dream
Verovatno ste čuli da je iznenađujuće uobičajeno da neki ljudi imaju fantazije o silovanju. Da li to znači da su ti ljudi zaista privučeni time u stvarnom životu i da žele to da izvedu? Nikako. Prebacite im ovu misao u stvarni život i oni će se najverovatnije jako uznemiriti.

To je fantazija za vas. Preterani scenariji i događaji za koje mislite da ih želite, ali zapravo ne. Većina ljudi, srećom, zna da su njihove maštarije samo fantazije, dok neprilagođeni sanjari smatraju da događaji u sanjarenjima ogledaju njihove stvarne potrebe i da oni ne mogu biti zadovoljni ako ih ne ostvare. Ovo je prva zabluda koju ste moguće sebi nametnuli. Zapitajte se: šta to zaista želite? Razdvojite svoja sanjarenja na komade i analizirajte ih deo po deo. Da li su to ljudi iz vaših sanjarenja? Događaji? Avanture? Da li tamo doživljavate osećaje? Da se ​​jedno po jedno obistinilo i pojavilo u vašem stvarnom životu, koje bi konačno zadovoljilo vaše potrebe?

Postoje mnoge vrste fantazija, baš kao što postoje mnogi različiti razlozi za njihovo postojanje. Neke su površna željna razmišljanja, dok druge sadrže veoma dragocene oštećene delove vas, tako da objašnjavanje neprilagođenog sanjarenja kao kukavičkog pokušaja menjanja stvari koje nisu išle onako kako ste vi planirali, je pojednostavljivanje. Neprilagođeno sanjarenje je ono kako vi želite da stvari budu, ali isto tako bi i kakve bi stvari bile da niste negde usput pali.

Narcisoidna sanjarenja koja su usredsređena na idealizovano ja, uspeh, moć, inteligenciju i potrebu za pažnjom služe vam da vas zavaraju i odvrate od činjenice da se ne možete nositi sa vlastitim slabostima. Nema ničega dubokog ovde. Ona su površna i nemaju drugu svrhu osim da ližu rane. Već znate da imati narcističke maštarije ne znači da ste narcisoidni egomanijak sa problemima kontrole - to znači da ste nesigurni. Radite na ovim nesigurnostima u stvarnom životu, radite stvari bez da vas zadrže svoja i tuđa očekivanja i sanjarenja poput ovog nestaju. Ne pokušavajte da se popravite silom. Pokušavanje da oponašate likove iz dana u dan vršeći stvari koje oni rade samo će vam pružiti lažni osećaj sigurnosti i dodatno vas sputavati. Iskreno morate da prihvatite i priznate svoje sopstvene mane, morate prihvatiti sebe kakvi ste, a zatim početi da se bavite nesigurnostima i manama, jednom po jednom, ispravljajući ih kada je to moguće, prihvatajući kada nije. Isto važi za potrebom pažnje; to znači da postoji toliko mnogo stvari o kojima biste želeli da komunicirate, a ipak nekako uvek ostanete tihi. Za svaku reč koju ste želeli da kažete, ali koju ste odabrali da ne izgovorite, jer sumnjate u sebe, energija se nakuplja, hrani vaše snove i izgladnjuje dušu. Govorite, ne nakupljajte stvari. Ako želite da vičete svetu da ga mrzite, onda vičite i budite sigurni da vas čuju. Sve dok ovaj poriv ne bude zadovoljen u stvarnosti, deo vas će uvek želeti da se valja u samo-umirujućim sanjarenjima i nikakvi lekovi ili izbegavanje pokretača sanjarenja to neće zaustaviti. Iznenadićete se koliko je lako ove fantazije prekinuti kada se suočite sa nesigurnostima. Kada se sredite, dostići ćete nivo pouzdanja idealizovanog sebe. Iako možda nikada nećete kontrolisati stvarni život kao što možete sanjarenje, vi možete u potpunosti kontrolisati sebe. I to je dovoljno za sreću.

Ako su problemi koji stoje ispod i koji hrane vaše neprilagođeno sanjarenje ozbiljniji, velike su šanse da ste slomljeni do tačke da imate osećaj kao da nemate ličnost i ne postojite nigde, robotski posmatrajući život bez učešća u njemu.

Neprilagođeno sanjarenje započinje tamo gde se sopstvo razbilo. Nešto je moralo iskasapiti vaš osećaj za sebe da bi neprilagođeno sanjarenje moglo da vam preuzme život. Vaši likovi iz sanjarenja su vaš poslednji pokušaj da se prikačite na nešto konkretno pre nego što potpuno nestanete. Svoju egzistenciju proširujete kroz njih na načine koji vam ponekad nisu jasni, vi živite kroz njih. Kao da ste deo sebe odvojili, potpuno ga odvojili od sopstvenog identiteta, tako da ga ne možete ni prepoznati i preneli likovima sanjarenja jer je to jedino mesto na kome on može da opstane kada vi više ne možete i kada se sve ostalo raspada. To je prilično parazitski način života, ali radi izvrstan posao održavanja vas u životu.

Nesebičnost. Zato vam je tako lako postati drugi ljudi - tj. likovi iz sanjarenja. Oblikujete se onim što se uliva u vas jer ne postoji čvrst osećaj sopstva koji bi učinio vaš identitet čvrstim i koji bi odvojio vas od njih. Ovo posebno važi za sanjare koji sanjaju o izmišljenim likovima iz knjiga ili TV emisija, a da nikada ne uključe sebe. Možete se osećati kao da uopšte niste umešani, ali jedan od tih likova obično ima nešto veoma lično za vas što vam omogućava da spojite svoj identitet sa njegovim. Možda biste, da stvari nisu krenule po zlu, bili vrlo slični njima. Možda vas privlači nešto što oni imaju a što je trebalo da bude vaše, ali nije. A vi to želite nazad, zato ste im tako privučeni. Pošto svoj identitet doživljavate kao manjkav, napuštate ga i povezujete se s jednim od tih likova, a da to nikada ne primetite. Jer ako ste primetili, to bi uzvratilo vatru, bili biste svesni sebe, istog sebe kojeg prezirete i očajnički pokušavate da sklonite sa puta. Ako o romansi možete maštati samo iz pogleda treće osobe, koristeći dva lika, bez da sami sebe umešate, to signalizira da osećaj ljubavi ne uspevate da povežete sa sopstvenim identitetom, pa na kraju to prebacujete na svoje likove i proživljavate kroz njih. Ovaj nivo disocijacije govori mnogo o tome koliko je zapravo slomljen vaš osećaj za sebe. Ali ako možete da osetite ljubav kroz svoje likove, onda ste sposobni da osetite ljubav identičnog intenziteta u stvarnom životu, iako ste se možda uverili u suprotno. Nisu vam emocije tuđe, već ste sami sebi strani. Kako se možete emocionalno povezati sa drugim ljudima kada se čak ne možete povezati ni sa sobom?

Fantazije poput ove često su izuzetno duboke i ne vrte se oko površnih nagona poput potrebe za pažnjom i narcističkih želja - umesto toga, one su više egzistencijalne prirode, obično u odnosu na dublja pitanja poput usamljenosti, ljubavi i želje da neko prizna vaše postojanje i one nisu nešto što bi trebalo da se odloži. Obično se bavite ovim vrstama sanjarenja kako biste stupili u kontakt sa tim odvojenim delovima sebe koji su u stvarnom životu izbegavani toliko dugo da ste čak zaboravili da postoje. Ta spontana osoba koja ste u vašim sanjarenjima nije laž. To bi mogli biti vi. To bi bili vi da ste se pravilno razvili.

Ponoviću ono što sam rekla u prethodnom članku. Vi ne bežite od stvarnosti, vi bežite od sebe. Ali da li je to sopstvo od koga bežite vaše pravo ja?

Ne.

To nije ni sopstvo. To je spoj negativnih emocija koje prožimaju vaše postojanje i obmanjuju vas u verovanje da ste ono što niste. To je praznina u kojoj ne postojite. Jedan deo vašeg stvarnog ja nedostaje, spava, mrtav je, nazovite to kako hoćete, i spavaće sve dok vas drži depresija. Drugi deo je zaglavio negde u sanjarenjima i samo se tamo odlučio izražavati. Odustanite od njih i odustaćete od sebe. To je razlog zašto napuštanje sveta snova boli kao da vam je neko razdvojio srce na dvoje. Ne biste se time odrekli samo svoje lažne udobnosti, već i dela sopstvene duše, što vam govori da jednostavno napuštanje osećanja sveta snova, ignorišući ih, takođe nije ispravno.