© Jonathan Brady / PA putem AP, datotekeU srijedu, 7. veljače 2018., snimljena je fotografija potpunog modela rekonstrukcije lica glave temeljene na lubanji najstarijeg kompletnog britanskog skeleta prikazanog tijekom događaja - Prvi Brit: Tajne 10.000 godina starog čovjeka - u Prirodoslovnom muzeju u Londonu. Znanstvenici kažu da je val migranata iz regije koja je sada Grčka i Turska stigla u Britaniju prije nekih 6.000 godina i praktički zamijenila postojeću populaciju lovaca-sakupljača, pokazuje istraživanje objavljeno u ponedjeljak 15. travnja 2019. u časopisu Nature. Prema Natureu, genetski uzorci drevnih ostataka pokazuju da je došlo do malog križanja između pridošlica i lovaca sakupljača tamnije kože koji su naseljavali britanske otoke tisućljećima.
Britanski znanstvenici analizirali su DNK graditelja Stonehengea kako bi utvrdili njihovo podrijetlo i zaključili kako je riječ o narodima koji su se doselili s Pirenejskog poluotoka.
Tim stručnjaka koje je predvodila Selina Brace iz Natural History Museuma u Londonu proučavao je DNK tragove naroda koji su nastanjivali područje Velike Britanije u razdoblju neolitika ili mlađeg kamenog doba.
Iako je u Britaniji još prije postojala populacija lovaca i sakupljača, graditelji Stonehengea bili su poljoprivrednici, a usporedba njihova DNK s narodima koji su u to vrijeme živjeli u kontinentalnom dijelu Europe pokazuju kako su preci graditelja Stonehengea prije oko 6000 godina migrirali na Otok s Pirenejskog poluotoka, s područja današnje Španjolske. Na Pirenejski su poluotok stigli dvije tisuće godina ranije, u velikom valu migracija koji je krenuo iz Anatolije, s područja današnje Turske.
U tom valu migracija iz Anatolije jedna je grupa poljoprivrednika krenula uz rijeku Dunav prema središnjoj Europi, a druga na zapad preko Sredozemnog mora. Potonja grupa, pokazuju DNK podaci, naselila se na Pirenejskom poluotoku prije nego što je stigla u Britaniju.
Neolitski migranti u Britaniju su, osim poljoprivrede, donijeli i kulturu gradnje megalitskih struktura od velikih kamenih gromada, poput Stonehengea.
Lovci i sakupljači koji su živjeli na području Velike Britanije nisu se miješali s pridošlicama, a ubrzo nakon dolaska migranata s Pirenejskog poluotoka gubi im se svaki trag. Znanstvenici pretpostavljaju da nije nužno dolazilo do sukoba, nego se vjerojatno radilo o čistoj brojčanoj nadmoći - poljoprivrednici su bili znatno brojniji, a čak ako je i dolazilo do miješanja između dvaju naroda, genetski doprinos lovaca i sakupljača vjerojatno je bio zanemariv.
Iako su uspješno zavladali Britanijom, ni pirenejski doseljenici nisu dugo opstali. Prije oko 4500 godina njihovi su potomci gotovo u potpunosti istisnuti novim valom migracija, ovaj put iz središnje Europe.
Britanija je tako u rasponu od samo nekoliko tisuća godina doživjela dva velika genetska pomaka - od primitivnih lovaca preko anatolijskih graditelja Stonehengea do Europljana čije je genetsko naslijeđe opstalo do danas.
Komentar: Većina pisanih tragova o Isusu dolaze iz hrišćanskih izvora, i to su uglavnom priče treće strane napisane u godinama nakon njegove smrti. Neki savremeni istoričari ističu nedostatak pouzdanih istorijskih izvora: Istoričari tvrde da Isus Hrist nije postojao
Ako Isus Hrist nije postojao, da li je onda postojala neka druga osoba koja je živela u to vreme i koja je kasnije inspirisala nastanak mita o Isusu? Da li je to možda bio Julije Cezar?