Tijekom istrage "Russiagate" je američki posebni tužitelj Robert Mueller pronašao dokaze o sprezi članova izborne kampanje Donalda Trumpa s Izraelom, piše Consortium News. Međutim, kako navodi autor, "američki novinari se jako boje otvoriti ovo pitanje, zbog straha od utjecajnog izraelskog lobija, sposobnog i za osobnu osvetu".
Zaboravite Russiagate, pravi skandal je Israelgate i svi se boje o tome govoriti
© Steemit
Istražujući mogućnost navodne "ruske intervencije" u američku unutarnju politiku, posebni tužitelj Robert Mueller je pronašao dokaze da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu vršio pritisak na tranzicijski tim Donalda Trumpa kako bi se blokirala rezolucija Ujedinjenih naroda kojom se osuđuje izgradnja ilegalnih naselja na okupiranim teritorijima na Zapadnoj obali, za Consortium News piše Dennis Bernstein.

Pretpostavlja se da se to saznalo nakon što je Trumpov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn pristao surađivati u istrazi.

Prema izvješćima, djelujući u interesu Benjamina Netanyahua, Michael Flynn i Jared Kushner, zet američkog predsjednika, pokušali su spriječiti usvajanje rezolucije Ujedinjenih naroda o tom pitanju.

Autor članka je o ovoj temi raspravljao s nezavisnim novinarom Richardom Silversteinom.

Prema Silversteinu, izraelska vlada nije željela da UN usvoji ovu rezoluciju. Međutim, umjesto da pokrene izravne pregovore s Obaminom administracijom, s kojim je Tel Aviv imao vrlo loše odnose, Izraelci su se obratili Donaldu Trumpu.

Konkretno, zbližili su se s Michaelom Flynnom i Jaredom Kushnerom, koji ne samo da su bili u Trumpovom timu, nego su imali toliki utjecaj sa pokušaju spriječiti usvajanje rezolucije. Oni su o ovom pitanju raspravljali s mnogim članovima Vijeća sigurnosti.

U ovom slučaju, akcije Flynna i Kuchnera spadaju pod "Zakon Logan", prema kojem se kažnjavaju sve osobe koje ulaze u pregovore o bilo kojem vanjskopolitičkom pitanju s "neprijateljskom" državom.

U ovom slučaju su Flynn i Kushner činili djela koja su se izravno sukobljavala s tada još uvijek aktualnom američkom vanjskom politikom. Dok su bili u tranzicijskom timu, Obama je želio da se rezolucija usvoji. Naravno, Flynn i Kushner su htjeli da se ne usvoji, jer bi time razljutili izraelski lobi u Sjedinjenim Državama. SAD su konačno ipak predstavile rezoluciju i ona je s 14 glasova "za" jednoglasno usvojena u Vijeću sigurnosti.

Prije nego što je Vijeće sigurnosti odobrilo rezoluciju, Flynn je pokušao odgoditi glasovanje i svi izraelski napori da se to ne dogodi nisu dali željeni rezultat.

Ovdje je riječ o akcijama tada još uvijek "privatnih osoba", koje su se uplitale u američku vanjsku politiku odlazeće administracija, a Robert Mueller je to istraživao.

Sam čin dokazuje nevjerojatnu sposobnost izraelskog lobija u Sjedinjenim Američkim Državama da se upliće u američku vanjsku politiku. Unatoč činjenici da je vrlo malo ljudi ikada optuženo da su postupali nezakonito u ime Izraela, opak postoji mogućnost da bi neke osobe morale odgovarati za svoje postupke.

I Bernstein i Silverstein slažu se da, "ako je posebni tužitelj pronašao neosporne dokaze da je Trumpov tranzicijski tim surađivao s Rusijom, ali i Izraelom, prije nego su službeno preuzeli vlast, onda bi ova tema trebala biti na naslovnicama svih američkih novina."

Međutim, zbog same činjenice da je ovdje riječ o kontroverznim odnosima s izraelskim lobijem i njegovim utjecajem na američku politiku, ova tema se i dalje prešućuje.

Silverstein također ističe da neki novinari koji su se bavili s takozvanim slučajem "Russiagate", a temeljito su upoznati sa svim detaljima slučaja, ne žele riskirati karijere i pisati o dogovoru s Izraelom.

"Čak su i novinari koji su aktivno vodili istragu u tom smjeru bili uplašeni činjenicom da izraelski lobi, kao odgovor, može žurno udariti. Ljudi se boje, jer znaju visoku cijenu koju će morati platiti. Ova stvar je izvan dosega čistog novinarstva. Ako se objavi, slijedi osobna i politička osveta", ističe novinar.

Što se tiče Kushnera, podsjeća Silverstein, kada je bio tinejdžer Netanyahu je više puta posjetio njegov obiteljski dom, što znači da Kouchnerovi odnosi s jednim od najvećih aktera u političkoj areni Izraela traju nekoliko desetljeća. To i jest razlog zbog kojeg ne samo Trumpov zet, nego i cijela uprava, kao i mnogi utjecajni ortodoksni Židovi, sudjeluju u takozvanim "mirovnim pregovorima".

Svi oni podržavaju izgradnju naselja na okupiranim područjima i ne mogu se smatrati nepristranim posrednicima.

"Uvijek sam vjerovao da mirovni pregovori ne vode nikamo, čak i ako Saudijska Arabija sjedne za pregovarački stol. Palestina nikada neće pristati na dogovor pod uvjetima koje su dogovorili Kuchner i društvo, jer bi on u svemu pogodovao Izraelu, a istovremeno bi potpuno ignorirao interese Palestinaca", ističe novinar.

"Dakle, niti jedan sudionik na Bliskom istoku, osim Izraela, ne tretira Sjedinjene Američke Države kao iskrenog posrednika", dodao je Richard Silverstein.

On smatra kako je to glavni razlog što je mirovni plan za rješenje sukoba u regiji završio neuspjehom, što će dovesti do još više nasilja na Bliskom istoku.

"Ovaj plan neće samo dovesti do vakuuma, već do pogoršanja situacije", rekao je novinar.

Što se tiče odluke Trumpove administracije o preseljenju američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem, ova odluke proturječi 50 godina dugoj vanjskoj politici Washingtona, koji je, ako ništa drugo, stvarao privid da je iskren posrednik i da ne želi otvoreni sukob između Izraelaca i Palestinaca. Osim toga, kao što smo ranije pisali, Trumpova odluka je zapanjila i američke saveznike.

"Jedino je pitanje koliko će više bijesa, nasilja i kaosa ova odluka uzrokovati diljem planeta, posebno u arapskom i muslimanskom svijetu. To je fitilj koji polako gori i samo je pitanje kada će doći do eksplozije. Pitanje Jeruzalema je toliko važno da ono ne može samo tako nestati. Ono će ostati i kao rana se širiti na tijelu muslimanskog svijeta i Palestini", zaključuje Richard Silverstein.

Palestina

Teritorij Palestine kroz vrijeme
Ova katastrofalna odluka je već dovela do odluke da Palestina odbije SAD kao posrednika u pregovorima, jer je dokazano da američki predstavnici ne mogu nepristrani i da se izravno zauzimaju za izraelske interese, što i nije neka novost.

Naime, iako se tvrdi da su u vrijeme Obamine administracije odnosi između Izraela i Sjedinjenih Država bili na najnižoj razini, bivši američki predsjednik je dobro pazio da se ne zamjeri moćnom izraelskom lobiju AIPAC u Americi.

Kada su američki senatori na čelu s Robertom Menendezom i Lindseyem Grahamom od Baracka Obame tražili jačanje sankcija prema Iranu, a ne budu dale zadovoljavajuće rezultate da se razmotri i vojna opcija, Obama se formalno protivio skupini kongresmena koji su na nagovor izraelskog lobija tržili sankcije, ali ih je ipak usvojio.

"Mi mislimo kako, sve dok ne dođe do jasnih znakova usporavanja ili obustave aktivnosti iranskog nuklearnog programa, naša zemlja mora dodatno pooštriti sankcije Iranu, dati jasno do znanja kako smo spremni i na vojnu opciju, ali sve vrijeme voditi i diplomatske aktivnosti za rješenje tog problema", stoji u pismu američkih senatora Baracku Obami.

Nakon apela kojeg su uputili AIPAC i 76 američkih senatora, Zastupnički dom američkog Kongresa je tijekom 2013. izglasao sankcije i one su stupile na snagu Obaminim potpisom.

Podanički mentalitet bivšeg američkog predsjednika prema AIPAC-u se mogao vidjeti još u ožujku 2007. godine, kada je Obama, tada kao senator, u "dirljivom govoru" pred predstavnicima izraelskog lobija govorio o "nepravdi i opasnosti koja Izraelcima na Bliskom istoku prijeti od Hezbollaha i Sirije, a posebno od Irana, koji negira Holokaust i strašno je kako u XXI stoljeću jedino u Teheranu ne znaju za masovne grobnice u Dachau i Buchenwaldu i nebo crno od ljudskog pepela iznad Auschwitza".

Objava sadržaja pisma i proširenje sankcija Iranu su se događali gotovo istovremeno sa stupanjem na predsjedničku dužnost Hasana Rohanija. I ne samo to. Tada su zapadni mediji su objavili "izjavu" koju iranski predsjednik nikada nije dao, a sve kako bi se Rohanija svijetu predočilo kao "samo jednog u nizu iranskih lidera koji želi uništiti židovski narod". Ništa nije značilo što je Rohani tijekom inauguracije izjavio "kako su mu glavni prioriteti jačanje iranskog gospodarstva i prijateljski odnosi s cijelim svijetom".

"Slučajno" pogrešno prevedena izjava je izazvala burne reakcije u Tel Avivu, Sjedinjenim Američkim Državama i na cijelom Zapadu, što je bilo dovoljno da se poduzmu konkretne aktivnosti iz apela upućenom Baracku Obami, koji je tada, kao i danas, kao najbolje rješenje problema vide vojnu kampanju protiv Irana.

Edward Herman, profesor sa Sveučilišta u Pennsylvaniji i autor brojnih znanstvenih radova, tada je dao intervju u kojem tvrdi kako se Sjedinjene Države ponašaju upravo onako kako se Njemačka ponašala '30-ih godina prošlog stoljeća.

"Sjedinjene Američke Države se ponašaju kao izvor ludila, jednako kao što su to činili nacisti od 1930. do sloma '45. Bez ikakve kontrole Amerika ulazi u jedan rat za drugim, krši međunarodno pravo i ponaša se iznad svakog zakona. Nama, koji smo kritični prema takvoj politici, jasno je da korištenje naših resursa u takve svrhe može imati samo jednu posljedicu, a to je financijska kriza nesagledivih posljedica. Rezanje javne potrošnje, ukidanje socijalnih izdvajanja za siromašne, manja izdvajanja za školstvo i istovremeni ulazak u nove ratove je nešto što nema razumno objašnjenje", izjavio je profesor Edward Herman.

Svi pokazatelji govore kako su i američki resursi ograničeni, ali samo kada je riječ o održavanju standarda stanovništva. Međutim, kada se radi o neprijateljima Izraela, onda se ne gleda na troškove. Sredstva koja američka administracija troši na svoju intervencionističku politiku i vojne kampanje diljem svijeta su neograničena.

"Od zemlje koja je bila najbogatija na svijetu, pa čak u povijesti, došli smo u situaciju da se moramo boriti da prehranimo svoje stanovništvo i to u isto vrijeme dok se pripremamo za još jedan rat", izjavio je prof. Herman u jeku kampanje priprema za rat protiv Irana, kada je Sirija praktično bila na koljenima.

"Sjedinjene Američke Države su u stanju permanentnog ratovanja, a interesantno je kako su dionice kompanija koje rade za američku vojsku, kao što su Raytheon, Lockheed Martin i ostale, drastično porasle. Oni su glavni zagovornici rata, jednako kao i izraelski lobi AIPAC. Izraelci imaju ogroman utjecaj na politiku Sjedinjenih Država, bilo da govorimo o Siriji, Iranu ili ostalim zemljama koje Tel Aviv smatra neprijateljskima i stoga SAD guraju rat", rekao je tada profesor Edward Herman.

Istina, Obamina administracija je s ostalim međunarodnim posrednicima sklopila nuklearni sporazum s Iranom, čak je usvojila nekoliko rezolucija kojima se osuđuje izraelska politika na okupiranim teritorijima, ali se u najznačajnijem dijelu nimalo nije razlikovala od prethodnih i aktualne Trumpove uprave kada su u pitanju izraelski lobi i Izrael.

Vraćajući se na početak i činjenicu da su Michael Flynn i Jared Kushner kao privatne osobe u to vrijeme pregovarali s "neprijateljskim" državama o pitanjima američke vanjske politike, zbog čega bi trebali biti kažnjeni po "Zakonu Logan", to se sigurno neće dogoditi. AIPAC neke druge židovske zajednice nešto blažih stavova u Americi, imaju utjecaj na vladu, Kongres, medije, pravosuđe i vojsku, da je suludo očekivati da će posebni tužitelj Robert Mueller otvoriti ovo pitanje, niti će mediji izvještavati o slučaju "Israelgate".