Evo svako malo pa zaskoči sjećanje na devedesete. Nisam sam u tome. Oni koji znaju o čemu se radi i prošli su golgotu šute, a oni što ne znaju nisu baš partner u tim sjećanjima. Kažu da iole trezven čovjek nema pravo na ponovljenu veliku grešku u životu. Posebno ako je prvi put glupost učinjena a sve što je pristizalo bilo jasno kao dan. Ono kada se smrt valjala iza brda a mi ni vlastitim očima i pameti nismo vjerovali. Ako je važeća stara narodna da se onaj koga su zmije ujedale i guštera boji - onda i pretjerani strah od »guštera«, sada ima smisla.
Od tada do danas knjige su ispisane, filmovi snimljeni, otrežnjujući i poticajni umjetnički performansi prikazani u nas i u svijetu, donesene sudske presude priznate i negirane, kazano i
prešućeno svašta, politika pretumbavala i prekrojila po svom post-ratnom aršinu i interesu, veliki ljudi zaboravljeni a mnoga »stoka sitnog zuba« zajahala. Opet izviruje avet prevare: ma neće opet, ne može, nije ništa više k'o onda. Možda i nije, možda se doista ne radi o zmijama već o gušterima, možda stvarno treba »mirno spavati, rata neće biti...« pa ipak, sjećanje na onaj naivni idiotluk kada smo tako mislili a sve već bilo pod nosom baš ne dozvoljava da se ponovo bude slijepa budala. No, ljudi kao eutanazirani, drugačiji a opet sluti ponavljanju.
I razlika u »polaznoj osnovi« je kapitalna. Onda je čak i višedecenijski sistem bio protiv nacionalizma i mržnje. Pa se desilo što se desilo. Danas je
veličanje nacionalizma i proizvodnja mržnje projekat u koji se ciljano ulaže. Ondašnja borba protiv šovinizma danas se naziva »diktaturom i totalitarizmom«. Sadašnja identifikacija sa šovinizmom je - »patriotizam«. Polazna osnova za sadašnji strah mnogo je složenija i utemeljenija, osim ako je čovjek baš slijep, neće da vidi pa se pravi da ništa ne vidi. Uz ostalo i nova je matematika u pitanju. Tada je realnost bila u planovima protiv BiH osmišljavanim na mjestima u i poput Beograda pa Karađorđeva, pa dalje...
Igrači su se brojali uglavnom kao tada dva prema jedan. Tvorci nove realnosti odavno istoriju pišu i čitaju svako na svoj način. Jedna bitna »nijansa« sada je drugačija.
Zaljubljenici te sutrašnje nove, razbucanog bitka Bosne i Hercegovine, dakle nacionalno-kartelske elite, budući plijen dijele na tri, samo je objašnjenje radova različito. Jedni bi da se odcjepljuju jasno i otvoreno, ako treba opet silom, a svilen-gajtan mentalitet to radi »jer eto, jadni, moraju« u okviru svog etno-tribalnog procenta nekadašnje države.
Prije se ova stvar uspješno maskirala, nažalost i »našim« ogromnim žrtvama bolesne agresije. To više ne pije vode. Teško je vjerovati da će i svi drugi, poput stranaca i njihove administracije danas biti drugačiji i bolji od onih što su nas
tokom ratnih devedesetih lagali, pa u svom interesu kasnijih mirnodopskih godina hvalili. Ne želeći da shvate da ovdašnji »lideri« zapravo ne smiju na put prema EU jer im je tamo sudbina »Sanaderizacija«. Pa su im i upozorenja smiješna, poput ovog posljednjeg iz Misije OSCE-a i EUFOR-a u BiH povodom
osnivanja novih »armija« kroz rezervni sastav MUP-a RS-a. A Dodik će sa postojećom armijom policajaca, imati ukupno 8.000 »njegovih« ljudi pod oružjem i obučavanih za »blokade granica RS«.
Komentar: Sankcije nisu kazna za loše ponašanje - one su ekonomski rat namijenjen manipulaciji tržištima i uništavanju međunarodne konkurencije. Otkako su SAD odustale od svojih ideala slobodnog tržišta prije više od 100 godina, jedino su uspjeli održati svoju hegemoniju kroz grubi imperijalizam. Svjetske sile u nastajanju i ponovnom pojavljivanju prijete toj hegemoniji, što znači da SAD mogu samo pokušati saviti svoje imperijalne mišiće. Nažalost, gruba sila može da vas dovede do ograničenja. Ostale zemlje promatraju kroz propagandu i shvaćaju da nije u njihovom interesu da podrže američku politiku. Barem postoji nada da će se najgore stvari izbjeći, vjerojatnije je da će više zemalja jednostavno reći ne američkom diktatu.