© ReutersNeke od tvrtki hedgefundera William Browdera uhvaćene su u poreznoj prijevari od 230 milijuna dolara u Rusiji
Na tiskovnoj konferenciji nakon summita u Helsinkiju, ruski predsjednik Vladimir Putin i američki predsjednik Donald Trump razgovarali su o mogućnosti rješavanja potencijalnih kaznenih predmeta koji uključuju građane dviju zemalja dopuštajući ispitivačima iz Washingtona i Moskve da sudjeluju u zajedničkim ispitivanjima pojedinaca navedenih u optužnicama koje pripremaju pojedini pravosudni organi. Predvidljivi odgovor američke nomenklature bio je da je to strašna ideja jer bi potencijalno zahtjevalo da američki dužnosnici odgovore na pitanja Rusije o njihovim aktivnostima.
Putin je tvrdio, ne nerazumno, da ako Washington želi ekstradirati i razgovarati s bilo kojim od dvanaest nedavno optuženih časnika GRU-a, koje je Odjel za pravosuđe imenovao, onda je u redu uzajamnost za Amerikance i druge identificirane pojedince koje su ruske vlasti tražile zbog ilegalnih aktivnosti u Rusiji. A ako ruski dužnosnici igraju pošteno, tako trebaju i američki dužnosnici.
© Valeriy Levitin / SputnikMichael McFaul
Bill Browder je ono što se nekad nazivalo oligarhom, nakon što je 1999. godine osnovao Hermitage Capital Management Fund, hedge fond registriran u poreznim rajevima Guernseyu i Kajmanskim otocima. Usredotočio se na "ulaganje" u Rusiju, iskoristivši u početku šemu zajmova za dionice pod pijanim ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom, a potom nastavlja da profitira u ranijim godinama Vladimira Putina. Do 2005. Hermitage je bio najveći strani investitor u Rusiji.
Browdera i njegove pristaše opisuju ga kao poštenog i časnog zapadnog biznismena koji pokušava raditi u korumpiranom ruskom poslovnom svijetu. Ipak, šema zajmova za dionice koja mu je potaknula početno bogatstvo ispravno je okarakterisana kao sažet prikaz korupcije svih uključenih strana, aranžman kojim su strani ulagači radili s lokalnim oligarsima kako bi očerupali bivše sovjetsko gospodarstvo od njihove imovine plaćajući peni na svaki dolar vrijednosti. Usput, Browder je, kako se izvješćuje, uključen u pranje novca, lažno predstavljanje službenih dokumenata i podmićivanje.
Browder je naposljetku optužen od ruskih vlasti zbog prijevare i utaje poreza. Zabranjeno mu je da ponovno uđe u Rusiju 2005. godine i počeo je povlačiti svoju imovinu iz zemlje, ali su tri tvrtke kontrolisane od strane Hermitagea zaplijenile vlasti. Sam Browder osuđen je za utaju poreza u odsutnosti u 2013. godini i osuđen je na devet godina zatvora.
Browder, koji sebe naziva kao Putinovog "državnog neprijatelja broj 1" , bio je u mogućnosti prodati svoju priču o nevinosti vodećim američkim političarima kao što su senatori John McCain, Lindsay Graham, Ben Cardin i bivši senator Joe Lieberman, svi koji su uvijek susretljvi kada se kritizira Rusija, kao i većem broju europskih parlamentaraca i medija. Na helsinškoj konferenciji za tisak, on je, na primjer, tvrdio da ga je Putin osobno nazvao jer je on prijetio da će nastaviti otkrivati zločine mafije za koju tvrdi da trenutno vodi Rusiju, ali postoji, neizbježno, još jedan manje raspravljan alternativni pogled na njegovu samo-zadovoljavajuću priču.
Središte priče o tome što Browder stvarno predstavlja jest Magnitsky Zakon, koji je američki Kongres usvojio za sankcioniranje pojedinačnih dužnosnika Kremlja zbog njihovog tretmana navodnog zviždača Sergeja Magnitskog, koji je uhićen i zatvoren u Rusiji. Browder je prodao priču koja u osnovi kaže da su on i njegov "odvjetnik" Sergej Magnitsky otkrili masovnu poreznu prijevaru i kada su je pokušali prijaviti, kaznili su ih korumpirane policijske snage i sudska uprava, koji su zapravo ukrali novac. Magnitsky je uhićen i umro je u zatvoru, navodno ga je ubila policija da ga ušutka.
Sergej Magnitsky
Rusija je ljutito reagirala na prvu iteraciju Zakona, istaknuvši da su radnje koje je poduzela njezina vlada interno, osobito rad pravosuđa, bile podložne vanjskim uplitanjima, dok su druga pravosudna tijela također dovela u pitanje pravo Washingtona da odgovori na kaznena djela počinjena izvan Sjedinjenih Država. Moskva je uzvratila sankcijama protiv američkih dužnosnika, kao i povećanjem pritiska na strane nevladine neprofitne pro-demokratske grupe koje djeluju u Rusiji. Neki su pominjali Zakon Magnitsky kao početak novog hladnog rata.
Suprotno Browderovoj priči saznaje se da je doista bilo ogromnih prijevara u vezi sa čak 230 milijuna dolara neplaćenih ruskih poreza na približno 1,5 milijarde dolara prihoda, ali da ga nisu izvršili korumpirani dužnosnici. Umjesto toga, to je bilo namjerno naručeno i planirano od Browdera sa Magnitskyim, koji je zapravo bio računovođa, koji osobno razvija i provodi šemu, koristeći više tvrtki i šeme za izbjegavanje poreza kako bi izvršili prevaru. Magnitsky, koji je bio na kardiološkim lijekovima, doista je uhićen i osuđen, ali je on, prema svojoj obitelji, navodno umro zbog stanja srca, što je možda pogoršano od strane nemarnih vlasti koji ga nisu uspjeli adekvatno liječiti kad se razbolio.
Dvojica uključenih u Browderove priču su detaljno istraživani od strane ruskog producenta dokumentarnih filmova Andrei Nekrasova, otvorenog anti-Putinovog aktiviste, koji je u početku bio angažiran od strane Browdera za snimanje filma. Predusretljivi Browder obično se pojavljuje na početku opisujući svoju karijeru i događaje oko Magnitskoga.
Andrei Nekrasov direktor "Magnitskog zakona"
Kada se Nekrasov pripremio za emitiranje svog djela Zakon Magnitsky: Iza kulisa, neizbježno se našao suočen s milijarderom Browderom i gomilom odvjetnika koji su zajedno blokirali prikazivanje filma u Europi i Sjedinjenim Državama. Svatko tko je kasnije pokušao promovirati dokumentarac odmah se suočio s 300 stranica dodatnih dokumenata koji prate prijeteće pismo tužbom ako bi film trebao biti prikazan javnosti.
Jedino gledanje "Magnitskog zakona" u Washingtonu u lipnju 2016. godine pretvorilo se u nerede kada su pristalice Browdera iskoristili karte koje su date zaposlenima u Kongresu kako bi prekinuli postupak. Na kasnijem ročištu pred kongresom, gdje je bio predstavljen kao stručni svjedok o ruskoj korupciji prije osvajanja naklonosti Senata pravosudnog vijeća, Bill Browder je predložio da bi oni koji su osporili njegovu priču i dogovorili gledanje filma u Washingtonu, trebali biti krivično gonjeni po Zakonu o registraciji stranih agenata iz 1938. (FARA), koji uključuje kazne do pet godina zatvora.
Zbog pritiska Browdera, nikada nije postojao drugi javni prikaz "Zakona Magnitsky, ali ga je moguće vidjeti online na ovom mjestu.
Bill Browder, koji se izuzetno okoristio od ruske prevare, profesionalno se prepakirao kao primjer među poslovnim ljudima, privlačeći se ruskim mrziteljima u Washingtonu i medijima. Zanimljivo je, međutim, da je on dokazao da nerado svjedoči u slučajevima koji se odnose na njegovo poslovanje. On je, na primjer, više puta pobjegao, doslovce, od pokušaja poziva na sud da svjedoči pod zakletvom.
Kad sklonimo u stranu svo njegovo hvalisanje i poziranje, po jednom značajnom mjerilu, Bill Browder, možda je najopasniji čovjek na svijetu. Potaknut ekstremnom mržnjom protiv Putina i Rusije, on osobno i njegov Magnitski mit su zajedno učinili više kako bi pokrenuli i održali opasni novi hladni rat između nuklearnih Sjedinjenih Država i nuklearne Rusije. Slijep na ono što je postigao, on nastavlja pripovjedati o tome kako je Putin došao da ga uhvati, kada je umjesto toga on lopov koji je vjerojatno ukrao 230 milijuna dolara i trebao bi se suočiti s posljedicama.
Činjenica da su mediji i američki kongres očarani Browderom i da odbacuju optužbe Moskve protiv njega, simptom je u kolikoj je mjeri rusofobija na Zapadu opljačkala ljude od njihove sposobnosti da vide ono što je ispred njih. Sugerirati da ono što se događa u vezi Browdera i njegovih prijatelja na visokim mjestima može dovesti do tragedije za sve nas, bilo bi potcjenjeno.
O autoru
Dr. Philip M. Giraldi, izvršni je direktor Vijeća za nacionalni interes, 501 (c) 3 poreska odbitna odgojno obrazovna ustanova koja traži više američke vanjske politike na Bliskom Istoku temeljene na interesima.
Komentar: