Kineski gigant za proizvodnju baterija za električne automobile za "Teslu" i "Folksvagen" razvio je novu moćnu bateriju koja traje dva miliona kilometara - što bi moglo da predstavlja pravu prekretnicu u automobilskoj industriji.

"Contemporary Amperex Technology Co. Ltd" (CATL) spreman je da proizvede bateriju koja ima vek trajanja od 16 godina i dva miliona kilometara, rekao je Zeng Jukun, predsedavajući izvršnog odbora kineskog giganta.

Sadašnje baterije dolaze sa garancijama koje pokrivaju oko 240.000 kilometara i osam godina, prenosi Blumberg.

"Ukoliko neko sada napravi narudžbinu, mi smo spremni za proizvodnju", istakao je Zeng bez otkrivanja da li su neki ugovori potpisani.

Zeng, čija kompanija je najveći proizvođač automobilskih baterija, naveo je da nova energetska jedinica košta oko 10 odsto više od baterija koje se trenutno nalaze u vozilima.

Produžavanje životnog veka je jedan od ključnih napredaka potrebnih za budućnost električnih automobila, zato što bi baterija mogla da se koristi i u drugom vozilu.

To bi značajno umanjilo trošak posedovanja električnog vozila, što bi trebalo pozitivno da utiče na auto-industriju.

Kako je već pisao specijalizovani portal Elektrek, "Tesla" planira da proizvede sopstvenu bateriju trajanja dva miliona kilometara, ali zajedno sa partnerima.

Prošlog meseca, Rojters je izvestio od tome da "Tesla" radi sa CATL na proizvodnji baterije trajanja dva miliona kilometara i da će je prvo ugrađivati u vozila "model 3" proizvedena u "Gigafabrici" u Šangaju.

Nemačka će u sklopu plana stimulacije vrednog 130 milijardi evra zahtevati od svake benzinske pumpe da poseduje punjače namenjene električnim vozilima.

Ovaj paket stimulacija uključuje subvencije za kupce električnih vozila, ali i poreze za vlasnike velikih SUV-ova koji zagađuju okolinu.

Prema zvaničnim podacima, od 168.148 vozila registrovanih u maju, samo 3,3 posto su električni automobili. Prošle godine u Nemačkoj je bilo manje od dva posto električnih od ukupnog broja registrovanih automobila. Eksperti smatraju da uzrok slabe prodaje može da bude zabrinutost vozača za punjenje baterije.

"Znamo da je u 97 posto slučajeva razlog zbog kojeg ljudi ne kupuju električne automobile zapravo zabrinutost za domet. Nemačka želi da to reši tako što će vozači znati da je benzinska stanica uvek otvorena", rekao je Reuters Diego Biasi, suosnivač i predsednik kompanije Quercus Real Assets.

Prošle godine je kancelarka Angela Merkel postavila cilj koji se odnosi na milion stanica za punjenje električnih automobila širom Nemačke do 2030. godine. Garancija da će svaka benzinska pumpa imati punjače je značajan korak ka tom cilju, ali nije dovoljan jer u Nemačkoj postoji oko 15.000 benzinskih pumpi, mnogo manje u odnosu na 1965. godinu kada ih je bilo 40.000.

Da bi električni automobili postali standard, Nemačkoj je potrebno najmanje 70.000 stanica za punjenje, kao i 7.000 stanica s brzim punjačima.

Nemačka nije jedina koja promoviše električne automobile u sklopu strategije nakon pandemije koronavirusa, jer je i francuski predsednik Makron najavio inicijativu vrednu 8 milijardi evra s ciljem da Francuska postane najveći proizvođač "čistih" vozila u Evropi, piše Engadget.

Nemačka automobilska asocijacija (ADAC) testirala je plug in hibridna vozila i došla do zaključka da stvari baš i nisu takve kako na prvi pogled deluju.

Da plug in hibridi nisu baš savršeni kompromis između električnog automobila i automobila sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem pokazalo je istraživanje nemačkog ADAC-a.

Pojedini plug in hibridi proizvedu znatno više CO2 od klasičnih hibrida kao i automobila sa motorom SUS i to je slučaj i kada se redovno puni i vozi na električnu energiju.

ADAC je testirao 10 plug in hibrida i uporedio ih je sa klasičnim verzijama tih automobila. U obzir je uzeta emisij CO2 koji izlazi iz auspuha SUS i CO2 emisija električnog automobila koji je napunjen.

Od 10 testiranih samo se 3 pokazalo štedljivim i manje štetnim po okolinu, dok je četiri pokazalo da su ekološki samo kada se vozi na struju, dok su tri još veći zagađivači CO2 kako god ih vozili.

Najbolje su na testiranju prošli Volvo XC40 T5, Peugeot 508 SW 1.6 Hybrid i Mercedes GLE de, dok su apsolutno podbacili Mercedes B-klase, BMW serije 3 i X5 u plug in hibridnim verzijama.

Kompletne rezultate ADAC-ovog testa možete videti na slici ispod, a kao što tamo stoji manja emisija CO2 u odnosu na klasičan model iskazana je u pozitivnim procentima.

U negativnim su prikazane vrednosti lošije u odnosu na klasične modele, dok je tamno sivom bojom pokazan odnos plug in hibrida i SUS kada se plug in uopšte ne puni strujom.

Svetlo sivom bojom označen je odnos u kom plug in hibrid 50 odsto puta pređe na električni pogon, a žutom kada pređe 80 odsto puta.

ADAC nije bio potpuno pravičan pri ovim poređenima jer su većina plug in hibrida bili veće snage od druge strane, recimo BMW 330e ima 292 KS, a 320d samo 190, a Peugeot 508 u hibridnoj verziji ima 225 KS, dok u benzinskoj 181 KS.

Na auto-putu na Tajvanu odigrala se, najblaže rečeno, čudna situacija kada se "tesla model 3" zakucao u kamion, koji je već neko vreme ležao prevrnut na strani. Nekim čudom, vozač je prošao bez povreda.

Snimak, koji se prvo pojavio na društvenim mrežama, pokazuje kako električni automobil "tesla model 3" ide unutrašnjom trakom auto-puta i ne skreće sa svoje putanje iako se ispred njega nalazi već prevrnuti kamion.

Kako su naveli tajvanski mediji, kamion koji je nosio povrće prevrnuo se kada je vozač izgubio kontrolu nad vozilom.

Dok je vozač stajao sa strane puta i čekao da stigne šlep-služba, "tesla model 3" je naišao i, uprkos tome što se kamion nalazio nasred puta i vidljivost je bila odlična, nimalo ne menjajući smer ili brzinu udario pravo u kamion.

Iz svega priloženog čini se da vozač "tesle" nije obraćao pažnju na put već se uzdao u autopilota, za koji se i ranije dešavalo da ima probleme u detektovanju velikih nepokretnih objekata ispred vozila.

U "tesli" je u trenutku sudara bio samo vozač, koji je nekim čudom i dobrim sigurnosnim sistemom prošao bez povreda.

Najnovija opažanja ponovo su uočila prigušenu patuljastu zvezdu, Proksimu B, kako orbitava sredinom naseljene zone oko zvezde Proksima Sentauri, koju je prvo proučila grupa astronoma koristeći planetarni tragač visoke preciznosti (HARPS) u Evropskoj južnoj opservatoriji u La Sila u Čileu. Ova otkrića nude potencijal pronalaska vanzemaljskog života.

Postojanje planete veličine Zemlje koja se kreće oko zvezde najbliže Suncu, Proksime Centauri, potvrđeno je nizom nedavnih opažanja koje je izvršio međunarodni tim naučnika.

Prema rezultatima istraživanja u kom su učestvovali naučnici sa Ženevskog univerziteta (UNIGE), planeta Proksima B ima masu od 1,17 zemaljskih masa i nalazi se u naseljenoj zoni njegove zvezde, Proksime Centauri, kojoj je potrebno 11,2 dana da orbitira.

"Potvrđivanje postojanja Proksime b bio je važan zadatak, i ona je jedna od najzanimljivijih planeta poznatih u solarnom okruženju", izjavio je Alehandro Suarez Maskareno, vodeći autor istraživanja.

Koristeći vrhunske astronomske instrumente, koji nisu bili dostupni kada je prisustvo prilično nejasne crvene patuljaste zvezde prvi put bilo objavljeno u avgustu 2016. od strane grupe astronoma koja je koristila planetarni pretraživač visoke tačnosti radijalne brzine ( HARPS) u Evropskoj južnoj opservatoriji u La Sila u Čileu, tim je utvrdio da je Proksima b 1,17 puta veća od mase Zemlje, što je manje od tadašnje procene koja je iznosila 1,3.

Naučnici su uspeli ponovo da vide planetu pomoću ESPRESO-a, moćnog spektrografa treće generacije punjenog vlaknima koji je postavljen na veoma velikom teleskopu (VLT) Evropske južne opservatorije u Čileu.

Sve je jasnije zašto je asteroid koji je pogodio Zemlju prije 66 milijuna godina bio tako katastrofalan. Svemirsko tijelo, koje je izbrisao 75 posto svih vrsta uključujući dinosaure, pogodio je najgore moguće područje na planetu i, prema novim istraživanjima, pod najsmrtonosnijim kutom, prenosi u četvrtak BBC.

Znanstvenici koji su proučavali krater i radili kompjutorske simulacije kažu da se asteroid zabio u Zemlju pod kutom od 60 stupnjeva što je pogoršalo utjecaj na klimu.

Međunarodni tim znanstvenika otkrio je iznenađujuć podatak o Marsu dok je u laboratoriju proučavao blato s Crvenog planeta. Stručnjaci su željeli otkriti kako izgledaju vulkani na Marsu u usporedbi s onima na Zemlji te su ustanovili da "marsovsko blato", koje su 'stvorili' u laboratoriju, "teče poput proključale paste za zube".

U određenim uvjetima tekućina čak i 'poskakuje'. Korištena gruda blata podsjećala je na vrstu lave poznatu kao "pahoehoe", kakvu izbacuje poznati havajski vulkan Kilauea.

Rezultati ovog istraživanja mogli bi pomrsiti ranija istraživanja o Crvenom planetu, smatra voditelj studije dr. Petr Brož s Instituta za geofiziku Češke akademije znanosti.

"Kad proučavate materijal iz svemira često ne možete precizno reći radi li se o lavi ili o blatu".

"Ako na terenu nemate geologa, koji po materiji može lupnuti čekićem da bi ustanovio o čemu se točno radi, teško je to utvrditi", kazao je Brož za BBC, koji je dugo bio skeptičan u pogledu znanstvene pretpostavke po kojoj vulkani na Marsu izbacuju blato.

Ovaj fenomen na Zemlji je dobro poznat, no Brož je nekoliko godina pokušavao opovrgnuti teoriju po kojoj velik broj stožastih oblika na Marsu potječe od istih takvih vulkana.

Na kraju je došao na zamisao da ispita na koji se način blato, ako uistinu izvire iz vulkana na Marsu, ponaša u uvjetima ekstremne hladnoće i niskog zračnog tlaka, kakvi vladaju na Marsu.

Današnje sardele su male ribe koje se hrane planktonom. Iako ih danas zamišljamo kao ukusne dodatke salatama i picama, nekada davno bile su mnoge veće i opasnije.

Međunarodna grupa stručnjaka utvrdila je da su dve vrste riba vrebale okeanima pre oko 40 do 45 miliona godina. Donja vilica bila im je prepuna kao žilet oštrih zuba, dok im je iz gornje vilice virio jedan veliki zakrivljeni zub, što ukazuje da su lovile manje ribe.

Najbliži evolutivni potomci? Sardele.

"Ovo otkriće je važan deo slagalice evolucije riba i pokazuje nam kako se život u morima menjao i došao do stadijuma u kojem je danas", navodi Alesio Kapobjanko sa Univerziteta u Mičigenu i vođa studije.

Tim je proučavao dve vrste ovih sabljozubih sardela. Prva, Clupeopsis straeleni, otkrivena je u Belgiji i prvi put opisana 40-ih godina. Bila je dugačka oko pola metra.

Druga vrsta, Monosmilus chureloides, otkrivena je u Pakistanu i bila je dugačka oko metar.

Skeniranja i analize fosila pokazale su jedinstvenu građu vilica i raspored zuba, kao i to da su obe vrste imale brojne anatomske sličnosti sa današnjim sardelama.

"To je bilo veliko iznenađenje za nas, jer sve današnje vrste sardela su mnogo manje od ovih izumrlih primeraka. Specijalizovane su da jedu plankton i imaju veoma male zube", istakao je Kapobjanko.

Dve vrste nisu direktni preci sardela već evolutivni rođaci koji nisu uspeli da prežive do danas, jer su današnje sardele najverovatnije postojale kada i njihovi sabljozubi rođaci.

Neuspešni evolutivni eksperiment

Pre oko 66 miliona godina, globalno masovno izumiranje nije samo zbrisalo dinosaure već i velike predatorske vrste riba i gmizavaca.

Nestanak tih vrsta u morima ostavio je prazninu koju je nekoliko različitih vrsta evolutivnim grananjem pokušalo da popuni.

Neke od predatorskih vrsta riba evoluiralo je u one koje se i danas mogu videti u morima, poput tuna i barakuda. Druge su, kao sabljozube sardele, izumrle.

"Sabljozube sardele su savršen primer neuspelog evolutivnog eksperimenta - grupe životinja koje su kratko trajale i nisu uspele da se prilagode i prežive do danas", objašnjava Kapobjanko.

Tim naučnika iz Velike Britanije i Brazila u dva eksperimenta levitirao je pomoću zvukova lake, polistirenske loptice koje su lebdele u vazduhu sve dok su zvučni talasi emitovani. Eksperiment je ponovljen u Bristolu.

Ovi zvučni talasi, nečujni za ljudsko uho, stvoreni su usklađivanjem rada tri ultrasonična transduktora - sprave koja električnu energiju konvertuje u zvučnu i na taj način se stvara stojeći (nepokretni) zvučni talas sa efektom da poništava silu gravitacije u lokalizovanoj oblasti. Sve ove studije ukazuju da je levitacija kroz manipulaciju zvučnim talasima moguća, i da postoji više načina da se to uradi, pišu "Novosti".

Kada je "kamenje hodalo"

Futuristički deluje, ali se može zamisliti da jednoga dana za izgradnju višespratnica neće biti potrebni kranovi, jer će se sav materijal dopremati kroz vazduh i podizati na potrebnu visinu podešavanjem zvučnih talasa na određenu frekvenciju, ili u kombinaciji sa snažnim elektromagnetnim poljima, pa će gradnja podsećati na čaroliju izvedenu uz pomoć "čarobnog štapića".

Baš nalik onoj kakvu je arapski istoričar Al-Masudi opisao u 10. veku, govoreći o izgradnji piramida. On opisuje postupak gradnje tako da je "magični papirus", iscrtan određenim simbolima, postavljan ispod kamena a onda je kameni blok udaren metalnom šipkom, nakon čega se podizao u vazduh.

On se zatim kretao jednom popločanom putanjom, stazom koja je sa obe strane bila opasana metalnom ogradom. Gromada je tako mogla da prevali oko pedeset metara, pa se spuštala, da bi se zatim postupak ponavljao sve dok je graditelji ne bi postavili na mesto.

Na Jukatanu tako se kaže da je hram Uksmal nepoznata rasa ljudi podigla tako što su koristili pištaljke da bi pokretali i ugrađivali kamene blokove. Kod Grka, Zevsov sin Amfion je isto to postizao svirajući na liri.

Znanstvenici Europske svemirske agencije objavili su u svojem najnovijem istražuvanju kako slabi Zemljino magnetno polje. Magnetsko polje ključno je za život na Zemlji jer nas štiti od kozmičke radijacije.

Zamijećeno je kako je do smanjenja magnetske aktivnosti došlo na području između Afrike i Južne Amerike. Znanstvenici su područje nazvali Južnoatlantskom anomalijom i to se formiralo u razdoblju od samo pet godina.

Istraživači smatraju kako je slabljenje magnetske aktivnosti znak da Zemlja ide prema zamjeni polariteta, što znači da će sjeverni i južni pol zamijeniti mjesta. Zadnji puta se to dogodilo prije 780 000 godina.

Anomalija uzrokuje probleme za satelite i zrakoplove koji prelijeću to područje, budući da mnogi od njih doživljavaju tehničke probleme.

Znanstveni tim Europske svemirske agencije došao je do otkrića nakon što su izvukli podatke iz klastera satelita Agencije.