Znanost i tehnologijaS


Jupiter

Prekrasne Jupiterove fotografije visoke rezolucije otkrivaju tajne njegovih divljih oluja


Sputnik
Pet, 08 Svi 2020 23:15 UTC
jupiter
© Međunarodni opservatorij Blizanci / NOIRLab / NSF / AURA MH Wong i tim / Mahdi ZamaniJupiter u infracrvenom spektru
Naučnici su imali "sreće" sa pravljenjem novih slika Jupitera koje bi mogle pomoći da se reši misterija njegovih ogromnih oluja.

Korišćena je posebna tehnika koja je omogućila istraživačima da naprave neke od najboljih slika Jupitera ikada snimljenih sa Zemlje i to uz pomoću infracrvenih zraka, prenosi "Independent".

Na fotografijama se vidi da se udari groma i oluje na Jupiteru formiraju iznad velikih oblaka formiranih od leda i tečnosti.
jupiter
© NASA, ESA i MH Wong / UC Berkeley & tim
Više...
Cassiopaea

Kako zvuči svemir - Sonifikacija duboke svemirske slike Hubblea


nezavisne.com
Pet, 08 Svi 2020 12:40 UTC
svemir
Svemir je čudesno mjesto, puno nebeskih tijela koja čekaju da budu istražena, puno neriješenih misterija, čak je i "probušen" crnim rupama, ali postoji jedan opis koji zaista ne možemo da upotrebimo za svemir: da je bučan!

Srećom, to nije spriječilo NASA-u da smisli način da proizvede zvuk svemira sonifikacijom snimka svemirskog teleskopa Habl, piše Science alert.

Slika koju je NASA koristila za ovaj projekat snimljena je u avgustu 2018. godine. Momci koji rade na Hablu nazivaju sliku "kovčeg sa galaktičkim blagom" zbog broja galaksija prolivenih preko nje.

Tim koji je stvorio sonifikovanu sliku objašnjava da različite lokacije i elementi slike proizvode različite zvukove. Zvijezde i kompaktne galaksije predstavljene su kratkim i jasnim zvucima, dok spiralne galaksije emituju složenije i duže note.
Više...
Telescope

Astronomi snimaju jedinstvene fotografije diskova s ​​udaljenih planeta


index.hr
Uto, 05 Svi 2020 00:00 UTC
diskovi planeta
© kuleuven.be / Jacques KluskaProtoplanetarni diskovi oko zvijezda R CrA (lijevo) i HD45677 (desno). Zemljina orbita, Jupiter i zvijezda su dodane za referencu
Međunarodni tim astronoma uspio je snimiti stvaranja planetarnih sustava udaljenih od nas više stotina svjetlosnih godina.

Iako smo već prije vidjeli slike "protoplanetarnih diskova", nikad nismo vidjeli ovako detaljno snimljen proces nastajanja planeta, piše Futurism.

"Na prijašnjim snimkama područja u blizini zvijezda gdje se formiraju stjenoviti planeti prikazana su u samo nekoliko piksela", rekao je astronom Jacques Kluska s Katoličkog sveučilišta u Leuvenu.

Iznimno detaljne snimke

Najnovije fotografije prikazuju unutarnja područja oko mladih zvijezda gdje se počinju oblikovati planeti, nakupljajući u sebe materijal prašine i plina. Zrnca prašine sabijaju se u veće stijene, od kojih neke s vremenom prerastu u čitave planete.

Astronomi su, kako bi dobili ovako detaljne snimke, koristili relativno novu tehniku ​​snimanja - infracrvenu interferometriju, a služili su se teleskopima Europskog južnog opservatorija (ESO) u Čileu. Ovom se tehnologijom snimke ne dobivaju izravno, već se putem matematičkih modela razdvajaju diskovi prašine od svjetlosti koju emitira sama zvijezda.

"Razlikovanje detalja na ovim skalama udaljenosti stjenovitih planeta od matične zvijezde ekvivalentno je tome da možete sa Zemlje vidjeti astronauta na Mjesecu ili primijetiti dlaku na udaljenosti od 10 km", objasnio je astronom Jean-Philippe Berger sa Sveučilišta Grenoble-Alpes u Francuskoj.
Više...
Mars

Drevna rijeka na Marsu možda je tekla 100.000 godina


index.hr
Sre, 06 Svi 2020 00:00 UTC
mars
© Fakultet geoznanosti Sveučilišta u Utrechtu
Pomoću snimki površine Marsa znanstvenici su već ranije utvrdili da je na tom planetu davno bilo puno tekuće vode. No sada su pronašli prve dokaze o rijeci koja je tekla Crvenim planetom dulje od 100.000 godina.

Geolog Francesco Salese i njegovi kolege sa Sveučilišta Utrecht u Nizozemskoj otkrili su visoku stjenovitu liticu na sjeverozapadnom rubu Marsovog udarnog kratera (bazena) Hellas, koju je, čini se, izrezbario tijekom vremena tok drevne rijeke, piše New Scientist.

Naime, kako rijeke teku, polažu sediment koji se nakuplja u slojevima. Litica koju su znanstvenici uočili na Marsu visoka je oko 200 metara, a široka 1,5 kilometara. Procijenjene sedimentne stijene stare su oko 3,7 milijardi godina. Da bi se takav tip litice mogao formirati na Zemlji, morala bi je isklesati rijeka koja teče najmanje 100.000 godina.

Drevni život na Marsu

Salese i njegov tim pronašli su ovu liticu koristeći se satelitskim podacima s kamere HiRISE koja se nalazi na NASA-inoj letjelici Mars Reconnaissance Orbiter.

"Da bi nastao depozit debljine 200 metara, potreban je konstantan protok značajne količine tekuće vode. To znači da je ova rijeka morala teći cijele godine, što sugerira da je Mars jednom davno imao ciklus padalina sličan onome na Zemlji", rekao je Salese.

U bazenu Hellas, na južnoj polutci Marsa, nekoć su se nalazila velika jezera te mreža rijeka i delta.

"Geološka područja poput ovih ključna su u potrazi za dokazima drevnog života na Marsu", naglasio je Salese i dodao da će NASA-in rover Perseverance, koji bi trebao biti lansiran u srpnju ili kolovozu, istražiti slične naslage stijena na jednom drugom području Crvenog planeta.

Istraživanje naziva Sustained fluvial deposition recorded in Mars' Noachian stratigraphic record objavljeno je u časopisu Nature Communications.

Komentar: Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu?

Više...
Galaxy

Najbliža crna rupa od Zemlje koju su otkrili astronomi


klix.ba
Sre, 06 Svi 2020 00:00 UTC
Položaj HR 6819 u zviježđu teleskopija (crveni krug)
© ESO, IAU AND SKY & TELESCOPEPoložaj HR 6819 u zviježđu Teleskop (crveni krug)
Astronomi tvrde da su otkrili crnu rupu na udaljenosti od samo 1.000 svjetlosnih godina od Zemlje, što je praktično "na pragu" naše planete relativno kosmičkim razmjerima.

Crna rupa je pronađena u zvjezdanom sistemu HR 6819 u sazviježđu Teleskop. Ovaj sistem vjerovatno čine dvije zvijezde iako sa Zemlje izgleda kao jedna zvijezda, piše BBC.

Naučnici sada tvrde da u sistemu postoji treće tijelo - crna rupa četiri puta teža od našeg Sunca. Također, ova crna rupa je definitivno do sad anajbliža našem domu.

"Nismo mogli opisati ono što vidimo imajući u vidu samo dvije zvijezde. Jedna se kreće periodično u trajanju od 40 godina. Jedini način da objasnimo njeno kretanje pri brzini od 60 kilometara u sekundi, uz težinu od oko pet naših Sunaca, jeste da se u njenoj blizini nalazi još nešto masivno što ne vidimo - crna rupa", rekao je Dietrich Baade, astronom pri Evropskom južnom opservatoriju.

Ovaj zvjezdani sistem zbog toga izgleda neobično - jedna zvijezda i crna rupa kruže jedna oko druge, a druga zvijezda nalazi se na većoj udaljenosti od prva dva tijela.

Crna rupa u ovom sistemu je drukčija od većine u Mliječnom putu. Gotovo potpuno je tamna, dok većina crnih rupa zapravo "sija" i odašilje X-zrake. Također, ova crna rupa "ne jede" svoju zvijezdu kako je to uglavnom slučaj u našoj galaksiji.

"Crna rupa je gladna i zato je tamna", rekao je Baade.
Više...
Galaxy

Prolazimo tragom prašine Halleyevog kometa


index.hr
Pon, 04 Svi 2020 00:00 UTC
kometa
© David Kingham/Flickr, CC BY-NC-ND 2.0
Dok je velik dio svijeta još uvijek zbog mjera ograničenja prisiljen većinu vremena boraviti kod kuće, unutar svoja četiri zida, nad našim se glavama zbivaju pravi nebeski spektakli.

Naime, prošlog su tjedna oni koji obitavaju na sjevernoj polutci mogli promatrati kišu meteora Lirida, a ovoga tjedna stanovnici južne polutke mogu uživati u roju meteora koji obasjavaju noćno nebo - Eta Aquarids.

Prolazimo kroz drevni trag Halleyjevog kometa

Eta Aquarids je kiša meteora koja je nastala zbog komadića krhotina iz Halleyjevog kometa. Halleyjev komet, službene oznake 1P/Halley, vjerojatno je najpoznatiji komet u povijesti čovječanstva, a zadnji put je bio vidljiv sa Zemlje 1986. godine, piše Science Alert.

Morat ćemo razočarati one koji su se poveselili tome da je ova kiša meteora znak skorašnjeg ponovnog dolaska ovog slavnog kometa. Naime, veličanstveni Halleyjev komet opet ćemo gledati tek 2061. godine (vidljiv je sa Zemlje svakih 76 godina), a sada ćemo proći kroz dugi trag njegove drevne prašine, koju je ostavio za sobom.
Više...
Sun

Dva sunčana ciklusa aktivna odjednom


index.hr
Čet, 30 Tra 2020 00:00 UTC
sunčeve pjege
Premda se naše Sunce trenutno nalazi u minimumu i prolazi razdoblje najveće neaktivnosti u zadnjih stotinu godina, polako se nazire početak novog, 25. Sunčevog ciklusa.

Sunčev ciklus ili ciklus magnetske aktivnosti Sunca periodična je promjena Sunčeve aktivnosti koja se događa otprilike svakih 11 godina.

Do sada se ove godine na našoj zvijezdi pojavilo sedam Sunčevih pjega, od kojih je pet (71%) došlo iz 25. Sunčevog ciklusa. Pripadnost novom ciklusu vidi se po drugačijem magnetskom polaritetu pjega, piše SpaceWeather.

Dvije zanimljive pjege

Prije tri dana stručnjaci su na Suncu primijetili nešto vrlo zanimljivo - dvije Sunčeve pjege na južnoj hemisferi koje su iz sasvim različitih solarnih ciklusa.

Na snimci Sunčeve površine NASA-inog satelita Solar Dynamics Observatory možemo vidjeti kako jedna mrlja (AR2760) pripada starom, 24. Sunčevom ciklusu, dok druga (AR2761) pripada novom, 25. Sunčevom ciklusu. To znamo jer imaju drugačiji magnetski polaritet: AR2760 je +/-, a AR2761 je - / +.

Ova pojava nije toliko neuobičajena. Solarni ciklusi se uvijek neko vrijeme preklapaju na svojim granicama, zbog čega Sunce tijekom svog minimuma zna imati mješavinu pjega iz starog i novog ciklusa. No ipak je rijetkost da se istovremeno pojave dva aktivna područja različitih polariteta.
Više...
Comet 2

'Gvozdeni asteroid proleteo kroz atmosferu, uzrokujući snažan aerodinamički udarni talas' - Ruski znanstvenici iznjeli novu verziju Tungunske eksplozije


Sputnik
Sre, 29 Tra 2020 12:39 UTC
Karta lokacije eksplozije u Rusiji
© WikipediaKarta lokacije eksplozije u Rusiji
Tim ruskih naučnika izneo je novu verziju događaja poznatog kao Tungunska eksplozija. Prema njihovim proračunima, u junu 1908. godine kroz Zemljinu atmosferu je mogao proći gvozdeni asteroid koji je prouzrokovao udarni talas i izazvao pustoš u radijusu od nekoliko desetina kilometara.

Fizičari iz Krasnojarskog naučnog centra Sibirskog ogranka Ruske akademije nauka izneli su tezu prema kojoj gvozdeni asteroid nije pao na Zemlju, ali je proleteo kroz atmosferu, prouzrokujući snažan aerodinamički udarni talas. Naučno istraživanje je objavljeno u časopisu "Monthly Notices of the Royal Astronomical Society".

Kako bi objasnili Tungunsku eksploziju, sibirski naučnici su napravili matematički model ponašanja svemirskih tela u atmosferi naše planete. Oslanjajući se na rezultate modeliranja, istraživači su pretpostavili da je 30. juna 1908. godine u blizini reke Podkamena Tungunska iznad površine zemlje proleteo gvozdeni asteroid, prečnika od 100 do 200 metara.
Prema mišljenju naučnika, asteroid je prošao i kroz atmosferu na minimalnoj visini od 10 do 15 kilometara iznad površine Zemlje, brzinom 20 kilometara u sekundi. To je izazvalo snažan aerodinamički pritisak i udarni talas, a takođe je izazvalo požare, koji su zahvatili više od 160 kilometara kvadratnih teritorije.
Naučnici smatraju da se nije dogodio direktan sudar sa Zemljom. Svemirsko telo je nastavilo da se kreće u orbiti oko Sunca, izgubivši polovinu svoje mase, koja je u početku iznosila više od tri miliona tona. Prema mišljenju naučnika, ta činjenica objašnjava zašto nisu pronađeni ostaci meteorita u oblasti epicentra aerodinamičkog udara.

Komentar: Znanstvenici se još uvijek pridržavaju teorije kometa o 'ledenoj kugli'. Ako netko promatra komete kao nabijena kruta tijela, učinci postaju mnogo razumljiviji

Više...
Frog

Prije nego što je postala smrznuta pustoš, na Antarktiku su živjele žabe


klix.ba
Sre, 29 Tra 2020 00:00 UTC
seymour island
Kad je paleontolog Thomas Mörs zavirio u mikroskop dok je sortirao sitne fosile stare 40 miliona godina, pronađene na otoku Seymour u blizini vrha Antarktika, naišao je na nešto neobično - kosti kuka i lobanje žaba.

Radilo se o žabi dugačkoj oko četiri centimetra - usko povezanoj s pet vrsta žaba koje vuku porijeklo iz Čilea. Te žabe dobivaju ime po obliku glave, prenosi Reuters.

"Bilo je to potpuno neočekivano otkriće pod mikroskopom. Prvo sam pronašao kost kuka i shvatio sam da sam pronašao prvu antarktičku žabu, prvi antarktički vodozemac od prije više od 200 miliona godina", rekao je Mörs, naučnik švedskog Prirodoslovnog muzeja i vodeći autor istraživanja objavljenog u časopisu Scientific Reports.
žaba

Komentar: Također pogledajte: Kada je na Antarktiku bila prašuma

Više...
Map

Zatvorena je ozonska rupa nad Arktikom


vecernji.hr
Uto, 28 Tra 2020 22:00 UTC
ozonska rupa
© Universal History Archive/ Universal Images Group via Getty Images
Najveća ozonska rupa ikad zabilježena iznad Sjevernog pola zatvorila se gotovo jednakom brzinom kojom se i formirala. Inače, rupa se formirala ranije ove godine i dosegla je svoju najveću veličinu u ožujku, nekih 15-ak kilometara iznad površine Zemlje. Bila je to najveća ozonska rupa ikad dokumentirana nad Arktikom.

Istraživači iz Kopernikove službe za nadgledanje atmosfere vjerovali su da je rupu uzrokovao neobično jak polarni vrtlog, koji je uzrokovao njezin nagli rast, navodi se u izvješću CNN-a. Inače, polarni vrtlog je struja koja kruži nepravilnim uzorkom u obliku prstena oko Arktika i pomaže zadržati hladan zrak zarobljen iznad pola. Kada temperature padnu na dovoljno nisku točku, mogu se formirati polarni stratosferski oblaci, a koji zauzvrat mogu aktivirati kemikalije koje uvelike oštećuju ozon.

U prosjeku, temperature iznad Arktika nisu tako hladne kao one iznad Antarktika, zbog čega su sezonske pojave ozonskih rupa na sjeveru rijetke, dok je to na jugu godišnja pojava.

"Vrlo je neobično da se tako snažno obaranje ozonskog omotača događa na sjevernoj hemisferi, ali ovogodišnji polarni vrtlog bio je izuzetno jak i postojan, a temperature su bile dovoljno niske da omoguće stvaranje stratosferskog oblaka nekoliko mjeseci", izjavila je za Euro News agenciju Antje Inness iz Copernicusa.

Ozon pomaže filtriranju ultraljubičaste svjetlosti iz atmosfere, a kada se pojave rupe, znači da štetnije sunčevo zračenje prodire u atmosferu i dopire do Zemljine površine što može biti itekako štetno.

Neki su sugerirali da bi brzi nestanak ozonske rupe mogao biti uzrokovan radikalnim smanjenjem zagađenja zraka tijekom svjetskih gašenja COVID-19, ali tim Copernicusa odbacio je tu ideju.
Više...