Slušajući promotore evolucije, poput Richarda Dawkinsa, dobivate osjećaj da je prirodna selekcija nešto krajnje nevjerojatno, u rangu s Isusom. To je ta magična stvar koja sortira slučajne mutacije, odvaja dobre od loših, pusti loše da nestanu i 'odabire' one dobre, a mi dobijemo cool nove životne oblike. Bez obzira na to koja živa bića postoje, a mnoga su zadivljujuća, rečeno nam je da ih je prirodna selekcija "napravila". Dali su nam žirafe i ptice i kameleone. Ali naravno, to ima smisla samo ako nekoliko minuta zapravo ne razmišljate o tome.

Može li prirodna selekcija (PS) doista učiniti takve stvari? Kako bi to učinila? Koju snagu stvarno posjeduje? Idemo to svesti na najjednostavnije pitanje - što je zapravo prirodna selekcija?

"Ako se nešto uspije reproducirati, ono prenosi svoje gene na sljedeće generacije. U suprotnom ne."

Da. To je to. To je bit prirodne selekcije. To nije sila bilo koje vrste. Ne "radi" ništa. To je pasivan proces, ili bolje rečeno, komentar na nešto što se dogodilo. U osnovi, sve što kaže jest, da sve što preživi, ​​preživi. Ma nemoj, detektivčino. Nekako smo to već znali.

Dešavanja u petoj najvećoj ekonomiji na svetu, sigurno ukazuju na veliki skandal oko dogovora u kome francuska vlada pomaže Big Pharmi da profitira od širenja Covid-19, a posebno na misteriozni "nestanak" - verovatnije krađu - svih zaliha hlorokvina u posedu Vlade Francuske.

Centralna apoteka za bolnice tim povodom je saopštila da se suočava sa potpunim nedostatkom zaliha i da je opljačkana.

Hajde da pokušamo da uspostavimo vezu između određenih činjenica i nedavnih akcija francuske vlade.

Započnimo sa Ives Levijem, koji je bio šef INSERM-a - Francuskog nacionalnog instituta za zdravstvena i medicinska istraživanja - od 2014. do 2018. godine, nakon čega je postao savetnik u Makronovoj administraciji.

U braku je sa Agnes Buzi, koja je donedavno bila ministarka zdravlja, takođe u Makronovoj administraciji.

Takođe je važno napomenuti prof. Didijea Raula, velikog stručnjaka za zarazne bolesti, a sa kojim Levi ima neraščišćenih računa.

On je bio deo kliničkog ispitivanja u kome su hidroksihlorokvin i azitromicin izlečili 90% slučajeva Covid-19, ukoliko su testirani veoma rano (rana, masovna ispitivanja su u središtu uspešne južnokorejske strategije).

Raul se protivi potpunom zatvaranju zdravih pojedinaca i zalaže za masovna ispitivanja (koja su, pored Južne Koreje, bila uspešna u Singapuru, Tajvanu i Vijetnamu) i brzo lečenje hidroksihlorokvinom. Samo kontaminirane osobe, smatra on, treba da budu zatvorene.

Poštovani građani,

Moramo da Vam podelimo neke veoma uznemirujuće vesti. Otkrili smo novi koronavirus i saznali smo da kada se stari i bolesni ljudi zaraze njim, oni često umiru. Ovo je bez presedana! Moramo ovo odmah zaustaviti, tako da od sada nećete moći da izlazite kad god poželite, moraćete da nosite maske napolju, a držaćete se najmanje na 2 metra udaljenosti jedan od drugog! Isključićemo sve što je nebitno da bi se sprečilo ubijanje starih i bolesnih ljudi. Oni su najvažniji ljudi koje imamo!

To će uništiti ekonomiju, ali to se mora učiniti. U Kini je od ovog virusa u dva meseca umrlo više od 3000 ljudi! Znate li koliko dugo treba da umre 3000 ljudi u Kini? Pa, oko 3 sata, ali to nije poenta! Ne možemo dopustiti da ovaj virus ubija stare i bolesne ljude. On ubija oko 400 ljudi dnevno! Grip dnevno ubije oko 1300 ljudi, tako da možete videti kako je ovo još gore. Grip je u redu. Znamo grip. On nam ne smeta. Takođe, rak ubije 22 000 ljudi dnevno, ali mi oko toga ne možemo ništa učiniti, a uz to je i hemoterapija dobar posao, tako da to nije problem. Takođe 3000 ljudi izvrši samoubistvo svakog dana, ali mi ni ne znamo zašto to rade, tako da ne možemo da im pomognemo. Ali uništićemo ekonomiju i oduzećemo vam svu slobodu da zaustavimo ovaj koronavirus! Jer mi to možemo!

Dokazi

Prema službenoj znanosti, Zemlja trenutno pati od "antropogenog globalnog zatopljenja". Ljudska aktivnosti, međutim, doprinosi samo 5% atmosferskim emisijama CO2,¹ i CO2 samo malo doprinosi (3%) emisiji stakleničkih plinova.² 5% od 3% znači da CO2 kojeg izaziva čovjek doprinosi samo 0,15% "efektu staklenika". Za usporedbu, vodena para - koja je sama prirodnog porijekla - doprinosi nevjerojatnih 95% efekta staklenika.³

Ako ostavimo propagandu o klimatskim promjenama sa strane, jasno je da su pri kraju 20. stoljeća, podaci o "zagrijavanju" koje su klimatolozi globalnog zatopljenja koristili kako bi unaprijedili svoju tezu počeli pokazivati niže prosječne temperature, te da ovo hlađenje (poput zagrijavanja koje mu je prethodilo) nije ljudskog nego kozmičkog podrijetla. Ako je, kako tvrde zagovornici antropogenog globalnog zatopljenja, ljudska emisija ugljičnog dioksida glavni uzrok nedavnog zatopljenja na Zemlji, kako bi to moglo objasniti zašto se drugi planeti u našem Sunčevom sustavu također zagrijavaju? Tijekom posljednjih 50 godina ili slično, Zemljina prosječna temperatura je, po nekim procjenama, porasla za oko jedan stupanj. Tijekom tog istog razdoblja, globalno zatopljenje je primijećeno na Marsu,⁴ Neptunu⁵ i Plutonu.⁶ Je li to samo slučajnost?

Slika 108 pokazuje IPCC⁷ predviđanja temperatura (narančasta krivulja, crvena krivulja, plava krivulja i zelena krivulja) u odnosu na promatrane temperature (crna izglađen krivulja i ružičasta nazubljena krivulja). Primjetite da prizemno zagrijavanje (Y-os) predstavlja odstupanje od prosječne globalne temperature u odnosu na razdoblje 1960. - 1990. Na primjer, izmjerena temperatura za 1998. godinu (ružičasta krivulja) bila je 0.55 stupnjeva viša od prosjeka 1960 - 1990. godine. U 2011. godini bilo je samo 0,35 stupnjeva toplije. To znači da je između 1998. i 2011. godine, prosječna temperatura pala za 0,2 stupnja prema samim podacima IPCC-a. Što kažete na to kao "skrivanje pada"?⁸

Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije koronavirus predstavlja globalnu prijetnju po zdravlje ljudi i zbog toga je proglašena pandemija 11.03.2020. Od tada se puno toga dogodilo, ljudi su prisiljeni na ostajanje u vlastitim domovima, poziva se na izolaciju i samo-izolaciju, stvorena je kovanica "socijalnog distanciranja", stalno se izvješćuje o "izravnanju krivulje", na sve strane glavna vijest je korona, no onda isti oni koji šire paniku pozivaju da joj ne podlegnemo. U svom tom "ludilu" neke poprilično interesantne stvari su nam nekako izmakle iz fokusa, a na vama je da odlučite zašto je to tako.

Biste li smatrali da je zatvaranje čitavog nacionalnog gospodarstva zbog bolesti poput Crne smrti, koja je između 1347-1351. ubila oko 60% stanovništva u područjima u kojima se širila, proporcionalan odgovor? A što ako se radi o virusu koji u vrhuncu (vidi dolje) ima smrtnost od 1,4% za one koji se zaraze?

Takve odluke trebaju biti vagane u ravnoteži. Na lijevoj strani je broj ljudi koji bi mogli umrijeti od bolesti, teret koji će biti stavljen na zdravstveni sustav i ostale vitalne usluge, i posljedična bijeda i devastacija koja će biti uzrokovana zbog toga pojedincima, obiteljima, poduzećima i društvu u cjelini. S desne strane postoji mogućnost gospodarskog kolapsa, s masovnim gubitkom radnih mjesta, uništenjem poduzeća i ekstremnim siromaštvom koje bi to mnogima moglo donijelo.

Ako se radi o nečemu poput Crne smrti, to je nešto o čemu ne treba previše razmišljati. Ako se ne prekine sve vrlo brzo, ljudi ne samo da će početi padati mrtvi poput muha, nego ni u ekonomiji koju pokušavate spasiti uskoro neće imati tko raditi. Ako ste bili dovoljno glupi da pokušate održati svoje gospodarstvo tijekom takve situacije, završili biste s onim najgorim iz oba svijeta: gotovo da nema ljudi i gotovo da nema ekonomije.

Ali što je s virusom koji ima 1,4% (maksimalno) stopu smrtnosti za one koji se zaraze? Kako se vaga uravnotežuje u tom slučaju?

Za neke, čak i postavljanje ovog pitanja odiše bezdušnošću, jer im se čini da je ono što se od nas traži izjednačavanje ljudi s trgovinom i novcem. Pa, možda ima nekih koji to zaista i vide u tim pojmovima, pa nekako zaključuju da je zarađivanje novca važnije od ljudskih bića. Ja sigurno nisam jedan od njih. Pa ipak, to zapravo uopće nema veze s ljudima u odnosu na novac. Zapravo se radi o ljudima na prvom mjestu, jer će gašenje čitavog gospodarstva, ili nešto približno tome, imati ogroman učinak na veliki broj ljudi.

Čitao sam još jedan devastirajući članak američkog autora Chrisa Hedgesa o tiraniji Države (SAD-a, op. prev.), koji me potaknuo na razmišljanje o toj popularnoj ideji "pobune protiv" tlačitelja. Hedgesova analiza je na pravom putu, ali osjećam da njegovom zaključku, da moramo "srušiti" državu kako bismo pobjegli od nje, nedostaje nešto važno.

"Pobuniti se protiv naših tlačitelja", "uzeti nazad državu", te "zbaciti vladajuću klasu" pretpostavlja da su oni već "tamo gore". Da, na mnoge načine oni jesu na vrhu. Kroz dominaciju nad industrijom, vladom, medijima, obrazovanjem i tako dalje, oni stalno utječu - kontroliraju čak - skoro sve materijalno u našem svijetu; posjeduju većinu bogatstva, rade u neboderima, žive u uzvišenim predgrađima i općenito gledaju sa svojeg uzvišenog položaja na mase "tamo dolje", koje jedva preživljavaju.

Ali kad se radi o važnim stvarima - moralnom karakteru, životnom iskustvu, kreativnim sposobnostima, te osnovnoj inteligenciji - što oni zapravo posjeduju? Malo, ako uopće i jednu od tih stvari. U stvari, mislim da možemo reći, psihološki govoreći, da su oni zapravo prilično daleko "tamo dolje" na skali posjedovanja važnih stvari.

OK, dakle oni zasigurno ne postavljaju moralni primjer koji drugi trebaju slijediti. Pa, zašto nam onda treba Država? Standardna politička teorija nas uči da je Država krajnji posrednik i sudac u vezi ugovora između ljudi, bez kojeg bismo imali kaos bezakonja. Ako bi bili prepušteni da sami sebi, tvrdili su šizoidi poput Thomasa Hobbesa, ljudima bi život bio "usamljen, siromašan, gadan, brutalan i kratak". Nisam baš tako siguran. U stvari, počinjem razmišljati da je obratno: život je brutalan za većinu ljudi zbog Države.

Virus korona možda se u Italiji pojavio još u novembru, izjavio je italijanski lekar Đuzepe Remuci, direktor Instituta za farmakološka istraživanja "Manolo Negri".

Remuci, jedan od najuglednijih italijanskih stručnjaka i direktor Instituta koji ima odeljenje i u Bergamu, gradu najteže pogođenom virusom korona, naveo je u intervjuu američkom državnom radiju da su u Italiji primećene čudne upale pluća kod starijih osoba još u novembru, prenose svetski mediji.

​On je naveo da je više od deset takvih slučajeva primećeno u područjima Gera Dada i Krema u severnoj Italiji i da se radilo o pacijentima koji su bili vakcinisani protiv sezonskog gripa.


Prema Remucijevim rečima, ti pacijenti su se oporavili posle dve nedelje i uz primenu antibiotika.

Remucijeva izjava da su čudne upale pluća otkrivane u novembru i decembru u Italiji, koje je možda izazvao virus korona mnogo pre nego što je registrovana epidemija u Kini, podgrejale su kinesko-američki sukob oko mesta odakle je virus potekao.

Međutim, Remuci je kasnije izjavio da nije želeo da spekuliše odakle virus potiče, već samo da ukaže da se on možda širi mnogo duže nego što znamo.

Ispod je naša lista od dvanaest medicinskih stručnjaka čija mišljenja o epidemiji koronavirusa proturječe službenim izjavama MSM-a.

Dr Suharit Bhakdi je specijalista za mikrobiologiju. Bio je profesor na Univerzitetu Johannes Gutenberg u Mainzu i šef Instituta za medicinsku mikrobiologiju i higijenu i jedan od najcitiranijih naučnika u njemačkoj istoriji.

Šta on kaže:

"Bojimo se da će milion infekcija novim virusom dovesti do 30 smrtnih slučajeva dnevno u narednih 100 dana. Ali ne shvatamo da 20, 30, 40 ili 100 pacijenata pozitivnih na normalne koronaviruse već umire svaki dan."

"Vladine mjere protiv koronavirusa su groteskne, apsurdne i veoma opasne. Životni vijek miliona se skraćuje. Zastrašujući uticaj na svjetsku ekonomiju prijeti postojanju bezbroj ljudi. Posljedice po medicinsku njegu su velike. Već su smanjene usluge pacijentima kojima su potrebne, operacije otkazane, ordinacije prazne, bolničko osoblje se smanjuje. Sve će to duboko uticati na cijelo naše društvo."

"Sve ove mjere vode ka samouništenju i kolektivnom samoubistvu na osnovu samo sablasne priče."

Čini se da se udio zaraženih ljudi koji umire od novog koronavirusa u Italiji - 10 posto prema posljednjim podacima - popeo do neba. Nezačuđujuće, stvari nisu tako jednostavne kad se govori o ovoj zastrašujućoj brojki.

Ne morate biti stručnjak da biste izračunali stopu smrtnosti. To je jedan broj podijeljen s drugim - broj ljudi koji su umrli od virusa podijeljen s ukupnim brojem potvrđenih slučajeva. U slučaju Italije, 7.503 mrtvih podijeljeno sa 74.386 zaraženih daje stopu smrtnosti od otprilike 10 posto. Ali to ne znači da će svaki deseti čovjek koji se zarazi virusom umrijeti, usprkos onome što bi mediji koji šire paniku željeli da vjerujete.

Prvi razlog je zato što je prvi, manji broj - broj umrlih od Covid-19 - nemoguće nisko procijeniti. Ljudi su ili živi ili mrtvi, a obično čim osoba umre, brzo će pronaći svoj put u nacionalnu statistiku.

Ali veći broj, potvrđeni slučajevi, po definiciji mora biti nisko procijenjen. Bilo bi nemoguće da je svaka osoba u zemlji koja je pozitivna na koronavirus već testirana i dodana potvrđenim slučajevima. Virus može biti neaktivan u ljudima i do dva tjedna, a mladi ljudi mogu doživjeti vrlo blage ili čak uopće nemati simptome i još uvijek biti pozitivni na virus. Budući da je ta brojka po definiciji preniska, stopa smrtnosti koja se prijavljuje je po definiciji previsoka.