Otkriće je napravljeno kada je tim koji proučava Callanish Stones pregledao obližnju satelitsku lokaciju na kojoj je stajao samo jedan kamen koji je nekada bio dio kruga.

Istraživači koji proučavaju drevno nalazište poznato kao Callanish Stones, raspored stojećeg kamenja koje potiče iz kasnog neolitika i nalazi se na ostrvu Lewis u spoljašnjim Hebridima, nedavno su napravili zanimljivo otkriće koje može nagovijestiti potencijalnu vezu između ovog mjesta i "sile prirode".

Prema navodima medija, otkriće je napravljeno kada je tim iz projekta Canalis Virtual Reconstruction izvršio istraživanje satelitskih lokacija koje se nalaze u blizini glavnog kamenog kruga, pokušavajući da nađu dokaze o sličnim spomenicima koji bi mogli biti ukopani ispod zemlje.

Dok je ispitivao takozvani Site XI, zvani Airigh na Beinne Bige, koji se trenutno sastoji od jednog stojećeg kamena, tim je utvrdio da je dotični kamen nekada bio dio kruga stajaćeg kamenja i da je postojala masivna "zvjezdasto -oblikovana magnetna anomalija" koja se nalazi u sredini tog kruga - "ili rezultat jednog velikog udara munje ili mnogih manjih udara na istom mjestu ".

Arheolozi su posebno privučeni na groblje u Newark Bay na Orkney ostrvima jer vjerovatno drži ključ misterije oko odnosa drevnih Kelta (Picti) i Vikinga (Norsi) na ostrvima - o čemu se godinama raspravlja među učenjacima.

Niz oluja koje pogađaju Orkney ostrva na krajnjem sjeveru Škotske nedavno su otkopale fascinantno otkriće, a istovremeno su ga i dovele u opasnost.

Prema istraživačkom centru za arheologiju Orkney (ORCA), Keltski i Vikinški ostaci otkriveni su na drevnom groblju Newark Bay koje datira od prije skoro 1500 godina na najvećem od ostrva Orkney. Međutim, talasi generisani olujama sada "jedu" niske litice u blizini lokacije.

"Uz konstantno loše vrijeme kakvo proživljavamo posljednjih nekoliko mjeseci, lokacija je pod stalnom prijetnjom od daljeg uništenja", kaže Pete Higgins, stariji rukovodilac projekta ORCA.

Drevni ljudski ostaci koje su oluje otkrile biće sklonjeni na sigurno mjesto, kažu stručnjaci, dok lokalni volonteri pomažu osoblju i studentima u postavljanju vreća s pijeskom i gomilanju zemlje kako bi spriječili dalje poplave lokacije.

"Znamo da vreće s pijeskom nisu rješenje za zaštitu lokacije na duži rok, ali pružaju određenu zaštitu", navodi se u izjavi.
Viši menadžer projekta ORCA dodao je: "Lokalni stanovnici i vlasnici zemljišta bili su prilično zabrinuti zbog onoga što preostaje od groblja koje je more erodiralo."

Na lokalitetu u Rusiji na kojem su i ranije pronađene slične konstrukcije, pronađena je do sada najveća, napravljena od kostiju 60 životinja.

Prije oko 25.000 godina, lovci-sakupljači iskoristili su kosti 60 mamuta da bi izgradili veliku kružnu strukturu u Rusiji. I niko ne zna zašto.

Istraživači su iskopali lokalitet u pokušaju da ga razumiju, ali ne znaju zašto je građevina sagrađena, navodi se u novoj studiji, a prenosi CNN.

Ovo nije prva "kuća mamuta" koja je nađena u Rusiji, ali je najstarija i najveća, dimenzija preko 12,5 metara.

Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća istraživači su pronašli slične, manje građevine na tom mjestu, koje su nazvali Kostenki 11. Lokalitet se nalazi 500 kilometara južno od Moskve i sada je dom Državnom arheološkom muzeju-rezervatu Kostenki.

Tokom 2014. godine znanstvenici su pronašli dokaze o postojanju ove strukture na lokalitetu i 2015. započeli iskopavanje, koje je trajalo tri godine. Istraživanje koje detaljno opisuje njihova otkrića objavljeno je ove sedmice u časopisu Antikvitet.

Ovakve građevine od kostiju mamuta, koje datiraju iz ledenog doba, pronađene su širom Istočne Evrope. Ali do sada, najstarije pronađene bile su od prije 22.000 godina.

Na osnovi prethodnih otkrića, istraživači su vjerovali da su ih izgradili ljudi iz paleolitika kako bi služili kao kuće, pružajući utočište tokom oštrih zima. Temperatura tokom zime ledenog doba dostizala je do minus 20 Celzijevih stepeni.

Za izgradnju ovako masivnih građevina od kostiju stotinu mamuta trebalo je vremena. To je iznenađujuće, jer populacija lovaca i sakupljača nikada nije provodila mnogo vremena na jednoj lokaciji.

Senzacionalno otkriće "fosilizovanih" brodova, u noći između petka i subote, duboko u tlu brda ispod ugljenokopa Kostolac, na kome se prostirao veliki rimski grad Viminacijum, zaprepastilo je i najiskusnije arheologe. Plovila kojima stručnjaci ne mogu da odrede starost pronađena su u toku neke davno nestale velike reke, sudeći po slojevima šljunka debelim oko 15 metara ispod ostataka brodova.

Rečnog peska i mulja ima i iznad drevnih plovila, ali se uopšte ne zna koja bi to reka mogla da bude. Tok Dunava je od mesta nalaza udaljen oko dva kilometra vazdušnom linijom. Arheolozi kažu da nije reč ni o presahloj reci Klepečki koja je do 19. veka tekla ovim prostorom, a ni o starom toku Mlave.

Sve je zagonetno kada je reč o viminacijumskoj floti čiji ostaci vire iz litice kopa, malo na nebu, a malo u zemlji. Najveća misterija je iz kog vremena potiču ostaci brodova koje su u davnoj prošlosti hermetički zatvorili glina i mulj, tako da su im čak i metalni delovi savršeno očuvani.

- Najveći brod, dug 15 metara i širok 2,65 metara, pronađen je na dubini od oko sedam metara ispod površine zemlje, a rimski grobovi se završavaju na dva metra dubine! Zato je za sada nemoguće reći iz kog hronološkog perioda plovila potiču. Ona su pronađena u istom arealu gde i ostaci mamuta, stari milion godina, na 19-20 metara dubine. Po toj analogiji, brodovi bi poticali iz perioda od pre 70.000 godina, što je nemoguće. Zato smo poslali njihovo izuzetno očuvano hrastovo drvo na analize starosti metodom C-14, ali i druge, jer smo se našli pred velikim i potpuno zagonetnim otkrićem - uzbuđeno nam je pričao prof. dr Miomir Korać, direktor Arheološkog instituta i čelnik Naučnog projekta "Viminacijum", dok nas je vodio stazom duž trošne litice površinskog kopa koju je napravio rudarski bager.

Koračali smo kroz pesak u kome se bele bezbrojne ljušture rečnih školjki i puževa iz vremena kada je ovde tekla moćna reka. U ponoru pod nama crneli su se izlomljeni komadi drevnih brodova, čamaca i okresano deblo ogromnog hrasta dužeg od dest metara, prečnika većeg od metar.

Naučnici veruju da su Foklandska ostrva u drevna vremena bila pogođena cunamijem, nakon što su pronašli dokaze poremećaja tla na dnu Atlantskog okeana.

Kompjuterski modeli sugerišu da ta su podvodna klizišta mogla da šalju talase visoke desetine metara koji su se sručili na obalu Foklandskih ostrva.

"Takvi događaji se srećom po svemu sudeći dešavaju jednom u milion godina, što znači da stanovnici ostrva ne treba da brinu", kaže jedan od istraživača dr Jusdin Nikolson, ističući da je potrebno više analiza da bi se razumeli različiti načini na koje bi ti događaji mogli biti pokrenuti.

Podvodna klizišta su nastala na istoj lokaciji, na strmom terenu na ivici uzdignutog regiona dna Atlantskog okeana poznatog kao Bardvud benk.

Pripadnici civilizacije El Argar, koji su živjeli u naseljima na vrhu brda na jugoistoku Iberskog poluostrva od 2200 - 1550 godine prije nove ere, bili su među prvim složenim društvima u Evropi. Prema studiji, oni su imali politički sistem zasnovan na ekonomskoj specijalizaciji i eksploataciji velikih teritorija.

Analiza drevnih ostataka civilizacije El Argar otkrila je duboko ukorijenjenu nejednakost među njenim pripadnicima, pokazala je nova studija. Studija je istakla razlike u potrošnji hrane kao i poljoprivrednim strategijama i pokušala da rekonstruiše prehrambeni lanac. Tim međunarodnih naučnika iz Njemačke i Španije proučio je dva lokaliteta u El Argar - La Bastida i Gatas, danas poznate kao opštine Totatana i Turre u Španiji.

Arheolozi su dugo tražili "izgubljeni" glavni grad Classic Maya - kraljevski dvor Sak Tz'i' ("Bijeli pas") - pošto su imali samo indirektne dokaze da je glavni grad kraljevstva najvjerovatnije u onom dijelu gdje je sada Chiapas u Meksiku.

Davno izgubljeni glavni grad drevnog kraljevstva Maya pronađen je u dvorištu meksičkog ranča.

Vanredni profesor antropologije Charles Golden i njegove kolege otkrili su da je "arheološko nalazište, nazvano Lacanjá Tzeltal za obližnju modernu zajednicu, bilo prestonica kraljevine Sak Tz'i' koja se nalazi u današnjoj državi Chiapas na jugoistoku Meksika.

Silna poplava koja se dogodila prije 5 miliona godina možda je i najveća u historiji naše planete.

Ispod tirkiznih voda Sredozemnog mora leži sloj soli debeo i do 3,2 km. Ovo je jedan od rijetkih tragova drevnog Sredozemnog mora koje je iščezlo prije nekoliko miliona godina. Pojedini naučnici vjeruju da je čitavo more u jednom razdoblju tokom davne prošlosti u potpunosti isparilo i osušilo se kao pustinja Sahara na jugu.

Desetljećima dugo istraživanje nije razotkrilo misteriju nestanka mora, niti bujice koja ga je vratila. Ponovno punjenje Sredozemnog mora koje se dogodilo prije gotovo pet miliona godina možda je bila najveća poplava u historiji naše planete. Prema procjenama, slapovi vode koji su ispunili korito iščezlog Sredozemnog mora su bili 500 puta veći od toka rijeke Amazone.

Daniel Garcia-Castellanos s Instituta za zemaljske nauke Jaume Almera u Barceloni vodio je tim stručnjaka koji su pronašli sedimentne naslage nastale nakon kataklizmične poplave. Da nje nije bilo, ne bi došlo ni do povezivanja s Atlantskim okeanom, pa Sredozemno more kakvo nam je poznato danas ne bi postojalo.

Sredozemno more je žila kucavica kada je u pitanju cirkulacija vode na globalnom nivou. Njegova povezanost s Atlantikom utječe na klimu i obrazac po kojem nastaju oluje, piše National Geographic.

Poplava kakvu svijet nije vidio

Kiše i rijeke nisu dovoljne da napoje Sredozemno more danas. Jedini pouzdani izvor vode je Atlantski okean, povezan Gibraltarskim tjesnacem između Španije i Maroka. Postoji vjerovatnost da je prije nekoliko miliona godina pomicanje tektonskih ploča izazvalo podizanje zemljišta, čime je veza između Mediterana i Atlantika prekinuta. Prije oko 6 miliona godina, sol u Sredozemnom moru počela se nagomilavati, jer nije imala gdje otići. Soli je bilo u tolikoj količini, da bi svaki čovjek na svijetu imao dovoljno da napuni Veliku piramidu u Gizi.

Arheolozi su otkrili gvozdeni vrh strijele u glečeru Jotunheim.

Stari vrh dugačak je oko 18 centimetara, a pored njega nađeni su i ostaci strijele, kao i jedno pero za koje se vjeruje da je bilo dio ovog oružja.

Tim naučnika koji radi na istraživanju i iskopavanju Jotunheim glečera pripada Arheološkom programu za glečere, koji je do sada otkrio preko 2.000 predmeta iz leda. Najstariji od njih star je 6.000 godina. Među predmetima se nalaze i razni alati, koža i odjeća, ali i kosti životinjskog porijekla.

Arheolozi su primijetili da su klimatske promjene izuzetno uticale na glečere koji su počeli da se otapaju, oslobođajući ove predmete koji su bili zarobljene u ledu.

Mnogo glečera Norveške osjeća posljedice klimatskih promjena. Iako to znači da će arheolozi otkriti nove artifakte na taj način, postoji i mogućnost da se otapanjem leda ti predmeti unište.

Britanski pisac i novinar Graham Hancock (69) već desetljećima "diže prašinu" u znanstvenim krugovima promovirajući teorije o kometu koji je prije 13 tisuća godina uzrokovao pomicanje polova, premještanje Zemljine kore i uništenje davno izgubljene civilizacije. Stručnjaci ga ismijavaju navodeći da su njegove ideje pseudoznanstvene jer uključuju teorije o "promjenama planeta", a temelje se na njegovim tumačenjima arheoloških otkrića, megalita, izmijenjenih stanja svijesti, drevnih mitova te na astrologiji.

No, godine 1995. postao je planetarno poznat objavivši knjigu "Otisci bogova" u kojoj navodi kako je prethodna civilizacija, o kojoj danas ne znamo ništa, raspolagala iznimno naprednim znanjima i spoznajama te da je bila preteča svim potonjim poznatim civilizacijama svijeta. Unatoč snažnim kritikama, knjiga je naišla na fantastičan odaziv čitatelja te je prodana u više od tri milijuna primjeraka. Zapravo, Hancock i poznati švicarski autor Erich von Däniken (84) dva su najpoznatija promicatelja ideje o davnoj naprednoj civilizaciji. "Kada kritizirate ustaljeni pogled arheologije na našu povijest koji nam se servira kroz medije i obrazovni sustav, neoprostiv je grijeh učiniti to uspješno. Kada kritizirate i nitko vas ne čuje, onda vas jednostavno ignoriraju. Mene nisu mogli ignorirati i time sam ih pogodio u živac", rekao je svojedobno Hancock za britanske medije.

U sljedećim knjigama, kao što su "Čuvar postanka", "Podzemlje" i "Čarobnjaci bogova" iznio je upozorenja da Zemlji uskoro prijeti sličan scenarij te da bi nov udar kometa mogao biti poguban za čovječanstvo.

Ledena kapa

Hancock navodi da su u posljednjih petnaestak godina neki znanstvenici podastrli apsolutno uvjerljive dokaze da je prije 12.800 godina niz fragmenata gigantskog kometa udario u sjevernoameričku ledenu kapu što je uzrokovalo globalnu poplavu i radikalne klimatske promjene. Potom se ista stvar dogodila prije 11.600 godina. Tada su fragmenti istoga kometa udarili u Tihi ocean, zbog čega se golemi oblak vodene pare uzdigao u gornji sloj atmosfere i tako uzrokovao veoma naglo globalno zatopljenje.

Hancock kao neoboriv dokaz navodi činjenicu da je period od 1200 godina, između ta dva udara, vrijeme globalne kataklizme bez premca. Tada je došlo do izumiranja brojnih životinjskih vrsta, prije svega velikih sisavaca poput mamuta i vunastog nosoroga. U oba je navrata došlo do golema porasta razine mora, što je dovelo do globalne kataklizme.