cia operation mockingbird
CIA-ina operacija Rugalica uspjela je van svih ludih snova bilo kojeg sovjetskog propagandista
Još u dobra stara vremena, kada su stvari bile nevinije i jednostavnije, psihopatska Centralna obavještajna agencija morala je prikriveno da se infiltrira u medije da bi manipulirala informacijama koje Amerikanci koriste o svojoj naciji i svijetu. U današnje vrijeme uopće nema suštinske odvojenosti između medija i CIA-e.

Novinar Glenn Greenwald upravo je istaknuo zanimljivu poantu o izvještavanju The New York Timesa u priči o takozvanom "Nagrađivanja" koju je objavio u lipnju prošle godine o ruskoj vladi koja je pokušala platiti talibanskim borcima za napad na američke vojnike u Afganistanu.

"Jedan od novinara NYT-a koji je prvi objavio priču o ruskoj nagradi (koja se izvorno pripisivala neimenovanim 'obavještajnim službenicima') danas kaže da je to bila tvrdnja CIA-e", tweetovao je Greenwald. "Dakle, mediji - su opet - ponovili priče CIA-e bez propitivanja: čestitke svima."

colby cia media protest
Doista, NYT u izvornoj priči ne spominje umiješanosti CIA-e, pozivajući se samo na "dužnosnike", ipak ovaj najnoviji članak govori kao da je informirao svoje čitatelje o korijenima priče u lažljivoj, mučiteljskoj, drogaškoj, ratnohušačkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji od samog početka. Autor čak piše "The New York Times prvi je put izvijestio prošlog ljeta o postojanju procjene CIA-e", s hiperlinkom koji vodi do početnog članka u kojem se CIA ne spominje. Tek kasnije The New York Times počeo je izvještavati da je CIA uopće istraživala navode o ruskim nagradama.


To bi bila ona ista pripovijest o "ruskim nagradama" koja je diskreditirana još u rujnu kada je najviši američki vojni dužnosnik u Afganistanu rekao da se za te navode nisu pojavili zadovoljavajući dokazi, što je danas dodatno diskreditirano novim člankom The Daily Beast pod nazivom "Američka obavještajna zajednica distancira se od tvrdnje da Rusi daju nagrade za američke trupe".

Daily Beast, koji je i sam nekritički objavio mnogo članaka promovirajući priču CIA-e o "Nagrađivanju", izvještava sljedeće:
Bila je to hit priča o povratku Rusije u imperijalnu "Veliku igru" u Afganistanu. Kremlj je raširio novac unaokolo dugogodišnjeg srednjoazijskog bojišta da bi militanti ubili preostale američke snage. To je izazvalo masovno negodovanje demokrata i njihovih pojačala za #otpor zbog izdajničke ruske marionete u Bijeloj kući čije je divljenje Vladimiru Putinu ugrozilo američke trupe.

No, u četvrtak je administracija Bidena objavila da američka obavještajna služba ipak ima samo "nisko do umjereno" povjerenje u priču. Prevedeno sa žargona špijunskog svijeta, to znači da su obavještajne agencije utvrdile da je priča u najboljem slučaju nedokazana - a možda i neistinita.

Tako su glavni mediji agresivno promovirali priču CIA-e za koju nitko od njih nikada nije vidio dokaz, jer dokaza nije bilo, jer je to bila potpuno neutemeljena tvrdnja od samog početka. Doslovno su objavili priopćenje za tisak CIA-e i maskirali ga u vijest.

To je CIA-i omogućilo da baci sjenku i inerciju na Trumpovo povlačenje trupa iz Afganistana i Njemačke i nastavi pojačavati antiruske osjećaje na svjetskoj pozornici, a možda je i pridonijelo činjenici da će agencija službeno biti među onima koji su izuzeti od Bidenovog performativnog Afganistanskog "povlačenja".

U totalitarnim diktaturama, vladina špijunska agencija govori novinskim medijima koje priče trebaju pokrenuti, a mediji ih neupitno objavljuju. U slobodnim demokracijama, vladina špijunska agencija kaže "Hej prijatelju, imam za vas ekskluzivnu priču!" a novinski mediji to bespogovorno objavljuju.

Carl Bernstein je 1977. objavio članak pod naslovom "CIA i mediji" izvještavajući da se CIA prikriveno infiltrirala u najutjecajnije američke medije i imala preko 400 novinara koji su smatrani imovinom u programu poznatom kao Operacija Rugalica. Bio je to veliki skandal i to s pravom. Mediji trebaju istinito izvještavati o onome što se događa u svijetu, a ne manipulirati percepcijom javnosti kako bi odgovaralo agendi špijuna i ratnih huškača.

U današnje vrijeme suradnja CIA-e događa se vidljivo, a ljudi su previše pod utjecajem propagande da bi ovo prepoznali čak i kao skandalozno. Neizmjerno utjecajni medij poput New York Times nekritički prenosi informacije CIA koje potom kao činjenicu vrte stručnjaci kabelskih vijesti. Jedini vlasnik The Washington Posta izvođač je CIA-e, a WaPo niti jednom nije otkrio taj sukob interesa prilikom izvještavanja o američkim obavještajnim agencijama prema standardnom novinarskom protokolu. Glavni mediji sada otvoreno zapošljavaju veterane obavještajnih agencija kao što su John Brennan, James Clapper, Chuck Rosenberg, Michael Hayden, Frank Figliuzzi, Fran Townsend, Stephen Hall, Samantha Vinograd, Andrew McCabe, Josh Campbell, Asha Rangappa, Phil Mudd, James Gagliano, Jeremy Bash, Susan Hennessey, Ned Price i Rick Francona, kao što je poznata imovina CIA-e poput NBC-ovog Kena Dilaniana, kao i CIA-ini pripravnici poput Andersona Coopera i CIA-ini kandidati poput Tuckera Carlsona.


Ovo nije operacija Rugalica. Mnogo je gore. Operacija Rugalica je da je CIA radila nešto u medijima. Ono što sada vidimo je CIA koja se otvoreno ponaša kao medij. Bilo koje razdvajanje između CIA-e i medija, čak i svako pretvaranje da su odvojeni, je isključeno.

Ovo je loše. Ovo je jako, jako loše. Demokracija nema smisla ako ljudi ne daju glasove s jasnim razumijevanjem onoga što se događa u njihovoj naciji i njihovom svijetu i ako se njihovo razumijevanje oblikuje u skladu s agendom same vlade na koju treba da utječu svojim glasovima, ono što imate je najmoćnija vojna i ekonomska sila u povijesti civilizacije bez ikakve odgovornosti prema biračkom tijelu. To je upravo neizmjerna struktura moći koja se prostire širom svijeta i čini sve što želi i kome želi. Prerušena totalitarna diktatura.

A CIA je najgora institucija koja bi mogla predvoditi pokrete te diktature. Malo istraživanja mnogih, mnogih užasnih stvari koje je CIA učinila tijekom godina brzo će vam pokazati da je to istina; do vraga, samo jedan pogled na ono što je CIA radila s programom Feniks u Vijetnamu.


U našem je društvu uobičajena zabluda da su izopačene vladine agencije za koje se zna da su činile zle stvari u prošlosti iz nekog razloga jednostavno prestale činiti zle stvari. To vjerovanje potkrijepljeno je od nula dokaza, a proturječe mu i gomile dokaza koji govore suprotno. Vjeruje se jer je ugodno i doslovno ni iz jednog drugog razloga.

CIA uopće ne bi trebala postojati, a kamoli kontrolirati medije, a još manje pokrete američkog carstva. Možemo li jednog dana upoznati čovječanstvo koje je potpuno oslobođeno vladavine psihopata, iz našeg ukupnog planetarnog ponašanja kao kolektiva, sve do misli koje mislimo vlastitom glavom.

Možemo li izvući njihove užasne prste iz svakog aspekta našeg bića.
Nova knjiga: Notes From The Edge Of The Narrative Matrix [Bilješke s ruba narativne matrice, op. prev.]

Najbolji način da zaobiđete internetsku cenzuru i provjerite vidite li ono što objavljujem jest pretplatiti se na mailing listu na mojoj web stranici ili na Substacku, koja će vam poslati obavijest e-poštom o svemu što objavim. Moj rad u cijelosti podržavaju čitaoci, pa ako ste uživali u ovom dijelu razmislite o tome da ga dijelite, lajkujte me na Facebooku, pratite moje ludorije na Twitteru, ili bacite nešto novca u moju staklenku na Ko-fif, Patreon ili Paypal. Ako želite pročitati više, možete kupite moje knjige. Za više informacija o tome tko sam, koji je moj stav i što pokušavam učiniti s ovom platformom, kliknite ovdje. Svatko, izuzev rasističkih platformi, ima moje dopuštenje za ponovno besplatno objavljivanje, upotrebu ili prijevod bilo kojeg dijela ovog rada (ili bilo čega drugog što sam napisala) na bilo koji način koji im se sviđa.