Svi smo jako dobro svesni tzv. 'kulturnih ratova' koji upravo cepaju na delove Britaniju, SAD i Evropu. Jasno možemo videti pukotinu oko koje su postrojene dve zaraćene strane: sa jedne strane vijori se barjak ideala prosvećenosti 'neosporivog razuma' iz koga proističu uzori tehnologije, kosmopolitskog jedinstva i takođe 'progresivne agende' tj. prihvatanja ljudskih prava, prava na imigraciju, na različitosti, ekološke svesti i politika rodne ravnopravnosti. A sa druge strane fronta nalaze se oni poput filozofa Johana Gotfrida Herdera, koji je moćne imperatore i osvajače kao što je Karlo Veliki smatrao "zločincima istorije" koji su "istrebili autohtone narode". Herder je bio mišljenja da je svaka kultura posedovala jedinstveni Volksgeist (nem. Nacionalni duh; prim. prev.), ili način života koji je nesrazmeran sa drugima.
Na kraju, međutim, internacionalističke vrednosti bivale su prihvatane preko svake mere, i to svesno nauštrb 'pripadnosti'. Pouka aktuelne pobune protiv globalizacije jeste da politička i kulturna logika - usađena emocionalnom privrženošću u naše korene i u kulturno jedinstveni način života koji ispoveda svako društvo - pripada potpuno suprotnom polu (i dimenziji), u odnosu na 'racionalno' i univerzalističko gledište na ekonomiju i tehnologiju.
GLOBALISTI GUBE SNAGU
Daleko od kompromisnog nadgornjavanja, ova dva pola se prilikom svakog susreta gorko sukobljavaju (kao što su pokazali nedavni događaji u britanskom parlamentu). Postoji li mogućnost njihovog spajanja, odnosno mogućnost kompromisa? Verovatno ne postoji. U pitanju je drevni jaz između globalne utopije i lokalnog suvereniteta. U poslednje vreme snaga globalista vidno opada, dok suprotna strana primetno jača.
Filozof Rodžer Skruton objašnjava ovaj zaokret ka 'suverenistima ':
"Mi ljudi smo, kako to Nemci kažu, domorodačka bića, bića zajednice. Imamo usađenu potrebu da negde pripadamo; da pripadamo mestu kojem ćemo se posvetiti, baš kao i ljudima koji pripadaju tom mestu. Ovu misao potcenjuju oni koji vide isključivo njenu negativnu stranu - stranu koja vodi ka ratobornom nacionalizmu i ksenofobiji. To su samo negativni nusproizvodi nečeg pozitivnog, baš kao što je internacionalni arhitektonski stil bio negativni nusproizvod kredibilne namere da se ublaže barijere i otkloni međusobna podozrivost koju je na svetlost dana izneo Prvi svetski rat."Drugim rečima, stapanje u jedan evropski ili svetski 'pretapajući lonac identiteta' moguće je samo po cenu gubitka korena i posebnosti naših zajednica. Ali Skrutonova poenta oko internacionalnog arhitektonskog stila (tog stila zvanog "nigde" kojim dominiraju "staklene kutije i betonski trgovi" u kojima niko ne može pronaći svoj osećaj pripadnosti) ide i dalje od toga.
Komentar: Pogledajte i: