mmmmmmmmm
© Copyright Maltravieso Cave Visitor Centre
Znanstvenicu su na zidovima špilja u Španjolskoj i Portugalu otkrili ljudski DNK star više od 2000 godina, što je pronalazak koji otvara nove mogućnosti za rekonstrukciju povijesti prapovijesnih populacija i mogao bi iz temelja promijeniti proučavanje prapovijesti. Istraživački projekt koordiniran je iz španjolskog grada Cáceresa, a studija pokazuje da kamene površine mogu tisućama godina očuvati tragove ljudskog genetskog materijala, piše Euronews.

Genetski materijal na površini špiljske umjetnosti

Rad, objavljen u časopisu Nature Communications, dio je projekta First Art, koji je proizašao iz istraživanja špiljske umjetnosti u špilji Maltravieso u Cáceresu, gdje su pronađeni jedni od najstarijih slikovnih prikaza u Europi.

O tom je projektu regionalna televizija Canal Extremadura objavila videozapis na platformi X, navodeći da on "prikazuje očuvanje DNK u špiljskoj umjetnosti i otvara nove znanstvene putove". Na temelju tih iskustava, projekt je proširen geografski i znanstveno s ciljem datiranja najstarijih umjetničkih izraza na Pirenejskom poluotoku i analize njihova kemijskog sastava.

U suradnji s istraživačima s njemačkog Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju, tim je u svoj rad uključio i proučavanje drevnog DNK. Time se istražila mogućnost izdvajanja genetskog materijala izravno s površina špiljske umjetnosti, izvora koji dosad nikada nije bio korišten, za razliku od tradicionalnih poput kostiju, sedimenata ili koštanih alata.

Studija je naprednim tehnikama ekstrakcije i sekvenciranja analizirala 24 panela sa špiljskom umjetnošću iz jedanaest špilja u Španjolskoj i Portugalu. Znanstvenici su drevni ljudski DNK pronašli ne samo na obojenoj površini u portugalskoj špilji Escoural, već i na neobojenim područjima istog nalazišta te u špilji Covarón u Asturiji.

"Biološki arhivi" prošlosti

Ovo je prvi dokaz da zidovi špilja mogu očuvati ljudski DNK tisućama godina, što otvara nove mogućnosti za proučavanje načina na koji su prapovijesne populacije nastanjivale i koristile te prostore. Pronađeni ljudski DNK star je najmanje 2000 godina, što potvrđuje sposobnost ovih površina da zadrže biološke tragove kroz duga vremenska razdoblja i otvara novo polje istraživanja u arheogenetici.

Od analiziranih uzoraka, tri su pripadala ženama, a jedan muškarcu, dok se za jedan uzorak spol nije mogao sa sigurnošću utvrditi. Istraživači navode da bi zidovi špilja mogli služiti kao prave "biološke arhive" prošlih ljudskih aktivnosti, što bi u budućnosti moglo omogućiti proširenje ove vrste analize na druga nalazišta i umjetničke izraze uz korištenje minimalno invazivnih tehnika.