Svijet je već dva mjeseca pod Covid-19 'lockdown-om' [zatvaranje (eng. lockdown), op.prev.], zahvaljujući našim vođama koji šire strah, koji uspoređuju pandemiju koronavirusa
s ratnim situacijama i očito se natječu jedni s drugima da vide tko može podvrgnuti svoju populaciju što većim drakonskim mjerama. I oni tvrde da je sve to potrebno
kako bi se spasili životi.Bez obzira na to da će kao posljedica zatvaranja, vjerojatno umrijeti VIŠE ljudi nego što bi to inače bio slučaj, zbog različitih problema, a ne najmanje zbog
zatvaranja primarne zdravstvene zaštite - posebno u 'žarišnim točkama Covid-19',
poput Velike Britanije. Dakle, odvija se neobičan "rat" u kojem su ljudi prisiljeni sjediti kod kuće i neprestano gledati Netflix, dok ih se plaši do stupnja podčinjenosti putem jako pretjeranih tvrdnji medija o
sumnjivo pribavljenim brojevima slučajeva / smrti, dok starije i ranjive osobe plaćaju najvišu cijenu. Zbog toga se čini da kada se opravdavate "spašavanjem života", možete se izvući s doslovno svime - poput ubijanja hrpe ljudi. Ne trebamo biti iznenađeni jer je u samo posljednjih 20 godina, nekoliko ratova koje su vodile zapadne vlade u kojima je doslovno ubijeno više od 1,5 milijuna ljudi, opravdano potrebom za 'spašavanjem ljudi'.
Na kraju 2. svjetskog rata, SAD su bacile dvije nuklearne bombe na japanske gradove - Hirošimu i Nagasaki -
usmrtivši oko 200.000 civila.
Službeno je to učinjeno "
kako bi se spasili životi". Bez obzira na to kakvi nemoralni zločini su učinjeni protiv čovječnosti, to je racionalizirano kao nužno za neko veće dobro - čak i ako to znači raznijeti stotine tisuća ljudi oružjem za masovno uništenje.
Ako se ljude moglo navesti da vjeruju da je bacanje nuklearnih bombi na Japan učinjeno kako bi se spasili životi, ako se ljude moglo navesti da vjeruju da je invazija i okupacija Iraka i ubijanje 1,5 milijuna Iračana učinjeno da ih se 'spasi', onda sigurno nije težak zadatak da ih se uvjeri da će podvrgavanje trećine globalnog stanovništva kućnom pritvoru i riskiranje uništenja globalne ekonomije, također 'spasiti živote'.
Uvijek postoje bajke za djecu i teške istine za odrasle. Bajka se nudi kako bi se ljudi osjećali ugodno i sigurno. Istina je, s druge strane, ono što jest - nije nešto što se može oblikovati i iskriviti da bi se stvorio 'pravilan osjećaj'. Odrasli koji ostaju kao djeca, vjerujući u bajke, opasni su jer poduzimaju ili podržavaju akcije koje mogu imati vrlo ozbiljne posljedice za njih i za društvo u cjelini.
Komentar: Svinjska gripa je službeno bila prevara, isto vjerojatno vrijedi za korona virus. Farmaceutska industrija će ponovno profitirati