© Tri-Lambda-DeltaNLO koristi putnički avion kao zaklon od rakete
Zrakoplov se ne mijenja. Posada se ne mijenja. Putnici se ne mijenjaju. Ali nakon što let prijeđe oceansku točku primopredaje blizu 30 stupnjeva zapadne geografske dužine, način na koji se bilježe i eskaliraju neidentificirani anomalni fenomeni (UAP) i mogući bliski promašaji mogu postati daleko manje jasni.
Komentar: U zrakoplovstvu, oceanska točka primopredaje (ili oceanska ulazna točka / OEP) je specifična geografska točka gdje se kontrola zrakoplova prenosi s kopnene (domaće) kontrole zračnog prometa na oceansku kontrolu. Označava granicu gdje završava radarski nadzor i počinje proceduralna kontrola.
UAP-ovi nisu samo predmet javne fascinacije. U nekim slučajevima piloti prijavljuju objekte koje ne mogu identificirati u okolnostima koje izazivaju stvarnu zabrinutost za sigurnost leta, uključujući rizik od bliskog promašaja.
Komentar: Pojam bliski promašaj (eng. near miss) najčešće se odnosi na situaciju u kojoj je katastrofa ili nesreća izbjegnuta pukom srećom.
Oko 2.000 zrakoplova dnevno preleti sjeverni Atlantik, što ga čini jednim od najprometnijih zrakoplovnih koridora na svijetu.
Otprilike 75 do 80 posto tih letova obavlja se unutar oceanskog kontrolnog područja Shanwick kojim upravljaju Irska uprava za zrakoplovstvo i britanska služba kontrole zračnog prometa. U praksi to znači da otprilike 1-400 do 1-600 zrakoplova dnevno leti unutar oceanskog zračnog prostora kojim upravlja Irska.
Velik dio ove rute leži izvan konvencionalnog radarskog pokrivanja. Umjesto toga, kontrolori leta oslanjaju se na izvješća o položaju, digitalno praćenje i izravnu tekstualnu komunikaciju s pilotima kako bi zrakoplovi bili sigurno razdvojeni.
Ipak, unutar ovog prostranog i intenzivno korištenog koridora postoji malo poznata praznina u načinu na koji se obrađuju izvješća o UAP-u i mogućim bliskim promašajima.
Dok zrakoplovi prelaze Atlantik, prolaze operativnu točku primopredaje blizu 30 stupnjeva zapadne geografske dužine, gdje se odgovornost prebacuje između zračnog prostora pod kontrolom Sjeverne Amerike i Europe.
Na zapadnoj strani te granice, u zračnom prostoru kojim upravljaju Sjedinjene Države, kontrolori leta moraju bilježiti i prosljeđivati izvješća o neobičnim zračnim opažanjima putem formalnih kanala.
Nakon što isti ti zrakoplovi prijeđu u zračni prostor kojim upravljaju Europe, položaj postaje daleko manje jasan.
Ali različita očekivanja u vezi s izvješćivanjem mogu predstavljati veliki problem.
Ovo nije teoretsko pitanje. Tijela za sigurnost zračnog prometa već bilježe bliske promašaje koji uključuju objekte koje posade ne mogu odmah identificirati.
U Britaniji, službene istrage Airproxa iz 2025. godine uključivale su jedan slučaj u kojem je posada Airbusa A320 prijavila neidentificirani crni objekt koji je prošao 15 do 30 metara ispod zrakoplova u blizini Newporta, te drugi u kojem su istražitelji rekli da je postojao definitivan rizik od sudara nakon što je veliki dron prošao izuzetno blizu zrakoplova A320 koji je letio prema zračnoj luci Heathrow.
U zasebnom slučaju, posada Boeinga 787 prijavila je veliki dron koji je prolazio u vrlo bliskoj blizini na istoj razini dok je čekao za prilaz Heathrowu, a službena procjena ponovno je zaključila da je postojao definitivan rizik od sudara.
Jedan službeno priznati američki slučaj uključivao je posadu komercijalnog leta koja je prijavila bliski prolazak s cilindričnim objektom iznad Atlantskog oceana u blizini obale New Yorka.
Ovi primjeri ne dolaze svi iz istog dijela zračnog prostora, ali zajedno pokazuju zašto je jasno postupanje s UAP izvješćima važno gdje god se može pojaviti rizik od sudara.
Koji god ti objekti u konačnici bili, sigurnosni argumenti za jasne i dosljedne putove izvješćivanja su očiti.
Ovo zapravo nije rasprava o uvjerenju. To je pitanje upravljanja zrakoplovstvom. U jednom od najprometnijih zračnih koridora na Zemlji, postupak prijavljivanja neobičnih zračnih opažanja može se mijenjati ovisno o tome s koje strane nevidljive srednjoatlantske linije zrakoplov leti.
To se pitanje sada počelo pojavljivati u irskoj politici. Članovi irskog parlamenta iz nekoliko stranaka pokrenuli su ga.
Parlamentarni odbor za obranu i nacionalnu sigurnost također ga je primijetio.
Vrijeme je važno.
Irska raspravlja o zakonodavstvu kojim bi se uklonilo dugogodišnje ograničenje broja putnika na aerodromu u Dublinu.
Više putnika značit će više letova. Više letova značit će gušći promet kroz već prometan zračni prostor. Prije nego što se taj volumen dodatno poveća, razumno je pitati treba li pojasniti putove izvješćivanja i istrage za neobična zračna promatranja.
Ovo nije samo irsko pitanje. Sjevernoatlantski koridor glavni je zračni most između Sjedinjenih Država i Europe. Prenosi ogromne količine turizma, poslovnih putovanja i tereta. Također je važan i ekonomski.
Sjedinjene Države najveći su izvor izravnih stranih ulaganja za Irsku, a milijuni američkih putnika svake godine prolaze kroz zračni prostor kojim upravlja Irska.
Christopher Mellon, bivši visoki dužnosnik američke obrambene obavještajne službe, rekao je:
"Bilo bi veliko poboljšanje za zračni prostor i nacionalnu sigurnost kada bi se Irska pridružila Sjedinjenim Državama u obveznom izvještavanju o anomalnim promatranjima iz zraka."Čitatelji se možda slažu s tim točno propisanim postupkom, a možda i ne. No, temeljni princip teško je odbaciti.
Jasnije izvještavanje jača sigurnost zrakoplovstva. Pruža pilotima, kontrolorima i vlastima dosljedniji način bilježenja, procjene i učenja iz neobičnih opažanja u prometnom zračnom prostoru.
Irska će uskoro predsjedati i Vijećem Europske unije. To joj omogućuje poticanje šire rasprave o koordinaciji zrakoplovstva i regulatornoj dosljednosti diljem Europe. Transatlantski koridor koji svakodnevno koriste tisuće zrakoplova čini se očitim mjestom za početak.
Problem je, na kraju krajeva, jednostavan: zrakoplovi koji prelaze Atlantik se ne mijenjaju.
Ali okvir izvještavanja za neobična zračna opažanja može se promijeniti prije nego što putovanje završi.
U koridoru koji prevozi tisuće letova dnevno, to je pitanje koje vrijedi ispitati.
Komentar: Primjer bliskog susreta s NLO-om: