U uvjetima dramatičnog pogoršanja odnosa američkih snaga i Izraela s Iranom i drugim proiranskim skupinama i saveznicima, Qais Khazali, jedan od zapovjednika šiitske armije Hashd Al-Shaabi u Iraku je u ponedjeljak upozorio na moguće napade na američke vojnike u Iraku.

"Ako oni ne napuste zemlju nakon poraza Islamske države, napadi su vrlo lako mogući", izjavu Qaisa Khazalija prenosi Al-Arabiya.

Vođa jedne od najvećih vojnih formacija iračkih šiita je ujedno pozvao na trenutno i potpuno povlačenje američke vojske iz Iraka.

Ranije u veljači je irački premijer Haider Al-Abadi rekao da su vlada u Bagdadu i Pentagon dogovorili plan za značajno smanjenje američke vojne prisutnosti na teritoriju Iraka nakon stvarnog poraza terorista "Islamske države".

Pitanje potpunog povlačenja američkih vojnika još nije podignuto od strane iračkih vlasti, piše Al-Arabiya.

Kao što smo ranije izvijestili, počelo je preseljenje dijela američkih vojnika iz Iraka u Afganistan. Prebacivanje američke vojske koja se navodno borila protiv ISIL-a provodi se po prvi put od početka 2014. godine, kada je pokrenuta vojna kampanja u Iraku i Siriji.

Prema američkoj koaliciji je krajem 2017. godine manje od tisuću terorista "Islamske države" nastavilo pružati otpor u Iraku i Siriji.

"Prema koalicijskim snagama i našim partnerima u Iraku i Siriji na području protuterorističke operacije je ostalo manje od tisuću terorista ISIL-a, od kojih je većina blokirana u pustinjskim regijama zapadnog Iraka i istočne Sirije", navodi se u priopćenju američke koalicije od 27. prosinca 2017.

Jučerašnju top vijest domaćih i svjetskih medija - obaranje izraelskog vojnog zrakoplova F-16 u sirijskom zračnom prostoru i izraelske zračne napade u dubini sirijskog teritorija, proanalizirat ćemo kroz dva aspekta: vojni i politički.

Vojni aspekt:

U noći 7. veljače, dakle, tri dana prije spomenutog jučerašnjeg incidenta, četiri izraelska lovca F-16I "Sufa" izvršila su napad krstarećim raketama "Delilah" na informacijsko-istražni centar Qaraiya u Damasku, kojeg, prema izraelskim obavještajnim saznanjima, sirijski i iranski stručnjaci koriste za istraživanje i konstrukcijsku razradu novih inteligentnih oružja, višecjevnih raketnih sustava i operativno-taktičkih raketa namjenjenih za napad na izraelski teritorij. To je ključni objekt u vojno-tehničkoj suradnji između Damaska i Teherana, a bitno je naglasiti kako ovo nije prvi takav napad izraelskih zrakoplova na njega. Iako su rakete "Delilah" osnažene visokotočnim, inteligentnim sustavom navođenja (GPS, infracrveni sustavi za noćno djelovanje i televizijska oprema visoke rezolucije), zapanjuje činjenica kako su sve te rakete bile uništene proturaketnim sustavima namjenjenim za zaštitu spomenutog istraživačkog centra, što je neprijatno iznenadilo izraelske vojne stručnjake i predstavnike tamošnjeg vojno-industrijskog kompleksa, koji su bili uvjereni kako rakete "Delilah" mogu izbjeći sirijsku PRO, temeljenu na starijim sustavima sovjetske ili ruske proizvodnje, ili samo minimalno moderniziranim, prije svih sustavima S-200 i "Buk". To je tim više čudo, budući da krstareće rakete "Delilah" imaju radijus od 200 kilometara, što zrakoplovima omogućuje djelovanje izvan zone radarskih sustava sirijske PZO.

Prema informacijama kineskih vojnih i obavještajnih stručnjaka, koji pozorno motre sve aktivnosti izraelskih zračnih snaga ne samo na sirijskom teatru vojnih zbivanja, 9. veljače izraelski su zrakoplovi izvršili novi napad na iranske objekte na sirijskom teritoriju, uz jednako slab učinak zbog djelovanja sirijske PRO. Naime, trenutačno se na sirijskom tlu nalazi oko 9 tisuća iranskih vojnika i dragovoljaca, a ukoliko im se pribroje i Damasku savezničke postrojbe iz Libanona, Iraka i Afganistana, njihov ukupan broj penje se na oko 70 tisuća boraca (bez pribrijavanja sirijske vojske). Takav broj proiranskih boraca Izrael čini zabrinutim, a po njihovim procjenama, na sirijskom terenu sada postoji 12 iranskih vojnih objekata za kopnene postrojbe, kao i za izviđačke bespilotne letjelice, o kojima izraelska vojna obavještajna služba posjeduje foto snimke.

Predsjednica Litve Dalia Grybauskaitė se čudom čudi što su Rusi, nakon raspoređivanja američkog proturaketnog štita u Europi i raspoređivanja NATO trupa uz rusku granicu, rasporedili sustave Iskander na području Kalinjingrada.

Njoj je sve to nelogično. Čudi se mudra predsjednica otkud baš sad da to Rusi učine? Onda, kako to da postavljaju ovo opasno oružje baš na svom teritoriju? Prave, demokratske i miroljubive zemlje ne vole oružje, pogotovu to opasno, razarajuće, i postavljaju ga Bogu iza nogu, što dalje od sebe. Eto, Amerikanci su svoje razbacali po cijelom svijetu, daleko mu kuća bila! Ima ga u Koreji, u Japanu, na Bliskom Istoku; na moru, kopnu, u zraku i svemiru, jer šta ća njima oružje u kući? Po Europi više ni sami ne znaju gdje su ga sve postavili, i sve to isključivo kako bi se branili od nezasitih nasrtljivaca sa svih strana. A Rusi, kud će, šta će s Iskanderima, pa hop - na svoj teritorij! I kako da se predsjednica Dalia ne čudi?

Predsjednici je nejasno i nelogično i otkud da Rusi postave te opasne sprave baš tu, odakle mogu gađati "polovicu europskih prijestolnica". Logično bi bilo da ih postave tamo negdje pet stotina kilometara istočno od Moskve, jer im je toliki domet, pa ako ih ispale da padnu baš na Moskvu. To je prava logika! I kad bi to uradili, niti bi se ko na njih ljutio, niti bi im prijetio, niti bi na savjesti imali ko zna koliko žrtava, sve samih plemića i arijevaca. Dobili bi samo pohvale i razumijevanje čitavog naprednog svijeta. Jednostavno, neoprostivo je to što su postavili Iskandere na svoju zemlju, i to još na mjesto s koga mogu pogađati zadate ciljeve. Drugo je kad to čini NATO. Oni svoje naoružanje postavljaju, veli predsjednica, samo kako bi isprepadali Ruse i ubili u njima želju da nešto zabrljaju. I tvrdi da je NATO u toj namjeri potpuno uspio, da je "brzo i učinkovito poboljšao zastrašivanje Rusije". I logično, Rusi su zbog tog straha postavili kontraoružje na područje Kalinjingrada. Na svoj teritorij, posve nelogično, ali kad je toliki strah u pitanju, nije čudo da se pogriješi. Predsjednica Dalia ima pouzdane podatke da se svim Rusima, od Putina pa naniže, tresu gaće od straha kao da puše vjetar preko stotinu kilometara na sat. Ma, Putin bi sad rado dao ostavku i pobjegao, ali niti ima kamo pobjeći niti ima ikoga ka bi ga se usudio zamijeniti! Moguće je da se sad, kad čuje mudre riječi predsjednice Dalie, malo umiri i postupi po njenim uputstvima, da makne to svima mrsko oružje tamo gdje neće nikoga ugroziti. Valjda su ga zato i proizvodili?!

Samo, bez obzira na svu mudrost predsjednice Dalie, čini se da ona nema baš mnogo iskustva u špijunsko-obavještajnom radu. Eto, javno je rekla u čemu su neprijatelji Rusi pogriješili, i moguće je da oni sad isprave greške. Putin samo kaže: "Pardon!", i premjesti Iskandere ko zna gdje. Recimo, u Litvu. Tako bi se Rusi spasili svjetske blamaže, a neprijatelji bi zbog toga crkli od bijesa. Sve zahvaljujući mudroj, ali nedovoljno špijunski-obavještajno obrazovanoj predsjednici.

Rusi, pamet u glavu! I dosta je bilo straha! Imate savjete predsjednice Dalie, i šta vam više treba?!

Danas, 12. veljače, neidentificirani muškarci u maskama stranke "Ruku novih snaga" u Kijevu su oteli i odveli Mikhaila Saakašvilija u nepoznatom smjeru.

Na njegovom Facebooku je hitno objavljeno kratko priopćenje.

"Otmičari su bili s tri bijela minibusa Volkswagen, a broj jednog od njih je AA 0121 SN", stoji u kratkom priopćenju.

UNIAN izvještava kako je njegov prijatelj David Sakvarelidze potvrdio pritvaranje bivšeg gruzijskog predsjednika.

"Mihaila su uhitile posebne službe i odveden je u nepoznatom smjeru", rekao je David Sakvarelidze.

Televizija TSN izvještava da je Saakašvili pritvoren na zahtjev Migracijske službe Ukrajine i dodala da su maskirani ljudi imali službene jakne s natpisima na Državne granične službe. Videozapis o tome kako snage sigurnosti ulaze u restoran je također objavljen na Saakašvilijevoj stranici na Facebooku.

TSN citira jednog visokog dužnosnika i navodi kako će Mikhail Saakašvili biti protjeran iz Ukrajine u Europu.

Usporedimo li aktualna medijska izvješća zapadne propagande primijetit ćemo da se isti obrasci koriste desetljećima, a utjecaj na javno mnijenje je dodatno dobio na snazi izumom novih tehnologija. Velika Britanija i Sjedinjene Države imaju veliko povijesno iskustvo u promicanju vlastitih interesa u takozvanom hibridnom ratu, gdje se vojne akcije kombiniraju sa snažnim utjecajem na svijest civilnog stanovništva i vojnog osoblja. Glavni cilj vojne propagande je mobilizacija, a glavna metoda je predstaviti ono što je neophodno kao "istinu". One koji se usude posumnjati u službeno deklariranu "stvarnost" se etiketira kao "izdajnike", sa svim predvidivim ili nepredvidivim posljedicama.

Britanski diplomat Lord Ponsonby je još 1928. godine formulirao niz temeljnih načela utjecaja na svijest i "javno mnijenje" tijekom neprijateljstava. Glavne točke su sljedeće. Velika Britanija i njezini saveznici ne žele rat, ali ga žele "negativci". Oni oduvijek mrze Britance i već se "pripremaju" za početak sukoba. Borbe se vode isključivo zbog krivnje neprijatelja, pa željeli vi to ili ne, morate se braniti. Vođa "zlobne strane" je utjelovljenje "vraga" i on personalizira "sliku neprijatelja". Ova osoba, blago rečeno, nije savršena. U najmanju ruku je "neadekvatna", a žešća propaganda neprijateljskog lidera opisuje kao "mentalno poremećenu osobu" ili se "vjerojatno prodala drugim silama u potencijalnom neprijateljskom taboru".

Velika Britanija i njezini saveznici se bore za "pravu stvar", a glavni su im ciljevi uvijek humanitarni i nikada nema skrivenih ekonomskih razloga. Neprijatelj namjerno čini zlodjela, a "mi" ih činimo slučajno ili samo kada smo prisiljeni. Neprijatelj je okrutan i nemilosrdan i uvijek koristi zabranjeno oružje.

"U ratu su naši gubici beznačajni, a kod neprijatelji su ogromni", ovo je propaganda koju vidimo proteklih dana u više lokalnih sukoba i incidenata poput jednodnevnog izraelsko-sirijskog sukoba.

U načelu, ne smiju se objavljivati stvarni gubici vojnog osoblja i opreme, a informacije moraju uvijek biti u pozitivnom svjetlu. One ne moraju biti istinite, ali zato moraju biti uvjerljive.

Razumljivo, poznate osobe iz kulture, umjetnosti i razni intelektualci moraju podržati "naš posao".

Dok u četvrtak prije podne nastaju ovi redovi o tzv. Rezoluciji Evropske komisije o Zapadnom Balkanu, dakle nečemu što je, kako kažu, sudbinski važno za nas koji bi u Evropu, najmanje tri usputna detalja običnom Sarajliji padaju na pamet.

Jedan je kako političari ovdje lebde od zadovoljstva proglašavajući se bezmalo herojima koji su uspjeli izdejstvovati »reformskim uspjesima« perspektivu učlanjenja BiH u Uniju. Naravno, jednoga dana kada bezmalo cijela današnja srednja generacija bude pred penzijom. Ako i tada.

Drugo, kako se ovaj ogromni uspjeh dešava uz zaglušujuću buku sirena, truba i lupanja u razne kante i doboše onih što demonstriraju gradom jer su pokradeni, gladni i obespravljeni u raspadnutom sistemu tragom svega što »smo već napravili u reformama«, kako egzaltirano ponavlja predsjednik Vijeća ministara. To se u normalnim zemljama zove Vlada. Ovdje nije jer »to« ovdje ne vlada...

I treće je sjećanje uz ogromnu nostalgiju na današnji dan prije 34 godine kada je u Sarajevu započela Olimpijada. I kada smo i kao ljudi i kao društvo bili mnogo, mnogo više od onoga čemu se nadamo da bi, eventualno, mogli biti neke tamo 2034. ili slične godine. Kada nam kao lilihip djetetu daju na poklon mjesto na novom, evropskom Balkanu. Nakon svih drugih što su već tamo.

Strategija naše buduće sreće sa pratećim zahtjevima slojevita je. I mudro smišljena.

U Bruxellesu su odlučili: u više grupica podijeljeni Zapadni Balkan, ima šansi da bude u EU! Bosna i Hercegovina se prijavila preklani, a nije još ni upitnik skroz spakovan za slanje, iako u Sarajevu kažu da jeste, u Banjaluci da nije. A kada stigne gdje treba, počinje čekanje na kandidaturu. »Europejci« u BiH kažu dogodine, neki u Bruxellesu ispotiha vrte glavom. Te iste 2019. pristupne pregovore otvaraju Albanija i Makedonija.

Srbija i Crna Gora već uveliko pregovaraju. Što su oni brži, Rusi su dalje od Balkana, napeto računaju i prate taj ritam u Evropi. Zato će i Beograd i Podgorica do 2023. završiti pregovore i početi dvogodišnje pripreme za slavlje prijema, 2025. godine. Gdje su tada tu ostali? Neko na pola puta, neko kao Bosna i Hercegovina, ko zna gdje. Sa Kosovom u blizini.

Iako je uništen DAEŠ, najopasnija teroristička organizacija na svetu u Siriji ne miruje. Kako se pokazalo po poslednjim postupcima, prvenstvo u terorizmu preuzeo je Nusra front. Napadi i oružje koje ta grupa poslednjih mesec dana koristi protiv ruskih snaga pokazuju da se ozbiljno spremila za rat.

Sirijska provincija Idlib postala je pravo "zmijsko leglo". Odavde se organizuju napadi na sirijsku vojsku, ruske baze i proiranske snage. Tu se sada nalazi centar terorističke organizacije Nusra front - odeljenja Al Kaide.

Samo za poslednjih mesec dana iz Idliba su teroristi izveli dva velika napada na ruske snage u Siriji. Prvi se desio na Badnji dan, kada su teroristi napali ruske baze Hmejmim i Tartus rojevima dronova. Tom prilikom je poginulo i ranjeno nekoliko ruskih vojnika. Drugi napad terorista se desio pre nedelju dana i završio se obaranjem ruskog aviona Su-25 kod Idliba. Tada je poginuo pilot Roman Filipov.

Nije tajna da je Nusra front od početka rata imao jaku podršku zalivskih država i Turske u borbi protiv Bašara el Asada. Danas, nakon obaranja ruskog aviona Su-25, više niko nije siguran šta ova grupa, a ni ostale slične njoj, poseduje od vojnog arsenala. Dronove koji su korišćeni za napade na ruske baze su navodno sami napravili. Vrlo moguće, ali i tehnologiju za njihovu izradu je neko morao da im da, od nekoga su morali da je kupe i prošvercuju u Siriju. Da ne govorimo o protivvazdušnim raketnim kompleksima. Nakon skoro tri godine borbe protiv terorizma, Sirija ima savremenog oružja više nego hrane. Prema prvim verzijama, ruski avion je oboren američkim sistemom "Stinger". S obzirom na to da je Bliski istok dobar kupac američkog oružja, teško je utvrditi ko ga je mogao predati teroristima. To će, naravno, znati samo Vašington, ali malo je verovatno da će tu informaciju objaviti. Ako ni zbog čega drugog, onda jer se radi o poslovnoj tajni.

Sinoć je ruski predsjednik Vladimir Putin telefonom razgovarao s premijerom izraelskog režima Benjaminom Netanyahuom.

Na službenoj stranici Kremlja je izdano kratko priopćenje u kojem stoji kako je ruski predsjednik pozvao Izrael da se suzdrži od bilo kakvih akcija koje bi mogle dovesti do eskalacije napetosti u regiji.

"Razgovaralo se o situaciji zbog akcija izraelskih ratnih zrakoplova koji su proveli raketne napade na ciljeve u Siriji. Ruska strana je poručila da se izbjegavaju bilo kakvi koraci koji bi mogli dovesti do novog vala opasnosti za sve sukobe u regiji", stoji u priopćenju Kremlja, koje nijednom riječju ne spominje oboreni izraelski F-16 od strane sirijske protuzračne obrane.

Što se zapravo dogodilo i koliko je štete počinjeno na 12 meta koje je Izrael odredio raketirati, nije poznato.

Zapravo, uopće nema nikakvih dokaza, snimaka ili fotografija o posljedicama izraelskog osvetničkog vala udara, kojim se kasnije na izraelskoj televiziji hvalio Benjamin Netanyahu.

S obzirom na to da danas vlada muk o ovom incidentu, podsjetimo na jučerašnje dezinformacije koje su kružile internetom, koje su unijele pomutnju u javnosti koja je pokušala shvatiti što se događa.

Nakon što su Izraelci oborili iransku bespilotnu letjelicu, za koju su smatrali da je prijetnja njihovim snagama na okupiranom Golanu, pokrenuli su napad na bazu T-4 u blizini Palmire, gdje su po izjavama izraelskih vojnih dužnosnika iranske Quds snage rasporedile dronove za napad na židovsku državu.

Uprkos tome što Kijev uporno naziva Moskvu "okupatorom" i "agresorom", Ukrajina intezivno uspostavlja ekonomske veze sa Rusijom, a to jasno pokazuje i nova statistika trgovinske razmene između dve zemlje.

Kijevu je trebalo trebalo skoro četiri godine da shvati besmislenost ekonomskog rata sa Moskvom. Poslanik Vrhovne rade Jevgenij Murajev je priznao da su uvođenje antiruskih sankcija i gubitak ruskog tržišta doveli do toga da Ukrajina izgubi 50 odsto svog BDP-a. Prema njegovom mišljenju, postmajdanske vlasti su ukrajinsku ekonomiju učinile "taocem političkih problema sa Rusijom".

Kako je naveo, od prekida ekonomskih odnosa sa Rusijom najviše su stradala visokotehnološka preduzeća u Ukrajini. Najjači udarac je zadobila državna korporacija za proizvodnju aviona, kao i kompanija za izradu motora "Motor sič" i proizvođač raketa "Južmaš".

Murajev smatra da Kijev igra dvostruku igru: s jedne strane proglašava Rusiju za "agresora" koji napada Donbas, a s druge strane, kijevske vlasti nastavljaju da trguju sa "okupatorima" i kupuju energente.

Pentagon je dobio dosad najveći budžet, koji iznosi 700 milijardi dolara, što je mnogo više novca za odbranu nego što izdvajaju dva glavna američka konkurenta, Kina i Rusija.

To će značiti da će američka vojska moći da plati hiljade dodatnih vojnika, više obuke, brodova i još mnogo toga, prenela je agencija AP.

Iduće godine, budžet će porasti na 716 milijardi dolara.

Budžet, koji je u petak potpisao američki predsednik Donald Tramp, uključuje ogromno povećanje potrošnje na vojsku.

Pentagon će dobiti 94 milijarde dolara više u ovoj budžetskoj godini u odnosu na prošlu, što je skok od 15,5 odsto.

To je najveće povećanje u odnosu na prethodnu godinu od 2003. godine, kada je budžet Pentagona povećan za 26,6 odsto, u vreme rata u Avganistanu, invazije na Irak i širenja sistema nacionalne odbrane posle napada 11. septembra 2001. godine.

Više novca nije predviđeno za borbu protiv novog neprijatelja ili pojedinačne pretnje kao što su Al Kaida ili Rusija, već za širi spektar problema, uključujući povećanje obuke i osavremenjivanje odbrambenog raketnog sistema, navela je američka agencija.