
Historijski gledano, brojne ulice u centru grada nekada su bile kanali, a takvi prizori i danas postoje u pojedinim ruralnim dijelovima. Međutim, intenzivno crpljenje podzemnih voda i ubrzana urbanizacija doveli su do značajnog smanjenja vodonosnika. Zbog toga grad tone već više od jednog stoljeća. Posljedice su vidljive i na historijskim objektima, uključujući Metropolitansku katedralu čija je gradnja počela 1573. godine, a koja je danas primjetno nagnuta.
Geofizičar Enrique Cabral sa Nacionalnog autonomnog univerziteta Meksika upozorio je da problem pogađa ključnu gradsku infrastrukturu, uključujući metro, sistem odvodnje, vodosnabdijevanje, stambene objekte i saobraćajnice. Prema podacima NASA-e, pojedini dijelovi grada tonu prosječnom brzinom od oko dva centimetra mjesečno. Najizraženije slijeganje tla zabilježeno je u blizini glavnog aerodroma i kod spomenika Anđelu nezavisnosti.

Naučnik Paul Rosen izjavio je da ova tehnologija omogućava ne samo praćenje promjena na površini nego i procese koji se odvijaju ispod tla, dajući jasniju sliku razmjera problema. U budućnosti bi sistem mogao omogućiti još preciznije praćenje, čak i na nivou pojedinačnih zgrada.
Naučnici planiraju koristiti ovu tehnologiju i u drugim dijelovima svijeta za praćenje prirodnih katastrofa, pomjeranja rasjeda i posljedica klimatskih promjena, uključujući promjene na Antarktiku. Prema riječima Cabrala, vlasti su decenijama uglavnom ignorisale problem slijeganja tla, osim povremenih radova na stabilizaciji historijskih građevina. Nakon pogoršanja krize s vodosnabdijevanjem, finansiranje naučnih istraživanja počelo je rasti.
Cabral smatra da će podaci satelita NISAR biti važni za razvoj strategija kojima bi se dugoročno ublažile posljedice slijeganja tla u Mexico Cityju.


Komentari čitatelja
na naše novosti