biden bush liberty medal
© Associated PressDvojica luđaka koji su ludi zajedno
U američkom centraliziranom carstvu ne postoje mainstream umjereni centristi. Oni ne postoje.

Nije to da je umjereni, mainstream centrizam sam po sebi svojstveno nemoguće stajalište. U zdravom svijetu upravo bi to bio prevladavajući svjetonazor. Ali mi ne živimo u zdravom svijetu.

Nigdje ne postoje umjereni mainstream centristi u uskom savezu nacija koje djeluje kao jedinstveno carstvo kad je riječ o vanjskoj politici, jer je to funkcionalno carstvo izgrađeno na ubojstvima, terorizmu, eksploataciji, ugnjetavanju, ekocidu i nakupljanju oružja za armageddon.

Ljudi koji podržavaju status quo ovog carstva nazivaju se "umjerenima", ali, baš poput takozvanih "umjerenih pobunjenika" Sirije, oni su u stvari nasilni ekstremisti.


To je stvarnost življenja u svijetu koji je duboko psihološki nezdrav. Ako izgadite karijeru na poticanju ratova koji uzrokuju to da se eksplozivi bacaju s neba na nevina ljudska bića i koji onda uzrokuju da njihova tijela budu rastrgana i zakopana u ruševinama, onda vas tretiraju kao primjer idealnog vodstva i nagrađuju s prestižnim pozicijama u politici, savjetništvu, izdavanju knjiga i think tank-ovima. Ako se suprotstavljate tim istim ratovima, marginalizirani ste i proglašeni ste, u najboljem slučaju, ekstremističkim luđakom, a u najgorem slučaju, doslovnim izdajnikom koji izvodi psihološke operacije za stranu vladu.

Budući da plutokratska klasa posjeduje političku klasu koja promovira grozne plutokratske agende i medijsku klasu koja te agende normalizira i opravdava, na silu je proizveden mainstream konsenzus koji kaže da je održavanje opresivnog, iskorištavajućeg, omnicidalnog, ekocidnog statusa quo dobra i zdrava stvar za činiti. Glasovi koji ukazuju na to da je to ludost, marginalizirani su i ignorirani kad je to moguće, a oklevetani i demonizirani kada je to potrebno.

Sposobnost naših plutokratskih vladara i njihovih podanika da to učine je jedini razlog zašto branitelji statusa quo sami sebe nazivaju "centistima" i "umjerenima". Nije to zato što je njihov položaj na bilo koji način na sredina puta, već zato što su oni usklađeni s konsenzusom koji je namjerno umjetno proizveden i gurnut u mainstream čistom silom narativne kontrole.

Ta proizvodnja konsenzusa je tada dodatno usađena greškom ljudske kognitivne sposobnosti, što je poznato kao pristranost statusu quo, zbog čega smo skloni tome da se držimo poznatog kao standardne preferencije i doživljavamo rizik da izgubimo ono što imamo kao nepovoljniji od nagrade da dobijemo nešto bolje. Psychology Today objašnjava:
Istraživanja Kahnemana i Tverskog sugeriraju da su gubici dvostruko psihološki štetniji nego što su dobici korisni. Drugim riječima, pojedinci osjećaju dvostruko više psihološke boli zbog gubitka 100 dolara od užitka u stjecanju 100 dolara. Jedno tumačenje glasi; da bi pojedinac mogao promijeniti smjer svog trenutnog stanja, alternativa mora biti percipirana kao dvostruko korisnija. Ovo naglašava izazove s kojima bismo se mogli suočiti pri razmatranju promjene svog uobičajenog načina postupanja.

Kad pripadnici vojske razmatraju svoje mogućnosti nakon što im istekne ugovor, mnogi razmatraju ponovnu prijavu jednostavno zato što nisu svjesni ostalih mogućnosti koje imaju. Čak i kad shvatimo da nam trenutni put više nije koristan ili nas više ne čini sretnima, moramo i dalje prevladati prirodni poriv da ostanemo na tom putu, osim ako je alternativa dovoljno atraktivna. Da bismo mogli spremno slijediti alternativni put, moramo vjerovati da je alternativa očito superiorna trenutnom stanju.

Učinak statusa quo je neizbježan i u nebitnim i u većim odlukama. Često nas zadržava ono što vjerujemo da je sigurna opcija, jednostavno zato što je standardna. Držati u vidu našu prirodnu sklonost statusu quo omogućit će nam da prepoznamo privlačnost inercije i da je učinkovitije prevladamo.
Pristranost statusu quo dodatno je pogoršana u našim trenutnim teškoćama zato što je toliko ljudi sada blizu ruba financijske propasti i toliko prestravljeno time što im se može dogoditi ako se stvari naglo i nepredvidivo promijene. Rezultat toga je da sada imate većinu ljudi u najdominantnijoj državi na zemlji koji podržavaju filozofiju "sporih inkrementalnih promjena" takozvanog centrizma, što je u praksi uvijek značilo da neće doći do nikakve promjene. U međuvremenu, naš ekosustav umire, a SAD eskalira nuklearne napetosti s Rusijom i Kinom, a svi postaju sve luđi i jadniji pod opresivnim i eksploatativnim statusom quo.

Jeste li se kao dijete ikad popeli na stablo i zaglavili na njemu jer ste se bojali spustiti? To je uobičajeno iskustvo mnogih od nas. Izgubiš se u radosti uspona i tako si zadovoljan samim sobom i time kako dobro to radiš, a onda odjednom primijetiš da grane postaju sve tanje i vjetar te počinje ljuljati naprijed-nazad, i odjednom pogledaš dolje i prestraviš se.

Možda ste pozvali majku, a ona je izašla i rekla da se spustite, vičući "Pa, ne možeš ostati gore!" I znali ste da je u pravu, ali u tom trenutku ideja da pogledate dolje i da pustite tanke grane za koje ste se držali se činila toliko više zastrašujućom nego ideja da jednostavno ostanete na mjestu na vašem nesigurnom i neodrživom položaju.

Upravo tu se trenutno nalazimo s pristranosti statusu quo u našoj sadašnjoj nevolji. Ljudi znaju da se stvari moraju promijeniti, ali oni su u tako nesigurnom položaju da se rizik promjene čini previše zastrašujućim da bi mogli skočiti i prisiliti odstupanje od našeg puta prema katastrofi.

Ali to je naš jedini izbor ako želimo preživjeti kao vrsta. Znamo da smo se uspjeli spustiti s bilo kojeg drveta na kojem smo zaglavili kao djeca, i znamo da je naša majka tada bila u pravu kao što je to sada onaj mali unutrašnji glas: ne možemo ostati ovdje. Moramo se probuditi iz narative statusa quo i pronaći način da se s našeg nesigurnog i neodrživog položaja spustimo na stabilno tlo razuma.
Hvala na čitanju! Najbolji način da zaobiđete internetsku cenzuru i pobrinite se da vidite stvari koje objavljujem je da se pretplatite na e-mail listu za moju web stranicu, na koju ćete dobiti obavijest za sve što objavim. Moj rad je u potpunosti podržan od čitatelja, pa ako vam se svidio ovaj članak, razmislite o tome da ga podijelite, lajkajte me na Facebooku, slijedite moje nepodopštine na Twitteru, ubacite nešto novca za dobru svrhu na Patreon ili Paypal, kupite nešto od moje slatke robe, kupite moju novu knjigu Rogue Nation: Psychonautical Adventures With Caitlin Johnstone, ili moju prethodnu knjigu Woke: Field Guide for Utopia Preppers. Za više informacija o tome tko sam, gdje stojim i što pokušavam učiniti s ovom platformom, kliknite ovdje. Svi, osim rasističkih platformi, imaju moje dopuštenje da besplatno objave ili koriste bilo koji dio ovog djela (ili bilo što drugo što sam napisala) na bilo koji način koji im se sviđa.

Bitcoin donacije:1Ac7PCQXoQoLA9Sh8fhAgiU3PHA2EX5Zm2