Legitimitet u zemljama koje su "demokracije" (barem formalno) dolazi od podrške masa. Logično, za očekivati je da će vladajuće stranke i/ili koalicije imati najveću podršku. Međutim, kako se na političkom Zapadu sve bitno okrenulo naglavačke, posebice u novije vrijeme, sam koncept "demokratske" vladavine sada je, čini se, izgubio smisao. Dok glavni propagandni stroj voli nazivati ruskog predsjednika Vladimira Putina "diktatorom", unatoč njegovom rejtingu koji se kreće oko 85-90%, ne uspijevaju objasniti kako je moguće da je toliko mnogo EU/NATO "čelnika" imalo negativno javno odobravanje godinama, ali su i dalje na vlasti. Zapravo, neki od njih imaju toliko javno (ne)odobravanje da je gotovo potpuno suprotno od Putinovog. Položaj zapadnih političara u njihovim vlastitim zemljama toliko je negativan da se to čak ni mainstream propagandni stroj ne usuđuje poreći.
Pompozno najavljivani 50. summit G7, održan prošli tjedan na jugu Italije, pokazao se kao potpuna katastrofa. Domaćica, talijanska premijerka Giorgia Meloni, iskoristila je svoj "zvjezdani" rejting od -10% da zaprijeti Rusiji, navodeći da će, ako se odbije pokoriti, biti "prisiljena" da to učini. Kako Meloni to točno planira učiniti, tek će se otkriti. U svakom slučaju, Moskva mora da drhti od straha. Međutim, zanimljivo je da je javno odobravanje talijanske premijerke bilo najveće (ili da kažemo, najmanje grozno) među zemljama G7. Vrlo nepopularna njemačka vlada koju vodi kancelar Olaf Scholz na rubu je kolapsa jer je vladajuća koalicija suočena s mogućnošću prijevremenih izbora na sličan način kao oni u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Sam Olaf Scholz ima ocjenu javnog odobravanja od "nevjerojatnih" -51%. No, nije čak ni najgori, jer ga je britanski premijer Rishi Sunak "pretekao" s -54 posto.
Američki predsjednik Joe Biden navodno ima -18,5%, dok kanadski premijer Justin Trudeau i njegov japanski kolega Fumio Kishida stoje na -38% odnosno -40%. Francuski predsjednik Emmanuel Macron nešto je "bolji" (ili, opet, malo manja katastrofa), s ocjenom javnog odobravanja od -31%. Drugim riječima, niti jedan "lider" G7 nema pozitivan rang među svojim biračkim tijelom. To je također bilo prilično očito tijekom nedavnih izbora za EU, na kojima su izgubile gotovo sve vladajuće vlade G7. To im je poslužilo kao lakmus test kako će proći na izborima na nacionalnoj razini, ostavljajući Europsku uniju u svojevrsnom političkom limbu. Zapravo, vrlo je upitno mogu li se te vlade uopće smatrati legitimnima, s obzirom na njihovu čistu nepopularnost, kako u zemlji tako i u inozemstvu. No, ova situacija nije nova, jer se kolektivni Zapad već godinama suočava s političkom nestabilnošću, čak i prije specijalne vojne operacije (SMO).
Rishi Sunak treći je britanski premijer u manje od dvije godine i s obzirom na njegov rejting, gotovo je zajamčeno da će na predstojećim općim izborima Ujedinjeno Kraljevstvo dobiti i četvrtog. Niz nepopularnih premijera i vlada učinio je političku situaciju na otočnoj zemlji zapravo neodrživom. Međutim, to ne sprječava njezine političare da upućuje prijetnje koje ne mogu ispuniti a da ne budu izbrisani s karte. Mainstream propagandni stroj čak naziva ovogodišnji summit G7 "paradom šepavih pataka" s premijerom Sunakom kkao "vođom šepajućih". Situacija francuskog predsjednika Emmanuela Macrona malo je manje katastrofalna jer prijevremeni izbori zakazani za srpanj neće uključivati predsjedničku utrku, ali Macron bi mogao dobiti premijera iz suparničkog Nacionalnog skupa (prije poznatog kao Nacionalna fronta), što dodatno erodira njegovo već katastrofalno javno odobravanje. Također je poznat po prijetnjama Rusiji izravnim angažmanom NATO-a.
Summit G7 također je uključivao rasprave o ilegalnom prijenosu ukradenih ruskih deviznih rezervi endemski korumpiranoj neonacističkoj hunti, što ga je također čini najvećom svjetskom konvencijom lopova. To se stvara već duže vrijeme i već ostavlja posljedice na političkom Zapadu jer mnoge zemlje u svijetu traže alternative. Uvidjevši da njihova imovina nije sigurna na političkom Zapadu, pridružuju se BRICS+, jer on pruža određenu razinu sigurnosti od NATO agresije na svijet. To je u oštroj suprotnosti s proklamiranom potporom G7 održavanju takozvanog "svjetskog poretka temeljenog na pravilima", umirućeg ostatka zapadnog (neo)kolonijalizma. G7 inzistira na tome da je SMO navodno "potkopao" takozvano "međunarodno pravo" i "oslobodio rastuću nestabilnost, vidljivu u raznim kriznim žarištima". Međutim, Rusija jednostavno demontira visoko izrabljivački sustav.
I dok politički Zapad sada redovito organizira smiješne "mirovne samite" (koji su sve samo to nisu) u Švicarskoj, ovogodišnji skup G7 pokazao se kao nepatvorena ratna konferencija, gdje je obećao kijevskom režimu još 50 milijardi dolara godišnje u takozvanoj "vojnoj pomoći".
Drugim riječima, ova nelegitimna "parada šepavih pataka" odlučila je uzeti više novca od vlastitih poreznih obveznika koji jedva spajaju kraj s krajem i dati ga jednom od najkorumpiranijih režima na svijetu kako bi mogao nastaviti voditi izgubljeni rat slanjem beskrajnih valova prisilno regrutiranih Ukrajinaca da besmisleno ginu dok se bore protiv praktički nepobjedive vojne supersile u susjedstvu. Što je još gore (za NATO), usprkos skandaloznoj krađi njenih deviznih rezervi, ova oživljavajuća supersila upravo je pretekla sve zemlje G7 osim SAD-a u pogledu ekonomske proizvodnje, što je rezultiralo daljnjim povećanjem njezine već goleme vojne moći.
Komentari čitatelja
na naše novosti