Velika Britanija ovih se dana ponovno zgraža. Ispostavilo se, naime, da su osuđeni pripadnici bande seksualnih predatora iz Rochdalea, koji su godinama pikirali na djevojčice iz siromašnih i disfunkcionalnih obitelji te ih prisiljavali na seks i prostituciju, silovali i ucjenjivali, dosad dobili pravnu pomoć u vrijednosti od najmanje milijun funti te da je neki od njih dobivaju i sada u novom postupku u kojem se bore protiv deportacije iz zemlje.

Njihovu pravnu bitku, kako je krajem srpnja prenio britanski Daily Mail, plaćaju isti oni porezni obveznici čije su obitelji i zajednicu oskvrnuli te bi se - ironično - mogli čak pozvati na Članak 8 Europske konvencije o ljudskim pravima koji štiti pravo na obiteljski život. Ako ih se deportira, tvrde, to će naštetiti njihovim obiteljima.

Otok se snažno zatresao prije nekoliko godina kada je planula priča o lancu zlostavljača iz Rochdalea. Prvo suđenje za niz seksualnih zlodjela završilo je 8. svibnja 2012. kada je devet od 12 optuženih, većinom britanskih državljana pakistanskog podrijetla, osuđeno za trgovinu ljudima u svrhu seksualne eksploatacije, silovanja, zlostavljanja maloljetnica... Seksualni predatori s dvojnim državljanstvom okaljali su 47 mladih života. Neke od žrtava imale su samo 13 godina.

Jeziva svjedočanstva

Kad su u javnost počela izlaziti svjedočanstva žrtava, svima se preokretao želudac, a nakon prvotnog šoka pozornost se okrenula prema odgovornosti samih vlasti, socijalnih službi i policije. Potonji, socijalni radnici i policajci, prvi su put zaprimili prijave o zlodjelima još 2008. godine, no istraga je pokretana pa ukidana, nije se reagiralo kada je trebalo i banda je slobodno haračila. Ispostavilo se na kraju kako je jedno od objašnjenja zašto je reakcija izostala bio strah nadležnih institucija da će biti optužene za rasizam. Vođa zloglasne bande poslije je doista igrao na tu kartu. U svakom slučaju, policija je pognula glavu i u ožujku 2015. priznala pogrešku. Doista nisu istraživali slučaj kako su trebali, javno su rekli i ispričali se žrtvama, no šteta je odavno bila počinjena.

Većina okrivljenika bili su oženjeni muškarci. Jedan od njih je radio kao vjerski učitelj u lokalnoj džamiji i imao petero djece. Kad su uhićeni, bili su u dobi od 24 do 59 godina i međusobno se poznavali. S druge strane, žrtve su bile redom nemoćne tinejdžerice. Jedna od njih, tzv. Honey Monster, 15-godišnjakinja, vrbovala je ostale. Kada bi jednom upale u mrežu, njihov bi se život pretvorio u pakao. Ucjenjivalo ih se, sustavno zlostavljalo, silovalo i držalo pod kontrolom pomoću alkohola i droge, hrane, malih novčanih iznosa i darova. Bile su fizički maltretirane i grupno silovane. Neke su imale obavezu spavati s više muškaraca dnevno, nekoliko dana u tjednu. Predavali su ih iz ruke u ruku, razvozili po okolici, "prosljeđujući" ih prijateljima i članovima obitelji, ponekad kao "poklone". "Korisnici" bi za usluge plaćali neznatan iznos.

Pritužbe na "bjelačku" porotu

Grozotama nije bilo kraja. Jednu 13-godišnjakinju su prisilili na seks u zamjenu za votku, a onda odmah ponovno silovali i dali joj 40 funti za šutnju. Druga djevojka, 15-godišnjakinja, bila je previše pijana da bi se uopće sjećala da ju je silovalo 20 muškaraca, jedan za drugim. Treća je bila toliko pod utjecajem alkohola da je povraćala dok su je silovala dva muškarca. Četvrta djevojčica, u dobi od 13 godina, imala je pobačaj.

Neki od zlostavljača tvrdili su da su djevojke ušle u priču svojevoljno, sretne što mogu općiti s muškarcima. Primjerice, vođa skupine Shabir Ahmed, kojega je poslije naslijedio Abdul Aziz, tvrdio je da su tinejdžerice bile prostitutke i da je on vodio poslovno carstvo. Upravo je on dobio najvišu kaznu, 19 godina zatvora. Mohammed Sajid osuđen je na 12, Kabeer Hassan i Abdul Aziz na devet, Abdul Rauf na šest, Adil Khan na osam, Mohammed Amin i Abdul Qayyum na pet, a Hamid Safi na četiri godine. Četvorica - Shabir Ahmed, Adil Khan, Abdul Rauf i Abdul Aziz (na slikama) - imali su, piše Daily Mail, dvostruko britansko-pakistansko državljanstvo. Vlasti su odredile da im se ono mora ukinuti i naređena je deportacija iz zemlje, koju oni osporavaju. Ako ih se izgna, štetu će, tvrde, trpjeti njihovi najmiliji.
© PA
Shabir Ahmed Adil Khan, Abdul Rauf i Abdul Aziz
Mnogi nakon svega nemaju razumijevanja za takve argumente.

Mnogi se ne slažu ni da moraju plaćati za njih. Porezni obveznici su dosad, za njihovu prvotnu neuspješnu sudsku bitku kojom su željeli osporiti krivnju, platili 1,009.645 funti. Abdul Rauf je dobio 282.370 funti za borbu protiv deportacije, Ahmed 249.707, Khan 282.289, a Aziz 195.277 - sve zahvaljujući tome što imaju prihode koji su na razini obitelji manji od 37.500 funti.

Shabir Ahmed se već prije obratio Europskom sudu za ljudska prava, tvrdeći kako je porota bila sastavljena od "bijelaca" i pristrana. Prekršen je, tvrdio je, Članak 6 Europske konvencije o ljudskim pravima, onaj o pravu na pošteno suđenje. Suci u Strasbourgu su odbacili slučaj i ustvrdili kako nema dokaza da je porota bila pristrana.

A troškovi bi mogli i dalje rasti. Naime, pokazalo se da su njih trojica - Aziz, Khan i Rauf - osigurali financijsku pomoć za novu sudsku bitku protiv deportacije, koja će se voditi na Prizivnom sudu.