© Strategic Culture Foundation
Pobjeda ruske vojske nad ključnim ukrajinskim uporištem otvara put potpunom preuzimanju regije Donbas. Kijevski režim, kojeg podržava NATO, iskopao je svoje najbolje obrambene položaje u Konstantinovki, oko 150 kilometara složenih rovova i minskih polja. Ruske snage konačno su pobijedile te obrane s procijenjenim gubitkom od 14 000 ukrajinskih vojnika. Nije se radilo samo o ukrajinskoj obrani. Radilo se i o NATO-ovoj, bloku koji je naoružao režim od puča 2014. i poslao svoje najbolje tehničke savjetnike i inženjere na terenu.
Tako je, jednim potezom, narativ kijevskog režima i njegovih NATO sponzora uništen. Posljednjih mjeseci, ukrajinski marionetski predsjednik Vladimir Zelenski marljivo je tvrdio da njegove snage postižu dobitke na bojnom polju i da je Rusija navodno u zaostatku. Europske elite i zapadni mediji pojačali su taj narativ. Na summitu G7 u Francuskoj prošlog mjeseca, američki predsjednik Donald Trump također je povjerovao u fikciju da Ukrajina "napreduje na bojnom polju i da sada postoji novi zamah".
Naravno, sve su to bile lažne slike odnosa s javnošću Zelenskog i Europljana kako bi se rijeka novca slijevala u ratne napore. Summit u Ankari ovog tjedna predstavljen je kao još jedna runda višemilijardnih donacija kako bi se pomoglo Ukrajini da pobijedi. Ključno za prikupljanje sredstava bio je privid "jedinstva" među članicama NATO-a oko njihove predanosti podršci Ukrajini.
Bojeći se da bi razdražljivi Trump mogao pokvariti taj privid jedinstva, Mark Rutte, glavni tajnik NATO-a, otišao je u Bijelu kuću 24. lipnja u ponižavajuću misiju. Bivši nizozemski premijer izveo je još jedan sramotan čin samoponižavanja i servilnosti hvaleći Trumpa kao spasitelja NATO-a. Rutte je obasipao pohvalama američkog vođu zbog efekta "Trumpovih bilijuna", ističući da su europski i kanadski saveznici povećali vojnu potrošnju za bilijun eura pod pritiskom američkog predsjednika.
Usput, ova luda vojna potrošnja vodi do kolapsa Europe, s vladama koje padaju zbog preuzimanja neodrživih razina duga i posljedičnih političkih kriza. Britanija je možda najgori slučaj, tražeći svog sedmog premijera u 10 godina.
U svom poniznom prikazu u Bijeloj kući, Rutte, koji ima odvratno ponašanje kapoa iz koncentracijskog logora, također je pokušavao prodati NATO-ovu potrošnju kao unosno tržište za američki vojni izvoz. Njegovo dodvoravanje Trumpu je poput svodnika za Europu.
Ali sav taj reket ovisi o održavanju jedinstva SAD-a i Europe te predanosti podršci Ukrajini. To se, pak, oslanja na narativ da se NATO-ov posrednički režim isplati podržavati u borbi protiv Rusije.
Pobjeda Rusije u Konstantinovki uništila je taj narativ. Kijevski režim sada se suočava s ruskim snagama koje "gaze" sve manju obranu u Donbasu oko Kramatorska i Slavjanska, kako je to rekao bivši analitičar Pentagona Michael Maloof.
NATO, unatoč svim svojim stotinama milijardi dolara i eura u podršci kijevskom režimu tijekom protekle četiri godine, razotkriven je kao potpuni neuspjeh. Ovo je politički potres za Europu i transatlantski savez. Cijeli sukob više nego ikad izgleda kao uzaludni ratni reket koji je obogatio Zelenskog i njegove pajdaše, kao i zapadni vojno-industrijski kompleks. Europske elite su do grla uvučene u ovaj kriminalni posrednički rat.
Taktika odvraćanja pažnje NATO-a koji pomaže kijevskom režimu da nanese zračne napade dugog dometa na Rusiju također nije uspjela. Rusija je apsorbirala te napade i sada ide naprijed na bojnom polju kako bi sažela ono što je ostalo od NATO-ove posredničke obrane.
Ako Trump nešto ne može podnijeti, to su gubitnici i povezivanje s gubitnicima.
Kad ovog tjedna stigne u Ankaru, bit će neugodnih optužbi zbog oslobađanja Konstantinovke od strane Rusije.
Čak i prije vijesti o Konstantinovki, Trump je rasplamsavao napetosti s Europljanima. Dana 3. srpnja oštro je kritizirao saveznike NATO-a kao "smiješne" jer ne troše više na vojne proračune. Kao i obično, žalio se na NATO kao jednostranu ovisnost o "američkoj zaštiti".
Trump je ogorčen debaklom svog neuspjelog rata protiv Irana i stalno se ljuti na to kako Europljani nisu pružili podršku SAD-u u Perzijskom zaljevu. "Nisu bili tamo kad su nam trebali", rekao je.
Sada može uživati u malo zle radosti govoreći Europljanima da sami moraju riješiti ukrajinski nered, što je mnogo s obzirom na odgovornost SAD-a i Trumpa za poticanje sukoba. Bio je prvi predsjednik koji je 2018. poslao smrtonosno oružje Ukrajini.
Prošli mjesec, Trump je poslao svog ratnog tajnika, Petea Hegsetha, da Europljanima održi predavanje o njihovom nedostatku lojalnosti i zaprijetio da će SAD smanjiti svoje vojno raspoređivanje u Europi. Opet, jaka ironija, s obzirom na to da su europske elite najropskije lojalni vazali koje se može pronaći.
Bilo je i Trumpovih prepirki s talijanskom premijerkom Giorgijom Meloni zbog njegovih egoističnih tvrdnji da je "molila za fotografiranje" tijekom summita G7 u Francuskoj. I razljutio je njemačkog kancelara Friedricha Merza i njegovog vojnog ministra Borisa Pistoriusa zbog nedostatka berlinske predanosti NATO-u.
Čini se da je sve ove duboko ukorijenjene prepirke ublažio francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je nakon konferencije G7 počastio Trumpa večerom u sjaju Versaillesa. Trump je potpisao obnovljene obveze podrške Ukrajini protiv Rusije, iako su to platili Europljani (njihovi dugotrpljivi porezni obveznici).
Veliki ruski napredak na bojnom polju probojem kod Konstantinovke baca kijevski režim i njegovu NATO propagandu u potpuni kaos.
Ono što je ovog tjedna trebalo biti NATO-ov ljetni "festival ljubavi" slavljenja jedinstva i trošenja milijardi kako bi se osigurala još jedna iluzija o pobjedi Ukrajine sada je u dronjcima.
Ruski predsjednik Vladimir Putin ovog je tjedna upozorio da ruske snage pojačavaju vatrenu moć i da su sada spremne postići sve strateške ciljeve slamanja NATO-ovog neonacističkog fronta u Kijevu. Trebalo je gotovo pet godina mučnog rata, uglavnom zato što je Rusija htjela smanjiti žrtve vlastitih trupa i civilnog stanovništva, a i zato što se Rusija suočila s kombiniranim resursima 32-članog NATO bloka.
Kada je NATO-ov režim ranije ove godine eskalirao terorističke napade na Rusiju, ubijajući civile udarima dugog dometa, Moskva se osvetila odlučnim napredovanjem na bojnom polju. Znakovi su da će Rusija sada ne samo potpuno zauzeti Donbas, već i osigurati da se režim u Kijevu iskorijeni. Ovo je udarac u srž američko-nato osovine.
Pad Konstantinovke u ruke ruskih snaga dolazi u sladak tajming. NATO-ovi huškači kušaju gorko voće dok se okupljaju u Ankari.
Komentari čitatelja
na naše novosti