Američko-kineski "trgovinski rat" postupno se prelijeva i u svoju najosjetljiviju sferu - energetiku. Kina se, inače, uvijek suzdržavala koristiti energetiku kao oruđe u trgovinskim "obračunima" sa Zapadom, jer je ona veliki uvoznik energenata i bilo kakvi poremećaji oko njihovih isporuka po kinesko bi gospodarstvo mogli bi biti vrlo rizični. Ali čini se kako kineskoj strpljivosti i po tom pitanju dolazi kraj.

Naime, Peking je prije desetak dana (info: Reuters) donio odluku o obustavi kupnje nafte iz SAD-a. Velika kineska energetska tvrtka Sinopec odustala je od planiranog uvoza 300 tisuća barela američke nafte mjesečno do kraja ove godine. A kako po strani nisu ostale niti druge kineske energetske tvrtke, za pretpostaviti je da se radi o centraliziranoj odluci kineske vlade, povezanoj s činjenicom, da su američko-kineski pregovori o trgovini ušli u "slijepu ulicu".

Ovome treba pridodati i povećanje prodaje svjetske nafte u kineskoj valuti, juanima, kroz u ožujku otvorenu prvu kinesku međunarodnu burzu nafte u Šangaju. Kineska vlada upravo kroz nju namjerava proširiti utjecaj juana u svjetskoj trgovini, oslabiti utjecaj "petrofolara", ali i zaobići američke sankcije vezane uz izvoz iranske nafte koje na snagu stupaju u studenom ove godine. Ali krenimo redom.

Zbog naglo pogoršanih odnosa na relaciji Washington Peking nikoga nije posebno iznenadila vijest kako je Kina objavila da će usprkos američkim prijetnjama sankcijama vezanim uz iranski energetski sektor (stupaju na snagu početkom studenog) i dalje nastaviti kupovati iransku naftu. Bloomberg je tu odluku nazvao "ozbiljnim udarcem" po Trumpova nastojanja da iranski izvoz nafte svede na nulu. Naime, Kina je jedan od pet najvećih svjetskih uvoznika iranske nafte, uz Japan, Indiju, Južnu Koreju i Europsku uniju.

Međutim, sada se, s obzirom na zaoštravanje odnosa s Washingtonom sve vrlo lako može promijeniti pa Peking čak može i povećati uvoz iranske nafte, što će ipak ovisiti o daljnjim pregovorima dviju najjačih ekonomija svijeta. Ali treba biti iskren i kazati, kako se nikakvo "svjetlou tunelu" u tim pregovorima ne vidi. Štoviše, prije nekoliko dana glavni savjetnik Bijele kuće u pregovorima s Kinom Larry Kudlow, upozorio je Peking (nakon što je ovaj odobrio carinski protuodgovor u visini od 60 milijardi dolara na uvoz roba iz SAD-a), da ne podcjenjuje odlučnost predsjednika Donalda Trumpa "koji će biti oštar".

U Moskvi je 15. kolovoza održan 14. krug rusko-kineskih pregovora o strateškoj sigurnosti. U usuglašenom priopćenju dvije su zemlje pozvale na zajedničku zaštitu poštenog i ravnopravnog svjetskog poretka i očuvanju mira i stabilnosti na Zemlji i u različitim regijama svijeta, priopćila je kineska agencija Xinhua.

Tajnik ruskog Vijeća sigurnosti Nikolay Patrushev i član Politbiroa CK Komunističke partije Kine Yan Tsein objavili su zajedničko priopćenje nakon sastanka. Kineski je predstavnik kazao kako su odnosi Pekinga i Moskve došli na najvišu razinu i da se radi o najboljoj etapi bilateralnih odnosa u čitavoj njihovoj povijesti, dosegnutoj pod vodstvom aktualnih predsjednika dviju država Xi Jinpinga i Vladimira Putina.

Dvije strane razgovarale su o problemu Korejskog poluotoka, iranskom nuklearnom sporazumu, kao i o nestabilnosti na Bliskom istoku, oko čega su postignuti sporazumi po svim pitanjima.

Nakon što je Bijela kuća uvela nove sankcije Rusiji i najavila oštre kaznene mjere koje će uvesti ako Moskva ne ispuni uvjete američkog ultimatuma i ne dozvoli inspekciju kemijskih objekata, ruski premijer Dmitrij Medvedev je izjavio kako su nove neprijateljske akcije Sjedinjenih Država protiv Rusije "objava gospodarskog rata".

Ova je izjava zvučala proturječno zbog očigledno namjernog sarkastičnog termina Medvedeva, koji je rekao kako "američki prijatelji" moraju shvatiti da ovo nije samo ekonomski rat i da će odgovor Rusije biti ekonomski, politički, a po potrebi i "drugim metodama". U svakom slučaju, jasno je da je ovaj rat davno probio ekonomske okvire.

Prvo, SAD trenutno provodi tipičan gospodarski rat i s Europskom unijom. Zabrana letenja Aeroflota u SAD "kao odgovor na trovanje Skripala" je nešto drugo. Drugo, sam Medvedev je naglasio da će "tom ratu morati reagirati - ekonomskim, političkim, a po potrebi i drugim metodama".

"Druge" metode jedino mogu biti - vojska. No, Rusija je posljednja zemlja koja je zainteresirana za rat protiv Sjedinjenih Država "na svim frontama". No, šamar u lice je strategija gubitnika koji ne može odgovoriti na metak.

Glasnogovornica State Departmenta, Heather Nauert, rekla je kako Sjedinjene Države za neprijateljske akcije "imaju cijeli set kojima SAD može pokušati prisiliti neku vladu da popravi ponašanje". Glavno je pitanje koji "set alata" ima Rusija kojim može prisiliti američku vladu da "popravi svoje ponašanje"?

Patrijarh američke spoljne politike, "strateg i mudrac" Henri Kisindžer našao se na udaru antitrampovske medijske kampanje. Sada je upravo Kisindžer, koga je do sada bilo nemoguće javno blatiti u uglednim američkim medijima, proglašen tvorcem najstrašnijeg zločina u američkoj politici - zavere Kremlja i Donalda Trampa.

Agencija Blumberg objavila je skandaloznu istragu u kojoj se tvrdi da je upravo siva eminencija američke politike bio taj oko koga su se okupljali učesnici "ruske zavere": Donald Tramp, Džared Kušner (zet američkog lidera), ruski ambasador Sergej Kisljak, pa čak i Marija Butina uhapšena u SAD.

Bilo je nemoguće i zamisliti da bi se neko odlučio da u taj skandal uvuče čoveka Kisindžerovog renomea. To se, međutim, dogodilo i predstavlja vrlo ozbiljan signal da se američko društvo i politička elita nalaze na ivici građanskog rata, te da nikakva nepisana pravila više ne važe, smatra Ivan Danilov, autor bloga "Krimson alter".

Neprikosnovenih više nema i ako se nakon Blumbergovog spina tim specijalnog tužioca Roberta Milera zvanično zainteresuje za Kisindžera, to će značiti da je u Americi danas moguće baš sve, pa čak i nasilan sukob pristalica establišmenta i Trampovih istomišljenika, ocenjuje Danilov.

U svim periodima postojale su figure koje ne podležu kritici - plemenski starci, mudraci, savetnici koje niko nije dirao čak ni u vreme ozbiljnih unutarpolitičkih i međusobnih sukoba. A ako se odjednom pokrene hajka na priznate neutralne autoritete i zaslužne starešine, znači da će biti nevolje.

U srijedu, 15. kolovoza, u Ankari su se sastali turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i katarski emir Tamim bin Hamad Al-Thani, a emir je priopćio o namjeri investiranja u tursko gospodarstvo 15 milijardi dolara.

Ured za odnose s javnošću turskog predsjednika priopćio je kako Katar namjerava brzo realizirati paket investicija u tursko gospodarstvo u visini od 15 milijardi dolara.

"Turski predsjednik i katarski emir tijekom susreta u predsjedničkom kompleksu u Ankari razmijenili su mišljenja o bilateralnim odnosima i regionalnim pitanjima. Katarski šeik Tamim Al-Thani izjavio je kako će Katar Turskoj brzo dostaviti investicijski paket u iznosu od 15 milijardi dolara. Tijekom susreta vođe su potvrdili svoju privrženost daljnjem jačanju odnosa između Turske i Katara u svim sferama. Na susretu su također sudjelovali ministri financija Turske i Katara", navodi se u priopćenju iz ureda turskog predsjednika.

Podsjećamo: Turska i Katar su najveći bliskoistočni saveznici. Katar je i jedina zemlja arapskog svijeta u kojoj Turska ima svoju vojnu bazu. Ankara je bila i jedna od prvih prijestolnica koja je podržala Dohu nakon što je Saudijska Arabija u lipnju 2017. godine pokrenula protu-katarsku kampanju i s tom zemljom prekinula diplomatske i gospodarske odnose u okviru tzv. arapskog kvarteta (Saudijska Arabija, Egipat, UAE, Bahrein). Turska je, tada, blokiranom Kataru dostavila pomoć u nužnim proizvodima široke potrošnje, ali i uputila svoj dodatni vojni kontingent u tu zemlju, neovisno što je Rijad od Ankare zatražio u najmanju ruku suzdržanost i neutralnost u njegovom sporu s Dohom, kao i zatvaranje turske vojne baze u katarskom emiratu.

Jučerašnji posjet katarskog emira predsjedniku Erdoganu ne može se tumačiti izvan konteksta diplomatskog i gospodarskog zaoštravanja odnosa između Turske i SAD-a, gdje je ova prva izložena snažnim političkim i financijskim pritiscima koji negativno utječu na njezinu ekonomiju, financijski sektor i stabilnost valute.

SAD su objavile uvođenje novih sankcija liderima kambodžanske vladajuće partije poslije kontroverznih izbora na kojima je partija premijera Hun Sena osvojila sva mjesta u parlamentu.

Portparolka Stejt departmenta Heder Nauert je juče rekla da ti izbori nijesu bili "ni pravedni, ni slobodni".

Prema njenim riječima, SAD su zbog toga uvele zabranu izdavanja viza kambodžanskim zvaničnicima "odgovornim za najnedemokratskija djela" tokom izborne kampanje, a moguće i njihovim porodicama. Nauert nije navela o kojim zvaničnicima je riječ niti koliko ih je.

"Ponavljamo apel vladi Kambodže da preduzme konkretne mjere za ohrabrivanje nacionalnog pomirenja, tako što će omogućiti nezavisnim medijima i organizacijama civilnog društva da bez ometanja igraju svoju vitalnu ulogu", navela je Nauert.

Narodna partija Kambodže, premijera Hun Sena, na vlasti je već 33 godine, a na izborima na kojima nije imala pravu opoziciju osvojila je 76,9 odsto glasova i svih 125 mjesta u parlamentu.

Najveća opoziciona partija, Partija za nacionalni spas Kambodže, koja je na izborima 2013. dobila 44 odsto glasova, raspuštena je u novembru 2017. a njen lider Kem Soha zatvoren po optužbi da je želio da svrgne vladu uz pomoć SAD.

SAD zahtijevaju "neodložno oslobađanje Sohe i drugih političkih zatvorenika kao i okončanje zabrane opozicije", rekla je Nauert.

Američki predsjednik Donald Trump povukao je u srijedu sigurnosne ovlasti bivšem čelniku CIA-e Johnu Brennanu, kojega optužuje za zloupotrebljavanje pristupa povlaštenim informacijama kako bi "sijao razdor i kaos" oko njegove administracije.

Trump je najavio reviziju ovlasti još nekolicine bivših obavještajnih i vladinih dužnosnika, redom njegovih kritičara, među kojima su i bivši čelnik Nacionalne obavještajne službe James Clapper, bivši direktor FBI-ja James Comey, Obamina savjetnica za nacionalnu sigurnost Susan Rice, bivši direktor Nacionalne sigurnosne agencije Michael Hayden i bivša zamjenica državnog tužitelja Sally Yates.

Brennan, čelnik Središnje obavještajne agencije (CIA) za vrijeme Trumpova prethodnika, demokratskog predsjednika Baracka Obame, oštar je kritičar novoga predsjednika i čest gost televizijskih emisija u kojima napada Trumpovu vanjsku politiku.

Glasnogovornica Bijele kuće Sarah Sanders rekla je da se Brennan upuštao u "sve mahnitije komentare" i zloupotrebljavao svoje ovlasti pristupa povlaštenim informacijama, koje je koristio kako bi "sijao razdor i kaos".

"U ovome trenutku, sve eventualne koristi koje bi viši dužnosnici mogli imati od konzultacija s Brennanom nadjačane su rizicima koji proizlaze iz njegova nepredvidljivoga ponašanja. To ponašanje iskušalo je i probilo granice svake profesionalne pristojnosti koja mu je ukazana", prenijela je Sanders Trumpove riječi.

Europska unija, "otok slobode i istine u svijetu diktatura, represije i laži", podigla je internetsku stranicu, koju možete pratiti i na Facebooku, kojom se bori protiv "dezinformacija" i "lažnih vijesti". Otprilike svaki treći članak ili analiza su posvećeni Rusiji, ali i drugim zemljama.
No, posebno je zanimljiv članak u kojem se pojašnjava kako se EU treba boriti protiv ovog zla. Ako pažljivo pročitate, primijetit ćete da je riječ o cenzuri neviđene razine i davanju prostora samo režimskim i korporativnim medijima, dok se na drugoj strani guši sloboda govora i suzbijaju protuargumenti.

"Posljednjih nekoliko godina raste dezinformacija na međunarodnoj sceni, što je sve veći problem. Na čelu bitke za istinu su novinari koji podržavaju jedan od najvažnijih stupova slobodnog i demokratskog društva: slobodne i nezavisne medije", stoji u članku.

Rusija je iz svojih rezervi gotovo u potpunosti uklonila obveznice američke vlade. Za dva mjeseca Moskva je prodala ogromnu količinu obveznica u vrijednosti od 81 milijarde dolara. Trenutno od rezervi vrijednih ukupno 458 milijardi dolara u američkih državnim obveznicama ima portfelj od samo 14,9 milijardi dolara. Ostalo je u obveznicama Kine, vrijednosnim papirima eurozone, zlatu i dio u rubljama.

Guvernerka Središnje banke Rusije, Elvira Nabiullina, objasnila da je smanjenje ulaganja u američke državne obveznice rezultat sustavne procjene svih vrsta rizika. U isto vrijeme Rusija sustavno povećava rezerve u zlatu.

Globalni geopolitički sukobi izazvani od strane Sjedinjenih Država već su prisilili neke zemlje da slijede primjer Kremlja.

Turska je smanjila svoje investicije u američke vrijednosne papire gotovo dva puta. Od oko 62 milijarde dolara u studenom je Narodna banka Turske u svibnju zadržala 32,6 milijardi dolara, nakon čega je eskalirao sukob s Washingtonom, navodno zbog uhićenja američkog pastora Andrewa Brunsona, optuženog da je s pokretom Fethullaha Güllena i njegovim pristašama sudjelovao u organiziranju propalog državnog udara u Turskoj u ljeto 2016.

Naravno da je sudbina Brunsona samo izgovor za pokretanje valutnog i diplomatskog rata protiv Turske. Jasno je da se iza svega kriju mnogo veći interesi, posebice od kada je FED odbio kupovati vrijednosne papire američke vlade.

U Europskoj uniji je Njemačka je smanjila svoje investicije u američki dolar s 86 milijardi dolara u travnju na 78,3 milijarde dolara u svibnju. Pad nije velik, ali se Washington boji lančane reakcije koja bi uzrokovala pravi potres u državnim financijama Sjedinjenih Država.

Promatrači se boje da Europu može zahvatiti novi val izbjeglica ako se proširi kriza u Turskoj, koja je primila tri milijuna Sirijaca. Ako se to dogodi, rastuće antiuseljeničke i »populističke« stranke u EU-u dobit će dodatno gorivo i postići povijesni uspjeh na izborima za Europski parlament..

Promatrači su zapanjeni brzinom kojom se širi kriza u Turskoj, nakon što je njezina valuta samo u jednom danu devalvirala gotovo 20 posto. Čak i u slučaju da se rastuća dužnička, bankovna i financijska kriza u Turskoj ograniči, članice Europske unije ipak neće proći neokrznute, vjeruje većina analitičara.

Nema sumnje da je financijske nevolje u Turskoj potaknuo američki predsjednik Donald Trump koji uvodi političke i ekonomske sankcije protiv Ankare. Očito je da SAD i Europa naglo gube saveznika u NATO-paktu, koji gubi smisao svog postojanja dok se rastače stari međunarodni poredak i stvaraju se novi odnosi. No, glavni razlog za rastuću financijsku krizu u Turskoj ipak treba tražiti u njoj samoj - u njezinom modelu gospodarskog rasta, koji se temeljio na pretjeranom zaduživanju. Zbog devalvacije lire Turci sve teže plaćaju goleme dugove.

Kriza u Turskoj najbrže će pogoditi europske banke koje su joj posudile gotovo 140 milijardi eura. To su ponajprije banke iz Španjolske, Francuske, Italije, ali manjih šteta imat će i Njemačka, Nizozemska, Britanija. Analitičari američkog JP Morgana tvrde da će europske banke, čak i one s najvećim potraživanjima, »vjerojatno moći održati pod kontrolom« negativne utjecaje iz Turske. Ipak, neki upozoravaju da nije riječ samo o izravnim štetama, već i neizravnim. Pitaju se što će biti ako se zaraza iz Turske proširi na ostale zemlje u razvoju, koje su se također rekordno zadužile. Poznato je da padaju valute Brazila, Argentine, Ukrajine, Rusije, Indije i brojnih drugih država, iako sporijim tempom od turske lire. Većinu zemalja u razvoju muči isti problem. Jačanje tečaja dolara i postupni rast kamata u SAD-u otežavaju im vraćanje kredita i potiču dužničke nevolje koje se mogu preliti i u Europu, u banke-vjerovnike zemalja u razvoju.