Clinton Trump debate
Samo se malo zabavljaju (na trošak svojih građana)
50-55% Amerikanaca (broj koji zapravo glasa) si još uvijek udovoljava pričom da im glasanje na predsjedničkim izborima daje neki utjecaj na smjer kojim se njihova zemlja kreće, te im pruža osjećaj kao da imaju nekakvu osobnu moć. Ostalih 40-50% koji ne glasaju dobivaju isti osjećaj podupirući svoj omiljeni sportski tim ili emocionalno unoseći sebe u svakodnevne životne izbore svojih omiljenih slavnih ličnosti.

Gledajući 'širu sliku', ovogodišnji izbori su svojevrsno raskrižje. Po prvi puta je američka populacija emocionalno manipulirana ne samo kako bi birala između 'Demokrata' i 'Republikanaca', nego između dva kandidata koji su očigledni (čak i prosječnom Amerikancu) besramni šupci. Istovremeno, ljude se ohrabruje i manipulira da pronađu što je više moguće načina za ignorirati činjenicu da su kandidati odvratne individue, te da svejedno izaberu nekog od njih.

Kad bi vam netko ponudio bilo sendvič s govnima ili napitak od govana, razuman odgovor bi bio da odbijete oboje, no očito je pristojan broj Amerikanaca, u biti, izgubio svoj razum.

Nemam pojma kakav će biti rezultat takvog odabira (bez obzira tko 'pobijedi'), ali kada veliki broj ljudi nekako nađe sebe kako svojevoljno glasa za jednu ili dvije osobe kako bi vladale nad njima, u slučaju kada su oba kandidata sasvim jasno vrlo loš izbor, rezultati neće biti dobri ni za psihološko zdravlje onih koji se sretno upuštaju u takvu samoobmanu, niti za budućnost velike američke nacije.

S tim na umu, vjerojatnosti su takve da će Hillary pobijediti, jer većina od tih 45-50% Amerikanaca koji će glasati su bezbožni zapadnjački liberalni tipovi. K tome, Hillary će pobijediti zbog prirode američkog demokratskog sustava gdje se glasovi samih ljudi zapravo ne uzimaju u obzir nego se politička pripadnost kongresnih predstavnika i senatora u svakoj pojedinoj državi računa. Na primjer, ako Kalifornija ima više demokratskih predstavnika nego republikanskih (a ima), tada će svi glasovi kalifornijskog izbornog kolegija ići Hillary (zbog načina na koji će ljudi najvjerojatnije glasati bazirano na 'timskim' pripadnostima. Taj sustav 'izbornog kolegija' je razlog zašto se, mnogo mjeseci ranije, sljedeći američki predsjednik može predvidjeti s 90% točnosti.

No, za one koji se plaše pomisli na Hillarynu administraciju, ne bojte se, jer FBI će spasiti dan. Još od J. Edgara Hoovera, FBI je imao funkciju da osigura dvostranačku kontrolu nad političkom moći u SAD-u. Ucjene i prijetnje zatvorom (ili u Hillarynom slučaju opozivom, u najmanju ruku) su vrlo učinkovite pri osiguravanju da bilo koji arogantni američki političar ne ode izvan određenih mu granica.

Hillary svakako ima iluzije o svojoj grandioznosti, no njenu žudnju za moći podupire dobro ukorijenjena 'Clinton mreža' saveznika i prisnih prijatelja u Washingtonu koja bi joj dopustila da raspolaže punom moći kao predsjednica, za razliku od većine prethodnih predsjednika koji su razumjeli da je ta pozicija većinom ceremonijalne prirode.

Pomisao da je predsjednik zapravo 'glavni donositelj odluka', čak i predsjednik koji je karakterno poremećen kao Hillary, vjerojatno izaziva traumatična sjećanja na JFK-a i prijetnju koju je predstavljao pozadinskim dečkima 'duboke države', koji su prilično privrženi svojoj skrivenoj kontroli nad najvećom svjetskom demokracijom.

Ova prijetnja je vjerojatno razlog ludorijama FBI-ja zadnjih nekoliko tjedana, koje su viđene kao da 'interveniraju' u izborima na stranu Trumpa. Međutim, vjerojatniji razlog za izjavu FBI-ja o "novim e-mailovima" je bio da posluži kao suptilna poruka Hillary i društvu, da federalci imaju prljave podatke o njoj i da će, kada bude izabrana, morati igrati po pravilima 'duboke države', onih 'skrivenih institucija' koje donose važne političke odluke.

Dakle, jadna Hillary i jadna Amerika. Nema tu promjene na vidiku (sjećate se Obame?), osim u okviru činjenice da pristojan broj Amerikanaca danas rješava sebe ostataka svoje savjesti i razuma glasajući za ili korumpiranu ratohuškačicu ili samoljubljivu bebu-čovjeka, te vjerujući da će jedno ili drugo "učiniti Ameriku ponovno velikom". Nije baš promjena kakvoj smo se nadali.

U kombinaciji 'pokvarene ratohuškačice' i 'samoljubljivog infantilnog narcisista' imate savršen opis američkog političkog tijela koje se formiralo - tijekom mnogo desetljeća - oko politika skrivenih institucija duboke države. Energija za pravu reformu, stvarnu promjenu u SAD-u, mora doći od američkog naroda, no prije nego se to može dogoditi, američki narod se mora probuditi i uvidjeti stvarnost sistema pod kojim živi. Uznemirujući debakl koji je bila američka predsjednička 'utrka' 2016. je bio možda posljednji umjereni poziv na buđenje američkom narodu i svijetu s porukom da su na krivom putu. Sljedeći bi mogao, nužno, biti puno alarmantniji.
US elections
Ljudi koji odabiru pokvarene političare... nisu žrtve... nego suučesnici.