Tajna povijest
Znanstvenici koji rade na nalazištu u jugozapadnoj Grčkoj otkrili su prekrasno izrezbareni dragulj koji opisuju kao "jedno od najfinijih djela prapovijesne grčke umjetnosti ikad otkriveno".
Dragulj je pečatni kamen pod nazivom "Pilos ratuje s Agatom". Rezbarenja na kamenu predočuju priču koja podsjeća na epsku grčku pjesmu, gdje pobijeđeni neprijatelj leži poražen dok pobjedonosni ratnik podiže svoj mač kako bi zadao fatalni udarac. Povjesničari koji proučavaju nalaz vjeruju da to gotovo sigurno prikazuje legendardnu priču dobro poznatu drevnoj minojskoj i mikenskoj kulturi. Pečatni kamen veličine kolačića bio je prekriven vapnencem tijekom tisućljeća, pa su znanstvenici morali koristiti moćne leće kamere i fotomikroskopiju kako bi otkrili njegovu nekadašnju ljepotu.
U gradu Ahenu, na zapadu Njemačke, otkriven je drevni rimski put, javlaj AP.
Gradski arheolog Andreas Šaub iz Ahena rekao je da je put širok šest metara, a da bi mogao da datira iz 2. vijeka nove ere.
Šaub smatra da je put povezivao Ahen, tada važno naselje, sa onim na mjestu današnjeg Mastrihta, u Holandiji.
Egipatsko ministarstvo za starine izvijestilo je da su u pokrajini Fajum jugozapadno od Kaira arheolozi otkrili ostatke vježbališta iz helenističkog razdoblja stare oko 2300 godina.
Za otkriće u mjestu Wadfi zaslužna je grupa njemačkih i egipatskih arheologa.
Wadfa je smještena 80 kilometara jugozapadno od Kaira na mjestu ostataka drevnoga Filoterisa što ga je utemeljio kralj Ptolemej II. Filadelf, a naziv je dobio po kraljevoj sestri Filoteri.

Istraživači su pronašli dva zuba (na slici) iz malih, štakorskih stvorenja koja su živjela u sjeni dinosaura. Oni su najraniji neosporni fosili sisavaca koji pripadaju liniji koja je dovela do ljudskih bića
Fosili najstarijih predaka najvećeg broja današnjih sisara i ljudi, životinja nalik rovčici, otkriveni su u južnoj Engleskoj, preneo je Bi-Bi-Si (BBC).
Ostaci zuba su pronadjeni u liticama na obali Dorseta, zvanim i Obala iz doba jure.
Naučnici koji su identifikovali primerke tvrde da se radi o najranijim nespornim fosilima sisara koji pripadaju liniji koja je dovela do ljudi.
Fosili su stari 145 miliona godina.
"Na obali iz doba jure smo pronašli nekoliko bića nalik rovčicama koje su naši najstariji preci do sada", rekao je Stiv Svitmen, sa univerziteta Portsmaut, koji je ispitivao drevne zube.
Ti sisari su bili mala, krznena stvorenja koja su se najverovatnije kretala noću. Manji primerci su se hranili insektima dok su veći izvesno mogli da jedu i biljke. Zubi su im bili veoma razvijeni i mogli su da probijaju, kidaju i drobe hranu.
Plan - destabilizacija Rusije
Cirih, 9. April 1917. Na železničkoj stanici su 32 ruska emigranta spremna za polazak. Oni nisu jedini koji su došli: "Izdajice, lupeži, svinje!", dobacuju im mnogi. Ali, prisutni su i oni koji podržavaju putnike: pevaju internacionalu. Na trenutak su i šine bile blokirane, međutim, voz je nekako uspeo da napusti stanicu.
U pitanju je nemački vanredni voz, koji je na raspolaganje stavio car Vilhelm II kako bi raspirio revoluciju u Rusiji. Jer, u jednom od vagona sedi niko drugi do Vladimir Iljič Uljanov zvani Lenjin. Uz pomoć Nemačke, on je napustio svoj azil u Švajcarskoj da bi nedelju kasnije stigao na cilj: Petrograd, današnji Sankt Peterburg.
U Rusiji je upravo prošla Februarska revolucija koja je oduvala sa trona cara Nikolaja II, na vlasti je bila provizorna vlada a velika revolucija još nije bila na vidiku.
Pruski bajoneti i ruske proleterske pesnice
Povratak poznatih egzilanata u domovinu je u Berlinu praćen sa velikom pažnjom. "Lenjinov dolazak u Rusiju je uspeo. On radi baš kao što želimo", poručilo je rukovodstvo nemačke vojske Ministarstvu spoljnih poslova. Politički paradoks, kako izgleda. Vilhelm II se povezao sa komunistom Lenjinom. Cilj nemačkog cara: definitivno slabljenje Carstva sa kojim su se tzv. srednje sile - Nemačka i Austrougarska - od 1914. nalazile u ratu.
Znanstvenici nisu uspjeli doći do tih prostorija veličine da u njih može stati manji avion i to iz razloga što je do njih nemoguće doći. Zato u ovom trenutku ne mogu reći ima li u njima ikakvih dragocijenosti.
Do velikog saznanja došli su zahvaljujući posebnoj tehnici mjerenja gustoće unutar velikih kamenih struktura. Čemu su te praznine u Keopsovoj i Kefrenovoj piramidi služile, to je još uvijek nepoznato.
Na Karibima su pronađeni crteži u špiljama koje su izradili pripadnici plemena Tainos. Oni su u živjeli na otoku Mona koji je danas nenaseljeni prirodni rezervat. Crteži su nastali u 14. stoljeću, prije dolaska Columba.
Znanstvenici sa sveučilišta Leicester, Cambridge zajedno sa stručnjacima iz Britanskog muzeja i Centra Advanced Studies iz Puerto Ricoa su vršili istraživanje tog područja. Njihovi pronalasci su opisani u časopisu Journal of Archaeological Science. Do sada su istražili 70 špilja, a ostalo ih je još oko dvanaest. Na crtežima su prikazana ljudska i životinjska lica kao i veliki broj apstraktnih oblika.
Nevjerovatna priča koju prenosi Telegraf stiže iz Amerike. Pragmatični i preduzimljivi Amerikanci nikada ne prestaju da iznenađuju, naizmjenično prijatno i neprijatno, čak i kada se radi o stvarima koje su davno prošle i koje pripadaju historiji.
Prema navodima muzeja Smithsonian, prije sto godina, tačnije 1913, odmah nakon što su poštanske kompanije uvele mogućnost slanja pošiljki, bilo je zakonom dozvoljeno da se bebe šalju poštom. Odnosno, nije bilo zabranjeno, što mu dođe na isto. I neki su se time i koristili.
Ma koliko djelovalo suludo i nevjerovatno, barem dva roditeljska para su došla na "briljantnu" ideju da svoju nedužnu malu djecu - koja nemaju nikakvu moć da se odbrane od napasti i pošasti koja koračaju među nama ogrnuti u ljudsku kožu - poštom pošalju na željeno odredište. Razlog? Tako je bilo jeftinije nego da im plaćaju kartu za prevoz.
Ondašnji članak New York Timesa donio je čak i pismo jednog oca koji je poštansku službu pitao da li mogu da pošalju svoje dijete preko njih, i ako mogu, kako dijete treba da bude upakovano da bi ispunilo sve regulacije i pravila kompanije.
Pravila tada još nisu bila utvrđena, i donijeta su tek nakon što je ova praksa stavljena van zakona, tako da se u ova dva slučaja o kojima danas pričamo sve odvijalo manje-više stihijski i ad hoc.
Irenino ime je nepoznanica za većinu ljudi, ali ova hrabra žena ostaće zauvek upamćena jer je prkosila nacistima i tokom Drugog svetskog rata spasla 2.500 jevrejske dece krijumčareći ih van geta u Varšavi.
Rođena je 15. februara 1910. godine u Varšavi pod imenom Irena Krzyżanowska. Njen otac Stanislav, po zanimanju fizičar, umro je 1917. godine od tifusa, kojim se zarazio dok je pomagao pacijentima kojima je bila odbijena državna nega, a među kojima je bilo dosta Jevreja. Tako je Irena sa samo sedam godina ostala da živi sa majkom Janinom. Nakon smrti njenog oca, predvodnik jevrejske zajednice se ponudio da plati Irenino školovanje.
Irena je od mladosti gajila simpatije prema Jevrejima i protivila se njihovoj diskriminaciji. Tako se nakon upisa na Varšavski univerzitet pobunila protiv tzv. Geto-Benč sistema koji je bio diskriminišući nastrojen prema Jevrejima, a koji je postojao u mnogim predratnim poljskim univerzitetima, te je bila suspendovana s Univerziteta na tri godine.
Za vreme nemačke okupacije, živela je u Varšavi radeći kao socijalni radnik. Priključla se pokretu otpora, ali se nije borila oružjem, već je pomagala onima kojima je pomoć bila najpotrebnaija - deci.
Nezavisni istraživač Tom Seker kaže za Sputnjik da je grupa verovatno bila povezana sa "Operacijom Gladio" - naporima NATO-a u organizovanju tajnih grupa za izvršavanje "fols fleg" napada u evropskim zemljama tokom Hladnog rata.
Misterija ubistava koja su tri decenije drmala Belgiju mogla bi biti na ivici revolucionarnog preokreta, nakon što je bivši policajac priznao na samrtničkoj postelji da je bio jedan od članova "Krejzi Brabant kilers" - nasilne kriminalne bande koja je ubila 28 i ranila još 40 osoba u nizu pljački koje su se desile tokom ranih osamdesetih.
Tokom trogodišnjeg postojanja grupe "Brabant Kilers" trojica prerušenih muškaraca sa maskama, koji su govorili francuski, vikali su na žrtve tokom napada i bili poznati kao "Džin", "Ubica" i "Starac". Izvršili su preko deset napada. Meta su bili supermarketi i hosteli, pucali su na kupce i osoblje, pa čak i decu, često samo u potrazi za sitnom gotovinom i jeftinom robom. Poslednji napad desio se u novembru 1985. godine kada su pumparicama zapucali u supermarketu u Alstu. Ubijeno je osam osoba, uključujući i ljude koji su polegali po podu i devetogodišnju devojčicu koja je čekala u parkiranom automobilu.

Uviđaj u supermarketu "Delez" u Alstu u Flandriji, nakon napada bande "Brabant ubice"
Sada brat penzionisanog policajca iz Alsta, koji se nalazi nedaleko od Brisela, tvrdi da je njegov brat 2015. godine na samrti priznao ko je osumnjičen da je vođa bande sa nadimkom "Džin". Osumnjičeni Kristijan Bonkofski bio je član elitne policijske jedinice "Grupa Dijana", a dužnosti je razrešen tokom 1981. godine.