Dvadesete mogu biti konfuzno vrijeme.

Možda više niste u školi, ali još uvijek imate toliko toga za naučiti prije nego što počnete funkcionirati kao odrasla osoba.

Što znači da ste sada prepušteni sami sebi.

Kako bismo vam pomogli da se snađete u ovom zeznutom dobu, pregledali smo nekoliko tema na Quori o korisnim vještinama i načinima kako provesti vrijeme u vašim 20-ima, te smo istaknuli najkorisnije uvide.

Evo životnih vještina koje bi svaka osoba u svojim 20-ima trebala savladati.

1. Kako biti iskren

Kada kasnite na sastanak, privlačno je prebaciti krivnju na gužvu ili kašnjenje vlaka.

Umjesto toga, kaže korisnik Quore Michael Hoffman: "Jednostavno se ispričajte. Ne morate ulaziti u detalje. 'Loše sam isplanirao' je sto puta bolje nego riskiranje integriteta lažnim optuživanjem prometa."

2. Kako primiti kritiku

Nitko ne voli kad mu se kaže da je pogriješio ili da bi nešto mogao raditi učinkovitije. Kako Abhinav Gupta piše, lako je biti ogorčen na osobe koja vas kritiziraju ili ih potpuno ignorirati.

Pa ipak, Gupta tvrdi, "kako biste uspjeli u životu trebali biste uvijek prihvatiti kritiku i uvijek odgovoriti pozitivno na nju i nikad ne misliti loše o ljudima koji vam ukazuju na vaše stvarne greške."

Mnogi od nas se plaše smrti. Verujemo u nju zato što nam je rečeno da ćemo umreti. Ljudi se identifikuju sa telima, a kao što znamo, tela umiru. Međutim, nova naučna teorija tvrdi da smrt nije finalan događaj, piše Robert Lanca, lekar i naučnik, direktor Instituta za regenerativnu medicinu Astelas.

Američki naučnik dr Robert Lanca zaintrigirao je mnoge pišući o večnom i fundamentalnom pitanju: postoji li život posle smrti.

Njegova teorija biocentrizma menja dosadašnji pogled na svet i postojanje, nalažući da život kreira univerzum, a ne obrnuto. U knjizi Biocentrizam: kako su život i svest ključevi za razumevanje prirode svemira, koju je 2009. godine objavio sa čuvenim astronomom Bobom Bermanom, Lanca objašnjava da univerzum postoji samo zahvaljujući našoj svesti ‒ život i biologija su u centru stvarnosti, što zauzvrat stvara univerzum; sam univerzum ne stvara život. Isto je i sa konceptima prostora i vremena, koje profesor Lanca opisuje kao „jednostavna oruđa uma".

Prema teoriji biocentrizma, koncept smrti (koji poznajemo) ne može postojati u pravom smislu, ideja umiranja je nešto što smo dugo učili da prihvatimo, ali u stvarnosti samo postoji „u našim glavama".

Beskonačan broj univerzuma

Jedan od dobro poznatih aspekata kvantne fizike jeste da određena opažanja ne mogu apsolutno biti predviđena. Umesto toga, postoji čitav niz mogućih opservacija sa različitom verovatnoćom. Jedno učestalo objašnjenje, interpretacija „mnoštva svetova", tvrdi da svaka od ovih mogućih opservacija korespondira sa drugačijim univerzumom (multiverzum).

Ric Elias je imao sjedalo u prednjem redu na letu 1549, avionu koji je prisilno sletio na rijeku Hudson u New Yorku u siječnju 2009. Što je prolazilo kroz njegov um dok se prokleti avion strmoglavljao? Na TED-u, on priča svoju priču po prvi puta javno.

0:11 - Zamislite veliku eksploziju nakon što ste se popeli na 1.000 metara. Zamislite avion pun dima. Zamislite motor koji zvuči klak, klak, klak, klak, klak, klak, klak. To zvuči zastrašujuće. Ja sam imao jedinstveno sjedalo tog dana. Sjedio sam na mjestu 1D. Bio sam jedini koji je mogao razgovarati sa stjuardesama. Tako sam ih odmah pogledao, a one rekoše, "Nema problema. Vjerojatno smo pogodili neke ptice." Pilot je već okrenuo avion natrag, i nismo bili tako daleko. Mogao se vidjeti Manhattan. Dvije minute kasnije, tri stvari su se dogodile u isto vrijeme. Pilot je izravnao avion s rijekom Hudson. To obično nije put. (Smijeh) On isključuje motore. Sada zamislite da ste u avionu bez zvuka. A onda on kaže tri riječi -- najbezosjećajnije tri riječi koje sam ikad čuo. Kaže, "Pripremite se za udarac."½ Više nisam morao razgovarati sa stjuardesom. (Smijeh) Mogao sam vidjeti u njezinim očima, to je bio užas. Život je došao kraju.

1:22 - Sada želim s vama podijeliti tri stvari koje sam naučio o sebi taj dan. Saznao sam da se sve promjeni u trenu. Mi imamo tu listu stvari, imamo stvari koje želimo učiniti u životu, a ja sam razmišljao o svim ljudima do kojih sam želio doprijeti a nisam, sve ograde koje sam htio popraviti, sva iskustva koja sam htio imati a nikada ih nisam imao. Dok sam razmišljao o tome kasnije,smislio sam uzrečicu, koja glasi, "Ja skupljam loše vina." Jer ako je vino spremno i osoba je tamo, ja ga otvaram. Više ne želim išta odgađati u životu. A ta hitnost, ta svrha, je stvarno promijenila moj život.

2:02 - Druga stvar koju sam naučio taj dan -- a to je bilo nakon što smo preletjeli most George Washington-a, i to zamalo -- Razmišljao sam, vau, stvarno osjećam pravu žalost. Živio sam dobar život. Kroz svoju vlastitu čovječnost i pogreške, pokušao sam biti bolji u svemu što sam probao. Ali u svojoj čovječnosti, također sam dopustio svom egu da uđe. I požalio sam vrijeme koje sam izgubio na stvari koje nisu bile važne s ljudima koji su mi bili važni. I razmišljao sam o svom odnosu sa svojom ženom, s prijateljima, s ljudima. I nakon, dok sam razmišljao o tome, odlučio sam eliminirati negativnu energiju iz mog života. Nije savršeno, ali je puno bolje. Nisam se svađao sa svojom ženom već dvije godine. To je odličan osjećaj. Više ne pokušavam biti u pravu; odlučio sam biti sretan.

2:52 - Treća stvar koju sam naučio -- a ovo je kad vaš mentalni sat počinje otkucavati, "15, 14, 13." Možete vidjeti kako se voda približava. Rekao sam, "Molim te, eksplodiraj." Ne želim da se ova stvar razlomi u 20 komada kao što ste vidjeli u svim tim dokumentarcima. I kako smo se spuštali, imao sam osjećaj, vau, umiranje nije strašno. Gotovo kao da smo se pripremali za to cijeli naš život. Ali bilo je jako tužno. Nisam htio otići, ja volim svoj život. I ta tuga se uistinu uokvirila u jednu misao, koja je, želim samo jednu stvar. Želim samo da mogu vidjeti svoju djecu kako odrastaju. Oko mjesec dana kasnije, bio sam na nastupu moje kćeri -- prvi razred, nema baš umjetnički talent ... ... još. (Smijeh) A ja plačem, kao malo dijete. I to je za mene imalo potpuni smisao. Shvatio sam u tom trenutku, spajanjem tih dviju točaka, da je jedino što vrijedi u mom životu da budem odličan tata. Iznad svega, iznad svega, jedini cilj koji imam u životu je biti dobar tata.

4:06 - Dobio sam dar čuda, da taj dan nisam umro. Dobio sam još jedan dar, koji je bio taj da sam mogao vidjeti u budućnost i vratiti se živjeti drugačije. Izazivam sve vas koji danas letite, da zamislite da se ista stvar događa u vašem avionu -- i molim da se ne dogodi -- ali zamislite, i kako biste se vi promijenili? Što biste učinili a još niste jer mislite da ćete biti tu zauvijek? Kako biste promijenili svoje odnose i negativnu energiju u njima? I najvažnije od svega, jeste li najbolji roditelj koji možete biti?

4:40 - Hvala Vam.

4:42 - (Pljesak)

Stručnjaci su otkrili pjesmu koja smanjuje anksioznost za nevjerovatnih 65 odsto kada je slušate. Oni su do svog zaključka došli nakon što su učesnicima istraživanja puštali različite numere dok su oni pokušavali da riješe komplikovane zagonetke u najkraćem mogućem roku.

Ove zagonetke osmišljene su tako da kod učesnika uzrokuju stres i nervozu, a sve vrijeme su im mjereni broj otkucaja srca, krvni pritisak i brzina disanja. Od numera koje su puštane, jedna se posebno izdvojila - “Weightless” sastava Marconi Union.

Ona je uspjela da kod učesnika smanji anksioznost i nervozu za ogromnih 65 odsto i stvori stanje euforije. Bend je pjesmu napisao u saradnji sa terapeutima.

Njene pažljivo aranžirane harmonije, ritam i bas pomažu slušaocu u ravnoteži otkucaja srca, smanjivanju krvnog pritiska i smanjuju nivo hormona stresa, kortizola.

Zapravo, bila je toliko uspješna da istraživači ne savjetuju ljudima da je slušaju u kolima jer toliko opušta da postoji velika šansa da im se prispava za volanom. Ako ste nervozni, poslušajte pjesmu i prosudite sami koliko je efikasna:

U prošlosti je svijest smatrana isključivo apstraktnom i izučavali su ju isključivo filozofi, jer je previše bestjelesna, nematerijalna. No, kako je nauka napredovala, tako se razvila i naša sposobnost da drugačije pristupimo ovom pitanju. Biolozi su se pridružili potrazi za odgovorom, a pratili su ih u tome i neurolozi. Nedavno su i fizičari svoju pažnju usmjerili na svijest.

Sir Roger Penrose, matematički fizičar s Univerziteta Oxford, otvoreno se zapitao da li interakcije u subatomskom svijetu kvantne mehanike mogu povećati svijest.

David Gross, laureat Nobelove nagrade i teorijski fizičar, ponudio je drugačije ideje. Gross je „spekulisao o tome da bi svijest mogla biti slična onome što fizičari zovu fazom tranzicije, iznenadnoj transformaciji u velikim razmjerima koja se događa uslijed više mikroskopskih promjena. Pojava superprovodljivosti kod određenih metala prilikom hlađenja na kritično niskim temperaturama je primjer fazne tranzicije.“

Gross bi mogao biti na tragu nečega. Jednu od vodećih teorija o svijesti ponudio je neurolog Giulio Tononi sa Univerziteta Wisconsin. Slično Grossovom konceptu fazne tranzicije, Tononi smatra da gomilanje informacija u mozgu prelazi prag u jednom momentu i tada se pojavljuje stanje poznato kao svijest. Prema ovoj teoriji, samo određeni dijelovi mozga mogu da integrišu sve informacije koje dobijamo iz vanjskog svijeta. Zajedno, ovi dijelovi čine sjedište svijesti.

Nir Lahav, fizičar sa Bar-Ilan univerziteta u Izraelu, nedavno je započeo potragu za ovom jezgrom svjesne aktivnosti. On je iskoristio šest detaljno skeniranih mozgova kako bi sastavio informacijsku mrežu ljudske moždane kore. Koristeći se ovom mapom, on je pratio i bilježio povezanost određenih dijelova kore sa drugima. U mapu je ucrtao područja visoke i niske povezanosti. Mapa je prilično vjerno prikazala „tokove“ informacija kroz moždanu koru i mjesta visoke koncentracije tih tokova. Područje s najvećom koncentracijom tokova bi moglo biti mjesto gdje počiva naša svijest.

Područje najvećih povezanosti, koje je Lahav nazvao „nukleusom“, je savršen kandidat za pojavno mjesto svijesti.

Lahav planira analizirati čitav mozak, a ne samo njegovu koru. Njegove ambicije su velike.

„Fizika pokušava da otkrije osnovne zakone prirode kroz stvaranje opštih matematičkih jednačina koje, koliko je to moguće, opisuju prirodne fenomene“, kazao je on. „Ove jednačine otkrivaju osnovne aspekte stvarnosti. Ako stvarno želimo znati šta je svijest i kako mozak radi, moramo razviti matematičke jednačine našeg mozga i našeg svjesnog uma. Nismo još dotle došli, zapravo smo još daleko od tog cilja, ali osjećam da bi ovo mogao biti naš „sveti gral“ i zato smo započeli putovanje koje bi nas moglo odvesti do njega.“

Zajedničko pjevanje dovodi otkucaje srca u harmoniju

Neuroznanost pjevanja pokazuje da kada pjevamo naši neurotransmiteri se povezuju na nove i drugačije načine. Pjevanje aktivira desni temporalni režanj našeg mozga otpuštajući endorfine koji nas čine pametnijima, zdravijima, sretnijima i kreativnijima. Kada pjevamo zajedno s drugim ljudima, ovaj efekt je pojačan.

Znanost potvrđuje. Pjevanje je zaista, zaista dobro za vas, a najnovije istraživanje ukazuje da je grupno pjevanje najstimulativnije i najtransformativnije od svega.

Dobri osjećaji koje dobivamo iz pjevanja u grupi su svojevrsna evolucijska nagrada za međusobnu suradnju.

Istraživanje sugerira da je zajedničko stvaranje glazbe evoluiralo kao alat društvenog života. Plemena i grupe su pjevale i plesale zajedno kako bi gradile odanost, prenosile vitalne informacije i odvratile neprijatelje.

Znanost podupire pjevanje

Ono što se nije razumjelo sve do nedavno je da pjevanje u grupama pokreće zajedničko otpuštanje serotonina i oksitocina, hormona povezivanja, te čak i sinkronizira naše otkucaje srca.

Grupno pjevanje je doslovno potaknulo zajednicu da odbaci "svaki stanovnik špilje sam za sebe" pristup. Oni koji su pjevali zajedno su bili snažno povezani i preživjeli.

Zašto radite ono što radite? Što je pokretač koji vas drži budnim duboko u noć ili vas diže ujutro iz kreveta? Gdje je vaše sretno mjesto? Što stoji između vas i vašeg ultimativnog sna?

Teška pitanja. Jedan istražitelj vjeruje da zapisivanje odgovora može biti odlučujuće za studente.

On je koautor studije koja predočava zapanjujući učinak: tijekom dvije godine, za 700 studenata je s kratkom vježbom pisanja o postavljanju vlastitih ciljeva gotovo izbrisan jaz postignuća rodnih i etničkih manjina u odnosu na ostale studente.

Jordan Peterson podučava na odjelu psihologije na Sveučilištu Toronto. Desetljećima je bio fasciniran učincima pisanja na organiziranje misli i emocija.

U eksperimentima '80-tih do danas se pokazalo da "terapeutsko" ili "ekspresivno" pisanje može smanjiti depresiju, povećati produktivnost i čak smanjiti posjete doktoru.

"Čin pisanja je puno moćniji nego što ljudi misle", Peterson tvrdi.

Razmišljanje o prošlosti ne samo da vas može spriječiti da u potpunosti uživate u svakom danu - već može biti i loše po vaše zdravlje.

Istraživanje sugerira da ljudi koji gledaju unatrag na svoja prošla iskustva puni žaljenja zbog propuštenih prilika ili s ogorčenjem na to kako su bili tretirani imaju veću mogućnost da se razbole i općenito imaju slabiju kvalitetu života.

Otkriveno je kako su ljudi koji s ljutnjom gledaju u prošlost više osjetljivi na bol.

Također je ukazano kako preveliko fokusiranje na budućnost ne uništava zdravlje - no može spriječiti ljude da uživaju u svemu što imaju.

Vau! Prošlo je gotovo tri tjedna otkako sam napisala nešto za moj blog ili SOTT! Kako vrijeme leti! No, to ne znači da nisam pisala, jer kako to obično biva, jesam. Ne samo da radim na istraživanju za svoju sljedeću knjigu, "The Horns of Moses", nego radim i na našem projektu Cassiopedia. Nakon što sam završila zadnji unos o Transmarginalnoj inhibiciji u skladu s istraživanjima Ivana Pavlova, smatrala sam da je ova tema dovoljno važna da se iznese pred čitatelje.

Jednom kad pročitate ovu informaciju mislim da ćete se složiti sa mnom da se ovaj proces primjenjuje na globalne mase već podulje vrijeme, s vrhuncem izazivanja stresa 11. rujna 2001. Također ćete shvatiti zašto je toliko ljudi obmanuto. (Usput, nećete pronaći ovakvu vrstu opširne informacije o ovoj temi na Wikipediji!)

Europski znanstvenici identificirali su obrasce kod mladeži koji povezuju mentalne probleme s fizičkim bolestima poput artritisa i kožnih bolesti, objavljeno je u časopisu PLOS ONE.

Psiholozi sa Sveučilišta u Baselu i Sveučilišta Ruhr u Bochumu zaključili su da su artritis i bolesti probavnog sustava češće kod mladih koji boluju od depresije. Povrh toga, pokazalo se da se kod mladih koji imaju problema s tjeskobom učestalije javljaju kožne bolesti.

Fizičke bolesti i mentalni poremećaji utječu na kvalitetu života i predstavljaju ogroman izazov za zdravstveni sustav. Ako se oni sustavno pojavljuju još od rane dobi, postoji rizik da će bolesno dijete ili adolescent biti suočen s nepovoljnim daljnim razvojem zdravstvenog stanja.

U istraživanju odnosa i obrazaca koji se javljaju kod mentalnih poremećaja i fizičkih bolesti, koje su vodili dr. Marion Tegethoff i profesor Gunther Meinlschmidt, analizirani su podaci reprezentativnog uzorka od 6483 tinejdžera iz SAD-a u dobi između 13 i 18 godina. Oni su otkrili da se neke fizičke bolesti češće javljaju kod djece i adolescenata ako su ranije patili od određenih mentalnih poremećaja. Isto tako, određeni mentalni poremećaji učestalije se javljaju nakon pojave određenih fizičkih bolesti.

Nakon afektivnih poremećaja kao što je depresija često se javljaju artritis i bolesti probavnog sustava, a isti odnos postoji između poremećaja anksioznosti i kožnih bolesti.

Znanstvenici vjeruju da rezultati tog istraživanja daju važan uvid u odnos između mentalnih poremećaja i fizičkih bolesti i ukazuju na to da bi liječenje poremećaja i bolesti trebalo biti tijesno povezano.