Svi miševi na kojima su naučnici isprobali "eliksir mladosti" žive do 35 odsto duže od običnih miševa!

Tretmani "eliksirom mladosti", koji usporava starenje, možda su mogući i kod ljudi, nakon što je eksperimentom potvrđeno produženje životnog vijeka miševa.

Tajna je u uklanjanju senescentnih /starih i istrošenih/ ćelija, koje se tokom vremena gomilaju i imaju razarajući efekat na tijelo, otkrili su naučnici sa američke klinike "Mejo".

Kada su upotrijebili taj tretman na genetski modifikovanim miševima, rezultati su bili nevjerovatni - životinje su živjele 25 do 35 odsto duže, a bile su i zdravije.

Alge su stalni stanovnici podmorja, no stručnjaci Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu otkrili su koralinsku algu u rijeci Cetini i to senzacionalno otkriće objavili u prestižnom časopisu Nature grupe, Scientific Reports.

Brojne vrste koje danas naseljavaju slatke vode većinom vuku podrijetlo iz mora, njihovi malobrojni preci davnih su dana prešli iz morskog u slatkovodni ekosustav i tamo dalje evoluirali u brojne druge vrste. Ipak, nemaju sve morske skupine organizama svoje srodnike u slatkim vodama, kaže dr. Ante Žuljević iz splitskog Instituta.

"Primjerice, bodljikaši (ježinci, zvjezdače, trpovi i drugi) nikad nisu uspjeli napraviti evolucijsku iskorak u slatke vode. Među koralinskim algama do danas ih je opisano više od 720. Karakteristične su po tome što u svoje tkivo ugrađuju kalcijev karbonat, što im daje čvrstoću, pa su često tvrde poput kamena. Do danas se smatralo kako su koralinske alge isključivo morski organizmi, gdje imaju iznimnu ekološku važnost u izgradnji čvrstog dna i sedimenta", kaže dr. Žuljević.

Međutim, rad objavljen u časopisu Scientific Report pokazao je da i nije baš tako. U Cetini je opisana prva koralinska potpuno slatkovodna alga.

Američki znanstvenici vjeruju da su konačno našli dokaze da je nekad na Marsu postojao život. Nakon što su proučili minerale neobična oblika na Zemlji, dr. Steven Ruff i dr. Jack Farmer s Državnog sveučilišta Arizona zaključili su da su neobične naslage u krateru Gusev na Marsu proizvod mikrobne aktivnosti.
Kako se navodi u izvještaju objavljenom u magazinu Smithsonian, sve je počelo kada je NASA-in robot Spirit u krateru Gusev na Marsu 2008. godine otkrio naslage opala, minerala sastavljenog od silicijeva dioksida i vode. Proučavajući pažljivije fotografije koje je poslao Spirit, znanstvenici su otkrili da mineral na Marsu sadrži male izbočine u obliku cvjetače, ali za to nisu imali pravo objašnjenje.
Zatim su tragali na Zemlji za područjem sličnim suhom i beživotnom krateru Gusev za koji se pretpostavlja da je nekad bio pokriven termalnim izvorima i gejzirima. Okoliš sličan Marsu našli su u pustinji Atacama u Čileu. U toj su se pustinji fokusirali na područje El Tatio koje je puno gejzira te su, na veliko iznenađenje, pronašli silicijeve kristale slične onima na Marsu.

U Japanu roboti počinju s radom i na uzgajanju zelene salate. Kompanija iz okoline grada Kjoto planira otvaranje fabrike u kojoj će roboti zalivati i brati povrće.

U Japanu je u započela izgradnja prve fabrike povrća u kojoj će raditi industrijski roboti.

Kompanija „Spred“ iz gradića Kameoka u prefekturi Kjoto objavila je da će sledeće godine otvoriti fabriku povrća koja će dnevno proizvoditi 30.000 glavica zelene salate, a u kojoj će sav rad u vezi sa gajenjem, osim sađenja, obavljati automati i roboti.

Postrojenje će imati površinu od 4.400 kvadratnih metara i upošljavati samo 25 ljudi, čiji će posao uglavnom biti pakovanje povrća i nadzor i održavanje opreme, dok će radnje poput zalivanja i branja obavljati roboti, a parametri poput temperature, svetla i vode biti regulisani automatski.

Pomenuto japansko preduzeće, po sopstvenom tvrđenju, trenutno poseduje najveću zatvorenu fabriku povrća na svetu u kojoj se dnevno proizvede 21.000 glavica salate. U poređenju s tom fabrikom, novo, robotizovano postrojenje će omogućiti da se prepolove troškovi za ljudsku snagu.

Ono će obezbediti i uštedu od 30 odsto kada je u pitanju potrošnja električne energije, te omogućiti smanjenje potrošnje vode za čak 80 posto.

Te uštede omogućiće stalna eksploatacija robota, precizna kontrola kvaliteta vazduha, svetla i vode, kao i automatski sistem za prečišćavanje i reciklažu vode. Preciznije rečeno, automati i roboti vršiće podešavanje temperature, vlage, količine ugljen-dioksida u vazduhu, intenziteta, distribucije i talasne dužine svetla, kao i regulaciju količine, kiselosti i mineralnog sastava vode.

Japanska kompanija namerava da u periodu od pet godina nakon otvaranja robotizovanog postrojenja postepeno uveća proizvodnju sve do fantastične cifre od oko pola miliona glavica zelene salate dnevno.

Jedna od glavnih stvari koja čovjeka razlikuje od životinje zasigurno su osjećaji. Osjećaji nas tjeraju na razgovor, potiču nas na razne aktivnosti, o osjećajima razmišljamo i osjećajima razumijemo. No, novo istraživanje otkrilo je kako neke životinje nisu samo vođene instinktom, već se kod nekih pojavljuju i osjećaji, u prvom redu empatija.

Već znamo da su neke vrste osjećaja dokumentirane kod slonova, dupina te osobito pasa, ali u zadnje vrijeme istraživačima su sve zanimljivije i prerijske voluharice, ponajviše zato što su ti glodavci sociološki dosta razvijeni.

Kako je objavljeno u časopisu Science, ponašanje prerijske voluharice može biti motivirano empatijom. Istraživači su napravili eksperiment u kojem su privremeno izolirali neke članove „rodbine” i „poznanika” voluharica te ih izložili blagim šokovima. Kada su ih vratili natrag, voluharice koje nisu bile izložene šoku počele su lizati one koje su bile pod stresom i tako ih tješile. Kada su drugu skupinu voluharica odvojili, ali ne ih i izložili šoku, prilikom njihova povratka nije se dogodio isti scenarij. Instrument kojim su mjerili stanje hormona otkrio je kako su članovi obitelji i poznanici voluharice bili ožalošćeni kada ju nisu mogli utješiti.

No, zanimljivo je da su ponovili eksperiment na drugoj voluharici i stavili ju kasnije među voluharice s kojima se prije nije susrela, ali one nisu pokazivale nikakve znakove empatije. Dakle, došli su do zaključka da se voluharice međusobno tješe samo ako se poznaju i time negirali mogućnost da to rade nagonski.

Budući da je kod ljudi oksitocin hormon koji je povezan s empatijom, u jednom su eksperimentu blokirali taj neurotransmiter da vide kako će tada voluharice reagirati. Međutim, blokiranje oksitocina nije spriječilo članove obitelji i poznanike voluharice da ju i dalje tješe.

Ova otkrića pružaju nam novi uvid u mehanizam empatije i evoluciju kompleksnih ponašanja kod životinja, pogotovo onih motiviranih empatijom.

Sabijajući najlakši poznati element pod ogromnim pritiscima, naučnici su ga napravili u novom stanju.

Vodonik, koji se na Zemlji javlja uglavnom kao gas, na dovoljno niskim temperaturama može da postane čvrst. Pod dovoljno visokim pritiskom, kada element očvrsne, može preći u metal. Naučnici smatraju da je unutrašnjost Jupitera sačinjena baš od metalnog vodonika jer na njemu vladaju uslovi izuzetno visokih pritisaka.

Sabijanje vodonika

Tečni vodonik se rutinski proizvodi u industriji na kriogenim temperaturama s pritiscima od nekoliko desetina atmosfera, ali niko ga do sad nije "ohladio" toliko da očvrsne, kaže Daladej-Simpson, doktorand Univerziteta u Edinburgu. Tim naučnika s Instituta za hemiju "Maks Plank" je 2011. godine tvrdio da je napravio metalni vodonik, ali to nikada nije bilo potvrđeno.

Filip Daladej-Simpson i njegove kolege Ros Houvi i Eugen Gregorijanz stavili su malu količinu vodonika između dva dijamantska nakovnja i podesila pritisak na 384 gigapaskala (3,8 miliona kg/cm2). On je rekao da njegov tim nije napravio metal, ali da su bili jako blizu i da su tokom procesa pronašli novu vodonikovu fazu. Problem je što ne mogu da mu izmere provodljivost, kao osobinu metala, jer je prostor između strana dijamantskog nakovnja previše mali da bi elektrode koje testiraju provodljivost prišle, rekao je Daladej-Simpson.

Neverovatan ekosistem koji je opstao u ekstremnim uslovima pruža naučnicima priliku za temeljna geološka istraživanja.

Australijski geolog Grifit Tejlor je 1911. godine istraživao antarktički glečer dug desetinama kilometara, koji danas nosi njegovo ime - Tejlorov glečer, a ceo ovaj deo Antarktika Tejlorova dolina. Lutajući ledenom površinom, naišao je na nesvakidašnji prizor: crvenu vodu koja se slivala niz led.

Stručnjaci su isprva pomislili da su vodu obojile alge, ali se ispostavilo da je istina daleko interesantnija i dragocenija za nauku. Naime, Tejlorovi Krvavi vodopadi obojeni su oksidima gvožđa. Utvrđeno je da slana voda ispod glečera, u zaleđenom jezeru punom gvožđa, formira izdane, tj. geološke sredine zasićene slobodnim vodama koje nastaju infltracijom površinskih voda ili onih formiranih od atmosferskih taloga. Kroz pukotinu u ledu, sliva se crvena tečnost.

Britanska znanstvenica dobila je dozvolu za genetsku modifikaciju ljudskih embrija. Ovo je prvi puta da je Velika Britanija razmotrila i odobrila prijedlog tehnike uređivanja DNA na embrijima, piše BBC.

Istraživanje će se provesti na Institutu Francis Clark u Londonu s ciljem da se osigura dublje razumijevanje najranijih trenutaka ljudskog života. Zabranjeno je da znanstvenici modificirani embrij usade u ženu. DNA su svojevrsne instrukcije za gradnju ljudskog tijela

Ovo znanstveno polje privlači mnoge kontroverze zbog zabrinutosti da otvara vrata dizajniranim - genetski modificiranim bebama. DNA je otisak života - svojevrsne instrukcije za gradnju ljudskog tijela. Ovakva tehnika genetskog uređivanja dopušta preciznu manipulaciju DNA.

U svijetu - prvi puta prošle godine, znanstvenici u Kini objavili su da su izveli genetsku modifikaciju ljudskog embrija kako bi ispravili gen koji uzrokuje poremećaj krvi. "Kina ima smjernice, no često je nejasno što točno one predstavljaju sve dok proces nije napravljen", rekao je profesor Robin Lovell, znanstveni savjetnik iz britanskog regulatora plodnosti.

Poslije puta dugog godinu i po dana u Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS), grupa gljivica koje su sakupljene s Antarktika pokazale su da mogu da se prilagode uslovima na Marsu.

Više od polovine ćelija ostalo je živo tokom izlaganja marsovskim uslovima, što je pokazalo da je život na Crvenoj planeti moguć.

Uzorci gljivica pomogli su istraživačima da procijene opstanak i stabilnost mikroskopskih oblika života na ovoj planeti. Naučnici su uzeli uzorke gljivica Cryomyces antarcticus i Cryomyces minter sa suvog dijela Antarktika. Ova stvorenja sposobna su da prežive surove uslove poput leda, snijega i ekstremnih vjetrova.
Istraživači su ih stavili u platformu EXPOSE-E koja simulira ekstremne svemirske uslove, poput onih koji su na Marsu. EXPOSE-E je razvila Evropska svemirska agencija koja je poslata na ISS.

Arktičke gljivice su izložene marsovskim uslovima na 18 mjeseci (95 odsto CO2, 1,6 posto argona, 0,05 odsto kiseonika, 2,7 odsto azota i 370 dijelova na milion H2O pri pritisku od 1.000 paskala).

Neki uzorci su izloženi i ultraljubičastom zračenju, sličnom na Marsu, koje je veće od 200 nanometara, a drugi uzroci su izloženi slabijem zračenju.

Poslije 18 mjeseci otkriveno je da su mnoge ćelije preživjele.

Nevidljvi oblak gasa juri ka Mliječnom putu brzinom od milion kilometara na sat. Ipak, nema razloga za brigu, jer će do nas stići tek za 30 miliona godina.

Astronomi koji upravljaju Hubble svemirskim teleskopom kažu da oblak gasa vjerovatno i potiče iz naše galaksije, ali se, nakon lutanja, kao bumerang vraća nazad.

Kada se vrati u nju, trebalo bi da dođe do spektakularnog rađanja mnoštva zvijezda, jer ovaj oblak ima dovoljno gasa za nastanak čak dva miliona naših sunaca.