare, podsjeća autor. Sjedinjene Države su u to vrijeme je bile najveći industrijski proizvođač u svijetu, ali su također imale i veliki vanjski dug, posebno prema Velikoj Britaniji.

Prvi svjetski rat je radikalno promijenio situaciju i sjevernoameričku zemlju transformirao u najvećeg međunarodnog vjerovnika. Čak i glavni saveznici Sjedinjenih Država, Francuska i Velika Britanija, zadužuju se kod Washingtona i kupuju njegove državne obveznice.

Drugi svjetski rat je dodatno ojačao dolar, kaže Katasonov. 70% svjetskog zlata nakon tog svjetskog sukoba se nalazilo u Sjedinjenim Državama, zemlji koja je postala najmoćnije svjetsko gospodarstvo. Ova situacija je dovela do toga da je Washington 1944. godine nametnuo model "Bretton Woods", prema kojem su monetarne vlasti svake zemlje svoju valutu vezale za zlato. Dogovoreno je i stvaranje Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, uz korištenje dolara kao međunarodne referentne valute.

Zapovjednik Quds snaga Iranske revolucionarne garde, general Qassem Suleimani, u ekskluzivnom intervjuu je objasnio neke nepoznate detalje o ratu kojeg je cionistički entitet pokrenuo protiv Libanona 2006. godine i nakon 33 dana borbi se sramotno povukao.

HispanTV: Danas imamo čast upoznati vas kao zapovjednika Quds snaga i osobu koja je osobno sudjelovala u bitci tijekom ovog rata kako bismo čuli vašu analizu ovog velikog događaja. Naravno, niste razgovarali s novinarima kao zapovjednik Quds snaga i ovo će biti vaš prvi razgovor s novinarima nakon dvadeset godina. Kao prvo pitanje započinjemo analizom preliminarnih razloga tog rata, posebno nakon pet godina prisutnosti Sjedinjenih Država u regiji, uglavnom u Iraku i Afganistanu

General Qassem Suleimani: Kažem vam da su u 33-dnevnom ratu postojala određena skrivena pitanja koja su zapravo bili glavni uzroci rata. Neke od njih bile su jasne i očite. U stvarnosti, oni su bili izgovor da režim izvršava svoje ciljeve u tajnosti, u određeno vrijeme. Iako kad kažem da su bile skrivene, u stvarnosti smo znali namjere režima. Ali ono što nismo znali je da je neprijatelj imao namjeru da napravi iznenadni napad.

Analizirajući niz situacija, došli smo do tog zaključka, prije početka rata, da su namjeravali napraviti brz i iznenadan napad i da bi u tom napadu iznenadili Hezbollah, koji je trebao biti eliminiran. Taj se rat dogodio u situaciji u kojoj su se dogodila dva važna događaja, jedan koji se odnosio na cijelo područje, a drugi, važan za situaciju u ovom području. Prvo, SAD su zahvaljujući napadima 11. rujna uspjele proširiti svoju vojnu prisutnost na našem području.

Nešto slično se dogodilo u Drugom svjetskom ratu. Iako, u odnosu na Drugi svjetski rat, prisutnost nije bila takva ni po kvaliteti ni po količini. To se prvi put dogodilo sa Sadamovim napadima na Kuvajt 1991. godine, što je dovelo do američkog napada. Također, američki napad i Sadamov poraz natjerali su ih da zadrže ostave oružje u našoj regiji. I tako su Amerikanci postavili svoje temelje. Ali, nakon 11. rujna su zbog dva velika napada SAD angažirale oko 40 posto svojih oružanih snaga izravno u našem području. Kasnije s vremenom, a zbog niza promjena, na područje su stigle i pričuvne snage i Nacionalna garda, otprilike 60 posto američke vojske. To znači da su sve njihove snage, unutarnje i vanjske, prodrle u naše područje