Predstavnički dom američkog Kongresa je prije nekoliko dana odobrio Zakon o humanitarnoj pomoći. Teoretski, ovim pravnim instrumentom, koji još uvijek čeka odobrenje Senata,
Washington pokušava pružiti humanitarnu pomoć stanovništvu Venezuele, dok paralelno jača financijsku blokadu zemlje i sprečava uvoz hrane i lijekova za koje vlada ima novca da ih plati.Podsjetimo na implikacije "humanitarne pomoći" u zemljama koje su pogođene tim mjerama i na vama je da zaključite žele li SAD pomoći narodu Venezuele? Sjetimo se tri tragična slučaja.
SR Jugoslavija kao američki "kopneni nosač zrakoplova" Nakon desetljeća razgradnje bivše države od strane Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, uz političke strategije Njemačke i Sjedinjenih Država, Savezna Republika Jugoslavija, kao i ranije bivša Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, konačno je demontirana.
Sa SFRJ je u povijest otišlo i posljednje socijalističko uređenje u Europi, nakon čega je počela ubrzana rekolonizacija Balkana. Geopolitičke i ekonomske odluke su prvo odvojile Hrvatsku i Sloveniju, nakon čega je uslijedila lančana reakcija u kojoj je Bosna i Hercegovina prošla kroz najgori sukob.
"Humanitarne" sankcije Ujedinjenih naroda su 1992. ekonomski izolirale krnju Jugoslaviju. U to vrijeme je predsjednik Bill Clinton odobrio plan "humanitarne pomoći" kako bi se osiguralo, kako je tvrdio, funkcioniranje bolnica i osnovnih usluga. U tom trenutku je dohodak po glavi stanovnika pao na jedva 700 dolara godišnje, nezaposlenost se popela na 60 posto. Dok je vojska imala sve što je potrebno za vođenje operacija, civili u Srbiji su imali 37 posto više smrtnih slučajeva od infekcija, a potrošnja kalorija se smanjila za 28 posto. Najviše iznenađuje činjenica da je inflacija, nakon sankcija, dosegla razine od 300% u samo nekoliko sati. Godišnju inflaciju je bilo nemoguće izračunati.
Raspad Savezne Republike Jugoslavije je izazvao i jednostrano proglašenje Republike Kosovo, a proces su vodili militanti OVK koje je Zapad financirao 1991. godine. U rješavanju neovisnih težnji kosovskih Albanaca su vlasti u Beogradu pribjegle sili. Ukinule su autonomnu pokrajine koju je Kosovo uživalo od 1974. godine. 1996. je došlo do eskalacije i vojnih operacija. Oslobodilačka vojska Kosova se nije bavila "misionarskim radom", već nasiljem i kriminalom, što je izazvalo srpsku reakciju.
Nakon žestoke medijske kampanje, SR Jugoslavija je optužena za prekomjernu i neselektivnu uporabu sile kojom je uzrokovala brojne žrtve i izbjeglički val. 23. rujna 1998. je Vijeće sigurnosti odobrilo Rezoluciju 1199 u kojoj se navodi da pogoršanje situacije na Kosovu predstavlja prijetnju miru i sigurnosti u regiji.