Evropa prije svih, a onda nešto malo manje i svi ostali, odavno nisu bilo nemirniji i uspaničeniji povodom svoje nesigurnosti.
Ujedno, teško se sjetiti kada se, na raznim mjestima, tzv. nivoima i na razne načine toliko govorilo o »konceptima« vraćanja sigurnosti kao što se to čini danas. Ima tu svega, od dramatičnih poziva na jačanje raznih vrsta represivnih mjera, kontrola, izlaska vojske na ulice, davanja dodatnih ovlasti policiji, obavještajnim službama, uvođenja vanrednih stanja, zatvaranja škola, otkazivanja kulturnih i sportskih manifestacija, do utvrđivanja ko je ko, odakle je došao, šta namjerava, koje je nacije, vjere i ostalih genetskih kodova. Posebno ako nisu u okviru onoga što obilježava "nas". Vanrednost, ponekad i do histerije polako prerasta u redovito stanje. Porijeklo terorista je globalno utvrđeno, generalizirajuće presude su pale, a oni što pozivaju na suzdržanost u presuđivanju bez suda gube bitku.
Nebrojeno je tekstova već napisano o svemu ovome. Od potpuno nevjerovatnih i isključivih što otvoreno pozivaju na krv, do razumnih, smirenih, utemeljenih na činjenicama. Uočljivo je i kako je čista i institucionalizirana politika u svemu uzela stvar u svoje ruke. Čak i prije medija, pojedinaca ili uvijek "avangardne" ulice.
Uz dozu sarkazma može se zaključiti kako su političari ovu svekoliku dramu inkorporiranog terorizma u svakodnevnu realnost dočekali kao za njih jedinstvenu priliku koja se ne smije propustiti: paranoični strah ljudi valja kapitalizirati dodatnim mjerama koje će taj strah ojačati, sve u ime njegovog smirivanja. Na silu onih što su otpadnici od sistema treba odgovoriti silom sistema. Ovi prvi su pri tome u velikoj prednosti. Ne znamo ih, kažu, dok se ne pojave iz mraka. A žrtve su vazda na svjetlu dana mada to ne znaju. Slojevitost istina o njima, žrtvama često ima svakojake konotacije ali, to je u ovom času druga tema.
Nasuprot ovome, jedna bitna dimenzija u cijeloj priči uvjerljivo je manjkava. Kako su, zašto i sa kojim motivima, uz koju globalnu planetarnu politiku, temeljem kojih kapitalnih grešaka (ili planiranih projekata), stvoreni i još se stvaraju uslovi za - što se sigurnosti tiče - osjećanje da svakim danom u svakom pogledu sve više nazadujemo!
Komentar: Vojna hunta koju je na vlast postavio SAD je ta koja se ne pridržava Sporazuma iz Minska a Rusiju se lažno optužuje za destabilizaciju Ukrajine, dok znamo da je nedavni nasilan prevrat vlasti organizirao SAD.