“Ako želite spasiti planet, imajte manje djece”, kažu istraživači sa švedskog Sveučilišta Lund, što posebno čudi, jer ovo sveučilište ima poseban institut posvećen samo djeci, njihovom razvoju, odrastanju i svim važnim vezanim za djecu, obitelj i njihovo okruženje.

Usprkos svemu, švedski znanstvenici su objavili studiju prema kojoj jedno dijete manje u obitelji u prosjeku “uštedi” emisiju oko 58,6 tona CO2 u atmosferu.

Istraživači u Švedskoj naveli su četiri stvari koje pojedinac može učiniti kako bi smanjio emisiju CO2.

Kako prenosi švedski The Local, izvješće objavljeno u časopisu Environmental Research Letters i opisuje “propuštenu priliku” u pojašnjavanju ljudima kako poduzeti najučinkovitije korake u smanjenju emisije ugljičnog dioksida, kojeg smatraju glavnim krivcem globalnog zatopljenja. I dok se prve tri upute mogu razumjeti, sugerirati rađanje majne djece graniči sa zdravim razumom, posebice kada dolazi sa Sveučilišta Lund. Osim toga, prva tri prijedloga se ionako odnose na razvijene zemlje, a većina naroda Trećeg svijeta i stanovništvo niže srednje klase ih se ionako “pridržava”, htjeli to ili ne.

“Otkrili smo da postoje četiri stvari koje pojedinac može napraviti, a koje će rezultirati znatnim smanjenjem emisije ugljičnog dioksida. Treba jesti biljnu hranu, izbjegavati putovanje zrakoplovom, živjeti bez automobila i imati manje obitelji“, rekao je glavni autor izvješća, Seth Wynes sa Sveučilišta Lund u Švedskoj.

No, po njegovom mišljenju su djeca “najštetnija”.

“Na primjer, život bez automobila godišnje uštedi oko emisiju oko 2,4 tone CO2, dok jedenje biljne hrane uštedi 0,8 tona”, navode znanstvenici sa Sveučilišta Lund.

Izbjegavanje putovanja zrakoplovom uštedi oko 1,6 tona CO2 po putovanju.

Ali daleko je najveća stvar koju možete učiniti je imati jedno dijete manje, čime ćete godišnje umanjiti prosječno 58,6 tona emisije CO2, navodi se u izvješću.

“Američka obitelj koja odabere imati jedno dijete manje osigurala bi istu razinu smanjenja emisija CO2 kao 684 tinejdžera koji su odabirali živjeti uz sveobuhvatno recikliranje ostatak života”, navodi se u studiji.

Ova četiri koraka su identificirana iz analize 39 znanstvenih radova, mjerenja emisije CO2 i vladinih izvješća koja izračunavaju kako pojedinačni izbor životnog stila može smanjiti emisije stakleničkih plinova.

Kada su istraživači razmatrali kako se promiču aktivnosti za smanjenje emisije stakleničkih plinova u kanadskim udžbenicima i obraćanjima vlada u Sjedinjenim Državama, Australiji, Europi i Kanadi, prijetili su da se fokus općenito daje “na promjene s mnogo manjim potencijalom za smanjenje emisija CO2”.

Na primjer, vladine strategije obično promoviraju promjene žarulja i sveobuhvatnu reciklažu. No, oni tvrde da su ti koraci četiri do osam puta manje učinkoviti od korištenja biljnih namirnica.

Nijedan od kanadskih udžbenika ograničavanje veličine obitelji nije spomenuo kao način smanjenja emisije CO2.

Dakle, po mišljenju ovih “znanstvenika“, samo zato što je prema njihovim izračunima jedno dijete “zagadi” Zemlju s 58,6 tona CO2 godišnje, to bi čak trebalo stajati u udžbenicima, kako bi mali Amerikanci, Australci, Europljani i Kanađani još u školskoj dobi naučili “koliko je štetno rađati djecu, jer tim neljudskim činom vrše udar na klimu, što će imati dalekosežne posljedice po buduće generacije”.

“Usklađivanje poruka koje šalju škole i vlade bi moglo dati veliki doprinos u smanjenju emisija stakleničkih plinova ispod razine potrebne za održavanje planeta ispod 2°C klimatskog zagrijavanja”, navode istraživači.

“Postoji toliko mnogo čimbenika koji utječu na klimatske promjene, a tiču se osobnog izbora. No razmatranje svih dostupnih studija nam je omogućilo da identificiramo ponašanja koja čine veliku razliku”, rekao je Wynes.

“Oni od nas koji žele spasiti klimu trebaju znati kako naši postupci mogu imati najveći mogući utjecaj”, zaključuje Seth Wynes.

Srećom, ovakve studije, školski programi i izjave vladinih dužnosnika, kao što stoji u izvješću, vrijede samo za SAD, EU, Australiju i Kanadu, dok iz ostale zemlje vjerojatno niti uzimaju u obzir, niti žele znati za ovakva “istraživanja”.

Uz demografsku katastrofu, doslovno bijelu kugu“, koja pogađa upravo ove zemlje, sam spomen kako bi ljude trebalo upućivati da imaju manje djece, jer samo s jednim djetetom “zagadite” atmosferu s 58,6 tona CO2 godišnje, nekoliko puta više nego vegetarijanstvo, vožnja automobilom i zrakoplovom zajedno, graniči sa zdravim razumom. Ako koji slučajem, kako želi Seth Wynes, ovo “znanstveno otkriće” postane sastavni dio obrazovnog programa u navedenim zemlja, onda bi trebalo se trebalo zapitati koja je prava svrha i cilj ovakvog “osvješćivanja masa”?

Izvor: Environmental Research Letters