Azerbajdžanski portal Salam News jučer je objavio riječi predsjednika iranskog parlamenta Alija Larijanija, o tome, kako Izrael nije sposoban napasti protuzračni sustav S-300 u Siriji.

Larijani je to izjavio nakon što su izraelski mediji priopćili kako je tamošnji ministar za regionalnu suradnju Tzachi Hanegbi izjavio, kako isporuke raketnih sustava S-300 u Siriju neće utjecati na učinkovitost američkih lovaca F-35, kojima raspolaže izraelsko zrakoplovstvo.

"Ne mislim kako su Izraelci sposobni na bilo kakav ozbiljni potez, Rusija ima pravo razmjestiti S-300 u Siriji i zaštititi svoje interese, poglavito nakon izraelskog napada na ruski zrakoplov, to je zakonito pravo Rusije", izjavio je šef iranskog parlamenta. (Larijani govori o ruskom zrakoplovu Il-20, oborenog prošlog mjeseca greškom sirijske PZO i njihovom raketom iz sustava S-200 koji je gađao izraerlskog lovca F-16 Fighting Falcon, za što je Moskva službeno optužila Izrael, tvrdeći, kako su se njegovi zrakoplovi, koji su izvršili napad na Siriju, prikrivali iza tog, znatno većeg ruskog zrakoplova. Tada je poginulo 15 ruskih obavještajnih časnika)

Ovoj vijesti pridodat ćemo i onu, koju je objavio vjetnamski portal Soha News, a odnosi se na tajni dolazak zajedničke američko-izraelske delegacije u Ukrajinu, gdje se ona upoznala s pojedinim tipovima najvažnijeg naoružanja te zemlje, uključno i raketama PZO sustava S-300.

Taj medij navodi kako su ukrajinski vojni stručnjaci članovima delegacije govorili o taktičko-tehničkim karakteristikama S-300 koje posjeduje ukrajinska vojska i predložili dolazak u Ukrajinu američkih i izraelskih lovačkih zrakoplova, koji bi ocijenili mogućnost tog sustava tijekom izvođenja vježbi.

U vijesti se dalje navodi, kako su, reagirajući na ugrozu ruskih PZO razmještenih u Siriji, Amerikanci u Ukrajinu, na vojne vježbe poslali 18 lovaca 4. generacije F-15C Eagle, a Izrael nekoliko vojnih pilota, koji su, koristeći se američkim zrakoplovima, dobili mogućnost testirati S-300.

"Da ne postoji EU, svijet bi propao", rekla je šefica europske diplomacije Federica Mogherini.

"Razmislite na trenutak, zatvorite oči i zamislite na trenutak da je Europska unija nestala sa svjetske pozornice, na primjer, za mjesec dana ili tjedan dana, čak i za nekoliko dana, svijet bi se jednostavno raspao", izjavila je Mogherini, priopćila je europska diplomatska služba.

Dodala je "kako svijet u ovom trenutku nije u najbolji, ali bez EU bi bio u još goroj situaciji".

"Zaboravite sve radnje koje EU, zajedno s državama članicama, poduzima diljem svijeta, bilo u području mira i sigurnosti, razvoja, humanitarne i diplomatske misije, i shvatit ćete da bi situacija u svijetu, bez sumnje, bila puno gora", rekla je Federica Mogherini u svom govoru na Sveučilištu u Tampereu u Finskoj u srijedu.

Prema riječima šefice europske diplomacije, više nije pitanje je li Europska unija supersila, nego što treba učiniti s tom svojom snagom.

Iako je Europska unija jedan od glavnih pokretača takozvanog Arapskog proljeća i razaranja arapskih država, na konferenciji 3. Regionalnog foruma Unije za Mediteran (UfM), Mogherini je rekla da bi bez uloge EU u Siriji situacija bila još gora.

"Pozivam vas da zamislite što bi se dogodilo da se Sirijcima i Sirijom, u Siriji ili u inozemstvu, da ne postoji EU, koja je među prvima donatorima humanitarne pomoći Sirijcima unutar Sirije ili u zemaljama poput Jordana, Libije, Turske i Europe", istaknula je Mogherini.

Šefica europske diplomacije je lukavo "zaboravila" kako EU ne pomaže većini Sirijaca koji žive na teritoriju vlade, protiv koje je Bruxelles uveo sankcije i otežava im život ne samo financirajući i naoružavajući islamističke terorističke skupine, nego i uskraćivanjem nužne medicinske opreme, hrane, lijekova i svega što bi Sirija puno lakše i slobodno mogla kupovati da nije pod sankcijama EU.

Rusija nije ostala nema na pretnje generalnog sekretara Saveta Evrope Torbjorna Jaglanda da bi Moskva mogla da bude isključena iz članstva u ustavnim organima ove organizacije ukoliko ne obnovi isplatu doprinosa za budžet Saveta Evrope.

Reagovao je predsednik Komiteta za međunarodne poslove ruske Državne dume Leonid Slucki, koji je izjavu generalnog sekretara SE ocenio kao još jednu političku igru i naveo da bi Rusija trebalo da razmisli o stopiranju ili zamrzavanju članstva u Savetu Evrope, bez čekanja početka procedure isključivanja iz te organizacije.

I nekadašnji diplomata Zoran Milivojević veruje da je cela ova akcija i pretnja zvaničnika Saveta Evrope politički motivisana i vezana za globalni kontekst pokušaja suprotstavljanja Rusiji svim sredstvima.

"Ukoliko bi došlo do izlaska Rusije iz Saveta Evrope, u bilo kojoj formi i bez obzira na to ko bi tu odluku doneo i kako, to bi bio kraj Saveta Evrope. To je potpuno jasno jer Savet Evrope je jedina panevropska organizacija u kojoj nisu članice transatlantske države. Dakle, u slučaju izlaska Rusije, to bi bio kraj ovog tela, a Evropa bi zaista ostala bez jedne organizacije koja štiti njene interese u celini", kategoričan je Milivojević.

Takođe, dodaje naš sagovornik, to bi u Savetu Evrope izazvalo podele i stanje kakvo sada imamo u samoj Evropskoj uniji - sukob Istoka i Zapada.

"Pretnja da će Rusija biti izbačena je neprincipijalna, jer je i ranije bilo slučajeva da, na primer, neke siromašnije ili manje zemlje nisu na vreme plaćale te kontribucije iz ovih ili onih razloga, pa se to tolerisalo. Nikada nije bilo političkog stava da se neko zbog toga kazni, već se tražio modus da Savet Evrope opstane kao panevropska organizacija, osnovana 1949. godine, koja je zaista bila jedina izvorna organizacija tog tipa i obuhvatala je sve zemlje Evrope", objašnjava nekadašnji diplomata.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan boravio je od 27. do 30. rujna u službenom posjetu Njemačkoj, predvodeći brojnu delegaciju od čak 400 osoba, od čega 8 ministara, pomoćnika ministara, zastupnika turskog parlamenta, poslovnih ljudi, medijskih predstavnika i td.

Posjet se odvijao u ozračju razvidne promjene političkog tonaliteta u odnosu na onaj donedavni, kroz koji je Njemačka bila jedan od vodećih kritičara Erdoganove Turske u Europskoj uniji, čime je, u glavnini, i kreirala negativan stav Bruxellesa prema Ankari, a isto tako, Turska je promjenila retoriku prema Berlinu, čiju je politiku donedavno nerjetko uspoređivala s onom iz razdoblja nacističke Njemačke. Međutim, složeni globalni i regionalni geopolitički odnosi, očito, dvjema zemljama više ne daju "komoditet" za međusobne optužbe i protuoptužbe, imajući pri tom u vidu i kako su Berlin i Ankara proteklih mjeseci izloženi snažnom američkom političkom i gospodarskom pritisku, kao i uvlačenju u Trumpov "trgovinski rat" protiv čitavoga svijeta.

Općenito, retorika Ankare u posljednje se vrijeme promijenila, utoliko, što iz usta državnih političara i s naslovnica provladinih medija izostaju donedavno redovite optužbe o njemačkoj i europskoj "islamofobiji", "pritiscima na muslimansku dijasporu" i td., a sve se češće čuju izjave o nužnosti aktiviranja pregovora o turskom članstvu u EU i sl. Turska se, nakon dugogodišnje ubrzane dinamike gospodarskog rasta, sada našla u složenoj ekonomskoj situaciji, ali, osim čisto ekonomskih, postoje i politički razlozi omekšavanja turskih stavova prema EU i Njemačkoj. Ankari je, jednostavno, potrebna i Zapadna "poluga" u ruci glede ostvarivanja svojih nacionalnih interesa, poglavito kada je riječ o turskim odnosima s Rusijom.

Naime, zbog porušenih odnosa sa Zapadnim saveznicima, Turska ostaje usamljena u pregovorima s Rusijom po pitanju Sirije u kojoj ona nije ruski situacijski saveznik (kao što je to Iran), za razliku od rusko-turskih bilateralnih odnosa koji se razvijaju svojom stabilnom i ubrzanom dinamikom u mnogim sferama - od onih gospodarskih i energetskih, pa do kulturnih. Dakle, predsjednik Erdogan itekako ima razloga za novo približavanje kancelarki Angeli Merkel, a vrijedi i obratno. Naime, Njemačka, koja je najviše od europskih država pod udarom nazaustavljivog migrantskog vala (velikim dijelom i vlastitom krivnjom), vrlo dobro zna važnost Turske po tom pitanju, s obzirom da se na turskom tlu nalaze milijuni bliskoistočnih izbjeglica (iz Sirije ih je, prema službenim turskim izvješćima, koja se može uzeti s rezervom, oko 3,5 milijuna), za čije zadržavanje u izbjegličkim kampovima EU Turskoj godišnje plaća ne male novce.

S druge strane, obje su zemlje, osim što su saveznice unutar NATO pakta, i veliki trgovinski partneri, a međusobno loši politički odnosi uvijek itekako utječu na one gospodarske.

Kina provodi kampanju bez presedana kako bi utjecala na američko javno mnijenje uoči izbora za Kongres u studenome i predstavlja najveću dugoročnu protuobavještajnu prijetnju SAD-u, složili su se američki sigurnosni dužnosnici.

Ministrica Domovinske sigurnosti Kirstjen Nielsen i direktor FBI-a Christopher Wray potvrdili su senatskom odboru za sigurnost da se Kina miješa u američke izbore i predstavlja veću prijetnju od Rusije.

Strah od hakiranja izborne infrastrukture

Nielsen je kazala da postoje dvije prijetnje kada je riječ o sigurnosti američkih izbora: jedna se odnosi na hakiranje izborne infrastrukture, poput popisa birača, a druga se odnosi na kampanje kojima je cilj utjecati na javno mnijenje.

"Kina apsolutno i bez presedana pokušava utjecati na mišljenje američke javnosti, no za sada nismo zabilježili pokušaj ugrožavanja izborne infrastrukture", kazala je ministrica i stručnjakinja za kibernetičku sigurnost.

Kina je veća prijetnja od Rusije

Wray je otišao još dalje u svojoj ocjeni i kazao da Kina predstavlja još veću prijetnju od Rusije.

"Kina na mnogo načina predstavlja sveobuhvatniju, složeniju i dugoročniju protuobavještajnu prijetnju. Rusija se bori da ostane relevantna nakon pada Sovjetskog Saveza. Oni biju današnju bitku, a Kina sutrašnju", kazao je direktor FBI-a.

Predsjednik Donald Trump je u Vijeću sigurnosti UN-a kazao da se Kina pokušava umiješti u izbore u studenome, na uštrb njegove administracije.

Nakon neuspjelog referenduma o promjeni imena Makedonije i izbora u Bosni i Hercegovini, gdje se još uvijek čekaju službeni rezultati za niže razine vlasti, a poznato je samo da su u tročlano predsjedništvo izabrani za bošnjačkog člana Šefik Džaferović, predstavnika Srba Milorad Dodik i kontroverzni predstavnik hrvatskog naroda Željko Komšić, regija je opet u središtu pozornosti velikih sila.

Uz dva turbulentna politička procesa, onaj u Makedoniji i izbore u Bosni i Hercegovini, podsjetimo i na prilično nejasan stav političkog vodstva u Beogradu u ovoj priči. Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je 2. listopada posjetio Moskvu, gdje se sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Na sastanku se razgovaralo o odnosima dviju zemalja i situaciji na Balkanu općenito, a posebice situaciji na jugu Srbije i Kosovu. Srbijanski je čelnik pozvao Putina da posjeti Beograd.

"Želio bih vas pozvati da posjetite Beograd u bliskoj budućnosti, što će biti velika čast našem narodu", rekao je Vučić.

Putin je zabilježio stalni rast trgovinske razmjene između Srbije i Rusije, kao i povećana ruska ulaganja u srpsko gospodarstvo.

"Zadovoljstvo mi je što se bilježi rast robnog prometa, i to stabilan. Prošlogodišnji je iznosio 23%, dok je u prvoj polovici ove godine porastao za dodatnih 13,2%. Ruske investicije u srpsko gospodarstvo također rastu i dosegle su već 4 milijarde dolara", rekao je Vladimir Putin.

Nakon dobrodošlice glavni razgovor dva predsjednika nastavljen iza zatvorenih vrata, a detalji razgovora nisu poznati.

Ono što se zna jest da je Aleksandar Vučić obećao Putinu da se Srbija, unatoč poteškoćama i naoružanim provokacijama sigurnosnih snaga Kosova, koje od Washingtona još uvijek nema zeleno svjetlo da utemelji punopravnu vojsku, neće pridružiti vojnim blokovima, posebice NATO paktu, te da će zadržati svoj neutralni status.

Vučić je uvjeren "kako je Srbija jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja zbog vojne neutralnosti uspijeva očuvati svoju slobodu i neovisnost".

Britanski tabloid The Sun, čija izvješća treba uzeti s rezervom, obzirom na obilje neimenovanih izvora i nepotvrđenih izjava, piše "kako su se, nakon otkrića da je ruska vojna obavještajna služba GRU provela kibernetičke napade diljem svijeta, pojavila nova upozorenja da Rusija želi otvoriti novi front protiv Zapada, ovaj put u Libiji". The Sun "piše kako su zastupnici britanskog parlamenta već pozvali na hitne mjere za suprotstavljanje novoj ruskoj prijetnji, bojeći se da bi Putin mogao kontrolirati protok izbjeglica i nafte iz Libije, što može potkopati EU i zapadnu demokraciju".

"U pokušaju gušenja Zapada i da ga uvede u novu klopku, Rusija u Libiju premješta vojsku i projektile, upozorava britanska obavještajna služba. Čelnici britanskih obavještajnih službi su priopćili su premijerki Theresi May da ruski predsjednik Vladimir Putin ovu ratom razorenu zemlju Sjeverne Afrike želi pretvoriti u novu Siriju, ali i preuzeti kontrolu nad najvećom ilegalnom migrantskom rutom prema Europi i naftnim tokovima", u svom vrlo zanimljivom članku piše The Sun.

The Sun navodi kako u obalnim gradovima Tobruk i Benghazi "već postoje dvije ruske vojne baze", ali u prilogu kao dokaz pokazuje animaciju i fotografije ruskih baza iz Sirije i stare protuzračne sustave S-125 ili S-200 na neodređenom području. Objektivno govoreći, za dvije vojne baze bi morale postojati barem satelitske snimke, makar i nejasne. No, ovako moramo vjerovati na riječ britanskom tabloidu.

Osim toga, The Sun navodi "kako je Rusija tamo rasporedila sustave protuzračne obrane S-300 i protubrodske projektile Kalibar". Prema britanskom tabloidu, "tamo su poslani i borci privatne vojne tvrtke Wagner, a časnici ruske službe GRU i specijalnih snaga su stigli u istočnu Libiju kako bi uspostavili kanal komunikacije i provodili obuku".

I sve to bez ijedne snimke, fotografije ili svjedočanstva talijanskih i francuskih pripadnika specijalnih snaga koji su također raspoređeni u istočnoj Libiji?! Vrlo zanimljiva priča. Za pasionirane čitatelje ovog i sličnih tabloida, naravno.

Ministar vanjskih poslova Rusije, Sergej Lavrov, nagovijestio je u srijedu da njegova zemlja neće pristati ni na kakvu promjenu statusa Golanske visoravni, koju Moskva, kao i velika većina međunarodne zajednice, smatra okupiranim sirijskim teritorijem.

Lavrov je to izjavio nakon što je premijer Izraela Benjamin Netanyahu u ponedjeljak pozvao međunarodnu zajednicu da prizna izraelski suverenitet nad Golanom, rekavši da predsjednik Rusije Vladimir Putin cijeni važnost strateškog platoa za Izrael.

"Status Golanske visoravni je određen rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a. Promjena tog statusa zaobilaženjem Vijeća sigurnosti bila bi izravno kršenje tih rezolucija", rekao je Lavrov novinarima u Moskvi, prenosi Beta agenciju Tass.

Netanyahu: Izrael na Golanu jamac stabilnosti

Izrael je zauzeo Golansku visoravan od Sirije u ratu 1967. i anektirao taj teritorij 1981. godine.

Rezolucija 497 Vijeća sigurnosti UN-a kojom se izraelska aneksija "okupirane Golanske visoravni" proglašava "nevažećom i bez međunarodnog pravnog efekta", jednoglasno je usvojena.

Tijekom posjeta sinagogi na arheološkom nalazištu na Golanu, Netanyahu se zarekao da se nikada neće povući iz tog područja.

"Izrael na Golanskoj visoravni je jamac stabilnosti u okolnom području", rekao je Netanyahu, upozorivši na napore Irana da se vojno učvrsti blizu izraelske granice sa Sirijom.

Nakon što su otkrivene velike rezerve plina u istočnom Mediteranu, Izrael je krenuo u diplomatsku ofenzivu u potrazi za saveznicima kako bi sebi osigurao korist od ovih ležišta.

Saveznike je našao u Cipru i Grčkoj, koji izraelskom režimu pomažu da iz igre izbace Palestince, koji bi u rješenju o dvije države polagali pravo na teritorijalne vode Pojasa Gaze, što uz izraelsku "dodjelu" tri nautičke milje obale Pojasa Gaze Palestincima i nije bio poseban problem. No, tu je i Libanon, suverena država i članica Ujedinjenih naroda, koji također polaže pravo na teritorijalne vode i ekskluzivni gospodarski pojas, koji u dogovoru Nikozije, Atene, Rima i Tel Aviva također treba biti izbačen iz posla.

Ništa lakše, izraelski režim će spriječiti razvoj libanonske industrije energenata sporazumom s Grčkom, Ciprom i Italijom.

Naime, Izrael je otkrio kako spriječiti Libanon da razvije svoje tržište ugljikovodika. Ekonomski dodatak lista Haaretz, The Marker, u članku objavljenom 3. listopada navodi kako će izraelski režim, Cipar, Grčka i Italija kasnije ove godine potpisati ugovor o izgradnji pomorskog cjevovoda.

Jedan od uvjeta je da moguća europska povezanost s Libanonom zahtijeva izraelski pristanak, kojeg, naravno, nema i ne može biti.

Izraelski ministar energije, Yuval Steinitz, uspio je s Ciprom, Italijom i Grčkom dogovoriti Memorandum o razumijevanju za 2100 kilometara plinovoda.

Rad financira nekoliko privatnih tvrtki. Prema izraelskom listu, vjerojatno će i Europska središnja banka odigrati važnu ulogu.

Odluka ruskih političkih i vojnih vlasti o isporuci Siriji svojih protuzračnih sustava S-300 "Favorit" ne prestaje izazivati reakcije analitičkih i medijskih krugova diljem svijeta. Osim Izraela, SAD-a i bliskoistočnih zemalja, ova odluka najveći interes pobuđuje u Kini, čiji obavještajni i analitički krigovi, kao i specijalizirani mediji, intenzivno prate razvoj stanja u Sirji, kao, uostalom, i na čitavom Bliskom istoku. I rade to vrlo dobro, sustavno i ozbiljno. A kako smo i sami pisali u našim nedavnim analizama (vidi poveznicu ispod teksta), neovisno o tome što se radi o moderniziranim, starim sovjetskim sustavima, oni imaju mogućnost integracije u suvremene ruske PRO sustave koji već postoje na sirijskom tlu, i kao takvi predstavljaju stvarnu opasnost za protivničke zračne snage, neovisno o njihovoj kvaliteti i mogućnostima. A u slučaju eskalacije i želje za uništenjem isporučenih S-300 od strane Izraela, to onda može imati i ozbiljne reputacijske posljedice po same Sjedinjene Države, budući da Izrael raspolaže najsuvremenijim američkim zrakoplovima, poput F-35. A eventualno njihovo obaranje od strane ruskih PZO sustava sigurno bi odjeknulo diljem svijeta.

Ali da ne duljimo s uvodom, donosimo promišljanja kineskih vojnih analitičara, objavljena u kineskoj informativnoj agenciji «East Day», gdje se navodi, kako je pojava ruskih PZO sustava S-300 "Favorit" u Siriji sudbonosna odluka po Sjedinjene Američke Države. Kineski analitičari smatraju kako je Rusija jako dobro procijenila trenutak za udarac po vojnoj i političkoj sferi SAD-a, pri čemu to čini jednim jedinim potezom.

"Isporučeni S-300 u Siriji vjerojatno će se integrirati sa sustavom S-400 "Triumf", što će omogućiti davanje informacija sirijskoj vojsci o bilo kojim zračnim ciljevima u radijusu uništenja "Favorita". Ako Netanjahu i Trump odluče uništiti S-300 uz pomoć (zrakoplova) F-35 i F-22, Rusija će, jednostavno, "osvijetliti" svojim sustavima "steals"- ciljeve, kako bi omogućila sirijskoj vojsci "sahraniti" najmoćnije zrakoplove na svijetu. Zrakoplovi, koji su vidljivi čak i starim sovjetskim sustavima, više nikome neće biti potrebni i SAD će izgubiti milijarde dolara, svoju vojnu moć i potencijalne saveznike", navodi kineska agencija.

Prema mišljenju kineskih analitičara, Rusija je izabrala pravilnu strategiju i "kreće na sve", kako bi nad sirijskim nebom prizemljila američke i izraelske "steals"- lovačke zrakoplove. Kineski vojni stručnjaci smatraju kako sukob američkih F-35 i ruskih S-300 u Siriji može imati neočekivani ishod. I jedna i druga vojna tehnika imaju niz svojih prednosti.

Geopolitika News ovdje bi dodala i slijedeće: čitava je stvar dodatno komplicirana i iz razloga što se moderna američka i ruska vojna tehnologija međusobno nikada nisu sudarale neposredno, već su njima uvijek upravljale tuđe vojske ili, u najboljem slučaju, različliti piloti "dragovoljci" iz dviju vojnih velesila, kako je to bilo, primjerice, u Sjevernoj Koreji ili Vijetnamu gdje su sudjelovali i sovjetski piloti iako to nisu bili sovjetski ratovi. Međutim, u slučaju Sirije to uopće nije tako, jer iza tamošnjih S-300 i S-400 stoje ruski vojni stručnjaci i opslužitelji, čime se otvaraju veliki rizici u slučaju neposrednog američkog ili izraelskog napada.