Znanost i tehnologijaS


Blue Planet

Nova geokemijska istraživanja pokazuju da postojeće teorije formiranja Zemlje mogu biti pogrešne

Nova geokemijska istraživanja pokazuju da postojeće teorije formiranja Zemlje mogu biti pogrešne
Novo naučno otkriće raskrinkava popularnu "konsenzusnu" teoriju o tome kako je Zemlja formirana. Istraživači sa Instituta za fiziku u Parizu su simulirali formiranje Zemljinog omotača i otkrili odnos cinka i sumpora drugačiji od trenutnog mišljenja. Ovo otkriće sugeriše da Zemlja nije napravljena od materijala Sunčevog sistema, kako su naučnici ranije mislili.

"Većina teorija se zasniva na tome da je Zemlja formirana samo od dve vrste kamenog meteorita, CI hondrita ili enstatitnih hondrita," ističu naučnici. Međutim, kada su simulirali jezgro da pokriju diferencijaciju u vreme formiranja Zemlje, dobili su drugačije rezultate.

Topljenjem mešavine metala i silikatnih jedinjenja pri visokom pritisku, istraživači su videli veoma drugačiju distribuciju cinka i sumpora nego što se to trenutno smatra istinitim.

Nakon što su ove rezultate uneli u kompjuterske modele koji simuliraju formiranje Zemlje, shvatili su da ni jedan od kanonskih modela ne može da proizvede odnos cinka i sumpora današnjeg omotača.

Ovo dovodi u pitanju aktuelna konsenzusna uverenja o kostituisanju Zemljinog omotača i kako je on formiran od samog početka. Sve što su naučnici mislili da znaju o kreiranju Zemlje je pogrešno.

"Konsenzusno" verovanje je da cink nije prisutan u omotaču, ali prema najnovijim simulacijama, cink je u stvari element kog ima u izobilju. Ovo ima ogromne implikacije i ukaziju na to da Zemlja nije nastala od materijala iz ovog Sunčevog sistema.

Magnify

Na bijelim liticama Dovera naučnici pronašli fosiliziranu svemirsku prašinu

Na bijelim liticama Dovera naučnici pronašli fosiliziranu svemirsku prašinu
Znanstvenici su otkrili fosilnu prašinu na bijelim stijenama Dovera koja bi mogla pružiti novi izvor informacija o ranom solarnom sustavu. Rezultati bi nam mogli otkriti što se događalo u našem Sunčevom sustavu prije milijun godina.

Dok su stijene izvor fosila koji nam pomažu shvatiti promjene koje su se dogodile na Zemlji prije milijun godina, istraživači kažu da ovo novo otkriće baca svjetlo na ono što se događalo mnogo dalje. Prema njima, ova fosilna prašina mogla bi se upotrijebiti za praćenje položaja asteroida bogatih vodom, koji bi mogli potencijalno biti od koristi svemirskim putnicima u budućnosti.

Unatoč činjenici da oko 20.000 do 30.000 tona fosilne prašine padne na Zemlju svake godine, s obzirom na njezinu veličinu, teško ju je pronaći. Međutim, istraživači kažu da su ju ovaj put mogli uočiti.

Na bijelim liticama Dovera naučnici pronašli fosiliziranu svemirsku prašinu

Radar

Stvoren kompjuterski algoritam koji analizira lice i pogađa da li je osoba gej ili strejt

analizira lice i pogađa da li je osoba gej ili strejt
© Alamy
Veštačka inteligencija može sa velikom tačnošću da pogodi da li su određeni ljudi gej ili strejt samo na osnovu fotografija njihovih lica. Prema rezultatima tog istraživanja, mašine imaju mnogo bolji "gejdar" od ljudi.

Ta studija Univerziteta Stenford pokazala je da kompjuterski algoritam može tačno da utvrdi razliku između gej i strejt muškaraca u ogromnom procentu slučajeva.

Podaci iz istraživanja zasnovani su na uzorku od više od 35.000 fotografija lica koje su muškarci i žene objavljivali na američkim sajtovima za upoznavanje. Autori istraživanja Mihal Kosinski i Jilun Vang podatke su dobili koristeći "duboke neutralne vežbe", odnosno sofisticirane matematičke sisteme koji uče kako da analiziraju slike na osnovu velikih baza podataka.

Istraživanje je pokazalo da gej muškarci i žene često imaju crte lica koje nisu tipične za njihov rod, što u suštini znači da su gej muškarci često ženstveniji. Podaci su pokazali i da gej muškarci često imaju užu vilicu, duži nos i veće čelo od strejt muškaraca, dok su gej žene imale šire vilice i manja čela u odnosu na strejt žene.

Ljudi koji su pogađali seksualnu orijentaciju na osnovu fotografija imali su mnogo lošije rezultate od algoritma, pa su pogodili samo 61 odsto muškaraca i 54 odsto žena. Softver je bio mnogo uspešniji - seksualnu orijentaciju pogodio je kod 91 odsto muškaraca i 83 odsto žena.

Studija je pokrenula pitanja o biološkom poreklu seksualne orijentacije, kao i etičku ispravnost prepoznavanja lica, a dovedeni su u pitanje i problemi u vezi sa narušavanjem privatnosti ispitanika.

Info

Nova istraživanja govore da su "vampiri" ljudi s poremećajem krvi

Nova istraživanja govore da su
Uglađen, grabežljivi grof Drakula, demonski Nosferatu i svjetlucavi ali i klanski sukobljen Edward Cullen - vampiri imaju mnogo oblika, ali žeđ za krvlju i averzija spram Sunčeve svjetlosti dvije su karakteristike koje ih definiraju.

Riječ "vampir" u engleskom se jeziku pojavila nekad u 18. stoljeću, ali njeni korijeni sežu mnogo dalje. Prethodnici današnjeg vampira mogu se pronaći u starogrčkom i mezopotamskom folkloru, a mitove demonskih krvopija u kulturama diljem svijeta. Tu je peuchen iz Čilea, Jiangshi u Kini, Baobhan Sith u Škotskoj i brojni drugi.

Mnogi od nas složit će se da vampiri nisu stvarni. Ipak, redovito u fikciji ima i dio istine. Jedna od stvari koje se povezuju s vampirizmom jest poremećaj krvi naziva eritropojetična protoporfirija (EPP).

EPP je treći najčešći tip porfirije i najčešće se pojavljuje u djetinjstvu. Oboljeli su iznimno osjetljivi na svjetlost, do te mjere da na Sunčevoj svjetlosti izgore i dobiju plikove.

"Ljudi s EPP-om su kronično anemični, što uzrokuje da se osjećaju jako umorno i izgledaju vrlo blijedo s povećanom osjetljivosti na svjetlost zbog koje ne mogu izaći tijekom dana", rekao je Barry Paw iz Centra za dječji rak i poremećaje krvi Dana-Farber u Bostonu. "Čak i na oblačan dan vani ima dovoljno ultraljubičastog svjetla koje uzrokuje plikove i unakaženost izloženih dijelova tijela, ušiju i nosa."

Solar Flares

Nova studija ukazuje na to da su solarne oluje uzrokovale nasukavanje kitova ulješura u Sjevernom moru

Nova studija ukazuje na to da su solarne oluje uzrokovale nasukavanje kitova ulješura u Sjevernom moru

Velike sunčeve oluje, odgovorne za polarnu svjetlost, možda su imale ulogu u nasukavanju 29 kitova ulješara u Sjevernom moru početkom 2016. godine,
pokazala je nova studija a prenosi BBC.

U novoj studiji, nedavno objavljenoj u stručnom časopisu International Journal of Astrobiology, navodi se da su geomagnetski poremećaji možda zbunili kitove, odnosno poremetili njihovu navigacijsku sposobnost, i preusmjerili ih u plitke vode.

Izgubljeni i nasukani, kitovi su uginuli na europskim plažama.

Znanstvenicima nije bilo jasno što se dogodilo jer je obdukcija pokazala da su životinje bilo uglavnom dobro uhranjene, mlade i zdrave.

Nasukavanje 29 kitova izazvalo je veliki interes javnosti i veliki broj teorija među znanstvenicima: od trovanja do klimatskih promjena.

Sada tim znanstvenika kaže kako misli da zna što im se dogodilo. Oni tvrde da ulješare plivaju koristeći se geomagnetskim poljem Zemlje, koje je na nekim mjestima snažnije, a na nekima slabije. Znanstvenici vjeruju da je ta vrsta naučila očitavati te anomalije i koristiti ih za navigaciju.

Solar Flares

Gigantska sunčeva pjega oslobađa dvije snažne solarne baklje

Gigantska sunčeva pjega oslobađa dvije snažne solarne baklje
© YouTube/SIC | Solar Imagery Center (screen capture)
Dvije solarne baklje velike jakosti opažene su rano ujutro u srijedu, a druga je bila najjača zabilježena od prosinca 2008., kada je počeo sadašnji ciklus sunčeve aktivnosti, objavila je NASA.

Te eksplozije u atmosferi Sunca, koje mogu poremetiti rad komunikacijskih satelita i GPS-a, ali i mreže elektrodistribucije tako što dosegnu visoku atmosferu Zemlje, otkrio je i snimio satelit američke svemirske agencije Solar Dynamics Observatory.

NASA je objavila da su erupcije svrstane u kategoriju X, što je oznaka za najsnažnije eksplozije, te da su poremetile radiokomunikacije visoke frekvencije tijekom jednog sata na strani Zemlje nasuprot Sunca te komunikacije niske frekvencije kakve se koriste u navigaciji.

Dvije solarne baklje dogodile su se u aktivnoj regiji Sunca u kojoj se erupcija srednje jakosti dogodila 4. rujna.

Aktualni solarni ciklus počeo je u prosincu 2008. godine, a prosječno solarni ciklusi traju 11 godina. Na kraju aktivne faze erupcije postaju sve rjeđe, ali mogu, međutim, biti jako snažne.

Solarne oluje rezultat su akumulacije magnetske energije na pojedinim mjestima u atmosferi Sunca.


Ice Cube

Nova studija otkrila je da životinje i biljke mogu živjeti u toplim pećinama ispod Antarktinih glečera

Znanstvenici sa Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) vjeruju da bi nepoznati oblici života mogli živjeti u ledenim pećinama na Antarktici, objavili su u petak.
Nova studija otkrila je da životinje i biljke mogu živjeti u toplim pećinama ispod Antarktinih glečera
© JOEL BENSINGUnutar ledene pećine na ledenjaku Erebus na otoku Rossu
Duboko u ledenim pećinama, izdubljenim parom iz aktivnog vulkana Mount Erebus na Ross Islandu, znanstvenici su pronašli tragove DNA algi, malih životinja i do sada nepoznatih životnih oblika.

Brain

Magnetna stimulacija mozga poboljšala je svijest o vlastitim kognitivnim sposobnostima kod ljudi

Magnetna stimulacija mozga poboljšala je svijest o vlastitim kognitivnim sposobnostima kod ljudi
© Juha Gogulski & Mikko NyrhinenKombinacija različitih metoda istraživanja mozga omogućuje uzimanje u obzir individualnih razlika u anatomiji mozga

Tim naučnika sa Univerziteta Alto u Finskoj i Helsinškog univerziteta prvi put je poboljšao rad mozga pomoću transkranijalne magnetne stimulacije, piše časopis "Cerebral korteks".


Tokom eksperimenta naučnici su uticali na metakognitivne procese pobuđivanjem neurona kratkim magnetnim impulsima, što je omogućilo ljudima da efikasnije obavljaju niz zadataka za taktilno pamćenje.

Metakognitivni procesi odnose se na sposobnost ljudi da prate i kontrolišu sopstvene kognitivne procese: različite vrste pamćenja, pažnju, emocije i odlučivanje.

Galaxy

Crna rupa, 100.000 puta veća od Sunca, pronađena blizu središta Mliječnog puta?

Astronomi u Japanu pronašli su podatke koji ukazuju na ogromnu crnu rupu, mase sto hiljada puta veće od Sunca, u toksičnom gasnom oblaku blizu središta Mliječnog puta, prenio je Gardijan (The Guardian).

Crna rupa, 100.000 puta veća od Sunca, pronađena blizu središta Mliječnog puta?
© Paul Hanna / Reuters
Ako bi postojanje tog nebeskog tijela bilo potvrđeno, to bi bila druga najveća crna rupa primijećena u Mliječnom putu, poslije supermasivne crne rupe Stijrelac A koja se nalazi u samom središtu naše galaksije.

Japanski astronomi su podatke o tom tijelu pronašli pošto su moćan teleskop u pustinji Atakamana u Čileu usmjerili ka gasnom oblaku u nadi da će razumjeti neobično kretanje tih gasova. Za razliku od drugih međuzvjezdanih oblaka, gasovi u tom oblaku - između ostalog od cijanovodonične kiseline i ugljen monoksida - kreću se potpuno različitim brzinama.

Posmatranja s teleskopa Alma pokazala su da na molekule u oblaku, udaljenom oko 200 svjetlosnih godina od centra Mliječnog puta i širokom 150 hiljada milijardi kilometara, djeluju ogromne gravitacione sile. Najvjerovatniji uzrok je, prema kompjuterskim modelima, ogromna crna rupa.

Pretpostavku da se crna rupa nalazi u gasu pojačana je daljim posmatranjima koja su zabilježila radio talase koju ukazuju na crnu rupu u središtu oblaka, rekao je Tomoharu Oka s univerziteta Keio u Tokiju. On je dodao da je riječ o crnoj rupi srednje mase.

Takozvane crne rupe srednje mase upotpunjavaju prazninu u primijećenim najmasivnijim objektima u univerzumu, navodi Gardijan. Najmanje crne rupe nastaju kada određena vrsta zvijezda eksplodira. Prema proračunima naučnika, u Mliječnom putu se nalazi oko 100 miliona takvih manjih crnih rupa, mada je tek 60 njih primijećeno.

Microscope 1

Hobotnice redovno uređuju sljedove svoje RNK kako bi se prilagodile okolini

Hobotnice redovno uređuju sljedove svoje RNK kako bi se prilagodile okolini
Baš kad smo pomislili kako hobotnice ne mogu biti čudnije nego što jesu, novo otkriće pokazuje da su one i njihove glavonožne sestre evoluirale drugačije od gotovo svakog drugog organizma na planeti, piše ScienceAlert.

Ima preko 300 vrsta hobotnica na planeti, i poznate su po svojim zapanjujućim i brojnim sposobnostima. Hobotnice su uočene kako grade skloništa od kokosovih ljuski, manipuliraju objektima kao i mi alatima, idu u lov, skrivaju se, bježe, promatraju i uče, pamte i koriste se svojom tintom kao kamuflažom u bijegu pred predatorima. Mozak hobotnica velik je i kompleksan, organiziran u režnjeve, piše PLOS.

U nevjerojatnom preokretu, znanstvenici su otkrili da hobotnice, kao i neke vrste liganja i sipa, redovno uređuju sljedove svoje RNK kako bi se prilagodile okolini.

Ovo je čudno zato što se prilagodbe kod višestaničnih životinja obično ne odvijaju tako. Kada se organizam promijeni na neki fundamentalan način, obično to počne s genskom mutacijom - promjenom u DNK.

Te promjene genskog materijala u akciju provodi RNK - ako su DNK instrukcije recept, onda je RNK šef kuhinje u svakoj stanici, gdje proizvodi potrebne proteine koji će održati čitav organizam u pokretu.

Ali RNK ne provodi slijepo te instrukcije - ponekad improvizira sa sastojcima, odnosno mijenja koji će se proteini proizvoditi u stanici, u rijetkom procesu koji se zove "RNK uređivanje".

Kada se takvo uređivanje dogodi, može promijeniti djelovanje proteina, što otvara organizmu mogućnost da "podesi" svoju gensku informaciju bez prave mutacije. No većina organizama se ne bavi ovom metodom, jer je neuredna i uzrokuje probleme puno češće nego što ih rješava.