Samsung je najavio da će do 2020. ponuditi proizvođačima električnih automobila sledeću, unapređenu generaciju litijum-jonskih pogonskih baterija. Mala autonomija u vožnji jedna je od glavnih prepreka većoj zastupljenosti električnih vozila u drumskom saobraćaju. Samsung tvrdi da će ovaj problem biti znatno ublažen kada se na tržištu pojave njihove nove pogonske baterije za elektroautomobile.

Kako kažu u toj kompaniji, zahvaljujući novoj tehnologiji, litijum-jonske baterije sledeće generacije obezbeđivaće autonomiju od 600 km. Osim toga, uz pomoć brzih punjača baterije će moći da se dopune za 20-ak minuta.

Čak i 80% dopunjenosti baterije garantovaće da električni automobili mogu da pređu 500 km, a vreme potrebno za ovu dopunu iznosiće svega nekoliko minuta, odnosno, onoliko, koliko je vozaču na stanici potrebno da izađe iz vozila i uzme kafu za poneti.

Nove baterije izrađivaće se u Samsungovoj novoj fabrici u Mađarskoj, u koju je uloženo 357 miliona dolara. Godišnji kapacitet ovog pogona biće 50.000 kompleta baterija za električna vozila, a kompanija će snabdevati modele kao što su BMW i3, Tesla Model 3 i Fordovi automobili na struju.

Sledeća generacija Samsungovih pogonskih baterija za elektroautomobile pojaviće se na tržištu do kraja ove dekade.

Tur, divlja evropska goveda, pasla su travu 250.000 godina, sve dok ova vrsta nije istrebljena 1627. godine.

Ipak, priča se tu ne završava. Naučnici sada tvrde da su se prilično približili tački oživljavanja ove “superkrave”, nekada najvećeg kopnenog sisara u Evropi, piše Si-En-En.

Naučnici su počeli da ukrštaju tura sa genetski sličnom vrstom stoke 2008. godine i otkrili da je moguće “stvoriti životinje sličnije turu nego što se to očekivalo”.

Naizgled "mrlja" u svemiru je svakako nešto mnogo više, ako je snimljena Habl teleskopom. Prelepa fotografija otkriva sudar dve spiralne galaksije.

Na nekolikiko milijardi svetlosnih godina od Zemlje, IRAS 14348-1447, nazvana po Infracrvenom satelitu (IRAS) koji je odgovoran za njeno otkriće, je poznata kao infracrvena galaksija, koja jarko sija, a nastala je usled sudara miliona zvezda, nakon što su se previše približile jedne drugima.

Letjelica američke agencije NASA, New Horizons, je skoro desetljeće plovila svemirom do susreta s Plutonom, da bi nam poslala prve jasne digitalne fotografije tog patuljastog planeta, kraj kojeg je prošla 14. srpnja 2015. godine. Zbog goleme količine digitalnih podataka, i velikog prostranstva kojim je morao proputovati radio signal, fotografije su stizale na Zemlju usporenim tempom, sve do 27. listopada 2016. godine, a njihova će analiza sigurno još dugo trajati.

Koristeći model sličan modelu koji primjenjuju meteorolozi, da bi predvidjeli vrijeme i stvorili kompjuterske simulacije evaporirajućeg snijega na Zemlji, (evaporacija je proces izravne pretvorbe tvari iz krutog u plinovito agregatno stanje) znanstvenici su pronašli dokaze da snijeg i led na Plutonu poprimaju oblike do sada viđene samo na zemlji.

Istraživački tim misije, s vanjskim suradnicima, utvrdio je postojanje oblika zvanih “penitentes”, opisivih kao zdjelasta udubljenja okružena stupastim šiljcima, koji se na zemlji mogu izdizati nekoliko stopa.

Pronalazak ovih oblika na Plutonu, u području neformalno nazvanom Tartarus Dorsa, upućuje na zaključak da je za formiranje oblika penitentes potrebna atmosfera, i da zbog toga vjerojatno nisu primijećeni na nebeskim tijelima bez atmosfere.

Uspoređujući rezultate primjene modela s fotografijama poslanim s letjelice New Horizons, i formacijama snijega u obliku pragova, visokih i po 500 metara, znanstvenici su utvrdili da su formacije na Plutonu mnogo veće od onih na Zemlji.

Naravno, osim sličnosti u snježnim formacijama, postoje i brojne razlike. Klima i okoliš na Plutonu su vrlo različiti. Temperature su mnogo niže, Sunce mnogo manje sjajno, atmosfera je mnogo rjeđa, a snijeg i led na površini tvore metan i dušik umjesto vode. Mnogo je manja i gravitacijska sila, zbog čega se vertikalne strukture lakše formiraju i održe.

Nalazi znanstvenika pojavit će se ovog tjedna u časopisu Nature.

Nepoznata životinja koja je prije 500 miliona godina živjela na dnu okeana dodana je na drvo života. Ovo stvorenje nije ranije naučno klasificirano jer je prvi fosil otkriven prije 175 godina.

Novi fosili su pronađeni u Kanadi, a istraživanje je objavljeno u časopisu "Natura". Josip Moysiuk s Univerziteta u Torontu došao je do ovog otkrića nakon analize više od 1.500 primjeraka iskopanih sa stijena u Kanadi i SAD-u.

"Hioliti su morske životinje poznate cijelom svijetu uglavnom iz fosila njihovih ljuštura", rekao je Moysiuk za BBC.

Hioliti su imali oklop u obliku konusa, pipke za hranjenje i dodatke koji su djelovali poput nogu. Spadaju u grupu beskičmenjaka koja uključuje životinje poput školjki i glavonožaca.

Danas je pored Zemlje na samo pola udaljenosti od Mjeseca, na samo 193.000 km prošao asteroid 2017 AG13, koji je otkriven tek u subotu.

Asteroid je veličine oko 30 metara i kreće se brzinom od 16 kilometara u sekundi.

Na početku trećega stoljeća na području Velike Britanije bjesnio je građanski rat, a rimski car Septimije Sever spremao se za velika vojna osvajanja na sjeveru.

Istodobno, na nebu su se, a da toga borci na tlu nisu bili ni svjesni, sudarale dvije zvijezde i uzrokovale kataklizmičnu eksploziju, piše The Telegraph.

Sada, čak 1800 godina poslije, svjetlost iz tog povijesnog razdoblja napokon će doputovati do Zemlje i stvoriti novu zvijezdu na noćnom nebu.

Ovakav spektakl inače je moguće pratiti samo preko teleskopa, ali 2022. godine dvije zvijezde koje će se sudariti (a zapravo su se već sudarile), stvorit će dovoljno jaku 'eksploziju' da ona bude vidljiva i ljudskome oku.

'Prvi put u povijesti roditelji će djeci moći pokazati rađanje nove zvijezde na nebu', kaže dr. Matt Walhout, dekan sveučilišta Calvin u američkoj saveznoj državi Michigan, koji je i predvidio ovaj spektakularan događaj.

Procjenjuje se da će trag sudara zvijezda intenzivno ostati na nebu u razdoblju od čak šest mjeseci, a poslije će, kroz dvije do tri godine, postepeno slabiti i početi sjati poput drugih 'normalnih' zvijezda.

Grupa znanstvenika stvorila je najtanju moguću električnu žicu, širine samo tri atoma, i to koristeći samo komadiće dijamanata veličine jedne molekule.

Tim znanstvenika sa Sveučilišta Stanford i američkog Ministarstva energetike napravio je nanožicu sačinjenu od serije međusobno povezanih dijamanata pričvršćenih na atome sumpora i bakra, piše Science Alert.

Poput LEGO kocaka

Dijamanti nastaju prirodno u petrolejskim tekućinama, a radi se o malim rešetkastim strukturama sačinjenim od atoma ugljika i vodika. A kako se molekule međusobno privlače, nanožica se sama spaja na jedinstven način, poput molekularnih LEGO kockica. Ovo je prvi put da je izvedeno samosastavljanje s neorganskim kemikalijama.

Rezultat je monomolekularna žica koja ima poluprovodnu jezgru (bakar i sumpor) okruženu izolirajućom ljuskom od dijamanata.

“Poput LEGO kockica, molekule pristaju jedna uz drugu samo na određeni način”, kaže student iz Stanforda Fei Hua Li, koji je imao ključnu ulogu u sintetiziranju ovih ultratankih žica. “Atomi bakra i sumpora svakog bloka završe u sredini, gdje formiraju provodno jezgru žice, a dijamanti završe s vanjske strane, gdje tvore izolirajuću ljusku.”

Naučnici upozoravaju da crne rupe predstavljaju veliku opasnost po nas i da “vrebaju” kao ćudovišta u mračnom kosmičkom dvorištu. Astronomi su otkrili “super-velike” crne rupe u blizini dva naša galaktička suseda.

One se nalaze iza oblaka gasa i prašine. Veruje se da mnoge galaksije sadrže ove “super-velike” crne rupe ali da su one dobro skrivene, prenosi Independent.

Znanstvenici su otkrili iznimno rijetku vrstu galaksije udaljene oko 359 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, jedinstvene kružne strukture koja do sada nije identificirana.

Galaksija, naziva PGC 1000714, primjer je prstenaste galaksije u kojoj vanjski krug mladih zvijezda okružuje stariju galaktičku jezgru.

No, bliža inspekcija PGC 1000714 otkriva da se jezgra nalazi ne samo u sredini jednog, već dva prstena zvijezda, i to je prvi put da su astronomi naišli na takav fenomen.

Najčešći tipovi galaksija uglavnom su u obliku diska, a zvijezde su ili u spiralnoj formaciji, poput Mliječne staze, ili eliptičnog oblika.

Ali postoje i druge vrste galaksija, uključujući i prstenaste galaksije - od kojih je najpoznatiji primjer Hoagovog objekt kojeg je 1950. godine otkrio astronom Arthur Hoag.

Za razliku od galaksija u obliku diska, zvijezde u prstenastim galaksijama podijeljene su na dva dijela - koju čine jedan prsten mladih plavih zvijezda koje sjaje s vanjske strane, te s dobro definiranom jezgrom starijih, manje svjetlećih zvijezde u sredini.

Prstenaste galaksije same po sebi nevjerojatno su rijetke, pa kad su znanstvenici shvatili da galaksija PGC 1000714 posjeduje dva prstena zvijezda, otkrili su nešto prilično posebno.