Iako su svi uvjeti mirne reintegracije Donbasa u ustavno-pravni poredak Ukrajine propisani Sporazumom iz Minska, vlasti Kijevu su o tom pitanju odlučile napraviti poseban dokument. Međutim, Ukrajina je prvi put na zakonodavnoj razini uveo pojam "ruskog agresora", koji će se koristiti u novom nacrtu "Zakona o reintegraciji Donbasa", za ukrajinsku televiziju je rekla predstavnica predsjednika Petra Porošenka u Vrhovnoj Radi Irina Lucenko.

Prema njenim riječima, novi zakon "oslobađa Kijev bilo kakve odgovornosti za situaciju u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici, koje su privremeno okupirane područja, a Ukrajina će imati pravo na samoobranu".

"Općenito, zakon je usmjeren na povrat i obnovu Donbasa i sada je spreman 99,9%", rekla je Lucenko.

Ranije, je ukrajinska predstavnica u pregovorima u Minsku, Olga Aivazovski, rekla da će Kijev morati nekoliko desetljeća raditi na reintegraciji Donbasa.

"Reintegracija je posljednji korak, nakon čega slijedi pomirenje nove generacije, a to je razdoblje od 40 godina hodanja po pustinji, kao što kaže Biblija", rekla je Olga Aivazovski.

Novi "Zakon o mirnoj reintegraciji Donbasa" je najavljen nekoliko dana nakon proslave Dana neovisnosti i posjete američkog ministra obrane Jamesa Mattisa Kijevu, ali i izjave posebnog američkog izaslanika za Ukrajinu Kurta Volkera "kako će odnosi između Washingtona i Moskve šepati, sve dok se ne riješi ukrajinska kriza".

Volker je za Financial Times upozorio kako da bi u slučaju pogoršanja sukoba u Ukrajini SAD s Rusijom mogle prekinuti diplomatske i gospodarske odnose.

Pisanja medija da se na vežbama "Zapad 2017" priprema "odskočna daska za okupaciju" Litvanije, Poljske ili Ukrajine nema nikakve veze sa stvarnošću, izjavio je zamenik ministra odbrane Rusije, general-potpukovnik Aleksandar Fomin o pripremi zajedničke strateške vojne vežbe "Zapad 2017".

"Već nekoliko meseci najveći svetski mediji, a za njima i političari, uznemiravaju javno mnjenje, šireći mitove o 'ruskoj pretnji'. Predviđaju se najneverovatniji scenariji razvoja događaja. Neki idu toliko daleko da navode da se na vojnim vežbama 'Zapad 2017' priprema 'odskočna daska za invaziju' i 'okupaciju' Litvanije, Poljske ili Ukrajine. Nijedna od tih paradoksalnih verzija nema nikakve veze sa stvarnošću, što su već više puta potvrdili zvaničnici Rusije i Belorusije", istakao je Fomin.

Fomin je dodao da su objektivne informacije o pripremama za vežbe redovno objavljivane na sajtovima vojnih ministarstava dve zemlje i da su ih prenosile ruske i beloruske novinske agencije.

Vojne vežbe "Zapad 2017" imaju čisto odbrambeni karakter. Odrađivaće se borba protiv terorista koji dobijaju podršku iz inostranstva, rekao je Fomin na brifingu.

"U zaključku naglašavam da vojne vežbe 'Zapad 2017', osim protivterorističke orijentacije, imaju čisto odbrambeni karakter", dodao je on.

Mogućnost da ruska naftna tvrtka "Rosneft", u slučaju bankrota Venezuele preuzme kontrolni paket dionica "Citgo Petroleuma", venezuelske naftne tvrtke sa sjedištem u SAD-u, bile su stvarni razlog za uvođenje oštrih američkih financijskih i političkih sankcija.

Američki je predsjednik, kako je i najavljivao, napokon uveo gospodarske sankcije još jednoj zemlji, ovog puta Venezueli. U petak, 25. kolovoza, Donald Trump potpisao je izvršnu uredbu kojom zabranjuje trgovinu obveznicama koje su izdale venezuelanske vlasti i državna naftna kompanija "Petroleos de Venezuela" (PDVSA). Sankcije su pogodile 13 visokih venezuelanskih dužnosnika i članova nove Nacionalne Ustavotvorne skupštine, ali se odnose i na samog predsjednika Madura kojem se "zaleđuje sva imovina" koju posjeduje u SAD-u. "Sankcije su uvedene kako bi onemogućile predsjednika Venecuele, Nikolasa Madura, glavnog izvora financiranja njegove nezakonite vladavine. SAD se protive politikama koje provodi i izražavaju američku potporu venezuelskom narodu koji želi povratak pune demokracije u zemlju", stoji u priopćenju Bijele kuće.

Međutim, "borba za demokraciju" tek je prikrila stvarni razlog! Naime, mogućnost da ruska naftna tvrtka "Rosneft", u slučaju bankrota Venezuele preuzme kontrolni paket dionica "Citgo Petroleuma", venezuelske naftne tvrtke sa sjedištem u SAD-u, bile su stvarni razlog za uvođenje ovih oštrih financijskih i političkih sankcija. Naime, venezuelanska državna naftna tvrtka "Petroleos de Venezuela" (PDVSA) posjeduje "CITGO", veliku američku naftnu tvrtku, sa sjedištem u Houstonu, u Teksasu, još od 80-tih godina 20. st. Iako udio "CITGA" na američkom tržištu nije prevelik - on se kreće do 4% ukupne isporuke naftnih derivata SAD-u, ipak se radi o tvrtci koja ima brojne tvornice za preradu nafte, naftne platforme i devet cjevovoda koji prolaze kroz 24 američke države. U zamjenu za kredit od 1,5 milijardi eura koji je "PDVSA"-u, u prosincu, 2016.g. odobrio "Rosneft", a kojim je hipoteka stavljena na "Citgo Petroleum" i koji venezuelanska kompanija nije u stanju vratiti, Venezuela i Rusija već dulje vrijeme pregovaraju o trampi dionica kojim bi se "Rosneft", zapravo, domogao "CITGA".

U brojnim dopisima koji su uputili predsjedniku Trumpu, članovi Senata i Kongresa zatražili su hitnu reakciju američke administracije kako bi se izbjegla situacija u kojoj bi Rusija uskoro mogla kontrolirati američku naftnu tvrtku. "Rosneftova" kontrola američkog dobavljača energije mogla bi predstavljati veliku prijetnju američkoj energetskoj sigurnosti, utjecati na protok i cijenu benzina za američke potrošače, te izložiti kritičnu američku infrastrukturu prijetnjama nacionalne sigurnosti", navodi se u pismu senatora, republikanca Marca Rubia i demokrata, Boba Menendeza upućenom ministru financija. Treba napomenuti kako se "Rosneft" trenutno nalazi na listi korporacija obuhvaćenih američkim sankcijama prema Rusiji, ali uz "business" mešetarenje, tj. kupnju još nekoliko dionica, u prilici je da nad "CITGOM" preuzme prag vlasništva veći od 50%.

Nakon terorističkog napada na La Rambli u Barceloni i atentata u Cambrilsu, portal Rambla Libre piše kako su oba čina pokazala neuspjeh integracije i nekonzistentnost identiteta koji se temelji na različitosti, što je samo po sebi proturječno.

Kako bi se izašlo iz ove teške situacije, koja ometa planove Carlesa Puigdemonta, lidera katalonskog pokreta za odcjepljenje, iz sjene je trebao izaći pokrovitelj kolektivnog samoubojstva Katalonije, George Soros, piše katalonski portal.

Prvo, svi mediji izravno ili neizravno povezani sa Sorosevim Otvorenim društvom su napisali niz članaka o tome "kako je upravljanjem u kriznim situacijama i tijekom napada Katalonija pokazala da može biti neovisna".

Prvi je bio The Wall Street Journal, a sada The Guardian, koji podržavaju Kataloniju i njezinu sposobnost da funkcionira kao samostalna država, posebno nakon onoga što je pokazala tijekom terorističkih napada.

To tvrdi Luka Stobart, profesor političke ekonomije, koji je napisao kolumnu naziva "Odgovor Katalonije na terorizam pokazuje da je spremna za nezavisnost".

Osim toga, mediji bliski Sorosu čak i na nacionalnoj razini u Španjolskoj, kao El Confidencial, umanjuju štetne ekonomske posljedice od hipotetskog razbijanja španjolskog jedinstva.

U Sjedinjenim Američkim Državama je još od izborne noći u studenom prošle godine pokrenuta kampanja kojom bi se poništili izborni rezultati i Donald Trump izbacio iz Bijele kuće. To se vidi i po sustavnom uklanjaju ljudi iz njegova tima, među kojima nije ostao više nitko, osim potpredsjednika Mikea Pencea.
Bilo kakav izgovor je koristan za postizanje konačnog cilja i da se pogazi volja naroda, ma kakva ona bila. Lov na Trumpa i oduzimanje ovlasti predsjedniku, unatoč razlikama između republikanaca i demokrata, vode i jedni i drugi. Nakon čistke u Bijeloj kući je logičan zaključak da je nasljednik već spreman.

Do danas je Europskom sudu za ljudska prava poslano preko 1500 prijava za ratne zločine počinjene od strane ukrajinskog režima od početka 2015. do danas.

Javno povjerenstvo Donjecke Narodne Republike je prikupilo sva svjedočenja i dokumentaciju o žrtvama, kao i stanovnicima Donbasa koji su pretrpjeli zlostavljanja i ratne zločine od strane postrojbi kijevskog režima, dok je ranije zločine evidentiralo i dokumentiralo rusko Ministarstvo vanjskih poslova.

Javno povjerenstvo je počelo s radom prije dvije godine i bavi se evidentiranjem i dokumentiranjem ratnih zločina počinjenih u Donbasu od strane režima Ukrajine. Prema članici povjerenstva, Eleni Šiškini, do danas su stanovnici Donjecke Narodne Republike poslali 1513 prijava i dokumenata s dokazima o navedenim ratnim zločinima.

Izvješće također uključuju ubojstvo 171 civila, kao i teška ranjavanja i materijalnu štetu nad imovinom samo u 2017. godini.

Povjerenstvo bilježi ratne zločine počinjene od strane ukrajinskog režima u Donbasu od 2015. godine. Istrage su provodili službenici Odjela za kazneni postupak.

Donjecka Narodna Republika također ima poseban istražni tim koji dokumentira sve zločine počinjene od ukrajinskih snaga, a osnovan je po izravnoj naredbi predsjednika DNR, Aleksandra Zaharčenka.

Kina je, u okviru svog presedavanja, na predstojeći samit BRIKS-a pozvala predstavnike pet novih država, saopštio je ambasador Rusije u Kini Andrej Denisov.

"Ove godine Kina je pozvala iz države iz Afrike - Gvineju, iz Južne Amerike - Meksiko, iz Jugoistočne Azije - Tajland, Centralne Azije - Tadžikistan", saoppštio je na pres-konferenciji Denisov.

Prema njegovim rečima, ovo nije prvi put da država-organizator samita na ovakve događaje poziva predstavnike drugih država.

Samit BRIKS-a će se održati od 3. do 5. septembra u kineskom gradu Sjamenu.

Direktor Instituta za SAD i Kanadu Ruske akademije nauka Viktor Kremenjuk u martu je u razgovoru sa Ruskom nacionalnom informativnom službom prokomentarisao izjavu predsednika SAD Donalda Trampa da Vašington namerava da nađe nove prijatelje i uspostavi partnerske odnose sa njima. Prema njegovim rečima, među novim partnerima mogle bi se naći i države-članice BRIKS-a.

Možda i najvažniji pojedinačni potez u svom dosadašnjem mandatu, s mogućim posledicama koje govore da nije reč o pukoj dvorskoj igri u Beloj kući, američki predsednik Donald Tramp povukao je prošlog petka, smenivši svog glavnog stratega Stivena Benona.

Time je - kako neskromno ili pak vrlo precizno reče sam Benon - okončano Trampovo predsednikovanje kakvo je bilo do sada.

Zašto je Tramp smenio Benona, i kakve će to posledice proizvesti po američku politiku? Zašto su neokonzervativci i ostali jastrebovi ohrabreni ovakvim razvojem događaja? Da li su generalska hunta i bankari iz "Goldman Saksa" ponovo zagospodarili Belom kućom, kako tvrde pojedini američki analitičari?

O ovim su pitanjima u "Novom Sputnjik poretku" govorili analitičar iz Vašingtona Obrad Kesić i predsednik "Ist vest bridža" Jovan Kovačić.

"Stiven Benon je bio glavni arhitekta Trampove izborne pobede", podseća Obrad Kesić. "On je ispravno predvideo da je borba protiv političke elite i medija ključ za prikupljanje glasova ljudi koji su razočarani i frustrirani stanjem u Americi, i da će kandidat koji bude doživljen kao autsajder imati najbolju šansu da pobedi na izborima... Upravo je Benon formulisao antiglobalističku i populističku ideologiju Trampove administracije; kao takav, on je postao simbol borbe protiv političkog establišmenta".

U nastojanju da "otvori" još jednu zonu nestabilnosti kao uvod u mogući profitni ratni sukob, američki je predsjednik (nakon verbalnog sukobljavanja sa Sjevernom Korejom), nedavno otvoreno zaprijetio vojnom intervencijom Venezueli. Donald Trump, po prvi je put Nikolasa Madura, venezuelanskog predsjednika, izravno prozvao kao diktatora. U međunarodnom poretku koji Amerika stvara, status "diktatora", dakle osobe koja ne prihvaća američke liberalne vrijednosti, je definitivno gori i nemoralniji od statusa npr. klasičnog ubojice. Nakon takvih optužbi, koje uvijek prati i medijsko sotoniziranje tagiranog "neprijatelja", Americi su na raspolaganju brojne opcije - diplomatske, gospodarske ili obavještajne, uvijek opaka sredstva, uključno i vojnu intervenciju.

Naime, nakon što je venezuelanski predsjednik, Nikolas Maduro dekretom uspostavio ustavotvornu skupštinu i time koncentrirao svu vlast u svoje ruke kako bi stabilizirao gospodarske, a time i političke prilike u zemlji, eskalirali su ulični nemiri i prosvjedi u kojima je živote izgubilo više od stotinu ljudi. Ovakvo stanje u zemlji "podiglo" je na noge mnoge, međutim nasilno obračunavanje s prosvjednicima, humanitarna kriza, kao i prijetnja općim kaosom, bila je prilika da SAD, još jednom, po tko zna koji put, "brane demokraciju, ljudska prava i slobode tržišta". Zanimljivu analizu Madurove diktature i represije dao je Jean Grugel, znanstvenik koji proučava latinoameričku politiku (Guardian, 16.08.2017.). Grugel navodi kako je odgovornost venezuelanske vlade za ulične nerede podjednaka odgovornosti vlade Amerike i zapadnih zemalja kada se prosvjedi odvijaju u njihovim zemljama. Kada prosvjednici divljaju i blokiraju ulice oko Bijele kuće tada govorimo o "miroljubivim demonstracijama" koje se opravdano razbijaju policijskom silom, dok u Venezueli govorimo o nasilju vlade. Smatra kako oporbeno divljanje, napadi eksplozivom na policiju i vladine zgrade, ubijanje ljudi, uopće nisu dokumentirani u zapadnim mainstream medijima. Naime, stereotipni narativ o Latinskoj Americi, prostoru političke nestabilnosti koji godinama destabiliziraju CIA-ine tajne operacije, djelovanju narko kartela i ljevičarskih gerilskih skupina, upravo u tim medijima ima svoju lakšu i ljepšu priču - slike egzotičnih plaža, također egzotičnih ljepotica koje danonoćno plešu u ritmu sambe, američki humanitarni intervencionizam čine benignijim.

Borba protiv terorizma najdramatičnija je tema u svjetskoj politici danas. Tinja ispod nje i uporno i opasno zaoštravanje između Kongresa, medija i tamošnjih »liberalnih demokrata« s Rusijom. Ne zna se gdje je toj priči kraj

Svako malo krv se prolije ulicama velikih gradova Evrope. Žrtve nisu ciljane, ciljana je smrt. Krv prolivena u drugim dijelovima svijeta manje je medijski atraktivna. Ovo u Evropi zove se terorizam. I jeste terorizam. Ono tamo zovu odavde borbom za demokraciju i ljudska prava, a nije to. U Evropi mu je ime islamski ekstremizam. I jeste, uz ostalo, i to. Drugi radikalni ekstremizmi sada se ne pominju. Temeljem pameti koju formiraju politika i poslušni mediji to je objašnjivo.

Da zanemarimo krv kao kurentni marketinški medijski spektakl. Ovdje kažu da je terorizam u današnjoj formi započeo 11. septembra u New Yorku. Nije tačno, ciljano je izmišljen i planiran mnogo ranije. Oni što se ovim bave hladne glave i mimo programiranih umova ili vlastitih računica to znaju.

Ovih dana neprekidno se postavlja pitanje - ima li tomu kraja. I šta poslije kraja terorizma. Nema kraja jer se to neće. Nije cilj! Kraj nije interes ni profit. ISIL jeste doista poražen, ali to u ovom kontekstu nije bitno jer se terorizam, ma kako krvoločan bio na Bliskom istoku, nastavlja spektakularnije na Zapadu. O ostalima se uglavnom šuti. Da li je važan podatak da je Boko Haram obezglavio, zaklao, zatukao, uništio i razorio u Africi desetinama puta više nevinih nego sveukupno u Evropi. Nije, jer oni nisu naši. Oni se ne tiču. I to je danas razumljivo. Ljudska rasa se odavno već dijeli na naše i njihove. Po mnogo čemu.

Sve ovo odavno ne igra posebnu ulogu povodom pitanja »šta da se radi«. Uvjerenje unaokolo je da se jaki satraše u »borbi protiv terorizma«. A on buja sve više. Pogledajmo malo - mimo dnevnih objašnjenja koja peru um - kako je počelo, u kome se pravcu sve razvija i šta nam slijedi već sutra. Riječ je o nekoliko minulih decenija i godinama pred nama. Da se ne ide dalje.