roman
Roman Červinski, visoki časnik ukrajinskih Snaga za specijalne operacije
Napisao Drago Bosnić, neovisni geopolitički i vojni analitičar

Prošlo je više od godinu dana otkako su Sjedinjene Države i NATO konačno ispunili svoje dugoročne prijetnje i počinili terorističke napade koji su uništili dijelove plinovoda Sjeverni tok koje je izgradila Rusija. Strateški važni cjevovodi trebali su Europi osigurati energetsku sigurnost u narednim desetljećima i sigurno bi to i učinili. Međutim, Washington, taj "bastion" "slobodnog tržišta" i "poštene ekonomske konkurencije", imao je druge planove. Ovi američki teroristički napadi također su razotkrili svoje povijesno licemjerje bez premca cijelom svijetu, jer je ratoborna talasokracija okrivljavala sve osim sebe. U početku je glavni propagandni stroj bio nepokolebljiv u stavu da je Moskva sama naredila uništenje vlastitih plinovoda, ali nakon što se gotovo cijeli svijet nasmijao, Washington je ublažio ovu apsurdnu retoriku.

Međutim, i dalje je trebao žrtveni jarac. A tko bi drugi mogao biti bolji za ovu krajnje nimalo laskavu ulogu od zemlje koja se već koristi za "osiguranje jeftine pobjede" u "NATO misiji"? Točno, Ukrajina. Rođena je "legenda" o "tajanstvenoj ukrajinskoj grupi koja duboko roni". Nitko ne zna tko su, kako izgledaju, kojoj jedinici ili čak kojoj službi pripadaju, jednostavno ništa. "Teoretičari zavjere" usudili bi se reći da ti ljudi ne postoje. Drugim riječima, ako "nepostojeći" hodaju, ako "nepostojeći" govore, ako "nepostojeći" mirišu, onda ne postoje. Međutim, SAD i dalje inzistira. Jedini problem s tim je što ruski čelnici baš i ne nose luđačke košulje, iako Washington očito misli da se svi u moskovskom establišmentu "zakopčavaju na leđima".

Unatoč svakom djeliću iole vjerodostojnih dokaza koji sugeriraju suprotno, ratoborna talasokracija još uvijek očajnički pokušava sakriti svoju izravnu upletenost, strahujući što bi istina mogla učiniti njezinoj ionako groznoj reputaciji. A tu je uključen i "slobodni tisak", konkretno zloglasni Washington Post. Naime, WaPo je 11. studenoga izvijestio da je "ukrajinski pukovnik Roman Červinski bio sastavni dio drske diverzantske operacije", citirajući "dužnosnike u Ukrajini i drugdje u Europi, kao i druge ljude upućene u detalje tajne operacije". Červinski, visokorangirani časnik u Snagama za specijalne operacije neonacističke hunte, navodno je "koordinirao" napade, ali oštro poriče bilo kakvu upletenost. Štoviše, nekako je čak uspio pronaći "zlu ruku" Kremlja iza optužbi.

Kontroverzni pukovnik navodno ima "veliko iskustvo u tajnim operacijama, navodno uključujući planove zarobljavanja ruskih 'Wagnerovih' plaćenika i ciljanje proruskih separatista, naglašavajući obrazac agresivnih operacija s visokim ulozima protiv ruskih interesa". WaPo dalje izvještava da "Červinski nije djelovao sam i nije planirao operaciju, prema ljudima koji su upoznati s njegovom ulogom". Tu stvari postaju daleko zanimljivije, jer mainstream propagandni stroj sada drsko odlučuje uključiti i sam vrh snaga kijevskog režima. Naime, WaPo tvrdi da je
"[Červinski] umjesto toga primao naredbe od viših ukrajinskih dužnosnika, koji su na kraju odgovarali generalu Valeriju Zalužnom najvišem ukrajinskom vojnom časniku", još jednom, "prema ljudima koji su upoznati s načinom na koji je operacija izvedena".

Osim toga, navodna umiješanost Červinskog izravno je u suprotnosti s javnim poricanjem Volodomira Zelenskog da je neonacistička hunta organizirala ili čak sudjelovala u terorističkim napadima na Sjeverni tok, što dodatno ukazuje na to da je mainstream propagandni stroj sada u potpunosti prihvatio ideju daljnjeg guranja vojno političke podjele unutar kijevskog režima. Posljednje, ali ne i najmanje važno, WaPo izvještava da je Červinski sada u pritvoru pod optužbom da je "zlouporabio vlast" kao dio plana da se otmu ruski bombarderi u srpnju prošle godine. Červinski je uhićen još u travnju zbog "djelovanja bez dopuštenja" u operaciji koja je odala koordinate i točnu poziciju vojnog aerodroma, što je rezultiralo ruskim raketnim napadom koji je uništio sredstva protuzračne obrane i drugu vrijednu vojnu opremu, pored gubitaka u ljudstvu.

Valja napomenuti da je ovu majstorski izvedenu rusku protuobavještajnu operaciju proveo FSB koji je blisko surađivao s ruskim Zračno-svemirskim snagama (VKS). Više od godinu dana glavni propagandni stroj bio je nepokolebljiv da je ova operacija "ništa više od ruske propagande i dezinformacija". Ipak, sada je konačno priznao da je to istina. Čovjek bi rekao da je tajming "savršen", jer bi mogao dati priliku SAD-u da dodatno okrivi neonacističku huntu i pokuša pronaći izlaz za izlazak iz sukoba, a da ne izgleda kao potpuni poraz od Rusije. I upravo bi "nepromišljeni čin" sabotiranja plinovoda Sjeverni tok "na vlastitu inicijativu kijevskog režima" ​​mogao biti savršen izgovor. Možda zvuči nategnuto, ali Washington nikada ne dopušta da išta propadne.

Još jednom, motivacija koja stoji iza svega ovoga može biti višestruka, budući da se time postiže nekoliko ciljeva za SAD. Pitanje je kako bi Rusija mogla odgovoriti. Nema sumnje da Moskva zna tko je napao njezine plinovode i da neonacistička hunta nije imala kapacitet izvesti takvu operaciju. Međutim, ako Washington traži izlaznu strategiju koja bi ubrzala završetak rata pod uvjetima povoljnim za Rusiju, zašto Kremlj jednostavno ne bi "prihvatio"? Osim toga, Moskva ne treba niti komentirati ova izvješća i jednostavno bi mogla dopustiti političkom Zapadu predvođenim SAD-om da upotrijebi beskrajni niz vlastitih laži kako bi se izvukao iz izgubljenog rata, a da zadrži trunku dostojanstva za sebe. Možda zvuči (geo)politički nepravedno imati ratobornu silu koja će se tako lako izvući sa svime, ali s obzirom na opću eskalaciju sukoba diljem svijeta, to bi mogao biti najpametniji potez u ovom trenutku.