Dugo prije nego što su Inke došle na vlast nad prostranim područjima koja su se protezala od Kolumbije do Čilea, još tajnovitije i drevnije društvo nastanjivalo je tu andsku regiju, piše Science Alert.

Ovo drevno carstvo povjesničari su nazvali državom Tiwanaku (Tiahuanaco kultura). O toj pretkolumbovskoj kulturi arheolozi ne znaju mnogo.

Oskudno znanje koje imamo o njima i njihovoj kulturi potječe iz arheoloških nalaza, a sada su znanstvenici u jezeru Titicaca otkrili još jedan dio slagalice.

Ponude nadnaravnim božanstvima

Tijekom prvog sustavnog arheološkog ronjenja i iskopavanja u vodama blizu otoka Sunca u jezeru Titicaca u Boliviji, istraživači su pronašli dokaze o drevnim ritualnim ponudama nadnaravnim božanstvima; što bi značilo da je religija postojala u ovom dijelu svijeta mnogo ranije nego što smo to prije mislili.

Egipatska misterija stara 2.000 godina napokon je rešena kada su arheolozi pronašli izuzetno očuvan brod, o kome se prvi put pisalo u 5. veku pre nove ere.

Vekovima se raspravljalo da li je brod o kome je pisao čuveni antički istoričar Herodot stvaran.

Herodot je opisivao neobične brodove koje video na reci Nil tokom posete Egiptu. Posebno se čudio njihovoj konstrukciji.

Arheolozi su sada otkrili potopljene brodove i potvrdili da je ono o čemu je pisao Herodot istina.

"Tek kad smo otkrili ove olupine, shvatili smo da je istoričar bio u pravu", rekao je istraživač sa Univerziteta Oksford Demijan Robinson.

Pronalazak takozvanog "broda 17" otkrio je da ima ogroman trup u obliku polumeseca, a konstrukcija je bila sastavljena od debelih daski spojenih klinovima.

"Ovakve konstrukcije nisu pre viđene, u arheološkom smislu", kazao je Robinson.

Oko 70 odsto broda je poprilično dobro očuvano jer je vekovima proveo u mulju.

Od početka ljudskih migracija Iberijsko poluostrvo, na kome se danas nalaze Španija, Portugalija, Andora i Gibraltar, bilo je prostor mešanja kultura Afrike, Evrope i Mediterana. Nova istraživanja pokazuju da je u ovom delu Evrope tokom istorije došlo do mnogih genetskih mutacija.

U novom članku objavljenom u časopisu Sajens grupa od 111 genetičara i arheologa izložila je rezultate analize genetskih mutacija u ovom regionu tokom 8.000 godina, prenosi Bi-Bi-Si.

Njihovi nalazi pružaju sliku koja otkriva mnoštvo genetskih složenosti, ali ukazuju i na jednu misterioznu migraciju koja se odigrala pre oko 4.500 godina, a koja je potpuno uzdrmala DNK drevnih Iberaca.

Tim je pretražio DNK uzorke tražeći dokaze o tome kako i kada su različite populacije postale deo genetskog fonda Iberijskog poluostrva. Oni su sekvencirali genome 271 drevnog Iberca, a zatim su te podatke kombinovali sa ranije objavljenim podacima o 132 drugih drevnih stanovnika poluostrva.

Slika je bila složenija nego što su očekivali.

Počev od bronzanog doba, genetski sastav područja dramatično se promenio. Počevši od oko 2.500 godina pre nove ere u Iberskom basenu počinju da se pojavljuju geni ljudi koji su nastanjivali stepe u blizini Crnog i Kaspijskog mora, u sadašnjoj Rusiji. Tako da je DNK domaćeg stanovništva zamenjen DNK stepskih ljudi.

"Stepska hipoteza" tvrdi da se ova grupa proširila ka istoku u Aziju i ka zapadu u Evropu otprilike u isto vreme. Ova studija pokazuje da su stigli i do današnje Španije. Iako je 60 odsto DNK regiona ostao isti, ipsilon hromozomi stanovnika su skoro u potpunosti zamenjeni. To sugeriše da je došlo do masovnog priliva muškog stanovništva iz stepa, jer ipsilon hromozom nose samo muškarci.

"Izgleda da je uticaj bio veoma dominantan kod muške populacije", ističe Migel Viral, antropolog genetičar, rukovodilac projekta u Udruženju "Nešnal džiografik".

Dokazi o neobično snažnoj solarnoj oluji koja je pogodila Zemlju 660. godine pre nove ere otkriveni su u ledenom pokrivaču Grenlanda i pokazuju da imamo još mnogo da učimo o ovom ometajućem fenomenu.

Ekstremni oblik solarne oluje, poznat kao solarni protonski događaj ili protonska oluja (SPE), pogodio je plavu planetu pre 2.678 godina. Da se događaj te jačine dogodi danas, verovatno bi uzrokovao štetu na našoj tehnološkoj infrastrukturi, uključujući navigaciju i komunikacije.

Geolog Univerziteta Lund Rajmund Mušeler i njegove kolege pronašli su u drevnim ledenim pokrivačima Grenlanda izotope berilijum-10 i hlor-36, što im je otkrilo da se 660. godine p.n.e. dogodio treći masovni SPE poznat naučnicima. Ostala dva dogodila su se 1245. i 1025 godine. Poslednje otkriće znači da se solarne oluje ove jačine događaju češće nego što se prethodno mislilo - možda svakih 1.000 godina, ali je za ovakav zaključak potrebno više podataka.

Protonska oluja događa se uoči masivne sunčeve baklje ili izbacivanja koronalne mase sa Sunca. Tada se ka Zemlji šalju mlazevi čestica, uključujući nabijene protone, koji interakcijom sa našom atmosferom izazivaju povećanje stope proizvodnje radioizotopa, uključujući ugljenik-14, berilijum-10 i hlor-36. Obično se protonska oluja detektuje kao naglo povećanje ugljenika-14 u godovima drveća, ali mogu se uočiti i kao nagli skokovi berilijuma-10 i hlora-36 u drevnim ledenim pokrivačima.

Protonske oluje mogu privremeno da oštete Zemljin ozonski omotač, što dalje omogućava većoj količini ultraljubičaste radijacije da dođe do površine. To je loše za živa bića, ali ne može da uzrokuje masovno izumiranje. Što se tiče rizika, protonske oluje su mnogo veći problem za našu tehnologiju - dovoljno jaka SPE je pretnja za komunikacije i navigacione sisteme, svemirske tehnologije i avionske letove. Ovakvo ekstremno svemirsko vreme može naštetiti i astronautima na Međunarodnoj svemirskoj stanici koji nisu zaštićeni Zemljinom atmosferom.

Protonske oluje su detektovane i ranije, uključujući onu u Kvebeku 1989. i Švedskoj 2003, ali naučnici kažu da je novootkrivena drevna SPE bila jača od bilo čega viđenog našim modernim instrumentima u proteklih 70 godina. Danas postoje alatke za detektovanje ovih događaja u trenutku u kom se dešavaju, ukazuje "Gizmodo".

Arheolozi su otkrili kosture više od 140 djece i 200 ljama kojima su iščupana srca kako bi se zadovoljilo bogove u masovnom žrtvovanju u Peruu u 15. stoljeću, objavljeno je u časopisu Plos One.

Tijela djece od pet do 14 godina starosti i ljama pronađena su na nalazištu Huanchaquito-Las Llamas u Peruu. Područje je bilo dio carstva naroda Chimu, dominantne kulture uz peruansku obalu prije nego što su ih porazile Inke.

Najveće poznato žrtvovanje djece

Arheolozi su na nalazištu radili punih pet godina i otkrili stotine tijela pokopanih na području veličine 700 četvornih metara.

Radi se o najvećem poznatom žrtvovanju djece u Novome Svijetu, tvrde stručnjaci.

Arheolozi su otkrili više od 200 komada keramike i drugih predmeta u podzemnoj špilji u Chichen Itzi, jednom od najvažnijih arheoloških nalazišta u Meksiku, objavio je istraživački tim u ponedjeljak.

Na mjestu pronalaska na poluotoku Yucatanu nekad je bio smješten veliki pretkolumbijski grad koji su izgradile Maje.

"Pronašli smo izvanredan materijal u skoro netaknutom stanju", rekao je arheolog Guillermo de Anda na konferenciji za novinare.

Prava retkost su arheološki artefakti koji se mogu povezati sa nekom konkretnom osobom, a pogotovo ako je u pitanju žena, što je slučaj sa pečatom za pečaćenje dokumenata i pisama koji je nedavno pronađen u Danskoj.

Naime, pečat nosi ime Elisabet Bugersdater, žene iz visokog plemstva koja je bila veoma dobro poznata u Danskoj.

Njeno ime je ispisano drevnim danskim pismom oko središta pečata, a u samom su središtu njeni inicijali.

Elizabetin otac je bio ser Nils Buge od Hald i važio je za jednog od najbogatijih ljudi Jitlanda. Ona je bila udata za veoma uticajnog nemačkog plemića Godskalka Skarpenberg. Otac je predvodio pobunu protiv danskog kralja Valdemara IV Aterdaga (1340-1375), ali je bio uhvaćen i pogubljen 1358. Stolećima je Buge slavljen kao nacionalni junak u pesmama.

Elizabeta je bila izuzetna žena koja je bila član Tinga, danskog srednjevekovnog parlamenta u kome je držala govore. Zanimljivo je, kako tvrdi kustoskinja u Nacionalnom muzeju Danske, da je Elizabeta izabrala da joj prezime bude Bugesdater (Bugeova ćerka), iako je praksa bila da se nazove "Nilsdater", ali je svojim prezimenom htela da naglasi iz koje porodice potiče.

Poznato je da je prodavala i kupovala neka imanja i za to joj je bio potreban lični pečat. Lični pečati su bili veoma važni i obično su "sahranjivani" sa njihovim vlasnicima da neko ne bi došao do njih i falsifikovao dokumente.

Kineski arheolozi pronašli su 2.000 godina star bronzani krčag u drevnoj grobnici u centralnoj provinciji Henan. U sudu se nalazio navodni "eliksir besmrtnosti".

Oko tri i po litra napitka pronađeno je u grobnici tokom iskopavanja u oktobru. Prvobitno su stručnjaci mislili da se radi o piću, jer je mirisalo na alkohol.

Svjedočanstvo iz katoličkog doma Bessborough za majke i djecu u okrugu Cork u Irskoj, tvrdi da im je 2013. godine naloženo da unište "sve dokumente" u svezi sa ispitivanjima cjepiva na djeci

Dom je također bio u središtu skandala sa masovnim grobnicama beba.

Katoličke redovnice su priznale da je naredbu izdala Komisija za ispitivanje zlostavljanja djece (CICA), koja niječe tu optužbu.

CICA je testirala cjepivo na bebama sve dok sudski postupak nije zaustavio istragu.

Sestre svetih Isusovih i Marijinih Srca su to izjavile preko svojih odvjetnika u pismu Tusli, Irskoj Agenciji za djecu i obitelj. Pismo, datirano u siječnju 2015. godine, objavljeno je u novinama Irish Examiner, prema Zakonu o slobodi informiranja, piše IrishCentral.

Dnevnik Irish Examiner, izvjestio je u kolovozu 2014. godine da je pismo poslao pomoćnik nadstojnika socijalnih radnika Pearl Doyle koji je naveo niz pitanja u svezi s materijalom koje je dobila agencija Tusla, u 2011. godini. Ovo pismo je poslano u isto vrijeme kada je irska vlada predložila pokretanje istrage o domovima za majke i djecu.

U pismu je postavljeno ukupno 23 pitanja o smrtima novorođenčadi, ukopima, financijskim zapisima i zapisima o cjepivima.

Među tim pitanjima, Doyle je pitao gdje se nalazi "cjeloviti" popis zapisa o cjepivima i kako su djeca bila odabrana za cijepljenje, da li je dobivena suglasnost majke i, ako da, gdje su ti obrasci za pristanak.

Pet mjeseci kasnije red časnih sestara je odgovorio, preko svojih odvjetnika, da su dobili upute da unište "sve dokumente po savjetu komisije CICA.

Ostaci grobnice iz 10. stoljeća u vikinškom naselju Birka, u današnjoj Švedskoj, pripadaju ratnici visokog vojnog ranga, potvrdili su rezulatati istraživanja Univerziteta na Cambridgeu.

Dugo se smatralo da ostaci pripadaju zapravo muškarcu, da bi se 2017. godine aktuelizovale rasprave o tome da ostaci pripadaju ženi. Bilo je nevjerovatno da jedna žena u tom razdoblju može zauzeti tako visok društveni položaj, pa su sumnje naučno istražene.

Istraživanje, koje je objavljeno prije nekoliko dana, odgovara na sva pitanja postavljena tokom žustre javne rasprave i konačno potvrđuje: kostur pronađen u naselju Birka pripada ženi. Rodna ravnopravnost je u skandinavskim zemljama na visokom nivou i očigledno je da je ta tradicija ukorijenjena od davnina.

Davne 1878. arheolog Hjalmar Stolpe otkrio je vikinško naselje Birka, koje je vrhunac svog razvoja doživjelo u 8. i 9. stoljeću. Pronađena su groblja koja su sadržavala brojne artefakte i ostatke kostura.

Pronađen je, uz ostalo, posebno zanimljiv grob. Bilo je očito da je riječ o važnoj osobi a na to je upućivao počasni ukop. No, do nedavno se mislilo da je arhetip groba ratnika visokog vojnog položaja.