Nancy Pelosi
© AP Photo / Ministarstvo vanjskih poslova Tajvana putem AP-aNancy Pelosi napušta Tajvan
Kad je Nancy Pelosi službeno posjetila Taipei u kolovozu 2022., umalo je izbio rat između SAD-a i Kine. Izvjesno je da se predsjedavajuća američkog Kongresa tada u predsjedničkoj palači na Tajvanu sastala s čelnim ljudima tvrtki TMSC i Pegatron.

Američki "sankcijski zid" koji se uspostavljao oko Kine također je uključivao zabrane ili ograničenja tehnološke razmjene, a to se posebno odnosilo na poluvodiče. Tajvanske tvrtke pokrivaju više od pedeset posto svjetskog tržišta u proizvodnji ovih komponenti.

No, ostalo je neizvjesno koliko je posjet morao biti organiziran zbog američkih strateških ciljeva, a koliko je to bila inicijativa Pelosi.

Da se ostvare strateški ciljevi, u Washington bi mogli doći vlasnici i menadžeri tajvanskih tvrtki. Ionako im ne bi bio prvi put.

Kako se Nancy Pelosi obogatila

No što ako je ovo ipak bila inicijativa Pelosi? Je li motiv bio privatan ili vezan uz nacionalne interese?

Bivša "šefica" Demokratske stranke otišla je u mirovinu nakon dva desetljeća obnašanja te funkcije nakon što je njezina stranka izgubila većinu u Zastupničkom domu, ali su afere ostale iza nje. Između ostalih i one vezane uz burzovna ulaganja njezina supruga u tvrtke čije su dionice uglavnom vrtoglavo rasle. Kako je znao gdje uložiti? Koliko je to povezano sa znanjem i odlukama supruge? Je li bilo trgovine utjecajem i zlouporabe položaja?

Pelosi je svoje osobno bogatstvo službeno povećala za 140 milijuna dolara od 2008. do 2022. godine. Brojka se čini još impresivnijom ako se uzme u obzir da je to osobno bogatstvo 2008. iznosilo oko 30 milijuna dolara .

I ona tu nije jedina. Neki kongresmeni i senatori obogate se dok su na dužnosti, neki nakon isteka mandata. U upravama i savjetodavnim odborima multinacionalnih kompanija sigurno ih očekuju visoki honorari i razne privilegije. Zato što su sposobni i uspješni menadžeri ili stručnjaci? Ne, nego zato što su za vrijeme mandata radili za te iste korporacije, pa im se naknade isplaćuju kasnije.

Američki plutokratski sustav

Američki politički sustav, upozorava Jeffrey Sachs , pretvorio se u plutokraciju. Nakon prošlih izbora s gorčinom je napisao:
"Šteta za američki narod što umišlja da je upravo izabrao novi Kongres. U formalnom smislu, naravno da jesu. Javnost je glasovala. Ali na suštinski način nije istina da su oni birali svoju vlast. Ovo su bili izbori milijardera, milijardera obje stranke.

I dok milijarderi iz republikanske i demokratske stranke imaju neke razlike, ono što ih spaja puno je jače od onoga što ih dijeli, uz nekoliko iznimaka. Doista, mnogi od najbogatijih pojedinačnih i korporativnih donatora daju objema stranama. Polarizacija lijevo-desno o kojoj se toliko govori nije nikakva polarizacija. Politički sustav zapravo je relativno unificiran i vrlo učinkovito funkcionira za najbogatije među bogatima."
Istina, slično je bilo i prije. No, to se nekako zamotalo u razne teme oko lobiranja, donatora, reguliranja procesa kako bi se spriječile zlouporabe, pa je to bilo manje vidljivo.

S vremenom je suština postajala sve jasnija. Suština je da za prosječnu kampanju kandidat treba milijune dolara i žestoku medijsku podršku . Sponzori koji obezbjeđuju i jedno i drugo, naravno, ne čine to iz altruizma, već žele utjecati na donošenje zakona dok su prijedlozi u "prvom čitanju", daleko od plenarne sesije i javnih rasprava.

Faustovska pogodba

Kongresmeni i senatori tako postaju zastupnici korporativnih interesa i prije izbora, čak i dok je kampanja u tijeku. Potpuno je apsurdno, a o čemu Saks piše, da ima i slučajeva da jedan donator financira oba kandidata na izborima (jer u SAD-u po izbornoj jedinici obično idu dva kandidata). On ovu matricu naziva i "Faustovskom pogodbom". "Možete osvojiti vlast, ali izgubiti političku dušu." Gdje je svrha izbora? Naravno, interesi građana koji su glasali u najboljem slučaju ostaju na drugom mjestu, a ponekad ih uopće nema.

Od proljeća 2022. i eskalacije ukrajinske krize objavljene su stotine članaka i postova o "istočnim despotijama" koje "plivaju u korupciji" i zapadnim demokracijama koje se temelje na pravima i slobodama. Uz zaključak da će demokracije iz ove krize u konačnici izaći jače i prevladati sve prepreke koje nosi sadašnji trenutak u međunarodnim odnosima. Ovakav diskurs toliko se upadljivo širi, da se čak može pomisliti da je riječ o nekakvoj organiziranoj operaciji.

Prvo, "istočne despotije" će, što je i logično, propasti, unatoč pobjedama koje su u tijeku, bilo političkim ili vojnim. Uzrok propasti je nedostatak demokracije, odnosno prava i sloboda pojedinca, kao i korupcija, zahvaljujući kojoj se događa prekomjerno bogaćenje uskog kruga ljudi.

Korupcije je uvijek bilo i uvijek će je biti. Kao što je uvijek bilo i bit će, najviše se debljaju oni "najbliži kazanu". Tko god odlučuje o raspodjeli sredstava ili utvrđuje zakonodavni okvir, u stanju je brinuti se i o korporativnim interesima.

Međutim, ono što je apsolutno pogrešno jest da se ovaj fenomen veže samo za nezapadni dio svijeta. Na političkom Zapadu sve je otišlo toliko daleko da više ništa nije sigurno. Čak ni putovanje Nancy Pelosi u Tajvan koje je moglo rezultirati Trećim svjetskim ratom. Jer, tko zna, možda je tada netko uložio u dionice proizvođača poluvodiča!?

Plutokracija je "pojela" demokraciju . S njim prava i slobode. Ostaju samo priče o demokraciji, pravima i slobodama koje će mediji ponavljati u nedogled. Isti mediji čiji su vlasnici korporacije koje financiraju izborne kampanje kandidata za Kongres i Senat.