Znanost o duhuS


Eye 2

Novo istraživanje sugerira da su psihopati imuni na "zarazno zijevanje"

Blindfolded woman yawning
© iStock
Ako ste se ikada zapitali poznajete li psihopata, ili još gore, ukoliko ste posumnjali da ste u vezi s jednim, znanstvenici tvrde da ih se možda može prepoznati po još jednoj karakteristici. Znanstvenici su trenutno na tragu toga da psihopati možda ne uzvraćaju "zarazno" zijevanje.

Novo istraživanje otkriva da psihopati, koje karakterizira nedostatak empatije i abnormalno socijalno ponašanje - mogu biti imuni na "zarazno zijevanje" za razliku od drugih ljudi, piše Huffington Post.

U studiji koja će biti objavljena u časopisu Personality and Individual Differences u studenom, psiholozi Sveučilišta Baylor u Teksasu su otkrili da se ljudi "hladnog srca" teže uključuju u obrazce prirodnog ponašanja poput zaraznog zijevanja.

Znamo da se većina ljudi ne uspije oduprijeti kada osoba pored njih zijevne ili pokaže znakove umora. Zašto? Zarazno zijevanje je znak empatije i znači socijalno zbližavanje. Čak i neke životinje poput čimpanzi i pasa pokazuje ovo ponašanje, piše Huffington Post.

"Psihopati su djelomično opisani i kao ljudi kojima nedostaje empatije i suosjećanja za razumijevanje osjećaja drugih ljudi", kaže poslijediplomski istraživač Brian Rundle, jedan od autora studije. "Činjenica da nisu u stanju zijevati nakon što netko pored njih zijevne sugerira da mehanika koja sudjeluje u empatičnom procesu ne funkcionira normalno, odnosno kako funkcionira kod drugih ljudi".

Znanstvenici su za tu svrhu podvrgnuli testiranju 135 studenata. Morali su ispuniti Psychopathic Personality Inventory, set pitanja kojima se dijagnosticira psihopatija. Ispituju se parametri poput "hladnog" srca, makijavelizam, egocentričnost i impulzivnost.

Sukladno očekivanjima, istraživači su otkrili da će studenti, koji pokazuju više psihopatskih osobina, manje vjerojatno zijevnuti kada gledaju isječak zijevanja. No, znanstvenici upozoravaju da ne treba prebrzo zaključivati. Naime, to što netko ne zijeva ne mora nužno značiti da je psihopat.
"No, ovaj podatak neuroznanstvenicima daje uvid u bolje razumijevanje mehanizma uključenog kako u psihopatiju tako i zijevanje neovisno o tome, kao i njihovu međusobnu povezanost", rekao je Rundle.

Komentar: Pogledajte također: Snimke mozga pokazuju abnormalnosti kod psihopata


Info

Najbolje od Weba: Osobine emotivno inteligentnih ljudi i stvari koje nikad ne čine

Emotional Intelligence
© Inconnu
Emotivna inteligencija je vjerovatno najvažnija, ali istovremeno i prilično podcijenjena vrijednost u našem društvu.

Najčešće vjerujemo da se naše svakodnevno funkcioniranje mora bazirati na logici i razumu, pa ipak dugi periodi kontemplacije dovest će nas do istih zaključaka kao i kad procjenjujemo ”u treptaju oka” tj. na prvi pogled. Naši političari najčešće previđaju ljudski element u društvenim problemima, a sigurno vam ni ne trebam citirati statistike o učestalosti razvoda da bih vas uvjerila da nikad ne izaberemo partnere koji su dobri za nas (niti da uopće imamo sposobnost održavanja bliskih odnosa kroz duži vremenski period).

Čini se da ljudi vjeruju da je najpametnije što možete uraditi - uopće ne imati emocije. Biti efektivan, znači biti mašina, to je proizvod našeg vremena. Dobro nauljen, digitalno priključen, sasvim nesvjesan ali izrazito operativan robot koji služi konzumerizmu. I tako patimo.

Komentar:


Eye 1

10 minuta zurenja u oči druge osobe inducira promijenjeno stanje svijesti

10 minuta zurenja u oči druge osobe inducira promijenjeno stanje svijesti.
© Nadezda Cruzova/Shutterstock.com
Talijanski psiholog osmislio je kako inducirati promijenjeno stanje svijesti, no bez droge. Zamolio je 20 volontera da sjednu i zure jedni drugima u oči ravno 10 minuta. Ne samo da je ovaj jednostavan zadatak utjecao na čudna "izvantjelesna" iskustva volontera, već je izazvao i halucinacije o čudovištima, rođacima i samih sebe u licima partnera.

Eksperiment pod vodstvom Giovannia Caputa sa Sveučilišta Urbino uključivao je 20 mladih odraslih osoba (15 žena) koji su se podijelili u parove, sjedili u slabo osvjetljenoj prostoriji u razmaku od 1 metra i zurili jedno drugom u oči 10 minuta. Osvjetljenje u sobi bilo je dovoljno da bi volonteri vidjeli osobitosti lica svog partnera, no ipak je bilo dovoljno slabo da umanji sveukupnu kolorističku percepciju.

Kontrolna grupa drugih 20 volontera zamoljena je da sjedne u još jednoj slabo osvjetljenoj prostoriji u parovima, no njihove stolice bile su okrenute prema golom zidu. Volonterima je rečeno vrlo malo o svrsi istraživanja, samo da je povezano s "medijacijskim iskustvima širom otvorenih očiju".

Nakon 10 minuta volonteri su trebali popuniti upitnike povezane s tim što su vidjeli i iskusili tijekom i nakon eksperimenta. Jedan upitnik fokusirao se na bilo kakve disocijativne simptome koje su možda iskusili, a drugi upitnik fokusirao se na tome što su percipirali na licu partnera (grupa koja je zurila u oči) ili na vlastitom licu (kontrolna grupa).

Disocijacija je pojam koji se koristi u psihologiji kako bi se opisao cijeli raspon psiholoških iskustava koja osobu navode na osjećaj odvojenosti od neposrednog okruženja. Simptomi kao što su gubitak pamćenja, pomiješane boje, osjećaj da ovaj svijet nije stvaran, mogu izazvati nasilje, traume, droge poput ketamina i LSD-a, alkohol i, sada očito, zurenje u oči.

"Sudionici u glavnoj grupi rekli su da su imali uvjerljivo iskustvo koje nije bilo slično ničemu što su dotad osjetili", kaže Caputo za časopis Psychiatry Research. Također, glavna grupa nadmašila je kontrolnu u svim upitnicima, što sugerira da nešto vezano za zurenje u drugo ljudsko biće za 10 neprekinutih minuta ima neobičan efekt na vizualnu percepciju i stanje uma.

Na testu disocijativnih stanja najveće ocjene dali su predmetima povezanim sa smanjenim intezitetom boje, dok je zvuk izgledao tiši ili glasniji nego što su očekivali, te se vrijeme vuklo. Na drugom upitniku 90% glavne grupe potvrdilo je da je vidjelo neke deformitete na licu, 75% da su vidjeli čudovišta, 50% je vidjelo aspekte vlastitog lica na licu drugoga, a 15% je vidjelo lice rodbine.

Ti rezultati podsjećaju na ono što je Caputo otkrio 2010. godine kad je izveo sličan eksperiment, no s 50 volontera koji su trebali zuriti u sebe u ogledalu 10 minuta. Istraživanje, naslovljeno "Iluzija nepoznatog lica u ogledalu", izvještava da su već nakon manje od minute volonteri počeli viđati ono što Caputo opisuje kao iluzija nepoznatog lica.

"Opisi sudionika uključuju velike deformacije vlastitih lica - viđenja lica preminulih ili živućih roditelja, arhetipska lica stare žene, djeteta ili portreta predaka, životinjska lica mačke, svinje i lava, pa čak i fantastičnih i čudovišnih stvorenja. Svih 50 sudionika iskusilo je osjećaj odvojenosti kad su se suočili s licem koje se iznenadno činilo nepoznatim. Neki su prošli kroz vrlo moćne emocije", kaže Caputo.

Iako je glavna grupa zurenja u oči u ovom zadnjem eksperimentu dobila samo 2,45 bodova više nego kontrolna grupa u svojim upitnicima (ljestvica procjene od o do 5, pri čemu je 0 „uopće ne”, a 5 „ekstremno”), Caputo kaže da su efekti jači od onih kod volontera koji su zurili u ogledalo.

Što se događa? Vjerojatno je povezano s neuralnom adaptacijom, koja opisuje kako naši neuroni mogu usporiti i čak i zaustaviti svoje odgovore na nepromjenjivu stimulaciju. To se dogodi kad zurite u bilo koju scenu ili objekt kroz duži period vremena - vaša percepcija počet će blijedjeti dok ne trepnete ili dok se scena ne promijeni, a mali nesvjesni pokreti oka je mogu ukloniti.

Books

Čitanje djeci potiče veću aktivnost u dijelu mozga koji je odgovoran za razumijevanje govora i vizualizaciju slika

Čitanje djeci pozitivno utječe na razumijevanje govora i vizualizaciju slika.
U najnovijoj studiji koja će svijetlo dana ugledati u kolovoškom izdanju časopisa Pediatrics, istraživači su se posvetili proučavanju 19 mozgova djece u rasponu od tri i pol do 5 godina, a prilikom istraživanja koristili su magnetsku rezonancu. Istraživači su snimali slike dječjih mozgova za vrijeme dok su djeca slušala snimljen ženski glas koji čita priče, kao i dok su slušala običnu pozadinsku buku, želeći otkriti kako im mozak reagira dok slušaju sasvim različitu zvučnu stimulaciju.

Tim je također prikupio informacije o tome koliko je dječje kućno okruženje poticalo čitanje, što su napravili ispitujući pitanja kao: "Koliko često vam roditelji čitaju" i "Koliko različitih dječjih knjiga imate kod kuće".

Rezultati magnetske rezonance pokazali su da djeca iz domova u kojima se više poticalo čitanje imala i veću aktivnost u dijelu mozga koji je zaslužan za razumijevanje govora i vizualizaciju slika. Mozak je pokazao još veću razinu aktivnosti u vrijeme kada su djeci bile čitane priče.

"Ovo je mala i jako rana studija, ali ujedno i vrlo uzbudljiva jer možemo dokazati benefite ranog čitanja djeci. To su biološki dokazi koji nadilaze empirijska istraživanja", kazao je dr.Thomas DeWitt, ravnatelj odjela opće i zajedničke pedijatrije u dječje bolnice u Cincinnatiju za Huffington Post.

Američka akademija pedijatara koja izdaje časopis Pediatrics dugo je godina bila nadglasana kada je promovirala rano čitanje djeci, međutim sada ponosno izjavljuju:

"Roditelji koji čitaju svojoj djeci stvaraju ujedno i odnose pune nježnosti i ljubavi, a čitanje je usto važno za dječji kognitivni, jezični i sveukupni emocionalni razvoj".

DeWitt je napomenuo kako neke stvari još uvijek nisu razjašnjene u studiji, kao na primjer da li je za stimulaciju dječjeg mozga potrebno da im čita upravo roditelj, ili to može biti i neka druga osoba, na primjer dadilja, učitelj, neki drugi član obitelji, no nada se kako će to biti rasvijetljeno u budućim studijama.

Roditeljima širom svijeta savjetuje:"Primite se knjige i počnite što ranije čitati svojoj djeci, važno je!" Osim toga, to će kod djece u kasnijoj dobi također pomoći da razviju afinitet prema čitanju.

Music

Glazba u kirurgiji blagotvorno djeluje na pacijente - smanjuje im strah, bolove te ubrzava oporavak

Glazba u kirurgiji blagotvorno djeluje na pacijente -  smanjuje im strah, bolove te ubrzava oporavak.
© Gulliver/Thinkstock
Slušanje glazbe prije, tijekom i poslije kirurškog zahvata blagotvorno djeluje na pacijente tako što im smanjuje strah i bolove te ubrzava oporavak, zaključak je istraživanja objavljena u četvrtak u britanskom medicinskom časopisu The Lancet.

Analizom 72 studije kojima je bilo obuhvaćeno 7.000 ljudi, skupina britanskih znanstvenika pokazala je da su pacijenti operirani uz glazbu bili manje prestrašeni, manje su trpjeli bolove nakon operacije i uzimali su manje analgetika od onih koji nisu bili. Usto su općenito bili zadovoljniji.

Utjecaj na strah i bol bio je vidljiv bez obzira je li se glazbu slušalo prije, tijekom ili nakon operacije, premda se najboljim pokazalo slušanje glazbe prije samog zahvata.

Blagotvorne su se pokazale sve vrste glazbe (više od 4.000 naslova), premda autori ističu kako je veću, ali "ne znatnu" prednost imala glazba koju su izabrali sami pacijenti.

Taj je učinak primijećen čak i pod općom anestezijom, ali je ipak nešto veći kada su pacijenti pri svijesti tijekom operacije. Glazba je usto omogućila uzimanje manje količine tableta protiv bolova.

No nije skratila vrijeme hospitalizacije pacijenta, napominju znanstvenici.

Komentar: U sljedećem članku možete saznati više o dobrobiti glazbe: Kako glazba utječe na ljudski mozak?


Music

Znanstvenici povezali glazbeni ukus s kognitivnim procesima

Slika
© rubchikova / Fotolia
Četiri omiljene pjesme otkrivaju koliko je empatična vaša priroda, pokazalo je istraživanje.

Oni koji vole “mekanu”, nepretencioznu glazbu su “empati”. Više pozornosti posvećuju osjećajima drugih i općenito su više usmjereni na ljude. Često rade kao psiholozi ili njegovatelji. U istraživanju su izdvojili:
  • Hallelujah — Jeff Buckley
  • Come away with me —Norah Jones
  • All of me — Billie Holliday
  • Crazy little thing called love — Queen
S druge strane, ljudi koji više vole intenzivniju strukturu glazbe, su sistematičari. Oni traže uzorke i manje ih zanimaju osjećaji od sadržaja. Tipična zanimanja su inžinjeri i matematičari. U istraživanju su izdvojili:
  • Koncert u C-duru — Antonio Vivaldi
  • Etida Opus 65 No.3 — Aleksandar Skrjabin
  • God save the Queen — The Sex Pistols
  • Enter the Sandman — Metallica

Komentar: Originalni znanstveni članak na engleskom jeziku možete pročitati ovdje.


Books

Istraživanje: Čitanje knjiga smanjuje stres i depresiju, razvija empatiju i socijalne vještine

Slika
© Hina
Udubljivanje u dobru knjigu jača sposobnost ljudi da se povežu s drugima i povećava njihovu empatiju, pokazalo je istraživanje koje u ponedjeljak prenosi BBC.

Istraživanje provedeno za Reading Agency pokazalo je da čitanje iz užitka čini puno više od samog poboljšanja obrazovnih rezultata.

Jedna nedavna studija provedena na 4.000 odraslih pokazala je da čitanje iz užitka može pomoći u poboljšanju njihovog društvenog života i socijalnih vještina.

Kod djece ono može pomoći u boljem emocionalnom razumijevanju, kažu znanstvenici. Djeca ne samo da obogaćuju vokabular vezan uz osjećaje nego i proširuju i produbljuju svoje znanje o emocijama i počinju ih bolje razumijevati.

Općenito, studija je utvrdila da je čitanje povezano s uživanjem, relaksacijom i privremenim bijegom od stvarnosti.

Oni koji redovito čitaju manje će osjećati stres i depresiju, imaju veće samopoštovanje, bolje se nose s teškim situacijama i bolje spavaju.

Komentar: Pogledajte također:


Better Earth

Najbolje od Weba: Što je svijest, tko smo mi i kako naše odluke određuju vlastitu/kolektivnu budućnost

Slika
© Michael Harner
„Naša svijest kreira stvarnost”, tvrdnja koja je zaslužila mnogo pažnje diljem alternativnih medija u cijelom svijetu. No, također, svijest je i predmet proučavanja mnogih znanstvenika, pogotovo u vezi s kvantnom fizikom i načinom na koji se može povezati s prirodom naše stvarnosti.

Što je svijest? Svijest uključuje mnoge stvari. Svijest je način na koji doživljavamo naš svijet, naše misli, oprez, namjere itd.

„Potraga za sviješću u mozgu je isto kao i potraga za radiovoditeljem u radioaparatu.” - Nasseim Haramein, voditelj istraživanja Resonance Project.

„Smatram da je svijest osnova. Smatram da tvar proizlazi iz svijesti. Ne možemo zaobići svijest. Sve o čemu govorimo, sve što zapravo postoji, zahtijeva svijest.” - Max Planck, teoretičar fizike koji je ustanovio kvantnu teoriju za koju je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine.

„Nemoguće je formulirati zakone kvantne mehanike a da su potpuno konzistentni bez korištenja svijesti.” - Eugene Wigner, teoretičar fizike i matematičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1963. godine.

Tvrdnja da „svijest stvara stvarnost” potiče mnoga, mnoga pitanja. Znači li to da mi kao individue (i na kolektivnoj razini jedne ljudske rase) možemo oblikovati, kreirati kakvu god stvarnost želimo za sebe?

Znači li to da možemo proizvesti drugačiji stil života i privući neka iskustva? Događa li se to odmah? Treba li vremena? Kako da to učinimo?


Komentar: Važno je napomenuti da mnogi alternativni izvori promoviraju da je dovoljno samo zamišljati "snagom uma" budućnost kakvu želiš i biti ustrajan u tome, slati "ljubav i svjetlost" ljudima i svijetu, te da ćeš na kraju doći do te željene stvarnosti za sebe i druge, što ne samo da nije točno, nego i odmah u startu blokira potencijalnu manifestaciju takve stvarnosti. Zašto? Zato što osobe koje to rade nameću Univerzumu kako bi stvari trebale izgledati po njihovom subjektivnom mišljenju, svjesno ili nesvjesno smatraju da sa svoje pozicije ekstremno uske perspektive i subjektivnog shvaćanja života/lekcija i uloge boli i patnje u duhovnom sazrijevanju, te viših razina postojanja i njihove uloge u Kreaciji, mogu bolje znati nego sam Univerzum (Univerzalni Um ili Bog ako vam tako bolje odgovara) kako bi stvari trebale biti.

U pitanju je ekstremna samovažnost i željno razmišljanje ljudi koji vjeruju i rade po toj "formuli" za "bolji" svijet. Bez objektivnosti kroz učenje/asimiliranje pravih informacija o svijetu i sebi ne možemo znati što nam je za činiti i pomoći u kreiranju stvarnosti na način koji nije u suprotnosti s prirodnim procesom, koji nije u sukobu sa samim Univerzumom. Biti u poravnanju, a ne u sukobu, s viđenjem Univerzuma onako kako on sam sebe vidi znači biti u stanju djelovati i stvarati budućnost u kreativnom pravcu, ne entropijskom koji negira sam Bitak.


Iako nismo u mogućnosti odgovoriti na ta pitanja s apsolutnom znanstvenom točnošću, znamo da na neki način postoji veza između svijesti i fizičkog materijalnog svijeta u nekom obliku. Također, ništa više ne znamo o tom odnosu, znamo da postoji i da ima neku važnost.

Komentar: Moramo razumjeti sljedeće:
"Život je religija. Životna iskustva odražavaju prirodu interakcije između čovjeka i Boga. Oni koji spavaju su oni od malo vjere u smislu njihove interakcije s kreacijom. Neki ljudi smatraju da svijet postoji kako bi ga nadvladali ili ignorirali ili isključili. Za te pojedince, svjetovi će nestati. Postat će upravo ono što daju životu. Postati će tek san iz “prošlosti”. Ljudi koji obraćaju strogu pažnju na sve strane objektivne stvarnosti, postaju stvarnost “Budućnosti”."



Bulb

Meditacija ne samo da smanjuje stres, ona mijenja vaš mozak

Meditacija ne samo da smanjuje stres, ona mijenja vaš mozak.
© Gulliver/Thinkstock
Neuroznanstvenica s Harvarda Sara Lazar bila je jedna od prvih znanstvenica koja je odlučila provjeriti anegdotalne tvrdnje o prednostima meditacije i testirati ih skeniranjem mozga. Ono što je otkrila iznenadilo ju je - meditacija doslovno može promijeniti mozak.

"Prijatelj i ja pripremali smo se za bostonski maraton. Imala sam neke ozljede od trčanja zbog kojih samo posjetila fizijatra koji mi je rekao da prestanem trčati i samo se rastežem. Tako sam počela prakticirati yogu kao oblik fizikalne terapije. Počela sam shvaćati da je jako moćna, da ima neke stvarne koristi, pa me zainteresiralo kako funkcionira", priča o razlozima zašto je počela ispitivati meditaciju.

Prisjetila se kako je učitelj yoge iznosio razne tvrdnje poput one da će yoga povećati njezino suosjećanje i otvoriti njezino srce, no ona je samo razmišljala kako je tu da se protegne.

Međutim, počela je primjećivati da je mirnija. Bolje je podnosila teške situacije, bila je suosjećajnija i otvorenijeg srca. Kod nje se razvila mogućnost da stvari vidi iz tuđe perspektive.

Dvije studije

"Mislila sam da je to možda placebo odgovor. Ali onda sam pretražila literaturu i naišla na dokaze da je meditacija povezana sa smanjenim stresom, smanjenom depresijom, tjeskobom, boli i nesanicom, te s povećanom kvalitetom života", prisjetila se. U tom trenutku radila je na doktoratu iz molekularne biologije, ali odlučila je promijeniti smjer i pozabaviti se meditacijom.

U sklopu prve studije promatrala je osobe koje dugo meditiraju u odnosu na kontrolnu skupinu. Otkrila je da kod osoba koje meditiraju duže vrijeme postoji povećana količina sive tvari u insuli i osjetilnim područjima, slišnom i senzornom korteksu. Otkrila je i više sive tvari u frontalnom korteksu koji je povezan s radnom memorijom i odlučivanjem.

Korteks se smanjuje što smo stariji i postaje nam teže sjetiti se nekih stvari. No, 50-godišnje osobe koje meditiraju imale su jednaku količinu sive tvari kao 25-godišnjaci.

No, pojavilo se pitanje jesu li ljudi s više sive tvari imali veću količinu i prije nego su počeli meditirati pa su proveli još jednu studiju.

Komentar: Na ovom poludjelom planetu, postoji program oslobađanja od stresa koji Vam pomaže da se suočite sa stvarnošću. Éiriú Eolas, kojeg već koriste tisuće ljudi diljem cijeloga svijeta, vam omogućuje da brzo i blago pristupite i oslobodite naslage mentalne, emocionalne i fizičke zatrovanosti koje Vam stoje na putu do zdravijeg i osjećajem i izgledom pomlađenog tijela!

Više informacija o tome kako Éiriú Eolas možete besplatno koristiti i što ga čini tako efikasnim možete naći ovdje.


People 2

Nasilje među vršnjacima dugoročno određuje život djeteta

Nasilje među vršnjacima dugoročno određuje život djeteta.
Prema novim istraživanjima sa Sveučilišta u Warwicku tzv. bullying ili nasilje među vršnjacima, dugoročno ostavlja jači utisak na kasniji život u odnosu na nasilje koje dijete može doživjeti od strane odrasle osobe.

Nova studija objavljena u The Lancet Psychiatry pokazala je da su djeca koja su bila zlostavljana od strane svojih vršnjaka dugoročno trpjela više od one djece koju su zlostavljali odrasli.

Voditelj istraživanja je profesor Dieter Wolke iz medicinske škole te s odsjeka za psihologiju na Sveučilištu u Warwicku. Istraživanje je predstavljeno na godišnjem sastanku Pediatric Academic Societies (PAS, eng. Akademska pedijatrijska društva) u San Diegu, u utorak, 28. travnja.

Tijek istraživanja

Postoji već utvrđena veza između zlostavljanja od strane odraslih i mentalnih posljedica koje ono izaziva kod djece. Profesor Wolke i njegov tim htjeli su ispitati da li su dugoročni problemi koji se javljaju kod žrtava bullyinga povezani i s nasiljem doživljenim od strane odraslih.

Koristili su podatke dobivene od 4026 sudionika UK ALSPAC istraživanja (eng. Avon Longtitudinal Study of Parents and Children) te od 1273 sudionika iz studije US Great Smoky Mountain.

Kod ALSPAC su uzeli izvještaje za nasilje kod ispitanika u dobi od 8 tjedana do 8.6 godina, za bullying u dobi od 8, 10 i 13 godina te za posljedice kod mentalnog zdravlja kod ispitanika u dobi od 18. Izvještaji s Great Smoky Mountain o nasilju i bullyingu odnose se na ispitanike u dobi od 9 do 16 godina, a za posljedice kod mentalnog zdravlja od 19 do 25 godina.