Tko u Hrvatskoj nije dorastao demokraciji?
Ako status s društvenih mreža, kojim slučajem, završi i na stranicama medija, život čovjeka, koji je samo rekao svoje mišljenje, postaje pakao, a čitav scenarij liči lovu na vještice. Upravo to ovih dana proživljava Mario Vujević, nautičar iz Splita koji je, s namjerom da ode iz zemlje, napisao oproštajno pismo ovakvoj Hrvatskoj.
Komentar: Oproštajno pismo Maria Vujevića, nautičara iz Splita
ODLAZAK.
"Odlučio sam da uskoro odem tamo gdje ne žive vjerski fanatici koji s mrtvacima po ulicama teroriziraju vlastiti narod. Odlučio sam da odem tamo gdje domoljubi i ratnici ne ucjenjuju vlastiti narod i vlastitu državu 22 godine nakon rata, tražeći nove privilegije.
Želim živjeti u građanskoj državi u kojoj će deklarirani fašisti za promicanje istog biti u zatvorima. Želim živjeti u državi u kojoj vjera i vjeronauk postoje samo u crkvama gdje im je mjesto. Vjeri kažem jedno veliko ne na ulicama, u školama i javnim ustanovama.
Ne želim gledati šovinističke siledžije koji traže Srbe i Hrvate antifašiste da im naude. Hrvatski čovjek će se probuditi tek kad ruka fašizma zakuca na njegova vrata. Ali, onda je kasno.
Želim živjeti multikulturalnost 21 stoljeća, a u bolesno nacionalističkoj državi to je nemoguće. Hrvatska postaje vjerski rezervat i ubrzo možemo očekivati svećenike kao voditelje Dnevnika, a teologe kojima je zemlja i dalje ravna ploča kako predaju filozofiju.
Degeneričan je utjecaj crkve na civilno društvo, i njihov pokušaj da realnost i zbilju zamjene maglovitim bajkama i smišljenim lažima.
I zato ću ubrzo Hrvatskoj reći zbogom. Još je malo ostalo do kompletne vladavine klerofašizma. Želim se buditi tamo gdje ne postoje Plenković, Kitarović, Markić, Hasanbegović, Bozanić i Marko Skejo.
Tamo gdje vlada demokracija, a ne klerofašistički režim. Tamo gdje postoji budućnost bez fašista u svim strukturama vlasti. Želim da se moje dijete budi daleko od ustaša i zločinaca koji sanjaju novi Jasenovac i Staru Gradišku", napisao je Vujević koji dovršava i knjigu koju će uskoro objaviti.
Samo zato što ima svoje mišljenje te se kritički osvrnuo na situaciju u zemlji, čovjeka se proglašava krivim, on je državni neprijatelj, obilježava ga se izlizanom etiketom "mrzitelja svega hrvatskog", a istovremeno mu, ti ljudi "puni ljubavi za domovinu, ljude i sve što je Bog stvorio", šalju degutantne poruke u kojima, uz brutalne uvrede, prijete njemu i cijeloj njegovoj obitelji, sve do sedmog koljena.
I dok posljedice izrečenih stavova trpe oni koji su ih se, u demokratskoj zemlji, usudili javno izreći, i koje ne štiti apsolutno nitko, u ulogu žrtve guraju se razmaženi, aktualni političari.
Tako je, ovih dana, predsjednik Sabora i glavni tajnik HDZ-a, Gordan Jandroković, zaključio kako je ovoj Vladi mnogo teže nego prethodnima zbog, ni manje ni više, društvenih mreža.
Problem, dakle, nije uništeno gospodarstvo, nezaposlenost, siromaštvo, ovrhe, raseljavanje mladih, odljev mozgova - ne, problem je kad građani o tome progovore te svoj stav objave na društvenoj mreži. Još veći problem nastaje, ako, ne daj Bože, status prenesu i mediji, te tako mikrofon daju glasu naroda ne bi li taj glas, konačno čuli i oni gore.
Pitanje je tko to u Hrvatskoj nije dorastao demokraciji - narod, koji koristi pravo da razmišlja, kada su mu već uskratili pravo da radi, očito je. No, političari kojima smeta kada građani javno iznose svoje stavove, nisu položili ispit iz demokracije, jer mnogo je lakše bilo manipulirati guskama u magli i voditi "stoku sitnog zuba".
Scenarij iz Sjeverne Koreje
Nastavimo li razmišljati i pisati statuse, tko zna, možda možemo očekivati scenarij iz zemalja poput Sjeverne Koreje, Kine, Kube ili Irana, u kojima su društvene mreže zabranjene.
No, do tada će možda hrvatsku Vladu utješiti informacija da ni političari u susjednoj BiH nemaju mira od kako su u kuće građana ušla računala, a zahvaljujući društvenim mrežama "svjetla reflektora" više nisu rezervirana samo za one na vlasti.
Evo što je političarima u Bosni i Hercegovini, ali i svim ostalima u zemljama bivše Jugoslavije, sada, kada se ponovno dižu tenzije, poručio Miroslav Čerek iz Bosanskog Broda.
"Dragi političari....huškači rata.... Na prvoj slici sam ja sa 17-18 godina... Uzeli ste mi mladost, zdravlje...ubili sve u meni, ali čovjeka i srce niste... Sve ste mi uzeli za vaše ideale i da vama bude bolje...da možete sve opljačkati... Na drugoj slici je moj sin sa 17-18 godina. E, dragi moji,...njega vam ne dam, njemu sam usadio ljubav prema svima, mir i napravio od njega čovjeka... Njega vam ne dam za vaše ideale, vašu djecu...da opet pljačkate. Ne dam da pucate u njega, da ga tjerate u rov po suncu, kiši i snijegu... Da ga ranjavate...da krvari za vaše ideale... Njega vam ne dam,...za njega glave skidam,...gazim sve!", napisao je Miroslav Čerek, a njegov je status, baš kao i ovaj splitskog nautičara, uzdrmao duhove u BiH.
Mladima, koji su rođeni nakon rata, poručio je - "Ne dajte da vas zalude, udružite se protiv rata, protiv bande željne vaših mladih života i krvi. Meni su uzeli mladost, ali ljubav, prema ljudima svih vjera, nikada nisu. Ne damo vas djeco. Ne dajte se!"




Komentari čitatelja
na naše novosti