Zahtijevajući od Edwarda Snowdena da se podvrgne procesu za špijunažu ili da se nagodi priznavši krivcu i apelirajući na blagost vlade, The Washington Post se upisao u crnu knjigu novinarskog beščašća, smatra Glenn Greenwald u Interceptu.Od četiriju novina koje su objavile Snowdenova otkrića kako američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) nezakonito nadzire komunikacije više od milijarde ljudi po svijetu, uključujući i građane SAD, te kako snima unutrašnji internetski promet stranih država, troje su zahtijevale od američke vlade da dopusti Snowdenu povratak u zemlju bez sudskog progona. Te su novine
Guardian,
New York Times i
The Intercept. Četvrte su baš
The Washington Post koji je, nota bene, i dobio i preuzeo Pulitzerovu nagradu za objavljivanje Snowdenovih otkrića.Upravo su u
Washington Postu Bob Woodward i Carl Bernstein obznanili aferu Watergate koja je stajala ostavke tadašnjeg predsjednika Richarda Nixona, ali oni su svoj izvor štitili dulje od trideset godina, pa je tek 2005 otkriveno da je zviždač nad zviždačima “Duboko Grlo” bio tada već nekažnjivo star Mark Felt, pomoćnik direktora FBI-a u doba afere.
Činjenična istinaThe Washington Post sada smatra da je Snowden kriv utoliko što je program PRISM (onaj koji možda nadzire i vas) em legalan em privremen. Ali podatke o PRISM-u je objavio baš taj list, istodobno s
Guardianom, i još baš to naveo kada se kandidirao za Pulitzera! Zahtijevajući danas sudsko kažnjavanje suradnika koga su iskoristili, urednici
Washington Posta su udarili po samom opstanku “zviždača”.
Snowden i drugi promicatelji činjenične istine, koji i po cijenu slobode ili života “izdaju” državu njezinome jedinome demokratskom suverenu: građanskoj javnosti, dragocjeni su suradnici tog suverena. Djeluju u dugačkom nizu kojemu je na čelu fra Bartolomé de las Casas, a u novija doba traje od Herberta Yardleyja (Crna komora), Daniela Ellsberga (Pentagonski papiri), Vladimira Bukovskoga (sovjetska zloporaba psihijatrije), Mordechaija Vanunua (izraelska nuklearna bomba), do Kathryn Bolkovac (prostitucija za “plave kacige” u Bosni), Sergeja Magnitskoga (umorenoga u istražnom zatvoru zbog otkrivanja ruske državne korupcije), Hervéa Falcianija (švicarski bankovni papiri), Paula Stevensona (maltretiranje na Nauruu), uključujući tu i Juliana Assangea koji je za Wikileaks zaslužio (ali nije dobio) Nobelovu nagradu za mir, i
sve one znane i neznane koje su “službe” onemogućile ili čak ubile, samo da ušutkaju svjedoke svojih opačina (dok se istodobno nemilosrdno kažnjavaju atentatori na provokatore “službi” koji proturaju laži).
Komentar: Uništavanje dokaza?: Francuska policija naložila vlastima u Nici brisanje svih snimaka napada kamionom