Usred masovnih prosvjeda u Libanonu i ostavke premijera Saada Haririja, lokalna medijska kuća LBCI izvještava da su libanonske sigurnosne službe uhitile osobu dvojnog kanadsko-libanonskog državljanstva koji je špijunirao za Mossad.

Špijuna izraelske obavještajne službe Mossad, identificiranog kao Tabet Tabet, uhapsila je u utorak Generalna uprava libanonske sigurnosti u međunarodnoj zračnoj luci "Rafik Hariri" u Bejrutu, izvještava kanal LBCI.

Prema izvješću, Tabet će biti predan libanonskoj obavještajnoj službi, a njegovo kanadsko državljanstvo neće utjecati na proces suđenja.

U više navrata je Bejrut osudio osobe za špijunažu za izraelski režim. U drugom sličnom slučaju, još jedna osoba kanadsko-libanonskog državljanstva, uhićena je prošlog ožujka dok je pokušavala prikupiti informacije o nekim osobama pokreta Hezbollah i nestalom izraelskom pilotu Ronu Aradu.

Štoviše, obavještajna služba libanonske vojske izvijestila je u studenom 2018. o uhićenju muškarca osumnjičenog za špijuniranje za Mossad dok je pokušavao prijeći južnu granicu Libanona i dokopati se teritorija pod nadzorom Izraela.

Najnovije uhićenje se dogodilo u utorak, a špijun Mossada je uhićen nakon što je u Libanonu bio u vrijeme prosvjeda koji su u zemlji započeli 17. Listopada, formalni kao reakcija na plan premijera Saada Haririja da uvede porez na korištenje aplikacije za razmjenu poruka WhatsApp. Demonstracije su bile usredotočene na političku korupciju i ekonomsku krizu, ali su kasnije prerasle u zahtjeve za smjenom "cjelokupnog režima".

U međuvremenu, Hezbollah je uspio osujetiti pokušaje nekih arapskih zemalja Perzijskog zaljeva da iskoriste prosvjede u cilju destabilizacije mediteranske zemlje. Pokret također navodi kako iza spomenutog vala prosvjeda u zemlji stoji i izraelski režim.

S tim u vezi, libanonska vojska je u utorak upozorila na sumnjiv Facebook profil povezan s Mossadom, koji je nastojao uspostaviti prijateljstva i veze s ciljem regrutacije suradnika među Libanoncima.

Nakon dva tjedna uličnih prosvjeda, premijer zemlje dao je ostavku predsjedniku Michelu Aounu. Na to je čelnik Hezbollaha, Sayyed Hassan Nasrallah, već nekoliko dana upozoravao na zavjeru s ciljem stvaranja vakuuma vlasti u Libanonu .

Zapadnjačka potrošačka kultura stvara psiho-spiritualnu krizu koja nas ostavlja dezorijentiranima i lišenima svrhe. Kako se možemo odnositi prema našoj bolesnoj kulturi i ozdraviti sebe?

Naš silazak u Doba depresije izgleda nezaustavljiv. Prije tri desetljeća, prosječna starost osobe kod prvog nastupanja depresije bila je 30 godina. Danas je 14. Istraživači poput Stephena Izarda sa Sveučilišta Duke ističu da se stopa depresije u zapadnjačkim industrijaliziranim društvima udvostručuje sa svakom sljedećom generacijom. Pri ovoj brzini, više od 50% naše mlađe generacije, u dobi od 18 do 29 godina starosti, podleći će depresiji do svojih sredovječnih godina života. Ekstrapolirajući jednu generaciju dalje, dolazimo do strašnog zaključka da će praktično svi postati žrtvom depresije.

U kontrastu s mnogim tradicionalnim kulturama gdje depresija uopće nije prisutna, čak ni riječ za nju, zapadnjačka potrošačka kultura je zasigurno sklona depresiji. Međutim, depresija je već toliko u našem rječniku da je sama riječ počela opisivati mentalna stanja koja bi se trebala shvaćati drukčije. Zapravo, kada se ljude s dijagnozom depresije pregleda pobliže, većina njih se uopće ne uklapa u ovu dijagnozu. U najopsežnijoj studiji ove vrste, Ramin Mojtabai iz Škole javnog zdravstva John Hopkins Bloomberg prikupio je podatke od preko 5600 slučajeva i otkrio da je samo 38% njih zadovoljilo kriterije za dijagnosticiranje depresije.

Ono što doprinosi zbunjenosti je jednako podmukla epidemija demoralizacije koja također pogađa suvremenu kulturu. Budući da dijeli neke simptome s depresijom, demoralizacija je često pogrešno označena i tretirana kao da je u pitanju depresija. Glavni razlog za slabu 28-postotnu uspješnost antidepresiva je to što je visoki postotak slučajeva 'depresije' zapravo demoralizacija, stanje koje ne reagira na te lijekove.

Washington Post se našao na meti žestokih kritika i ismijavanja nakon što je objavio Bagdadijevu osmrtnicu sa zaista bizarnim naslovom: "Abu Bakr al-Bagdadi, skromni (ili strogi) vjerski učenjak na čelu Islamske države, umro je u dobi od 48 godina".

Originalni naslov članka koji je objavljen u nedjelju bio je, doduše, mnogo prikladniji: "Abu Bakr al-Bagdadi, glavni teroristički zapovjednik, umro je u dobi od 48 godina". No naslov je iz nepoznatih razloga promijenjen u drugi.

Naslov promijenjen dva puta

Na kraju je, nakon dva sata, zamijenjen trećim naslovom: "Abu Bakr al-Bagdadi, ekstremistički vođa Islamske države, umro je u dobi od 48 godina".

No skandalozni naslov je na vrijeme zabilježen i uskoro se počeo masovno širiti društvenim mrežama, uz kritike da Washington Post uljepšava brutalnog vođu vjerojatno najopasnije terorističke organizacije na svijetu, koja je odgovorna za smrt, mučenje i ropstvo desetaka tisuća ljudi.

Al-Bagdadi je, podsjetimo, ubijen u tajnoj akciji američkih specijalnih snaga u pokrajini Idlib na sjeverozapadu Sirije, nakon što je uz pomoć kurdskih i iračkih obavještajnih službi otkriveno njegovo skrovište.

Osim naslova, sporan je i uvod u članak Washington Posta, u kojem se al-Bagdadi opisuje kao "skromni vjerski učenjak s naočalama žičanog okvira koji nije bio poznat po sposobnosti za borbu i ubijanje" u vrijeme kad je došao na čelo tadašnje Islamske države u Iraku 2010.

No kako koautorica mnogo podrobnije Bagdadijeve biografije u New York Timesu, Rukmini Callimachi, piše, vođa ISIS-a je još 2004., kad je zatvoren u kampu Bucca u Iraku nakon američke invazije, postao poznat po organiziranim napadima na šijitske zatvorenike.

Britanski mediji javljaju kako je 27. listopada ujutro u bolnici Addenbrookes u Cambridgeu u dobi od 76 godina od srčanog udara preminuo bivši sovjetski disident i pisac Vladimir Bukovski koji je '70-h godina progovorio o zatvaranju političkih zatvorenika u psihijatrijske bolnice.

Na Zapadu slavan Bukovski je '60-ih i '70-ih bio istaknuta osoba u disidentskom pokretu u doba Sovjetskog Saveza. Još kao student bio je uhićen 1963. i poslan u psihijatrijsku ustanovu na godinu dana, navodno zato što je "organizirao pjesničke susrete" i posjedovao "zabranjenu literaturu".

Ponovno je bio uhićen '67. nakon manifestacije kojom je iskazana potpora disidentima i tada je bio poslan u radni logor na tri godine.

Ukupno je proveo 12 godina u sovjetskim zatvorima i psihijatrijskim klinikama pod optužbom za širenje antisovjetske propagande. Svojedobno "najslavniji politički zatvorenik Bukovski" bio među prvima koji je javno progovorio i osudio zatvaranje političkih zatvorenika u psihijatrijske ustanove. Bio je osuđen na dvije godine zatvora i pet godina egzila zbog "antisovjetskog aktivizma".

Bukovskog su sovjetske vlasti 1976. razmijenile za Luisa Corvalana, glavnog tajnika Komunističke partije Čilea, nakon čega se nastanio u Cambridgeu. Bio je žestoki kritičar Vladimira Putina, te je javno optužio Kremlj za ubojstvo Aleksandra Litvinenka 2006.

RUSI BAŠ I NE TUGUJU ZA BUKOVSKIM, POSEBNO ZBOG DJEČIJE PORNOGRAFIJE

Ovo bi bio životopis onako kako Bukovskog predstavljaju britanski mediji. Međutim, Rusi baš nisu pretjerano žalosni zbog smrti disidenta, koje se obično smatra izdajnicima, jer većinu današnja Rusija nije Sovjetski Savez i današnji prebjezi, koje dočekuju bivši disidenti, uglavnom su u očima javnosti "peta kolona" i strani plaćenici, što mnogi i jesu.

Tako je komentirana i vijest o smrti Vladimira Bukovskog. Navedimo samo dva od brojnih članaka posvećenih "bivšem disidentu".

U demonstracijama nekoliko stotina policajaca i njihovih pristalica u glavnom gradu Haitija ubijeno je dvoje ljudi, saopćila je policija, dok su se istovremeno dešavali protesti građana.

Prva žrtva je upucana tokom protesta u kojem su demonstranti zahtijevali da predsjednik Jovenela Moise odstupi sa vlasti, prenosi Tanjug.

Čovjek koji je otvorio vatru na gomilu demonstranata pretučen je do smrti, a zatim su ga demonstranti zapalili, prenosi Al Jazeera. "Neidentificirana osoba je ustrijeljena... Razularena masa je zapalila napadača", navodi se u saopćenju policije.

Prije protesta, policajci su svoje žalbe iznijeli u sjedištu Haićanske nacionalne policije.

Predsjednika optužuju za korupciju

"Naše plate su mizerne. Nemamo osiguranje. Imamo karticu osiguranja, ali u svakoj bolnici u koju idemo moramo platiti", rekao je maskirani policajac, tražeći da ostane anoniman, zbog straha od odmazde.

Kao i prethodna dva mjeseca, opozicija zahtijeva od Moise da podnese ostavku.

Od dolaska na vlast, u februaru 2017. godine, Moise se suočava s gnjevom opozicionog pokreta, koji odbija priznati njegovu pobjedu na izborima, koji se smatraju sumnjivim, piše Al Jazeera.


Ljutnja je eskalirala krajem augusta zbog nestašice goriva, a protesti su postali nasilni.

I prije izbijanja ove krize Moise je optuživan za korupciju.

U Rusiji se priprema zakon o posebnom gospodarskom režimu u ruskoj zoni Arktika. Taj će se prijedlog zakona u parlamentu (Dumi) raspraviti još tijekom ove godine, a vrlo vjerojatno će biti i usvojen te bi na snagu trebao stupiti 2020. godine. To je u ponedjeljak izjavio ruski ministar za razvoj Dalekog istoka i Arktika Aleksandar Krutnikov na parlamentarnoj raspravi "O tijeku pripreme projekta strategije razvoja Arktičke zone RF do 2035. godine".

Radit će se o različitim pogodnostima za realizaciju projekata u Arktiku, a za rezidente bi trebao važiti sustav slobodne carinske zone, smanjenje poreza poput onoga na dobit za 7% na čitavo vrijeme realizacije projekta i td. Time će se nastojati pomoći investicije, na sličan način kako je to učinjeno za "Slobodnu luku Vladivostok" na ruskom Dalekom istoku, zahvaljujući čemu je u tom federalnom okrugu došlo do značajniog rasta gospodarske aktivnosti.

Pod ruskom Arktičkom zonom, koja bi bila obuhvaćena predloženim zakonom, podrazumijevalo bi se: kopneni teritorij od krajnje sjevero-zapadne regije Murmansk na zapadu do Čukotske regije na krajnjem sjevero-istoku Rusije, i njima pripadajući akvatoriji i arktički kontinentalni šelf. Ovaj bi zakon, između ostalog, trebao dati dodatan poticaj i za ulaganja u arktički energetski sektor, prije svega u proizvodnji nafte i plina, uključno i LNG terminala.

Neoliberalizam je, bukvalno, u plamenu. Od Ekvadora do Čilea Južna Amerika ponovo osvetljava put ostatku sveta. Boreći se sopstvenim snagama protiv zlokobnog i jednoličnog programa štednje MMF-a - koji primenjuje oružje masovnog ekonomskog uništenja ne bi li smrvio nacionalni suverenitet i podstakao socijalnu nejednakost - Južna Amerika je izgleda spremna da ponovo piše stranice svoje istorije.

Trenutno se odvijaju tri ciklusa predsedničkih izbora. Deluje da su bolivijski izbori rešeni prošle nedelje - iako uobičajeni sumnjivci viču "prevara!" Izbori u Argentini i Urugvaju biće održani sledeće nedelje.

Neželjene posledice onoga što je Dejvid Harvi u momentu inspiracije nazvao "akumuacijom otimanjem" jesu i nastaviće da budu izuzetno surove. Naposletku, one će stići i do Brazila kojeg trenutno progone pinočeovski duhovi, cepajući ga na delove. Brazil će se, posle ogromne patnje, naposletku ponovo uzdići. Uostalom, zapostavljeni i poniženi ljudi širom Južne Amerike konačno počinju da shvataju da u sebi nose Džokera.

Predsjednik Čilea Sebastijan Pinera otpustio je Vladu zbog formiranja nove administracije i sprovođenja socijalnih reformi, čime je ispunio zahtjeve demonstranata.

Više od milion ljudi učestvovalo je juče u mirnim demonstracijama u Santijagu, tražeći socijalnu pravdu.

Pinera je rekao da je čuo zahtjeve demonstranata. "Sada smo u novoj realnosti. Čile je sada drugačiji nego što je bio prije sedam dana", naglasio je Pinera.

On je najavio ukidanje policijskog časa koji je uveden u gradovima širom Čilea.

Opozicija je zatražila ukidanje i vanredne sitaucije.

Prema podacima Nacionalnog instituta za ljudska prava, tokom protesta poginulo je najmanje 19 ljudi, a 485 je povrijeđeno, uključujući 302 od vatrenog oružja, dok je 2.948 uhapšeno.

Nakon manje od dva tjedna općih, impulzivnih i neorganiziranih prosvjeda na ulicama Libanona, posljednjih je dana od neprijavljenih donatora uloženo ogromno mnogo novca kako bi se prosvjednicima osigurala hrana, piće i potrepštine, samo kako bi oni ostali na ulicama do "pada političkog režima, vlade i vladavine bankara, posebno Centralne banke".

Većina Libanonaca slaže se sa zahtjevima prosvjednika koji se bune zbog korupcije političko-sektaškog sustava koji nekolicini političkih lidera pomaže da kontroliraju cijelu zemlju.

Ove strukture imaju moć iznad svih u Libanonu i mogu učiniti bilo što bez ikakve odgovornosti ili nadzora. Nije ni čudo, jer pravosudni sustav kontroliraju isti oni političari koji mogu spriječiti donošenje bilo kakve "neprimjerene" presude. Nadalje, sve visoke vojne i sigurnosne časnike, bez iznimke, imenuju iste političke vođe koji dijele vlast među sobom. Visko dužnosnici vojske i obavještajnih službi karijeru provode stojeći na vratima političara kojima "pripadaju", ovisno o njihovoj religiji, tražeći bolja i viša mjesta u sigurnosnom aparatu.

Nitko u Libanonu nije ni zamislio da se ovaj korumpirani sektaški sustav može poljuljati i da će se ljudi s njim suočiti na ulicama. Nijedan politički vođa nije vjerovao da će se ikada osjećati zabrinutim zbog zadržavanja svog "prijestolja", građenog konstruiranog desetljećima kako bi to prijestolje preuzela sljedeća obiteljska generacija, nakon što se njihovi očevi povuku u mirovinu.

"OBOJENOM REVOLUCIJOM" UVIJEK OD ZLA U GORE

U prošlom članku smo pojasnili da su se u početku zaista spontani prosvjedi, pa čak i oni koje su neki vidjeli kao produženu ruku Hezbollaha da se riješi utjecaja svojih političkih protivnika, pretvorili u Obojenu revoluciju s istim osobama koje su provele "Revoluciju cedra" 2005. godine.

Međutim, sada kada su protesti poprimili drugu dimenziju, opravdani zahtjevi prosvjednika neće se postići urušavanjem cijelog političkog sustava. Libanonu su potrebne zakonodavne institucije s ovlastima za izmjenu zakona i vlada za njihovo izvršavanje i provođenje.

Ako padnu ljudi imenovani ovim sustavom, tko bi preuzeo vlast? Predsjednik? Prosvjednici traže njegovu ostavku. Vojska? Njene visoke dužnosnike postavljaju isti političari optuženi za korupciju. Nije teško zamisliti mogući raskol unutar vojske, što bi zemlju odvelo u potpuni kaos i sektaške sukobe.

Sinoć smo podijelili prevedeni video udruge Roditelj odlučuje koja se bori za istinsko pravo naše djece. Udruga želi bolji i zdraviji svijet gdje kritičko mišljenje mora biti na prvom mjestu, a ne mjesto gdje će nas cenzurirati strane korporacije koje podupire većina domaćih političara.

Političke i gospodarske odluke SAD-a svakodnevno kritiziramo. Radi se o odlukama koje direktno i indirektno utječu na države u kojima prebivamo i boravimo. Ovaj put ćemo pohvaliti člana Kongresa Bill Poseya. Uopće nismo gledali je li Posey član Demokrata ili Republikanca. Bitno nam je što govori i što prenosi.

Bill Posey je samo u tri minute raskrinkao osnivača Facebooka Zuckerberga koji objašnjava zašto njegova korporacija cenzurira kritički razgovor i time nanosi bol roditeljima nastradale cijepljene djece.