Mali asteroid 2020 CD3 je privremeno postao novi prirodni satelit Zemlje, objavio je Centar malih planeta Smitsonovske astrofizičke opservatorije.

"Integracije orbita ukazuju da je ovaj objekat privremeno u blizini Zemlje. Nisu otkriveni znakovi smetnji, prouzrokovani pritiskom zbog sunčevog zračenja i nije uočena nikakva povezanost sa poznatim veštačkim objektom", piše u dokumentu.


Stručnjacima je preporučeno da nastave sa posmatranjima objekta.

Prema poznatim podacima, asteroid je veličine od jedan do šest metara.

"Zaista postoje takozvani Zemljini kvazi-sateliti s prilično brzom orbitom. Kada govorimo o satelitu, mislimo na to da se kreće kružnom orbitom kao Međunarodna svemirska stanica, ali kretanje ovog objekta je mnogo komplikovanije. On se kreće istom brzinom kao i Zemlja ne udaljavajući se mnnogo od nje i obrazujući privremenu orbitu. Takvi objekti ne opstanu dugo u orbiti, a mogu pratiti Zemlju nekoliko godina ili nekoliko decenija", objasnio je naučni direktor Astronomskog instituta Ruske akademije nauka Boris Šustov.

Neke činjenice, poput one da je svim životinjama potreban kiseonik da bi živjele, čine se nepobitnim. Naravno, sve dok se ne dokaže suprotno, a to su upravo naučnici uradili.

Naučnici su otkrili parazita koji nema mitohondrijski genom i to je prvi višećelijski organizam kojem je utvrđen taj nedostatak.

To, međutim, ne znači da ne diše, već u stvari u potpunosti živi bez kiseonika.

Otkriće ne samo da mijenja naše razumijevanje kako život može da se razvija na Zemlji, već ima velike posljedice i implikacije u potrazi za životom van naše planete.

Sposobnost da se metabolizuje kiseonik, odnosno da se diše, počela je pre 1,45 milijardi godina. Velike arheje progutale su male bakterije, a nekako je novi dom bakteriji bio pogodan i njoj i njenom domaćinu, pa su ostali zajedno.

Simbiotski odnos rezultirao je zajedničkom evolucijom oba organizma, a vremenom su bakterije postale mitihondrije. Svaka ćelija u našem tijelu, sem crvenih krvnih zrnaca, ima veliki broj mitohondrija, a one su ključne za proces disanja.

Mitohondrije razlažu kiseonik na adenozin-trifosfat, koji višećelijski organizmi koriste za ćelijske procese.

Poznato je i da su se neki organizmi adaptirali da žive u sredinama sa slabom koncentracijom kiseonika. Neki jednoćelijski organizmi razvili su organele slične mitohondrijama koje podržavaju anaerobni metabolizam.

Međutim, mogućnost da višećelijski organizmi budu isključivo anaerobni dugo je predmet debate u naučnim krugovima.

Mars možda izgleda suho i prašnjavo izvana, no ima iznenađujuće živahan unutarnji život, prema novim otkrićima misije InSight američke svemirske agencije NASA-e.

Lander InSight koji se spustio na crveni planet prije 15 mjeseci otkrio je mnogo seizmičkih aktivnosti, neočekivano snažno lokalno magnetsko polje i oko 10.000 vrtloga vjetra koji su prešli preko površine Marsa.

Otkriće objavljeno u ponedjeljak u časopisima Nature Geoscience i Nature Communications pomoći će znanstvenicima da otkriju tajne unutrašnjosti Marsa i razumiju zašto izgleda toliko drukčije od Zemlje.

"Ono što nam ovi rezultati stvarno pokazuju je da je Mars danas aktivni planet", kaže Bruce Banerdt, glavni voditelj misije čije je sjedište u Kaliforniji.

InSight se nalazi u 30-ak metara širokom krateru na vulkanskoj visoravni na kojoj su tvari na površini planeta starosti od 3,7 milijarda do samo 2,5 milijuna godina.

Oko 2500 kilometara dalje nalazi se vulkansko područje prepuno dokaza o rijekama lave i znakova da je tekuća voda nekad tekla površinom.

"Sve što je bilo aktivno u zadnjih nekoliko milijuna godina može biti aktivno i danas, posebno u dubini" kaže Banerdt.

Lander ima seizmometar koji mjeri potrese u gornjim slojevima Marsa i opremljen je senzorima za temperaturu, vjetar i magnetski pritisak.

Dok klimatske promjene i sve nepogode koje one sa sobom nose i dalje niječe i sam predsjednik SAD-a Donald Trump, američki stručnjaci s kalifornijskog Sveučilišta imaju loše vijesti za sve nas. Prema njihovom novom istraživanju, klimatske promjene donijet će svijetu ekonomsku recesiju kakvu još nismo vidjeli, piše Independent. Istraživanje naziva "Energy Finance Must Account for Extreme Weather Risk " objavljeno je u publikaciji "Nature Energy".

Tržišta se nedovoljno obračunavaju s učestalim ekstremnim vremenskim prilikama koje donose smrtonosne toplinske valove, jake oluje, požare i poplave. Očito tržišta nisu spremna za to, a upravo to povećava mogućnost iznenadne korekcije u slučaju ozbiljnih problema.

"Ako tržište ne obavi bolji posao u slučaju klimatskih promjena, mogli bismo imati recesiju kakvu nikada prije nismo vidjeli", rekao je Paul Griffin, profesor računovodstva sa škole menadžmenta u sklopu Sveučilišta u Kaliforniji.

Ovo istraživanje otkrilo je da postoji ogroman broj "neocijenjenih rizika" na energetskom tržištu, što predstavlja nepoštivanje čimbenika koji bi mogli značajno utjecati na budućnost poslovanja u svijetu. Što se tiče SAD-a, prerada nafte u Zaljevu izloženija je olujama i porastu razine mora, dok su ostale rafinerije nafte na sjeveru Kalifornije izložene obalnim poplava.

Izloženost takvim rizicima može se umanjiti odgovarajućim policama osiguranja, ali kako se različite opasnosti koje su izložene klimatskim padom brzo pojačavaju, nije jasno hoće li osiguravajuća društva imati kapacitet za popunjavanje ovog jaza, sugerira istraživanje.

Profesor Griffin kaže da trenutno energetske tvrtke nose velik dio tog rizika i da tržište mora bolje procijeniti rizik i uložiti u cijene vrijednosnih papira. Osim toga, istraživanje je došlo do zaključka da ekstremno visoke temperature, poput onih u Europi i SAD-u u ljeto 2019., imaju niz ekonomskih učinaka. Takvi toplinski valovi mogu biti smrtonosni te mogu narušiti poljoprivredu, kao i naštetiti ljudskom zdravlju te zaustaviti gospodarski rast. Isto tako, toplinski valovi mogu zatvoriti velike dijelove ključne energetske infrastrukture.

Naučnici su proučavanjem dobro očuvanih fosilnih ostataka ptice iz ledenog doba identificirali primjerak planinske ševe.

Pticu su, zakopanu i zamrznutu u permafrostu, našli lokalni lovci na fosile, u blizini sela Belaya Gora na sjeveroistoku Sibira. Predali su je timu stručnjaka, koji uključuje Nicolasa Dussexa i Lovea Daléna iz Prirodoslovnog muzeja u Švedskoj, kako bi je ispitali.

Metodom datiranja ugljikom-14 (radiokarbonsko datiranje) otkriveno je da je ptica živjela prije otprilike 46.000 godina. Genetska analiza ju je identificirala kao planinsku ševu (Eremophila alpestris).

Dalen je za CNN rekao da je istraživanje pokazalo da je ptica predak dvije podvrste ševa koje žive danas, jedna u sjevernoj Rusiji, a druga u mongolskim stepama.

"Otkrića impliciraju da su klimatske promjene, koje su se dogodile na kraju ledenog doba, dovele do formiranja novih podvrsta", ističe Dalen.

"Za stanje očuvanosti ptice u velikoj mjeri zaslužna je hladnoća permafrosta, ali je ovaj primjerak u izuzetno dobrom stanju. Činjenica da je tako mali i krhki primjerak uspio ostati gotovo netaknut, ukazuje na to da se prljavština taložila postupno ili barem relativno stabilno, pa je leš ptice sačuvan u stanju sličnom vremenu kad je umrla", ističe Dussex.

Sljedeća faza istraživanja uključuje sekvencioniranje čitavog genoma ptice, koje će otkriti više o njenoj vezi sa sadašnjim podvrstama i procijenit će brzinu evolucijske promjene ševa.

Šta bi se dogodilo ukoliko bi se dokazalo da "fosilna goriva" nisu rezultat propadanja biljne i životinjske materije i da su zapravo stvorena u Zemlji zahvaljujući jednostavnom hemijskom procesu i da ne bismo trebali da se plašimo da nam "ponestaje" nafte i prirodnog gasa?

Ideja da je nafta abiotskog porekla (da nije povezana sa živim organizmima) je u bivšem Sovjetskom Savezu prihvaćena kao naučna činjenica već 50ih godina, ali se zapadna nauka priklonila kontradiktornoj teoriji fosilnih goriva, koja tvrdi da su goriva nastala od fosilnih ostataka biljaka i životinja.

Ovo nije beznačajna akademska rasprava.

Ako su Rusi u pravu, nafta se obnavlja duboko u Zemlji i ne može da nestane.

Ako su teoretičari fosilnih goriva u pravu, onda je nafta ograničena roba i nestaće u roku od nekoliko decenija. Ako je to slučaj, cena gotovo svega će se povećati.

Naftni geolog Kolin Kembel zagovornik je teorije "vrhunca nafte" koji smatra da je otprilike polovina svih poznatih rezervi potrošena, a nova otkrića su nedovoljna da bi se zadovoljile buduće potrebe planete. Ako je u pravu, trenutna cena nafte od 50 dolara za barel predstavlja samo put ka mnogo višim cenama goriva. On predviđa mračnu budućnost u kojoj manjak nafte dovodi do "rata, gladi, ekonomske recesije, možda čak i do izumiranja homo sapiensa".

Međutim, počele su da se pojavljuju rupe u teoriji fosilnih goriva, a samim tim i u teoriji "vrhunca nafte": čini se da se neka naftna polja ponovo pune gotovo istom onom brzinom kojom se isušuju. To je slučaj sa ostrvom Eugen, poljem koje sada proizvodi i do 400 mm barela sa nekadšnjih 60.

Naučnici koji posmatraju fenomen kažu da se naftno polje dopunjuje odozdo, kroz složen sistem pukotina i geoloških grešaka. To, međutim, nije vest za ruske i ukrajinske naučnike, koji su objavili stotine akademskih radova o abiotskom poreklu nafte.

Koronavirus je prenesen u Zemljinu atmosferu na fragmentu komete koji je izbacio "stotine trilijuna" virusnih čestica. Medicinari se boje da bi bolest koja se može proširiti i prije nego što žrtve pokažu bilo kakve simptome mogla izazvati globalnu pandemiju. Smatra se da je nastanak novog soja koronavirusa rezultat panspermije - infektivnih agenasa u svemiru koji na kraju dospijevaju u Zemljinu atmosferu .

Znanstvenici su dugo smatrali da virusi, bakterije i nizovi DNK postoje u svemiru i prenose ih kometi i meteoriti.

Oni mogu uletjeti u Zemljinu stratosferu prije nego što padnu na površinu planeta što predstavlja rizik za ljudsko zdravlje, kažu oni.

Astronomi su upozorili da crvena gigantska zvijezda Betelgez, poznata kao rame sazviježđa Orion, više nije tako sjajna kao ranije. Neobično ponašanje zvijezde prikazano je kroz nove fotografije.

Zvijezda Betelgez ne samo da gubi svoj sjaj, o čemu se već i ranije govorilo, već se čini da sada mijenja i svoj oblik.

Objekat u blizini Zemlje, koji bi trebalo da se približi našoj planeti 15. februara, dug je oko jedan kilometar. Smatra se da svemirska stena ove veličine može da ubije milione u području udara i izazove katastrofu na globalnom nivou.

Nacionalna uprava za vazduhoplovstvo i svemir prati Asteroid 2002 PZ39, koji juri prema Zemlji brzinom većom od 57.240 km/č i smatra da je potencijalno katastrofalan, prenosi "Dejli ekspres" pozivajući se na Agenciju NASA. Svemirska stena, za koju se procenjuje da je široka između 440 i 990 metara, trebalo bi da 15. januara oko 11.05 sati po srednjeevropskom vremenu ima bliski susret sa našom planetom.

Udar asteroida ove veličine imao bi katastrofalne posledice ne samo za područje koje pogađa, već i za celu planetu.

"Ako bi kameniti meteoroit veći od 25 metara, ali manji od jednog kilometra, pogodio Zemlju, verovatno bi prouzrokovao lokalnu štetu na području udara. Sve veće od jednog do dva kilometra moglo bi da ima globalne efekte", navela je NASA, a prenosi agencija.

Očekuje se da će džinovska stena, koja spada u kategoriju objekata blizu Zemlje, a koju naučnici nadgledaju kao potencijalno opasnu, proći pored naše planete na udaljenosti od oko 5,77 miliona kilometara. Iako se čini da je ovo bezbedna razdaljina, posledice udara takve svemirske stene koji mogu biti pogubne, navodi NASA.

"S obzirom na to da njihovi orbitalni putevi često presecaju Zemlju, u prošlosti su se dogodili sudari sa objektima blizu Zemlje i trebalo bi da smo otvoreni za mogućnosti budućih sudara. Treba uložiti napore za otkrivanje i proučavanje ovih objekata, za karakterizaciju njihovih veličina, sastava i struktura i praćenje budućih putanja", izjavili su u Agenciji NASA.

Nakon što će, nadamo se, zaobići zemlju, Asteroid 2002 PZ39 će nastaviti put Sunčevog sistema i krenuti prema Veneri, kojoj će se približiti otprilike 14. juna 2034. Međutim, još uvek je rano da odahnemo, jer će 25. avgusta iste godine svemirska stena ponovo proći pored Zemlje.

Izgubljeni svetovi čuvaju se u mnogim mitovima i legendama — Atlantida, Hiperboreja ili Lemurija. Ipak, postoji pravi kontinent skriven ispod Tihog okeana, odmah pored Australije.

Geolozi su otkrili da je džinovski kontinent ispod Novog Zelanda nastao kao rezultat "ogromnog supersporog zemljotresa", tektonskog procesa koji je stvorio Vatreni pojas Pacifika.

Zelandija je ogromna kopnena masa u južnom Tihom okeanu, gotovo potpuno potopljena. Ostrva Novog Zelanda i Nove Kaledonije čine jedina veća područja koja su iznad vode.

Zelandija je naučnicima poznata već duže vreme, a sam naziv je smišljen 1995. godine. Prva eksperimentalna ekspedicija za ispitivanje tog područja organizovana je 1972. godine, a usledila je višedecenijska svađa oko toga da li Zelandiju klasifikovati kao kontinent ili kao fragmentirani komad kopna.

U 2017. godini, "Ekspedicija 371" proučila je uzorke jezgara sedimenata dubokih čak pet kilometara da bi utvrdila da je Zelandija nekada bila deo Gondvane, superkontinenta koji je obuhvatao ono što će postati Afrika, Južna Amerika, Australija, Antarktik i Arabija.

Međunarodni tim geologa zaključio je da Zelandija po svim kriterijumima treba da se klasifikuje kao utopljeni kontinent, a ne kao mikrokontinent, poput podvodnih visoravni u Indijskom okeanu. Procenjuje se da Zelandija ima površinu od 4,9 miliona kvadratnih kilometara, što je, otprilike, deset puta veće od Španije.

Potopljeni kontinent odvojio se od Gondvane pre oko 85 miliona godina zbog pomeranja tektonskih ploča u spoljnom Zemljinom omotaču i potonuo do kasnog perioda krede (pre nekih 66 miliona godina).