Poglavito u kontekstu opasnog rata na istočnim granicama EU-e, onog ukrajinskog, krajnje nepredvidljivog i potencijalno razarajućeg ukoliko dođe do neželjene eskalacije i prelijevanja istog izvan okvira te zemlje.
A kao da i sve nabrojano nije bilo dovoljno, u Izraelu se upravo rasplamsava opasni rat koji prijeti uvlačenjem u krajnje rizični sukob i čitave bliskoistočne regije. Nije potrebno govoriti s kakvim posljedicama po svijet, prije svega Europsku uniju koja je mnogo toga, što se sada negativno događa, i sama dozvolila i omogućila svojim nepromišljenim potezima.
A jedan od najjasnijih pokazatelja da je "vrag odnio šalu" i da stanje postaje krajnje ozbiljno je i novi niz mjera uvođenja ponovnih graničnih kontrola između pojedinih članica Europske unije, poput one na njemačko-poljskoj granici, i odnedavno između Italije i Slovenije te Slovenije s Hrvatskom i Mađarskom.
Jer svi dobro znaju kako je stečevina slobodnog kretanja ljudi i kapitala unutar šengenske zone najveći ponos EU-e i njenih briselskih vođa i da je oni nikada nisu htjeli dovoditi u pitanje nekakvim novim podizanjem graničnih barijera, pa čak i onda kada su na to mnogi trezveni umovi pozivali - i vezano uz migrantsku krizu i vezano uz smanjenje rizika od terorizma. Zato se čak i sada čuju glasovi ponekih političara kako je sve ovo samo kratkoročna mjera i da će se sve opet ubrzo vratiti u normalu.
Međutim, očito je kako se spomenuti ponos mora progutati i da se moraju početi donositi mjere koje će u praksi jačati sigurnost građana, a ne samo na retoričkoj, dnevnopolitičkoj razini, kroz uvjeravanja da se vlade i političari mogu nositi s problemima, da se aktivno radi na ovim ili onim mehanizmima koji bi trebali pomoći, poput koordinacije kontrole ulaska migranata s arapskim i afričkim zemljama u zamjenu za izdašne financijske naknade istima (Turska, Tunis, ...) i td.
Jer građani vrlo dobro vide i osjećaju da su sve nezaštićeniji, pa sukladno tome raste i njihov bunt prema vladajućim političarima i politikama - od Njemačke, Nizozemske, Francuske, Poljske, Mađarske, Italije, Španjolske, Grčke, pa sve do Hrvatske.
Zato nisam previše uvjeren da će ponovo uvedene granične kontrole biti samo privremenog, kratkog roka trajanja. Na to, jednostavno, ukazuje ubrzano pogoršanje sigurnosnog stanja u i oko same Europe, a ono se sigurno ne događa stihijski, samo od sebe, već je itekako sustavno upravljano i koordinirano, kao, uostalom, i svi veliki regionalni ili globalni procesi tijekom povijesti - bar u zadnjih stoljeće, dva.
Austrijski šef diplomacije zabrinut
Čini mi se kako se spomenutim strahom građana možda baš najviše rukovodio i austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg, kada je, u ponedjeljak, 23. listopada, po dolasku na sastanak ministara vanjskih poslova EU-e u Luksemburgu izjavio kako je Europska unija okružena "vatrenim prstenom" sukoba koji se sve više zbija oko njenih granica.
"Oko Europe se stvorio vatreni obruč koji se, prema našim osjećajima, neprestano smanjuje i sve više rasplamsava. Ne radi se samo o Ukrajini, (EU) bi također trebala razmišljati o stanju u Armeniji i Azerbajdžanu, o državama) Sahela." - prenijela je njegovu izjavu služba za medije Vijeća Europe.S gledišta službenog Beča, nestabilnost je prisutna i u regiji zapadnog Balkana, "i to treba pratiti", kazao je austrijski šef diplomacije i dodao kako Bruxelles više "nema luksuz obraćati pozornost samo na jednu od kriza". Fokusiranost EU-a na izraelsko-palestinski sukob "ne bi nas trebala dovesti do toga da iz vida izgubimo druge krize".
Umjesto rješavanja pravih problema, ljudima nude iluziju i ideologije
Ovdje bih dodao kako nije nužno samo obraćati pozornost na okružujuće brzorastuće krize, već i donositi pravilne analize stanja i zaključke koji bi onda i doveli do svima nužnih kvalitetnih rješenja. Toga u EU-i već dugo nema. Njeni čelnici predugo probleme "trpaju pod tepih", a umjesto "hvatanja u koštac" s njima, ljudima nude iluzije, ispraznu ideologiju poput briga za nekakve vrijednosne sustave a da i sami najčešće ne znaju koji su to već sve "trpaju" pod pojam demokracije, nameću pitanja spolnih orijentacija gotovo kao egzistencijalna, i sl. kao da su upravo to problemi koje najšire mase ljudi danas primarno opterećuju.
Ljudi sada žele kruha, ali bez igara. Umjesto njih, od onih koje su izabrali da ih vode traže da se pobrinu za njihovu javnu i fizičku sigurnost, za sigurnost njihove djece, imovine, zaštitu njihovih tradicionalnih vrijednosti i načina života na koji su navikli desetljećima.
Za eksperimentiranja će biti vremena kada se ponovo uspostave čvrsti temelji svakog društva: sigurnost, mir, stabilnost i zdrava ekonomija koja će građanima omogućiti humane uvjete rada i isto takve prihode od kojih mogu normalno živjeti. Za sve ostalo njih je malo briga
Zato savjet političarima: sredite stanje u Europskoj uniji sami, bez sufliranja izvana i povlađivanja onima koji su jednako daleko i od stvarnosti i od Europe same. Omogućite ljudima da ponovo dišu, a nakon toga eksperimentirajte s ideologijama koliko hoćete. Po mogućnosti - sami sa sobom i međusobno.
Komentari čitatelja
na naše novosti