Naši sagovornici smatraju da je za djecu najviše štetno bilo ukidanje predmeta poput domaćinstva, zdravstvenog vaspitanja, prve pomoći, odbrane i zaštite, kao i drastično smanjenje časova tehničkog vaspitanja.
Rezultat ovakvog "osavremenjavanja", kažu oni, jeste da nam iz škole izlaze omladinci koji možda i znaju koliko ovaca ima u Australiji, ali pojma nemaju kako da sami sebi pripreme doručak, pravilno održavaju ličnu higijenu ili pomogu nekome ko je u životnoj opasnosti, što su njihovi roditelji u tim godinama morali da znaju.
Korisna znanja
Ekspert u oblasti školske pedagogije, profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, Mile Ilić, kaže da je ukidanje ovih predmeta napravilo ogromnu štetu generacijama rođenim od sredine osamdesetih naovamo, posebno u smislu sticanja tehničkih znanja od značaja za svakodnevni život.
- Nekada se moralo znati i kako da se skuva zdrav obrok, ali i kako da se promijeni osigurač, pomogne povrijeđenom, elementarno održavanje domaćinstva i lične higijene. Dijete se u školi i vaspitavalo, a posebno se radilo na sticanju radnih navika. Koncept nove škole ne traži da đaci stiču radne navike, kao ni da steknu znanja korisna za život. Tako je škola izgubila vaspitnu ulogu. Ono što je dobila svelo se na besmisleno lupetanje i memorisanje činjenica koje nameću savjetnici za predmete. Velika je šteta što više nema domaćinstva ili zdravstvenog vaspitanja, kao i što se ne daje više mjesta fizičkom vaspitanju, odnosno rekreaciji, i tehničkom obazovanju - smatra profesor Ilić.
On ističe da se kreiranje planova i nastavnih programa odvija daleko od pedagoga i stručnjaka za obrazovanje, a da u nastavi često rade ljudi bez znanja i adekvatne obuke.
- Važne su samo dobre ocjene da bi se dijete što lakše upisalo na fakultet. Neka ga završi pa da onda i ne mora znati nešto da radi - kaže Ilić.
Psiholog Sonja Stančić slaže se da je bila velika greška ukinuti ove predmete koje ljude uče nekim važnim stvarima za svakodnevni život. Njeno iskustvo u organizaciji "Zdravo da ste", kaže ona, i te kako potkrepljuje tezu da su ovi predmeti potrebni.
- Radeći sa djecom od 13 ili 14 godina vidjela sam da većina ne zna da plati račun ili da se normalno ophodi prema drugima, da ne umiju slušati ljude i da su dosta sebični. Ovakvo ponašanje je najčešće posljedica prezaštićenosti koju im serviraju roditelji. Današnji omladinici ne znaju sebi pripremiti doručak i čekaju da mama na pauzi svrati i to umjesto njih uradi. Toga nije bilo kada smo mi odrastali, bili smo mnogo samostalniji - navodi ona.
Kultura življenja
Ona kao dobar primjer ističe skandinavske zemlje, gdje se djeca rano osamostaljuju, ali su i osposobljena za takav život.
- Kod njih su upravo ovi predmeti glavni. U školi uče kako da žive zdravo, da se brinu o sebi, kako da održavaju ličnu higijenu i posebno zdravlje. Zahvaljujući tome, kod njih je kultura življenja na visokom nivou, vršnjačko nasilje je minimalno, a ne zamajavaju se količinama ruda u Brazilu ili brojem ovaca u Australiji - kaže Stančićeva i dodaje da obrazovne institucije kod nas moraju da se vrate korak nazad i, umjesto formi i obrazaca, popune suštinu u vaspitno-obrazovnom sistemu jer je očigledno da ono što danas rade ne valja.
Uprkos brojnim pokušajima, na pomenutu temu nismo dobili komentar iz Republičkog pedagoškog zavoda RS jer se direktor Predrag Damjanović nije javljao na telefon.
Šta je donijela reforma
Reformom obrazovanja predmet domaćinstvo kod nas je ukinut, ali se u mnogim državama u svijetu izučava i na fakultetima. Vođenje domaćinstva podrazumijeva sve, od pametne kupovine i spremanja zdravih obroka do mudrog upravljanja novcem, a sve u cilju unapređenja kulture življenja.
Zdravstveno vaspitanje nije bilo samo učenje o vodenim ospicama i velikom kašlju, već i o redovnom kupanju i pranju ruku, održavanju čistoće doma i zaštiti od bolesti i infekcija, što nam je, ako se osvrnemo oko sebe, danas potrebnije nego ikada.
Koliko su predmeti prva pomoć i odbrana i zaštita bitni moglo se naslutiti u maju prošle godine kada su u danima katastrofe, usljed neznanja i nesnalaženja mnogih građana, ljekari i službe Civilne zaštite imali dvostruko više posla. Slično je i sa tehničkim obrazovanjem, čija je satnica u školama ozbiljno redukovana.
Komentari čitatelja
na naše novosti