Tajanstveni kozmički događaj je ovog mjeseca možda izazvao blago i neosjetno istezanje i skupljanje našeg planeta.

Prije dvije sedmice, naučnici su zabilježili izljev gravitacijskih valova koji remete sklad vremena i prostora, ali nije poznato odakle su valovi došli. Izljev je trajao svega 14 milisekundi, što se ne može ni zapaziti, a detektirao ga je Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory (LIGO).

Ovu kozmičku pojavu može prouzrokovati sudar crnih rupa ili dvije neutronske zvijezde. Prethodno je primijećena 2017., nakon sudara dvije neutronske zvijezde, i ponovno aprilu 2019.

Gravitacijski valovi uslijed sudara ovako masivnih svemirskih tijela obično traju duže i manifestira se frekvencijama koje se s vremenom mijenjaju dok se orbite ovih tijela približavaju, nudi pojašnjenje Andy Howell, naučnik sa Univerziteta u Californiji, zaposlen u jednom drugom opservatoriju.

Nije u pitanju val, već kratkotrajni izljev

Signal zabilježen na Zemlji ne predstavlja valove, već izljev, smatra Howell, a pretpostavlja se da je riječ o eksploziji supernove.

Pojedini astrofizičari vjeruju da je riječ o izumirućoj zvijezdi Betelgez, koja se nedavno počela gasiti te se očekuje da ulazi u fazu eksplodirajuće supernove. Howell se protivi ovoj tezi jer je Betelgez i dalje prisutna, a sumnja da je riječ o nekoj drugoj zvijezdi jer se eksplozije supernove javljaju unutar naše galaksije na svakih stotinu godina.

Izljev se čini previše kratkim da bi bila riječ o masivnoj zvijezdi koja se gasi. Astrofizičari nisu detektirali neutrone, sićušne subatomske čestice koje supernove ispuštaju.

Vreme nije stvarno - to je ljudski konstrukt koji nam pomaže da pravimo razliku između sadašnjosti i naše percepcije prošlosti, podjednako začuđujuća i zbunjujuća teorija.

Koncept vremena je jednostavno iluzija koju sačinjavaju ljudska sećanja, sve što se ikada desilo događa se upravo sada.

To je teorija grupe uvaženih fizičara koji imaju za cilj da razreše jednu od misterija univerzuma.

Većina ljudi uopšte ne razmatra koncept vremena, ali u zakonima fizike nema ničega što bi moglo da dokaže da bi ono trebalo da se kreće u pravcu koji poznajemo.

Zakoni fizike su simetrični, što znači da bi se vreme lako moglo kretati unazad dok se kreće napred.

Zapravo neke pristalice teorije "Velikog sažimanja" kažu da će vreme krenuti unazad kada univerzum prestane da se širi i počne da se vraća u sebe.

Ova zagonetka o tome zašto smatramo da se vreme kreće napred naterala je naučnike da se zapitaju.

Neizbežno je da su neki zaključili da je vreme jednostavno ljudski konstrukt.

Oni tvrde da postoji 'blok univerzuma ' gde su vreme i prostor povezani, inače poznat kao prostor-vreme.

Grupa naučnika sa Moskovskog državnog univerziteta "Lomonosov" na čelu sa profesorom Dmitrijem Ivanovom razrađuje novi polimerni materijal, koji bi u budućnosti mogao da posluži kao "veštačka koža".

U novom radu, čiji su rezultati objavljeni u časopisu "Central sajens", stručnjaci navode da su uspeli da naprave sintetičku platformu za dizajn materijala koji reprodukuje karakteristike čitavog niza mekih živih tkiva.

Prema rečima Ivanova, niko ranije nije uspeo da napravi sintetički materijal koji bi istovremeno imao i mekoću i čvrstinu ljudske kože. Međutim, naučnici sa Moskovskog državnog univerziteta razvili su novi materijal — složen molekul sastavljen od nekoliko delova koji su u stanju da se sami skupljaju i razvlače. Taj materijal je prilično elastičan, a prilikom deformacije brzo vraća čvrstinu.

Ivanov i njegove kolege već nekoliko godina rade na materijalu koji bi po elastičnosti i čvrstini bio sličan ljudskoj koži. U tom cilju eksperimentišu s različitim polimerskim jedinjenjima. Veliki korak unapred ka rešenju tog problema napravili su zahvaljujući tzv. elastomerima.

Osobine "veštačke kože"

Reč je o posebnom tipu polimera koji se sastoji od mnoštva paralelnih niti supstance koje su međusobno tesno isprepletane, ali nisu povezane čvrstim vezama. Lako se rastežu i skupljaju, ali imaju jedan nedostatak — kada se rastežu, osetno gube na čvrstini.

Pre dve godine Ivanov i njegov tim otklonili su taj problem povezujući pojedinačne niti elastomera sa drugim polimernim molekulima.

Znanstvenici su otkrili što je pokrenulo jednu od najvećih evidentiranih eksplozija u svemiru.

Super-svjetleće (superluminous) supernove najsvjetlije su eksplozije u svemiru. No znanstvenici do sada nisu mogli objasniti što je točno uzrok ovako intenzivnog sjaja. SN 2006gy jedna je od najproučavanijih super-svjetlećih supernova, a stručnjaci su izgleda napokon pronikli u tajnu njenog nastanka, piše The Independent.

Prema najnovijem istraživanju, zvijezda je postala ovako sjajna kada se normalna supernova sudarila s materijalom koji je okružuje. Inače, supernova je katastrofična eksplozija zvijezde pri kojoj se oslobađa dovoljno energije da ona svojim sjajem zasjeni ostatak galaksije.

Znanstvenici su došli do tog saznanja kada su otkrili da je sjaj SN 2006gy pogotovo jak u jednom dijelu spektra, odnosno određenoj "liniji" (kako to nazivaju znanstvenici), a što ukazuje na ogromne količine željeza.

"Pogotovo je postalo uzbudljivo kada smo shvatili da su za nastanak ovakvih linija potrebne vrlo velike količine željeza koje teže kao trećina Sunčeve mase", rekao je astronom Anders Jerkstrand sa Sveučilišta Stockholm.

Skupina istraživača razjasnila je naučni misterij uspješno uzgojivši drevni oblik života u laboratoriju i sada smo korak bliže otkrivanju svojih prvih predaka na Zemlji.Način njegovog funkcioniranja otkriva puno o tome kako su se prva živa bića razvila, a istraživači su oduševljeni značajkama i sposobnostima koje ima. Organizam koji je pronađen na dnu Arktičkog okeana 2010. godine nazvan je Lokiarchaeota u čast Loki's Castleu, gdje je i pronađen, a pokazao je iznimne sposobnosti koje treba detaljnije proučiti, piše RT.

Ono što je bilo posebno zanimljivo u vezi s ovim pronalaskom jest da je ovaj organizam bio vrsta mikroorganizma koji se naziva arheja, ali je imao karakteristike potpuno drugačijeg oblika života, eukariota. Ljudi i sve životinje i biljke koje su ikada postojale su eukarioti.

Neko se vrijeme sumnjalo da je ovo posljedica zagađenosti, ali kada je skupina japanskih naučnika uspjela izolirati Lokiarchaeotu i uzgojiti je u laboratoriju, nestala je svaka sumnja.

Da bi ovo postigli, istraživači su 2006. godine skupili talog s dna mora, na dubini od 2.533 metra u blizini obala Japana. Uzorci su nakon toga smješteni u staklene cijevi, a onda su im osigurane hranljive tvari kako bi se ustanovilo hoće li se razvijati. Nakon godinu dana pojavio se prvi mali znak da se Lokiarchaeota počela razvijati.

Nekoliko godina nakon strpljivi naučnici razvili su zdravu populaciju ovih neobičnih organizama. Nazvali ga kultivirani mikroorganizam Prometheoarchaeum syntrophicum, po Prometeju, koji je, prema grčkoj mitologiji, napravio glinene ljude. Daljnje testiranje dovelo je do zaključka da su se ovi organizmi razvijali samo u vezi s jednim ili dva druga mikroorganizma i da imaju duge pipke koji se rasprostiru iz njihovih tijela, ispod kojih su se drugi mikroorganizmi gnijezdili.

Rojevi bespilotnih letjelica koji nadvladavaju neprijateljsku obranu čistim brojevima uskoro bi mogli biti dio američke borbene strategije. Snimku prvog leta jednog takvog bespilotnog zrakoplova upravo je prikazao izvođač radova za Pentagon.

Videozapis kompanije Dynetics na YouTubeu prikazuje dron i izgleda otprilike kao velika raketa zemlja-zrak, bačena iz krila američkog transportnog zrakoplova Lockheed C-130 Hercules.

Dron označen s X-61A zatim otpušta mala krila i pali svoj raketni motor, pripremajući se za autonomni let. Izvještaji medija sugeriraju da je UAV ostao u zraku sat i pol dok se na snimku vidi kako izvodi jednostavne manevre tijekom svog prvog probnog leta, koji se dogodio u studenom 2019. godine.

Rad robotizovanih kompleksa "Skarabej" i "Sfere" u Siriji, prikazala je televizija "Zvezda".

Na video-snimku se vidi kako ruska vojska prati teško dostupan miniran teren.

"Skarabej" - mala platforma na točkovima sa video kamerom visoke rezolucije, mikrofonom i termalnim uređajem. Njime se upravlja putem digitalnog radio kanala sa panela za video nadzor.

"Sfera" - uređaj koji predstavlja kuglu sa četiri video kamere, sa mikrofonom i predajnikom informacija, koji pruža pogled od 360 stepeni. Sfera može da izdrži pad sa pet metara, piše Sputnjik.

O uzroku nestanka dinosaura s lica Zemlje prije 66 milijuna godina dugo se nagađalo, ali skupina znanstvenika sada smatra da imaju konačan odgovor na to pitanje.

Isprva se razmatrala ideja da je izumiranje dionosaura skrivila golema vulkanska aktivnost u prahistoriji. No, prof. Paul Wilson kazao je za BBC da je krivac - asteroid. Tim prof. Wilsona analizirao je oceanske sedimente koji su pokazali da veliki vulkani koji su eruptirali u Indiji nisu promijenili klimatske uvjete na Zemlji u tolikoj mjeri da bi to pokrenulo izumiranje.

Naime, vulkani mogu ispustiti u atmosferu ogromne količine plinova koji istovremeno mogu hladiti, ali i zagrijavati planetu.

Proučavajući vulkansko područje u Indiji gdje je tijekom tisuća godina površinu zemlje prekrilo stotine tisuća kubičnih kilometara rastopljenog kamena, istraživači su utvrdili da postoji nepodudaranje efekta i vremena vulkanske aktivnosti.

Prof. Wilson sa Sveučilišta Southampton i njegovi kolege iz drugih dijelova Europe i SAD-a u istraživanju su bušili dno oceana u Sjevernom Atlantiku s ciljem da dođu do drevnog blata u kojem žive mikroskopski sitni morski organizmi nazvani Foraminifera. Znanstvenici su koristili ljuske tih organizama da doznaju podatke o temperaturnim promjenama koje su se događale uoči izumiranja dinosaura.

Utvrdili smo da se udar asteroida događao upravo u isto vrijeme kad i izumiranje, kazao je prof. Wilson za BBC.

Krivac za tu katastrofu bio je 12 kilometara širok asteroid koji je prije 66 milijuna godina udario u Zemlju i ostavio svoj trag na dnu Meksičkog zaljeva - krater širok 200 kilometara. Kad je udario u Zemlju, asteroid je odmah proizveo cunami i ogromne požare, a milijarde tona njegovih krhotina letjele su u svim smjerovima.

Znanstvenici su nedavno utvrdili da je taj asteroid udario u stijenu bogatu sumporom. Kada je on ishlapio i prešao u više slojeve atmosfere, mogao je dovesti do naglog i dubokog hlađenja klime u kratkom razdoblju, što je zaprijetilo održanju života mnogih biljnih i životinjskih vrsta.

Stresnu promjenu uvjeta u okolišu dinosauri jednostavno nisu mogli nadvladati, za razliku od sisavaca koji su se tako uzdigli iznad ostalih u hranidbenom lancu.

Astronomi su pronašli šest čudnih objekata koji su kružili oko supermasirane crne rupe Sagittarius A* u središtu Mliječnog puta, koji se razlikuju od svega ostalog u galaksiji.

Oni su toliko čudni, da su znanstvenici morali stvoriti novu klasu nebeskih tijela za njih, nazvanu 'G objekti'. G1 i G2 zapravo su uočeni 2005. i 2012., ali sada je tim astronoma na čelu s UCLA astronomkinjom Annaom Ciurlo identificiro je još četiri od tih objekata: G3, G4, G5 i G6.

Oni su se u početku činili kao divovski plinski oblaci promjera otprilike 100 Astronomskih jedinica (AU) (15 milijardi kilometara). Međutim, kako su ih astronomi promatrali tijekom vremena, shvatili su da se G1 i G2 uopće ne ponašaju poput plinskih oblaka, već zapravo više poput zvijezda, s orbitalnim razdobljima u rasponu od 100 godina, do 1.600 godina.

Astronomi su prije smatrali da je G2 oblak vodikovog plina koji se proteže supermasiranom crnom rupom sve dok na kraju ne eksplodira poput vatrometa. Kad se ništa nije dogodilo, u onome što su nazivali "kozmičkim pukotinama", morali su preispitati svoje prethodne ideje o tome što bi ti objekti mogli biti.

"Nešto je moralo [G2] držati kompaktnim i omogućiti mu da preživi svoj susret s crnom rupom ... To je dokaz kako postoji zvjezdani objekt unutar G2", rekla je Ciurlo, teoretizirajući da bi objekt u stvari mogao biti binarno spajanje zvijezda, s jednom gigantskom zvijezdom skrivenom iza vela neobično gustih plinova i prašine.

Da bi stvari stavili u perspektivu, kad se sjedine, obično je potrebna ogromna sila i otprilike milijun godina da se dvije zvijezde spoje.

Istraživači misle da bi preostalih pet objekata moglo biti i binarno spajanje zvijezda, a s obzirom na gotovo neosporivu gravitacijsku silu Sagittarius A *, oni bi također mogli destabilizirati i ponovno se stabilizirati relativno često kad prođu dovoljno blizu crne rupe tijekom svojih orbita.

Sada promatranje navodi tim da vjeruje da su takva binarna spajanja možda puno češća nego što se prije mislilo - i mogla bi objasniti druge misteriozne objekte i pojave drugdje u svemiru.

Znanstvenici su nedavno došli do otkrića koje bi moglo uzdrmati današnje shvaćanje zakona fizike. Naime, u hladnim područjima Antarktike u nekolika su navrata registrirali izuzetno čudne čestice čija je narav za sada neobjašnjiva.

Prvo su NASA-ini stručnjaci još 2006., a zatim i 2014. godine pomoću balona s detektorom čestica (Antarctic Impulsive Transient Antenna, ANITA) uočili neobične signale. S vremenom su shvatili da se radi o visokoenergetskim česticama koje su se kretale pod kutom koji sugerira da su neometano jurile kroz naš planet, piše New Scientist.

Standardna fizika nema objašnjenje

Najnovija analiza tih čudnovatih čestica isključila je sva moguća objašnjenja njihove pojave standardnim modelom. Standardni model je teorija u fizici elementarnih čestica koja uspješno opisuje tri od četiri fundamentalne interakcije između elementarnih čestica od kojih se sastoji sva poznata materija: elektromagnetizam te jaku i slabu nuklearnu interakciju.

Prema dosadašnjim spoznajama novootkrivene čestice mogu se objasniti jedino izvan principa standardnog modela, što bi značilo da će za njihovo tumačenje možda biti potrebna neka sasvim nova fizika.

Fizičari išli provjeriti radi li se o neutrinima

Znanstvenici su prvo razmatrali ideju da se radi o neutrinima, vrlo neobičnim česticama bez električnog naboja koje slabo međudjeluju s materijom, odnosno za koje se zna da bez problema prolaze kroz druge tvari. No, nove čestice registrirane su na vrlo visokim energijama i da se radi o neutrinima, oni bi pri tako visokim energijama ipak reagirali s česticama unutar Zemlje, a ne bi s lakoćom klizili kroz tisuće kilometara tla.