Izraelsku obalu pogodio je cunami sa talasima visokim 40 metara i napravio pustoš, uništivši sva naselja kilometrima na kopnu. Taj apokaliptički događaj desio se prije nešto manje od 10.000 godina u blizini drevnog grada Tel Dora, južno od Haife.

Američki i izraelski arheolozi pronašli su dokaze tog cunamija i utvrdili zašto u tom području Izraela nema ostataka neolitskih naselja, piše izraelski Harec.

U članku objavljenom u časopisu PLoS One, arheolozi objašnjavaju da su proučavali klimu izraelske obale u posljednjih 12.000 godina i kako je ona uticala na život drevnog Tel Dora i okoline, te su tako otkrili dokaze da se cunami dogodio. To je posljednji u nizu dokaza da su se cunamiji događali dosta često na obali Izraela, iako je ona izlazi na "zatvoreni" morski basen, a ne na okean, i upozoravaju na opasnost od tog prirodnog fenomena koji bi ponovo mogao da se dogodi.

Gilad Štajnberg, pomorski arheolog sa Univerziteta Kalifornija iz San Dijega, koji je predvodio istraživanje, i njegove kolege otkrili su da su lokalni cunamiji zajedno sa porastom nivoa mora imali razoran efekat na drevne zajednice na obali Levantskog kanala.

Navode da je je Tel Dor, koji je osnovan 2.000 godina prije nove ere, bio lociran nekoliko kilometara unutar obale, pa je iznenađujuće što su u njegovoj blizini pronašli sloj školjki i pijeska u arheološkom sloju drevne močvare.

Danas je u Italiji završeno iskopavanje restorana brze hrane u Pompejima, koji pomaže u otkrivanju jela koja su bila popularna među građanima drevnog rimskog grada koji su voljeli jesti vani.

Dugogodišnji šef arheološkog parka Pompeji, Massimo Osanna, rekao je u subotu da je, dok je u Pompejima pronađeno oko 80 restorana brze hrane, ovo je prvi put da su pronašli jedan, koji je u ponudi imao i topla jela, u tako dobrom stanju. Restorani tog tipa, koji su imali mogućnost čuvanja jela toplim poznata su kao termopolij.

Segment šanka za brzu hranu djelomično je iskopan 2019. godine tokom radova na obnavljanju ruševina Pompeja. Od tada su arheolozi nastavili kopati, otkrivajući višestrani pult s tipičnim širokim rupama umetnutim u njegov vrh. Pult je sadržavao duboke posude za vruću hranu.

Stručnjaci i dalje analiziraju ostatke nalazišta oslikane freskama s likom morske nimfe koja jaše konja. Slike dvije naopako postavljene patke i pijetla, čije je perje obojeno tipičnom živom bojom poznatom kao pompejska crvena, također su uljepšale restoran i vjerovatno poslužile za oglašavanje jelovnika.

Mračna tajna potonule civilizacije, koja je nekoć živjela na kopnenom mostu između Europe i Britanije, otkrivena su najnovijim arheološkim istraživanjima. Prema arheolozima, ljudi koji su živjeli u Doggerlandu, bivšem kopnu između Nizozemske i Britanije, izrađivali su oružje od ljudskih kostiju.

Doggerland je nekada vrvio životom, a danas je potopljen u Sjevernom moru . Bio je most između današnje Velike Britanije, Njemačke i Nizozemske sve dok nije potonuo zbog porasta razine mora pred kraj ledenog doba prije oko 11 000 godina.

Iako su njegovi stanovnici već odavno nestali, ostaci njihove civilizacije često isplivaju na obale Nizozemske. Tako su arheolozi iz te zemlje, proučavajući 10 komada pronađenog oružja iz kamenog doba, otkrili da su dva napravljena od ljudskih kostiju, dok je njih osam napravljeno od kostiju jelena, prenosiLive Science.

"Očekivali smo oružje od jelena, ali ne i od ljudskih kostiju. Nismo to mogli zamisliti ni u najluđim snovima ", rekao je Joanes Decker sa Sveučilišta Leiden, koji je vodio istraživanje.

Tajna je zašto su lovci iz tog razdoblja koristili ljudske kosti za izradu oružja. Nema praktičnih razloga - ljudske kosti su teže dostupne od kostiju jelena, a mnogo su lošije za izradu oštrog oružja, kaže Decker. Stoga se pretpostavlja da je takvo oružje imalo simboličnu ulogu u toj civilizaciji.

Otkriveno je da su kosti obrađivane nedugo nakon smrti, a pretpostavlja se da se radi o dugim kostima ruku i nogu.

Ovo je veoma rijedak nalaz čak i u svijetu, jer je do sada zabilježeno samo da su na području Nove Gvineje ljudske kosti korištene za izradu bodeža, i to iz simboličkih razloga, budući da su korišteni ostaci važnih osoba i velikih ratnika.

U Ammanu su otkrivene iskopine rimskog kupališta i krematorija iz drugog stoljeća.

Mediji ističu kako je arheološki pronalazak u glavnom gradu Jordana otkrio i ostatke iz doba drevne grčke civilizacije te dva očuvana kipa. Ovo ne bi trebalo čuditi jer se iskopine nalaze u blizini lokacije velikog rimskog kazališta, koje je jedno od najvažnijih turističkih atrakcija.

Ako osjećate posebno snažan poriv da zaspite kad počne zima i probudite se kad dođe proljeće, poput nekih životinja, sada možete reći da se taj nagon može naučno objasniti.

Nova studija objavljena u časopisu L'Anthropologie i zasnovana na iskopavanjima u pećini zvanoj Sima de los Huesos u sjeverno španskoj Atapuerci sugeriše da su naši preci možda dobro iskoristili san da bi preživjeli surove zime.

Teorije o ljudskoj hibernaciji potiču od 400.000 godina starih fosila otkrivenih u španskim pećinama, a naučnici napominju da su ostaci sahranjenih drevnih primata pokazivali tragove bolesti koje su mogle biti uzrokovane "loše tolerisanom hibernacijom u mračnoj kavernoznoj hibernakuli".

"Hipoteza hibernacije u skladu je sa genetskim dokazima i činjenicom da su SH hominini živjeli tokom ekstremnog zaleđivanja", rekli su u sažetku autori studije Antonis Bartsiokas i Juan-Luis Arsuaga.

Prema istraživačima, među bolestima koje su pretrpjeli rani primati u Sima de los Huesos su trabekularne šupljine i osteitis fibrosa, znakovi "trule građe", smeđi tumori, subperiostalna nova kost, rahitične osteoplake i prazne šupljine između njih, izrasline na rebrima i mnoge druge.

Prema istraživanju, s početkom oštrih zima rani hominini su se našli "u metaboličkim stanjima koja su im pomagala da prežive dugo vremena u hladnim uslovima sa ograničenim zalihama hrane i dovoljnim zalihama tjelesne masti".

Ne odbacujući zdrav skepticizam u pogledu svojih otkrića, Bartsiokas i Arsuaga priznaju da bi studija mogla zvučati kao "naučna fantastika", ali ističu da je hibernacija nešto što mnogi sisari rade.

"To je vrlo zanimljiv argument i sigurno će podstaći raspravu", rekao je forenzički antropolog Patrick Randolph-Quinney sa Univerziteta Northumbria u Newcastleu, a citirao The Guardian.

Intenzivni raketni napadi iz zraka i mora, koje su protiv Iraka izvele snage koalicije predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, pod nazivom operacija "Pustinjska lisica", bili su usmjereni na vojne kampove i iračke državne institucije. Međutim, posmatrači kažu da je cilj ovih napada bio likvidacija pokojnog iračkog predsjednika Sadama Husseina.

Napad koji je započeo 16. decembra 1998. godine, i trajao je četiri dana, pokrenut je pod izgovorom da irački režim nije sarađivao s međunarodnim agencijama zaduženim za otkrivanje oružja za masovno uništavanje.

Izgovori za napad

Dr. Bashar Fathi al-Akidi, profesor moderne i savremene povijesti Iraka na Univerzitetu u Mosulu, izrazio je iznenađenje zbog optužbi Richarda Butlera, predsjednika međunarodne komisije za inspekciju, da Irak nije sarađivao s njegovom komisijom. Irak je u to vrijeme bio opterećen višegodišnjom ekonomskom blokadom koja ga je iscrpljivala, pa je iračka vlada nastojala smanjiti taj pritisak prihvatajući zahtjeve inspekcijskih odbora, kazao je.

Sa svoje strane, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Mosulu Mahmud Ezzo smatra da je operacija Pustinjska lisica bila sastavni dio američkog kontinuiranog vršenja pritiska na irački režim prije 2003. godine i da je prvenstveno imala za cilj prisiliti Irak na dodatne ustupke.

Prema njegovim riječima, glavni problem koji je postojao između Iraka i komisija za inspekciju u to vrijeme bile su posjete ili inspekcije na pojedinim mjestima u Iraku, pogotovo vrlo osjetljivim, kao što su zgrade sa predsjedničkim uredima, predsjedničke palate i kompleksi palata koji su se nalazili u svim iračkim pokrajinama.

Afera Billa Clintona

Ezzo ističe da je osnova za pokretanje ove operacija bila pokušaj da se pronađe izlaz za bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, koji se suočavao sa skandalom unutar Bijele kuće. Pažnju američkih medija trebala je zaokupirati najava bombardiranja Iraka i bavljenje temom biološkog i hemijskog oružja i njihovim programima u Iraku.

Njegov očajnički čin samozapaljenja prije 10 godina i dalje potresa arapski svijet. Avenija u glavnom gradu Tunisa nosi njegovo ime, a njegov lik krasi veliki mural ispred vijećnice rodnog grada Sidi Bouzida. Riječ je o prodavaču voća Mohamedu Bouaziziju, 26-godišnjem Tunižaninu koji je potaknuo Revoluciju jasmina u Tunisu, a posljedično i Arapsko proljeće.

Bouazizi se zapalio u očaju i nemoći pred zgradom lokalne vlasti jer mu je oduzeta dozvola za prodavanje povrća, a nije imao novca platiti mito policiji koja ga je usput tukla i vrijeđala.

Deset godina nakon njegova prosvjednog samozapaljenja, Bouazizi više nije popularan u Tunisu, kao niti revolucija koja je krenula nakon njegove smrti. Njegova obitelj preselila se u Kanadu i prekinula sve veze s rodnim gradom.

Mještani proklinju pokojnog trgovca. Na pitanje što misli o Bouaziziju 54-godišnja mještanka gleda na mural i govori:

- Psujem ga, želim ga srušiti, on je taj koji nas je uništio, kaže Fathiya Iman (54) u reportaži novinara The Guardiana iz Tunisa.

Mohamedov rođak Qais Bouazizi kaže da je njegovo prezime nekada bilo simbol tuniskog ponosa.

- Sada se grad Sidi Bouzid i prezime Bouazizi smatra se prokletstvom, rekao je.

Izraelske vlasti otvorit će ovog tjedna palaču-tvrđavu kralja Heroda u Herodiju, pružajući turistima priliku da se vrate unatrag oko 2000 godina i otkriju raskošan način života okrutnog vođe iz rimskog doba.

Iskopavanja su se vršila na već popularnom turističkom odredištu u blizini Betlehema posljednjih 13 godina, nakon što je otkrivena grobnica Heroda Velikog, piše RT.

Norveški arheolozi se nadaju da će ovog mjeseca završiti iskopavanje rijetkog, zakopanog dugačkog broda u mestu Gjelestad, drevnom arheološkom nalazištu jugoistočno od Osla.

To je prvo takvo iskopavanje u Norveškoj u prethodnih 100 godina, piše BBC na srpskom.

Veći dio broda je istrulio tokom vijekova, ali arheolog dr Knut Pashe vjeruje da će raspored gvozdenih eksera ipak omogućiti izradu replike.

Radarom je otkriveno da je brod dug oko 19 metara i širok pet metara, što ga stavlja u rang sa dobro očuvanim vikinškim brodovima Oseberg i Gokstad koji su izloženi u Oslu. Ti brodovi su pronađeni na zapadnoj strani širokog fjorda Oslo.

Misteriozni hrvatski svećenik Stjepan Tomislav Poglajen jedna je od središnjih ličnosti nove knjige Roda Drehera

Rod Dreher, cijenjeni konzervativni i kršćanski novinar te autor "najkomentiranije i najvažnije vjerske knjige desetljeća" - kako je njegovoj "Benediktovoj opciji" aplaudirao David Brooks za New York Times - radi na novom projektu koji uključuje i malo poznatog hrvatskog svećenika.

Radi se o knjizi "Live Not By Lies" (Ne živite u laži, prema znamenitom eseju Aleksandra Solženjicina), u kojoj Dreher donosi razgovore s kršćanskim disidentima iz bivšeg istočnog bloka. Djelo je zapravo upozorenje o "mekom totalitarizmu" koji, prema autorovom mišljenju, "nastupa brzo i snažno" s (američke) ljevice, a vjernici koji su preživjeli komunizam mogu nam pomoći "razumjeti ga i oduprijeti mu se".


Jedan od centralnih likova trebao bi biti hrvatski svećenik Stjepan Tomislav Poglajen, poznat u inozemstvu i kao otac Kolaković, koji je u Slovačkoj pokrenuo osnivanje laičkih "podzemnih crkvi" te tako pomogao očuvati vjeru tijekom mračnog razdoblja komunizma.