Knjiga dva smjera (eng. Book of Two Ways), koja je svojevrsni vodič za snalaženje kroz mitološko podzemlje drevnog Egipta, vjerojatno je prva ilustrirana knjiga u povijesti, a sada su arheolozi pronašli ostatke njenog najstarijeg poznatog primjerka, piše New Scientist.

Prije nekih stotinu godina egiptolozi su naišli na neobične crteže u 4.000 godina starim ljesovima zakopanim u nekropoli Dayr al-Barsha. Među crtežima se nalazila i ploča na kojoj su bile označene dvije duge, vijugave crte koje su u okolnom hijeroglifskom tekstu opisane kao ceste. Okolni zapis davao je upute za putovanje kroz podzemlje prema počivalištu boga Ozirisa. Ako je putovanje uspješno, prema egipatskoj mitologiji, smrtniku će biti osiguran sretni zagrobni život.

Karta mitološkog zagrobnog svijeta

Egiptolozi su ubrzo povezali tekst i crteže te shvatili kako se radi o svojevrsnoj karti podzemlja gdje krivudave linije predstavljaju dvije staze, odnosno dva smjera koja mogu odabrati mrtvi. Zbog toga su zapis nazvali Knjigom dva smjera.

Danas na svijetu postoji svega nekoliko desetaka primjeraka te knjige, a sada je kolekciji dodan još jedan. Arheolozi Gina Criscenzo-Laycock sa Sveučilišta Liverpool i Hanne Creylman te Harco Willems s Katoličkog sveučilišta u Leuvenu vodili su 2012. godine ekspediciju koja je iskopala zanemarenu grobnicu u Dayr al-Barshi. Tu su grobnicu prethodne generacije arheologa ignorirale jer je u prošlosti bila opljačkana.

Arheolozi su na dnu grobnice pronašli ostatke lijesa koji su bili prekriveni hijeroglifima.

"Na moje iznenađenje, radilo se o Knjizi dva smjera", rekao je egiptolog Willems.

Ono što ovaj nalaz čini značajnim jest da se radi o najstarijem, mada nepotpunom, primjerku te knjige. Nađeni lijes je datiran u vrijeme faraona Mentuhotepa II., koji je vladao do 2010. godine prije Krista. To sugerira da je ovaj primjerak knjige oko 40 godina stariji od bilo kojeg drugog koji poznajemo.

Izraelski arheolozi kažu da su našli dokaze da su prapovijesni ljudi čuvali životinjske kosti kako bi kasnije mogli jesti koštanu srž, prenosi u četvrtak BBC

To je prvi dokaz da su rani ljudi imali svijest o predviđanju budućih prehrambenih potreba, ističu stručnjaci.

Ranije se mislilo da nisu bili sposobni unaprijed planirati prehranu.

Znanstvenici su analizirali kosti pronađene u špilji Qasem kod Tel Aviva u kojoj su ljudi živjeli prije 200.000 i 420.000 godina.

Otkrili su tragove rezanja na površini kostiju, što upućuje da su ih htjeli sačuvati za prehranu u budućnosti.

Izraelska kancelarija za antikvitete objavila je da su otkrili veliki grad, koji je star 5.000 godina, na severu Izraela, na području naselja Ein Iron.

Drevni grad je otkriven tokom priprema za radove na auto-putu u blizini Hariša, grada koji se nalazi na 50 kilometara severno od Tel Aviva.

Saopšteno je da je u pitanju "kosmopolitski i isplaniran grad", koji datira iz bronzanog doba.


"Ovo je Njujork ranog bronzanog doba u našem regionu, kosmopolitski i planirani grad u kojem su živele hiljade ljudi", kaže se u saopštenju Izraelske kancelarije za antikvitete.

Na obali Nila otkriven je egipatski hram star 2200 godina iz doba faraona Ptolomeja IV. Kako piše Independent, grobnicu su otkrili građevinski radnici koji su kopali za odvod kanalizacije u selu Kom Shaku u gradu Tama, stoji u Facebook objavi egipatskog Ministarstva za starine.

Rad na sanaciji je obustavljen dok su arheolozi istraživali ostatke hrama. Pronašli su kamene natpise "Ptolomej IV." koji je vladao Egiptom od 221. do 204. godine prije Krista. Izrezbaren je također bio i egipatski bog Hapi, bog poplave Nila, dok nosi prinose, okružen pticama i drugim životinjama.
Početak propadanja dinastije

Vjeruje se da je Ptolomej IV predsjedao tijekom početka propadanja ptolomejske dinastije. Egipat se založio za jačanje turizma nakon građanskog rata u zemlji.

Nedavno je za javnost otvorena "savijena" piramida kralja Sneferua u kraljevskoj nekropoli Dahshur južno od Kaira. Struktura visoka 101 metar bila je jedna od dvije piramide izgrađene za Sneferua koji je osnovao Četvrtu dinastiju.

Crna smrt pokosila je između 30 i 60 posto stanovništva Europe u 14. stoljeću, šireći se brzinom munje od obala Crnog mora do središnje Europe, a posljednje istraživanje je pokazalo da najraniji tragovi te pandemije potječu iz Laiševa u području Volge, u Rusiji, prenosi časopis Science.

Iako su već povijesni dokumenti prvu pojavu kuge zabilježili 1346. u ruskoj regiji donje Volge, znanstvenici nisu znali je li uvelike zarazan soj bakterije Yersinia pestis, koji je izazvao smrtonosnu pandemiju, potekao iz jednog izvora ili je u Europu kuga stigla u više navrata, s putnicima koji su bili nositelji raznih sojeva kuge iz različitih dijelova drevnoga svijeta.

Međutim, nakon analize 34 prastara genoma Yersinie pestis iz zubi ljudi pokopanih na 10 mjesta diljem Europe od 14. do 17. stoljeća - uključujući i masovnu grobnicu u Toulouseu, u Francuskoj - znanstvenici s njemačkog instituta Max Panck su zaključili da najraniji dokazi pandemije kuge smještaju izvorište te smrtonosne pošasti upravo u Laiševo u Republici Tatarstan, dijelu Ruske Federacije.

Znanstvenici su utvrdili da je soj Y. pestis predak svim ostalim genomima koje su proučavali, razlikujući se samo po jednoj mutaciji od sojeva koji su prouzročili Crnu smrt u Europi, objavili su znanstvenici u časopisu Nature Communications.

To i dalje ne znači da je područje Volge bilo 'ground zero' za Crnu smrt jer je bolest mogla doći i iz nekog područja u zapadnoj Aziji, gdje znanstvenici tek trebaju proučiti uzorke DNK Yersinie pestis.

Ono u što su znanstvenici sigurni jest da jednom kada je kuga stigla u Europu, za Crnu smrt je od Italije do Ujedinjene Kraljevine odgovoran jedan soj bakterije. Taj je soj stvorio ostale varijante Y. pestisa koje su izazvale povremena izbijanja kuge od kasnog 14. stoljeća pa sve do 18. stoljeća. To ukazuje da se bakterija očuvala lokalno u Europi, možda kod glodavaca kao domaćina, te je razvila razne sojeve koji su prouzročili kasnije epidemije.

Regija Al Ula u Saudijskoj Arabiji već je neko vrijeme na glasu kao mjesto na kojem se mogu promatrati zvijezde i druga nebeska tijela u gotovo "izvornom" okruženju, bez svjetlosnog zagađenja. No, u zadnje vrijeme sve više postaje i omiljena destinacija za arheologe koji žele saznati nešto više o drevnoj civilizaciji Nabatejaca, piše BBC.

Riječ je o arapskom narodu koji je između 100. godine prije nove ere i 100. godine poslije nove ere imao svoju državu na Bliskom Istoku, a njeno sjedište nalazilo se u već opjevanom gradu Petra u današnjem Jordanu. No, manje je poznato da se drugi "glavni grad" civilizacije Nabatejaca nalazio u gradu Hegra (danas Mada'in Saleh) u regiji Al Ula - za razliku od Petre, ruševine tog grada nisu bile predmet velikih istraživanja.

Skrivene ispod srednjovjekovnih ruševina dvorca škotskog Macduff smještena su još starija čuda. Kako piše BBC, riječ je o špiljskim crtežima starima između 1.500 i 4.000 godine, a arheolozi ih još nisu u potpunosti razumjeli.

Špilja Wemyss krije drevne prikaze životinja i lova, ali i vjerojatno prvi prikaz škotskog broda. Arheolozi i povjesničari naporno rade kako bi otkrili značenja ovih misterioznih crteža, ali sada nove prijetnje sustižu ovaj osjetljivi okoliš.

Naime, kad su 1860.-ih godina otkrivene, bilo ih je više od pedeset raspoređenih u pet špilja. Otada je barem 25 crteža nestalo ljudskim nemarom ili urušavanjem. Nekoliko crteža uništeno je kad je netko zapalio automobil u jednoj špilji 1986. godine, a dvije špilje su urušene u proteklih 150 godina.

Njihova važnost neprocjenjiva je arheolozima dok se trude razriješiti misterij naroda Pikt. Oni nisu bilježili svoju povijest, a svjedočanstva drugih naroda, prvenstveno Rimljana tijekom osvajanja britanskih otoka, pokazala su se kao previše nevjerodostojna.

Špiljski sustav Wemyss najstarija je i najveća kolekcija Piktskih simbola bilo gdje u svijetu. Što je gotovo nevjerojatno jer su bili poznati kao vrsni vojnici i jedini razlog zašto Rimljani nisu pokorili cijelu Britaniju. Slavni Hadrijanov zid bio je granica između "civiliziranih" Rimljana i "ledenih barbara" Pikta. O sukobu Pikta i Rimljana snimljen je i film Centurion s Michaelom Fassbenderom i Olgom Kuriljenko u glavnim ulogama.

Nestali su negdje u desetom stoljeću nove ere i ostavili su tek rijetke špiljske crteže kao dokaze svojeg postojanja.

U Divičanima kod Jajca otkriven je sarkofag s grobnicom, za koji se pretpostavlja da potječe iz antičkog doba.

Grobnica je dimenzija 4x5 metara i unutar nje je veliki antički sarkofag, objavila je turistička agencija Jajce Adventures.
Inače ovo nije prvo arheološko otkriće na lokalitetu Divičana. I ranije su na tom području pronalažene slične grobnice.

Među narodom jajačkog kraja kruže legende o tome da se ispod Divičana nalazi sakriven podzemni grad iz antičkog perioda.

Tim arheologa Dušana Borića, saradnika na Italijanskoj akademiji za napredne studije Univerziteta Kolumbija, na lokalitetu Vlasac u Đerdapu, 3 km nizvodno od Lepenskog vira, pronašao je potpuno očuvan skelet koji datira iz 6500. godine prije naše ere. Riječ je o važnom otkriću, jer ovo je prvi grob u kome su pronađeni i ostaci sjekire od jelenskog roga.

Skelet se pojavio u zapadnoj zoni lokaliteta, a arheolozi smatraju da pripada kasnom mezolitu, što bi trebalo da potvrde laboratorijska ispitivanja, brojne analize izotopa pomoću kojih će naučnici na osnovu zubne gleđi dobiti podatke o prehrani, mogućim migracijama te osobe, odnosno, da li je ova osoba sahranjena u kraju u kome je i rođena.

Potpuno očuvan skelet pronađen je na lokalitetu Vlasac u Đerdapu, 3 km nizvodno od Lepenskog vira.

"Dosad imamo dobre indicije da je to grob iz kasnog mezolita, jer je u ovom regionu to tipičan način sahranjivanja u tom periodu. Skelet ispružen na leđima, sa rukama na karlici, koji su uvek stavljali paralelno sa Dunavom, a glava je uvek okrenuta nizvodno. To je neka vrsta obrasca po kome se prepoznaje da je u pitanju kasni mezolit, kao i neke alatke koje su pronađene u grobu", kaže za Sputnjik Dušan Borić.

Rog jelena ga razlikuje od drugih

Riječ je o alatki od roga jelena, a interesantno je da u istraživanjima istog tima od 2006. do 2009. godine nije pronađen nijedan grob koji je imao istu ili sličnu alatku. Na prethodnim iskopavanjima koje su obavili Dragoslav Srejović i Zagorka Letica početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, pronađen je samo još jedan sličan grob.

Pored alatke od roga jelena, u predjelu karlice pronađena je i alatka od kremena, što znači da je čovjek možda umro nasilnom smrću.

Keramičke posudice koje su ponekad bile izrađene u obliku fantastičnih životinja, ljudi su rabili prije više tisuća godina za hranjenje dojenčadi životinjskim mlijekom, kazali su znanstvenici i pružili zanimljiv prikaz prehrane djece u pretpovijesno doba.

Arheolozi su jučer objavili da su potvrdili uporabnu svrhu keramičkih predmeta u kojima su nađeni kemijski ostaci životinjskog mlijeka, kravljeg, ovčjeg ili kozjeg, a takvi su predmeti bili zakapani u dječjim grobnicama u Njemačkoj.

Najstarija od tri posude opisane u studiji bila je izrađena prije gotovo tri tisuće godina, između 2800 i 3200, u brončanom dobu.

Slični predmeti - stari čak 7000 godina

Drugi slični predmeti datirani prije nekih 7000 godina, u doba neolitika, pronađeni su na sličnim lokacijama, kažu znanstvenici.

"Mislim da nam je to pružilo prvi izravan dokaz o hranjenju djece nakon odbijanja od sise u pretpovijesno doba", kazala je biomolekularna arheologinja Julie Dunne sa Sveučilišta Bristol u Velikoj Britaniji.

Voditeljica studije objavljene u časopisu Nature, Dunne je ocijenila da otkrića "pokazuju ljubav i skrb kakvu su roditelji gajili za svoju djecu u pretpovijesno doba".